ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA












 



MIRSAD FILIPOVIĆ, predsjednik Saveza udruženja Banjalučana u Švedskoj:

GRAD NE ČINE GRAĐEVINE I OBJEKTI, VEĆ NJEGOVI STANOVNICI

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (223)

Koliko udruženja naših sugrađana - Banjalučana, objedinjuje Savez kojem si na čelu?

FILIPOVIĆ: U Savezu Banjalučana u Švedskoj trenutno djeluje 12 udruženja – sekcija koje su izmještene od Štokholma do Malmea i radimo na osnivanju novih udruženja.

Koje su osnovne aktivnosti udruženja, odnosno Saveza?

FILIPOVIĆ: Savezove aktivnosti su raznovrsne i djeluju prema svojim članovima ovdje u Švedskoj ali i prema našim sugrađanima u Banjaluci. Savez ima odličnu saradnju sa drugim probosanskim organizacijama koje djeluju na ovim prostorima, a imamo i veoma uspješnu saradnju sa Ambasadom BiH u Švedskoj i njegovom ekselencijom ambasadorom Mr. Darkom Zelenikom. Glavni odbor Saveza održava redovno sjednice na kojima se dogovaraju, pripremaju i sprovode odluke, organizujemo kulturne manifestacije, pomažemo ekonomski naša udruženja kada su u pitanju njihove aktivnosti, aktivno učestvujemo u planiranju i realizaciji Vezenog mosta u Banjaluci, pomažemo Merhamet, imamo kulturnu, sportsku i humanitarnu sekciju, pomažemo našim članovima da se lakše integrišu u švedsko društvo, organizujemo zajedno sa našim udruženjima tradicionalni susret Banjalučana, održavamo seminare, obilježavamo naše državne i vjerske praznike, angažujemo se na švedskim i bosanskim izborima, članovi smo u Svjetskog Saveza Dijaspore, imamo svoje glasilo koje distribuiramo u BiH, Banjaluku i druge zemlje i još puno aktivnosti kojih u ovom trenutku ne mogu da se sjetim.


Sa Mirsadom Filipovićem pred Palasom


Dvanaest hiljada naših sugrađana je u periodu 1992-1995 našlo utočište u toj nordijskoj zemlji. Može li se reći da Banjalučani već "puštaju svoje korijenje" gore?

FILIPOVIĆ: Nema tačne evidencije koliko nas je nažalost moralo napustiti svoj grad, svoju domovinu. Vjerovatno se nikad neće ni utvrditi tačan broj, ali mi mislimo da nas je otprilike 20 000 u Skandinaviji a samo u Švedskoj između 13 i 14 hiljada. Da, pustili smo svoje korijenje, ako se tako može reći. Banjalučani su se kao i mnogi naši zemljaci snašli u ovoj zemlji. Ima nas posvuda, na rukovodećim mjestima u opštinama i preduzećima, mnogi imaju sopstvene firme, obrte i biznis, dosta nas je angažovano u politici, a većina uživa blagodeti ove demokratski uređene zemlje blagostanja. Bojim se da će mnogi završiti svoj životni put ovdje. Naša djeca su većinom švedski državljani i Švedsku doživljavaju kao svoju domovinu i vjerovatno se nikad neće vratiti u BiH. A oni koji su rođeni ovdje i koji će se vremenom rađati ostaju zauvijek ovdje i to je nažalost bolna realnost. Na nama je da radimo na tome da oni pak zadrže svoju tradiciju, kulturu, jezik i običaje, a vjerujte to je dug i veoma zahtjevan proces koji traži puno napora i odricanja. Moramo napraviti strategiju baziranu na dosadašnjim istraživanjima i iskustvima drugih etničkih grupa koje su doživjele egzodus i migracije, a mnogo duže su vani.

Kakva je situacija sa integracijom naših ljudi u švedsko društvo, nakon nekih petnaestak godina življenja u novoj "domovini"?

FILIPOVIĆ: Jednim dijelom sam se dotakao ove teme u prethodnom pitanju, a dodat ću da asimilacija naše djece, je nešto protiv čega se moramo svi boriti udruženim snagama, dakle sve organizacije i asocijacije koje djeluju u inostranstvu. Pojedinac tu vrlo malo može uraditi bez pomoći okoline , ali i države matice, a ona se ne brine baš puno oko ovog pitanja koje nije samo društveno već i političko. Integracija je širok pojam i ona se ne može mjeriti. Ona je individualna i traje cijeli život. Dva osnovna faktora su znanje jezika i posao i to su naši ljudi većinom sa dosta uspjeha odradili, ali uspješna integracija podrazumijeva i onaj treći dio koji ja smatram najvažnijim, a to je socijalna strana naše integracije. Tu ima mnogo prostora i mogućnosti koje se pružaju u zapadnim, bogatim i uređenim zemljama. Te mogućnosti mnogi naši ljudi ne koriste dovoljno, okreću se materijalnim vrijednostima a zapostavljaju one duhovne. Zato je i uloga Saveza i drugih organizacija veoma bitna, kako naši ljudi ne bi bili prepušteni samima sebi i kako ne bi bili izolovani u društvu. Dobar balans su našli ljudi koji su svjesni opasnosti asimilacije, koja se uvlači kod naše djece kroz školstvo, njihov odgoj, tradicije i običaje društva u kojem žive, a koje se neminovno svakodnevno nameću i uvlače kod naše djece, kroz hranu, muziku, modu, političke stavove a zaboravljanju svog identiteta.

Suvišno je objašnjavati i dokazivati nacionalnu strukturu izbjeglih/prognanih Banjalučana svugdje u svijetu, pa i u Švedskoj. S tim u vezi i pitanje: da li se globalno antiislamsko raspoloženje, koje, siguran sam,nije mimoišlo ni Švedsku, a koje traje punih devet godina, reflektira na položaj naših ljudi u toj zemlji?

FILIPOVIĆ: Mnogi naši sugrađani nisu nažalost ni svjesni koliko sami mogu uticati na javno mijenje i dati svoj doprinos. Najvažnije da naši ljudi glasaju na lokalnom, regionalnom i državnom nivou ovdje i u Bosni i na taj način demokratskim putem pomognu samima sebi. Možda to zvuči malo deplasirano, ali ja sam ubijeđen u to. Evo sada se i na upravo završenim švedskim izborima pokazalo kako i Švedska polako ali sigurno skreće sa svojom politikom udesno, a dokaz je da je po prvi put u švedski Parlament ušla stranka koja otvoreno zagovara mržnju prema strancima a pogotovu muslimanima. Islam je u nekim švedskim medijima oboje u crno i nije se lako boriti negirati takvu sliku o nama. U narednom periodu to će se još više reflektirati uprkos brojnim manifestacijama protiv takve antiislamske i antistranačke politike, koja može biti veoma pogubna sa neželjenim i nesagledivim posljedicama.

Svoj odnos prema zavičaju i rodnom gradu njegujete i putem časopisa ŠEHER BANJA LUKA. Zaista, koliko je pokretanje i trajanje, evo već preko dvije godine, tog glasila doprinijelo boljem informiranju naših sugrađana u Švedskoj i drugdje, te njihovom povezivanju? Kako je, zapravo, časopis primljen kod Banjalučana u Švedskoj, drugim zemljama pa i u samoj Banjaluci?

FILIPOVIĆ: Izdavanje našeg glasila se nametnulo samo po sebi. Već duže vremena mi se ta ideja motala u glavi i na moje veliko zadovoljstvo došlo je do realizacije ovog magazina. On se čita u mnogo zemalja, najviše u Skandinaviji i primljen je veoma dobro. Dobili smo mnogo pohvala i čestitki, a sa svakim brojem on je bolji i sadržajniji. Magazin nema pretenzije da bude profesionalan i da kao takav na njemu Savez zarađuje novac, već je on namijenjen široj čitalačkoj publici, kako bi naš grad i našu domovinu otrgli od zaborava. Pored informacija iz Saveza i naših udruženja, list se bavi i drugim, većinom kulturnim sadržajima i banjalučkim sjećanjima. On povezuje naše ljude širom planete, pa eto povezao je i nas dvojicu ha,ha,ha

U nedavnom intervjuu sa našom muzičkom legendom - Enesom Bašićem, sam pitao svoga sagovornika o manifestaciji "Vezeni most". Evo, i Tebe ću: jesi li Ti zadovoljan sa načinom na koji je bio do sada organiziran i šta bi, eventualno, promijenio u scenariju te manifestacije?

FILIPOVIĆ: Ja sam zadovoljan što on postoji zahvaljujući entuzijastima na čelu sa Muhamedom Kulenovićem. Dobro je posjećen i medijski praćen i u tom vremenu je najznačajniji kulturni i sportski događaj u našem gradu. On može biti i bolji , ali zato nam trebaju materijalna sredstva i veće angažovanje široke zajednice. Neke moje sugestije, kao i članova GO Saveza koji učestvuju u planiranju i realizaciji ovog projekta, su prihvaćene. Ja bih promijenio način i provedbu završne večeri, dovođenjem kulturnih umjetnika i grupa koje bi ovoj večeri dali više šarma ubacujući u program više duha bošnjačke i hrvatske kulture.

Dok vodimo ovaj razgovor, ostale su još dvije sedmice do opštih izbora u našoj matičnoj domovini. Lično mi je poznato koliko si truda uložio da se naši ljudi na vrijeme registriraju za glasanje. Ipak, već sada se može reći da je broj Bosanaca i Hercegovaca koji žive vani i koji su se registrirali ponovo katastrofalno mali. Kako se to može tumačiti? Nešto je, ipak,"truhlo u državi Danskoj", zar ne?

FILIPOVIĆ: Mnogo je faktora koji su uticali da kroz sve ove godine broj glasača bude manji i manji. Ispočetka su to bile opstrukcije administrativne prirode komplikovanim prijavljivanjem za glasanje. Integracija i okretanje švedskom društvu je drugi važan faktor. Nejasna politička i ekonomska situacija u domovini praćena korupcijom , sa puno nacionalnih i drugih nerelevantnih stranaka koje ništa novog ne nude. Neinteresovanje države za dijasporu i naposljetku ono najvažnije, nedovoljna razvijena građanska i nacionalna svijest kod naših ljudi kad je u pitanju BiH. Naše organizacije su u dva navrata kroz projekt «Izborni Budilnik» izdvojila 200 000 kruna kako bi animirala naše ljude da glasaju na izborima, a rezultat je da smo samo zaustavili pad broja ljudi koji se registruju na bosanskim izborima. Dakle moramo poraditi na buđenju svijesti kod naših ljudi, a to je vrlo spor proces. Promjena na tom polju neće biti dok god ne shvatimo zašto se ova tragedija desila upravo nama.

Kao i ja, svakog ljeta si u našem voljenom gradu. Kako vidiš današnju Banja Luku, ili ono što je od nje ostalo?

FILIPOVIĆ: Čovjek mora biti realan i reći da se Banjaluka izgradila i da polako liči na moderan evropski grad. Međutim grad ne čine građevine i objekti već njegovi stanovnici, a onih domicilnih je tu tek nekoliko procenata. Mi, etnički očišćeni i daleko od njega, polako zaboravljamo da smo i živjeli u njemu. To je bolna realna slika koja se nameće, a ona je da mi postajemo samo prolaznici na proputovanju, neko više neko manje vremena. Banjaluka oživi ljeti i kad se sretnemo dole obično pitamo jedni druge, kad si došao, koliko ćeš ostati i kad se vraćaš. Najbolnije je od svega kad se na povratku u Švedsku, približavamo svojim destinacijama i kažemo evo nas napokon kući.

Ne možemo ni da hoćemo zaobići temu povratak. Činjenica jeste da se više naših ljudi vraća, konkretno u Banja Luku, u tabutima ili sanducima, nego kao živi. Vidiš li Ti ijedan valjan argument da se taj trend zaustavi

FILIPOVIĆ: To je individualno, kako ko doživljava mogući povratak. Želje su jedno a mogućnosti drugo. Čovjek važe između egzistencionalnih, političkih, sigurnosnih, zdravstvenih, školskih i materijalnih uslova na jednoj strani a na drugoj su nostalgija i ljubav prema Banjaluci. Dosadašnja istraživanja drugih velikih migracija, kažu da se samo 10\ izbjeglica i prognanih vrati svojim domovima, a pošto su banjalučki prognanici našli utočište u razvijenim i bogatim zemljama bojim se da se taj trend nažalost teško može zaustaviti.

Član 17 Zakona o dvojnom državljanstvu bi uskoro (za nepune tri godine), ako se ne poništi, mogao biti koban za stotine hiljada rođenih Bosanaca i Hercegovaca. Da li je naša sudbina, barem što se tiče bh. državljanstva, zaista samo u rukama zastupnika u Parlamentu BiH i njihovih stranačkih šefova, ili se svi do jednoga trebamo organizirano boriti za jedno od svojih elementarnih prava - neotuđivo pravo na državljanstvo zemlje u kojoj smo rođeni?

FILIPOVIĆ: Mi smo to pitanje, našim inicijativama upućenim prema švedskim vlastima, pozitivno riješili. Znači, građanske inicijative i peticije upućene na prave adrese mogu pomoći. Interes naših vlastodržaca prema tom važnom pitanju je poprilično zanemarljiv pa i licemjeran i pokazuje koliko je političarima stalo do nas. A ima i druga strana medalje, a to je da li su svi naši zemljaci bili prinuđeni uzeti druga državljanstva znajući da mogu jednog dana izgubiti bosansko. I to je individualna odluka i za nju se moraju snositi posljedice ako se taj famozni zakon ne promijeni.

Još malo o Savezu. Imate li kontakte i suradnju sa udruženjima i savezima naših sugrađana u drugim zemljama?

FILIPOVIĆ: Samo preko SSD-a (Svjetski savez dijaspore BiH, op. B.G.)i kongresa koji oni održavaju. Tad se naši predstavnici susreću sa drugim te izmjenjuju informacije i iskustva. Savez Banjalučana postoji samo u Švedskoj, a mi odavde pratimo i podržavamo druženja i aktivnosti naših sugrađana koja se širom svijeta.

Šta bi, eventualno, bila Tvoja poruka Banjalučanima diljem svijeta, te onima u Banja Luci?

FILIPOVIĆ: Ne zaboravite svoj grad, vraćajte se njemu, družite se gdje god za to postoji mogućnost, čitajte sve banjalučke web-stranice, pretplatite se na «Šeher Banjaluku» vadite Cipsove dokumente i glasajte u Bosni i Banjaluci. Pomozite Merhametu, pomozite bolesnim i siromašnim a takvih je, nažalost, mnogo u našem gradu.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (223)



29.09.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 29.09.2010. - Last modified: 23.10.2014.