ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









Intervju: Ibrahim Osmanbašić - predsjednik KNS-a

DRUŠTVO U BIH NIJE JOŠ DOŠLO U TU FAZU DA PISCE SHVATA KAO SVOJ PONOS

 

„...društvo u BiH nije još došlo u tu fazu da pisce, a općenito umjetnike, shvata kao svoj ponos, kao općedruštvenu vrijednost koju treba javno isticati; a kulturu kao sferu svoje vrijednosti i prosperiteta. Kod nas su kriteriji vrijednosti oboreni u blato bruke, te je sve naglavačke okrenuto - ono što bi trebalo da je dolje, postavljeno je gore, a ono što treba da nas predstavlja vani, na međunarodnom nivou - ignorisano je, marginalizirano, šikanirano i ometano...


Gospodine Osmanbašiću, koju  aktivnost KNS-a bi izdvojili kao najbitniju  2013. godini?

OSMANBAŠIĆ: Realizirana je Međunarodna kulturna manifestacija „ 6.Novosarajevski književni susreti-2013“, što je glavna aktivnost udruženja u protekloj godini. Radi razumijevanja ambijenta u kojima udruženje djeluje, bitno je naglasiti da udruženje nije dobilo nikakvu finansijsku podršku za realizaciju navedene manifestacije. Manifestacija teži samoodrživosti i vjerujemo da će jednog dana biti - što je preduvjet za slobodnu programsku profilizaciju, u skladu sa opredjeljenjem organizatora. Mi još uvijek ne možemo realizirati sve programe koje bi htjeli i željeli, ali održavamo temeljne aktivnosti: dodjelu priznanja „Novosarajevsko pero“ u tri kategorije; objavljivanje zbirke radova učesnika manifestacije i štampamo „prvu knjige“ za mlade autore BiH. Tokom trodnevnog programa krajem avgusta, predstavljeno je preko dvadeset knjiga i preko sto učesnika i regiona i dijaspore.  Neosporno je da je ta književna manifestacija jedna od najatraktivnijih koja se u protekloj godini realizirala u Sarajevu i BiH, a kvalitet zbirke sa susreta „IZVAN DOMETA“ nam obezbjeđuje poseban status u regionalnim okvirima.


Po čemu je navedena zbirka specifična?

OSMANBAŠIĆ: U zbirku sa ovogodišnje manifestacije „IZVAN DOMETA“ uvršteno je 224 autora iz 19 zemalja, sa 5 kontinenata i ona je specifična jer je uvrštena neobjavljena poezija i proza u formi kratkih priča. Dakle, zbirka nudi aktuelne radove i time predstavlja svojevrstan presjek aktuelne književne kreativnosti, te je stoga KNS, sa takvom programskom orijentacijom, u regionalnim okvirima vjerovatno najotvorenija manifestacija u pogledu prezentiranja novih i kvalitetnih poetskih i proznih kreacija. Veoma je bitno podcrtati da mi na našoj web-stranici objavljujemo sve radove koji zadovoljavaju uvjete javnog poziva - tako da je to preko hiljadu novih radova, autora različitog uzrasta, umjetničkog opredjeljenja i dometa; pa se može konstatovati da je to pristup književnoj prezentaciji koji se u osnovi razlikuje od književnih programa u prošlom stoljeću; jer Novosarajevski susreti su programski aktuelni oko šest mjeseci - što jeste naša originalna programska inovacija, kako na nivou BiH, tako i na nivou regije.


Kao urednik zbirke, što možete reći o bh. autorima?

OSMANBAŠIĆ: Često ističem da bh. prozaisti u domenu kratke priče su veoma angažovani zadnjih par godina. Pojavila se na bh. književnoj sceni jedna nova generacija mladih prozaista, a koja piše izvanredne kratke priče, u širem smislu, kraće prozne forme. Neki od njih su svoje prve radove objavili baš u sklopu programa KNS-a, te se njihova autorska ekspanzija može pratiti kroz desetine izdanja koje je udruženje objavilo od 2007. godine, od kada se bavio izdavačkom djelatnošću. Neki od tih talentovanih mladih autora su objavili svoje prve knjige, a neki još uvijek traže način da to urade. Najbitnije je da se veoma odgovorno odnose prema pisanoj riječi, tako da su im otvoreni putevi ka djelima visokih dometa - u zanatskom, estetskom, kreativnom i moralnom kontekstu. Njihov uticaj na dolazeće generacije, dakle, u određenom vremenu, prostoru i socijalnom kontekstu, prerasti će u liniju koja će da suštinski podjeli književnost na nešto što je aktuelno i moderno - po formi i sadržaju, u odnosu na umjetničko-književni izražaj koji je „monotono preslikavanje“ nečega što nam je suštinski poznato i po formi i po izražaju, što u konkretnom slučaju znači - ponavljanje već poznatog u idejnom ili tematskom kontekstu.

Ne uviđam da nova spisateljska generacija u sferi pjesništvo ima tih kreativnih potencijala i tu se dometi mogu promatrati kroz individualne kapacitete. Logično bi bilo očekivati da bi neka srednja poetska generacija u BiH trebala, ili bi bila kadra, da artikuliše „kreativni specifikum“ koji bi nosio pečat poezije 21-og stoljeća našeg podneblja i senzibiliteta.

Kod poezije, moglo bi se reći, neke stvari su drugačije postavljene i funkcionišu nego u sferi poezije. Recimo, ono što je „univerzalno ili svjetskog duha“ u prozi, to bi se moglo podvesti pod pojam „kosmopolitskog“ u poeziji; ono što je idejno ishodište u prozi, faktički je polazište u poeziji; dok, pak, gledano sa nekog drugog aspekta - ono što poezija dotiče u bljesku nadahnuća ili spoznaje - to proza u svom zadatku treba da osvijetli reflektorom da su jasni svi detalji i pojedinosti. Dakle, pjesnici i prozaisti su na sličnim zadacima ali su suštinski usmjereni ka različitim ciljevima; tako da nije nužno da se kvalitetan pjesnik i maštoviti prozaista u biti razumiju, mada to nije isključeno.


Šta zapažate u odnosu na regionalna književna kretanja u domenu proze i poezije?

OSMANBAŠIĆ: U zemljama naše regije uspostavljena je otvorena, dinamična i kreativna AKS - alternativna književna scena, kao odgovor na zatvorena i statična oficijelna/državna književna društva, koja liče kao blizanci jedna drugim. Sigurno je da će ta književna društva, koja su formirana u prošlom društvenom sistemu, i koja su funkcionisala po ideološkim principima, te često njima rukovodile osobe koje nemaju baš puno dodirnih tačaka sa književnom umjetnošću - ostati okoštala i daleko od impulsa vremena u kojem živimo. U svim zemljama naše regije se zadnjih desetak godina intenzivirala aktivnost u profilisanju novih međunarodnih književnih manifestacija - koje bi bile OTVORENOG PROGRAMSKOG TIPA, a gdje bi kriteriji bili na temelju univerzalnih kreativnih i estetskih normi, i što je najbitnije, u duhu današnjeg vremena. Logično je da međunarodna manifestacija koja ima organizacijske kapacitete da tu viziju književnog druženja i susretanja realizira, da će i objavljivati zbirku radova sa te manifestacije - jer je to bilježenje jednog segmenta onog što je najaktualnije u tom trenutku na regionalnoj književnoj sceni. Dakle, to jeste pouzdani indikator regionalnih ili globalnih književnih gibanja - i to realizirati u praksi jeste zahtjev našeg vremena koji kao izazov stoji pred organizatorom. U tom pravcu emancipacije najprije je krenula Slovenije, koja danas ima, prije svega, veoma profilisanu i respektabilnu poetsku scenu. Po mojim ličnim uvjerenjima smatram da u našem regionu, Slovenija ima najveći broj kvalitetnih pjesnika, dakle, autora čiji rad je visoko iznad, takoreći, regionalnag-poetskog-prosjeka, ako možemo tako uslovno definisati poetsku NULU, u regionalnom kreativnom domenu. BiH ima izuzetne pojedince u sferi poezije - koji se u javnosti pojavljuju bez ikakvih pravila; ali,opet moja lična spoznaja je da je u BiH veoma nizak prosječan nivo poezije koja se javno objavljuje u raznim formama, u rasponu od virtualnih do štampanih.

Ta poetska hiper-produkcije uglavnom kod nas nema puno dodirnih tačaka sa književno-umjetničkom sferom, već je, takoreći, produkt individualnih aspiracija ili potreba - samorealizacije ili u funkciji interne komunikacije. Po tome smo mi specifični u regionu jer BiH kao primarno nefunkcionalna država, sa suženim prostorom za socijalnu komunikaciju u domenu kulture i umjetnosti , mora negdje ostaviti SAMJERLJIV TRAG OPĆEDRUŠTVENE NEUVIĐAJNOSTI prema ljudskim potrebama u sferi konstruktivne komunikacije u kreativnim sferama, što jeste sfera kulture i umjetnosti. Dakle, umjetnost u BiH - nije samo umjetnost, ona je kadkad, grčevit duhovni vapaj - da bi se njegovala i kultivisala ljudskost, te gradila svijest o pozitivnim civilizacijskim tekovinama - jer u bh. društvu su još uvijek nezaliječene ratne rane, a društveno nije bilo sposobno da odgovori na socijalna pitanja koja bujaju u društvu nakon ratnih razaranja, stradanja i individualnih trauma.

Mi u BiH imamo fenomen da je veliki broj ljudi napisao knjige - inicirani direktnim ili indirektnim uticajem rata i ratnih dešavanja u našoj državi - a nikada se nisu prije bavili književnošću! Jednostavno su osjetili potrebu da pišu. To je bila snažna duhovna potreba - da se zapiše šta im se desilo, tj. šta su proživjeli i osjećali. Agresija je donijela pritisak na ljudsku psihu - kadkad nesagledivih razmjera, šokantnih manifestacija; ljudi su preživjeli neljudske, barbarske i zvjerske torture. Ljudi su ubijani, mučeni, silovane su žene; ljudi su bez ikakvih razloga ubijani na svome pragu, odvođeni su u logore smrti i mučeni su. Ubijana su djeca granatama i snajperima.

Sve je to kolektivno iskustvo. Kolektivna trauma. Kolektivna bol. I dio te traume je izbačen kroz kreativno pisanu riječ u formi priča i pjesama; bol i tuga su zapisani u formi romana i zbirke pjesama. I onda dolazimo do suštinske razlike u odnosu na regionalnu književnu produkciju, ili pak izdavačku djelatnost - ne da bi bili umjetničko djelo, već su knjige štampane primarno da bi bili svjedoci vremena u kojem živimo.

Dakle, mnoge autorske knjige iz BiH, u odnosu na slične produkte iz našeg susjedstva, uglavnom se razlikuju po funkciji koje imaju autorskom i užem socijalnom kontekstu - jer su inicirane tektonskim socijalnim pomjeranjima koja su se desila u BiH u zadnja dva desetljeća. Javnost je upoznata sa bosanskom ratnom tragedijom - a sada se suočava sa duhovnom reakcijom bosanskohercegovačkih autora koji na kreativan književno-umjetnički način ispoljavaju tu tragičnu empiriju.

Ličnog sam uvjerenja da će na tom tragu - umjetničke artikulacije bosanske tragedije - nastati književni izražaj koji će svojom inovativnom formom i sadržajem veoma uspješno artikulisati i apsorbirati DUH VREMENA U KOJEM ŽIVIMO. Dakle, taj angažman ima potencijala za inspirativnu globalnu artikulaciju gdje se javljaju upečatljive kosmičke vibracije - koje kada se pretoče u književno djelo, ili bilo koji vid umjetničkog djela, ostaje da mistično treperi u predjelima vječnosti kao nepresušna inspiracija ljudskom rodu.

Alternativna književna scena u Hrvatskoj svakim danom sve je većih razmjera, te, samo je pitanje dana kad će takozvana elita, pozicionirana na arhaičnim kriterijima, biti prinuđena da verificira pisce na najvišem nivou, a koji su decenijama marginalizirani, mada kvalitetom svojih kreacija su autentički predstavnici aktuelne književnosti današnjice. Smatram da će za par godina u Hrvatskoj nastati krupne promjene jer i tamo je veoma aktivna mlađa generacija, ali će vjerovano srednja generacija biti nosilac suštinskih promjena na književnoj sceni kod naših zapadnih susjeda - prije svega u organizacionom kontekstu, što će dovesti opravdanih intervencija u pogledu nijansi afirmativnih kriterija, što treba uskladiti sa aktuelnim općedruštvenim kretanjima i duhovnim raspoloženjem.

U Sloveniji je u odmakloj fazi  verifikacija autora koji su u javnost izašli putem AKS - jer je taj proces otvoren znatno ranije u odnosu na ostale balkanske države.


Kako se bh. pisana riječ predstavlja izvan BiH - u formalnom i neformalnom kontekstu?

OSMANBAŠIĆ: To je veoma složeno pitanje - jer se radi o državi koja službeno ima tri jezika i dva pisma; o društvu gdje institucije iz jednog djela osporavaju institucije u drugom dijelu države; radi se o kreaciji na jeziku koji se negira; radi se o izdavačkoj produkciji bh. građana kojima se državljanstvo osporava... - što je sve na jednoj strani,onoj koja od formalne različitosti tvori suštinsko razmimoilaženja, uglavnom birokratskim putem,a što u biti siromaši društvo; dok je na drugoj strani konstruktivna snaga koja u formalnoj različitosti nalazi suštinsku upućenost jednih na druge, dakle, opće bogatstvo, na razini ljudskosti.

Nema zakona koji može natjerati jednog čovjeka da poštuje, cijeni i respektuje,  ili pak, voli drugog čovjeka - komšiju ili sunarodnika, ili pak stranca; do poštovanje čovjeka - drugog i drugačijeg - ne dolazi se primarno utjerivanjem slova zakona, dakle, represivnim mjerama, već prije svega iz čistog ljudskog srca, dobronamjerne duše i širokog duha sa kapacitetima da u drugim ljudima traži i nalazi vrline koje krase ljudsko biće u civilizacijskom konstruktivnom kontekstu. Kultura je okvir pozitivnog i kreativnog ljudskog historijskog pregalaštva.

Dakle, da bi se u potpunosti shvatila atmosfera u domenu književnosti u bh. društvu, a u širem smislu u sferi umjetnosti, tj. kulture, ne treba gubiti iz vida da je prije dvije decenije na teritoriji BiH demonstriran najprimitivniji oblik varvarizma, a što podrazumjeva zatiranje civilizacijskih tekovina. Dakle, ljudi prvo komuniciraju među sobom usmeno, pa je nastalo komunikacija u pisanoj formi, da bi nastao kreativan izražaj u pisanoj formi, tj.  „lijepo pisanje“ ili književnost. To su tri razine svijesti, tri modusa komunikacije među ljudima, tri nivoa kolektivne svijesti; tri epohe sa tri različita svijeta.

Međutim, mi u BiH doživjeli smo četvrti svijet kada je izvršena agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu - i na samom početku je zapaljena Vijećnica, glasovite biblioteke u Sarajevu - dakle, otvorila su se Vrata Pakla uništavanjem i paljenjem KNJIGE. Kada se neko odluči da pali biblioteke - da uništava knjige i gazi pisanu riječ - to je svjesna odluka da se izvrši anticivilizacijski akt, antiljudski akt; dakle, da se zatire kultura, civilizacija i čovjek - njegovo djelo i život; dakle, uništenje materijalnih dobara i fizička likvidacija ljudi. Prema tome, KNJIGA je pouzdani simbol ljudskog uma i duha, a time i ljudske kreativnosti. Knjiga je mjera ljudskog duha - pouzdani pokazatelj dostignuća ljudske svijesti i kreativnosti.

Ko negira nečiji jezik ili pismo - ne negira samo sredstvo izražaja kojim se određeni krug ljudi služi pri međusobnoj komunikaciji, već nas historija uči, da se time ne želi dobro onima koji se tim jezikom služe. Bošnjaci su preživjeli kroz svoju burnu historiju preko deset genocida, što je popraćeno značajnim raseljavanjem stanovništva - i taj narod je u svojoj domovini doveden na rub nestanka i historijsku vjetrometinu. Posebno je zabrinjavajuća niska kolektivna svijest, potiskivanje produhovljenih ljudi na javne margine, te, uzurpacija vlasti od strane perfektno organiziranog agresivnog primitivizma koji je ovladao polugama društvene moći - a time finansijskim tokovima i prirodnim resursima.  Za rezultat imamo da ono što je sačuvano u ratu od razaranja i uništenje - kao u glavnom gradu, tako i diljem BiH - propada u miru uslijed samodestrukcije bošnjačkih predstavnika u društvenim strukturama i javnom sektoru, pod dirigentskom palicom etabliranog agresivnog primitivizma - koji progoni ljude od uma i kreacije, dakle, na meti su oni koji misle svojom glavom i ne pristaju da budu poslušno roblje pripadnicima svoga naroda.

Šta se želi reći, društvo u BiH nije još došlo u tu fazu da pisce, a općenito, umjetnike shvata kao svoj ponos, kao općedruštvenu vrijednost koju treba javno isticati, a kulturu kao sferu svoje vrijednosti i prosperiteta. Kod nas su kriteriji vrijednosti oboreni u blato bruke, te je sve naglavačke okrenuto - ono što bi trebalo da je dolje, postavljeno je gore, a ono što treba da nas predstavlja vani, na međunarodnom nivou - ignorisano je, marginalizirano, šikanirano i ometano. Međutim, to je neprirodno stanje protiv kog se čovjek ontološki buni, vještački produkt društvenih odnosa koji su u suprotnosti sa ljudskom prirodom. Protiv toga se čovjek buni - tako da nad ovakvom BiH lebdi bunt nesagledivih razmjera - jer je zlo koje nam se svakodnevno nameće srazmjerno tom odnosu.

Svakako da će jednom čaša biti prelivena i mnogi će se iznenaditi kolike su razmjere pozitivnih ljudskih resursa koncentrisani u BiH - jer Bosna je čudesno društveno ogledalo u kojem se nehumani akteri raspoznaju, i kojima se u nepredvidivim intervalima vraća u lice svo zlo koje su bestijalno sijali po ovoj pitomoj, lijepoj i relativno maloj zemlji, a koja je nadživjela mnoge svoje tlačitelje, što su u određenim historijskim epohama bivali respektabilna sila u regionalnim i svjetskih razmjerama. Dakle, ni ove huliganske grupacije neće moći pod kravatu pogurati svo infiltrirano zlo koje povlači javnu odgovornost - a i za nečinjenje su predviđene sankcije.

 

 
 6.NKS-2013



 Da li je udruženje zadovoljno realizacijom 6. Novosarajevskih književnih susreta?

OSMANBAŠIĆ: U suštini smo zadovoljni, međutim, uviđamo da ima još dosta prostora koji se može ispuniti interesantnim programima. Recimo, ne bavimo se programski romanom i dramom iz razloga jer za te aktivnosti potrebno je angažovati znatno veći broj kompetentnih stručnjaka za te književne izražaje, a to podrazumjeva finansijska izdvajanja koja prevazilaze naše mogućnosti. Međutim, to su veoma rasprostranjene izražajne književne forme i očito je da ne postoji nikakav ozbiljan pristup nekog izdavača ili institucije koja bi se koncentrisala na afirmaciju savremenog izražaja romanopisaca i dramopisaca. Daroviti romanopisci su prepušteni hirovitosti izdavača koji u principu ništa ne nude autoru, a nastoje da mu sve uzmu,dok su nadareni dramopisci demotivirani jer ne postoji način, ne postoji htijenje, želja ili volja da se u programe aktuelnih bh. teatarskih kuća postave djela talentovanih domaćin autora.

Pod raznim trivijalnim obrazloženjima postavljaju se predstave stranih autora kojima je odavno istekao rok upotrebe, a potencira se nekakva imaginarna paralela sa našom svakodnevnicom i kolektivnim iskustvom, dok se ignoriše izvoran tekst koji autentično oslikava - i to baš ono - što se ti namrgođeni teatarski likovi naprežu da javnosti objasne, a za šta im najčešće ponestaje riječi i niti konteksta - jer su u svojoj neuviđajnosti iz realizma ušli u sferu apstrakcije. Zato nam je domaća teatarska produkcija tu gdje je - posrnula u marginalizaciju - jer predstave pišu uglavnom ljudi koji se razumiju u teatarsku umjetnost, a ne i u književnost. Tu je očito problem sa savješću onih koji odlučuju o programskom konceptu i njima očito nije stalo da otvore prostor za domaće dramopisce, koji pišu u duhu vremena, već nas žele „educirati“ sa vječno aktuelnim vrhunskim dramskim djelima,a mi treba - kroz svoju prosvijećenu imaginaciju - da prepoznamo te epohalne iskustvene paralele. I dokle se došlo sistemskim ignorisanjem dramopisaca? Gledano profesionalno, sa teatarskog aspekta - sve je uredu, gledano sa stanovišta duha vremena - to je totalna neuviđajnost; a na kraju krajeva, to po posjetama publike teatarskim repertoarima pokazuje koliko su ponuđeni programi interesantni publici. Dakle, agresivni primitivizam je i u teatru nametnuo svoje mahalske kriterije kao „dokazane mjere vrijednosti“ - jer su novokomponovane predstave koje promoviraju bijedu duha.

Mislim da je rješenje u privatnim teatrima i tržišnoj konkurentnosti - jer očito da nemamo kompetentne i odgovorne ljude na čelu institucija društva koji bi imali programske vizije u domenu kulture uopće, jer država kulturu tretira kao balast, trošak, a ne kao blagodat i općedruštveno blago. Stanje u kultura i umjetnost, stanje u kulturnim institucijama i stanje u kom su umjetnici - kako materijalno tako i duhovno, tj. emotivno i racionalno - pouzdan je indikator koji pokazuje stanje u kome se nalazi kompletno društvo. Ovaj javni javašluk pogoduje pandemiji primitivizma.

Dakle, duboko smo zašli u zonu sumraka gdje je kultura u sferi manipulacije moćnika i ne služi društvenoj svrsi, već tu su prisutni samo mešetari koji isključivo preferiraju svoj lični interes, dakle, radi se o osinjaku gdje priča o umjetnosti je odavno zaključana u podzemno mučilište. A to nam govori da umjetnost je oborena u srednjovjekovni mrak jer je oko nas znakovita manifestacija barbarizma i iracionalizma i oni su pod medijskom lupom, dok je prezentacija vrhunske umjetničke kreacije na javnim marginama. Umjetnici u BiH su otvorili i otvaraju brojna pitanja koja su ogledalo društva, a već dvije decenije stoje u bastionu odbrane civilizacijskih tekovina - dok ih od naprijed ledi neuviđajnost društvenih struktura, a od nazad ih prži plamen bezdana.

Znači, s obzirom gdje živimo i radimo, KNS je zadovoljan što uopće su organizirani 6.Novosarajevski književni susreti i što smo ponovo ugostili i prezentirali autore iz BiH, dijaspore i regiona - preko sto autora je predstavljeno kroz trodnevni završni program, a preko dvadeset novih knjiga je promovisano. Manifestacija opstaje jer je došlo do poklapanja i sinergije želje i volje organizatora i učesnika manifestacije - jer drugačije nije moguće objasniti kako ta manifestacija opstaje i svaki naredni put je masovnija i kvalitetnija. Međutim, u društvenom kontekstu to je moguće i shvatiti i obrazložiti na temelju uzročno-posljedične socijalne relacije: ekstremni destruktivizam ili negativizam nužno dovodi do geneze ekstremnog konstruktivizma ili pozitivizma. KNS očito izrasta i profiliše se u suprotan pol aktuelnog i rasprostranjenog općedruštvenog mračnjaštva i neodgovornosti - ali analize u tom pravcu tek predstoje, od strane onih kojima je stalo do općedruštvenog prosperiteta u BiH.


U kojoj mjeri KNS učestvuje u regionalnoj književnoj saradnji, koja se zadnjih godina dinamizira?

OSMANBAŠIĆ: Alternativne književne scene na Balkanu trebaju međunarodnu verifikaciju jer to je put za kvantitativnu i kvalitativnu nadogradnju u matičnoj državi. Pošto im to društvo ne omogućava kroz budžetna sredstva za programsko djelovanje oni sami moraju da se snalaze i uspostavljaju saradnju sa istomišljenicima u okvirima naše regije. U zadnjih desetak godina regionalna saradnja - utemeljena na rešpektu i solidarnosti - odvija se  uglavnom spontano, ali u nekom bližem narednom periodu za očekivati je da dođe do formiranja regionalnih književnih asocijacija koje bi organizaciono uvezale funkcionalne regionalne književne faktore, čime bi programska saradnja dobivala neke nove sadržaje koji bi proistekli iz zajedničkih angažmana. Kada novi modusi javnog regionalnog književnog uvezivanja zaživi u praksi, a programi se konsoliduje na respektabilnom odnosu kvantiteta i kvaliteta, te zadovolji osnovne infrastrukturne i kadrovske pretpostavke - to će biti završna faza književno-kreativne deelitizacije u našoj regiji.

Slovenija u evropskom kontekstu je doprinijela regionalnoj književnoj liberalizaciji, a sa ulaskom Hrvatske u EU ti će se procesi dinamizirati, a to će se u značajnoj mjeri odraziti i na odnose u BiH u sferi književnosti, gdje će nužno doći do sučeljavanja arhaičnih i modernih modaliteta organizovanja i javnog djelovanja u domenu promocije pisane riječi. Siguran sam da će posjete hrvatskih pisaca postati sve češća u gradovima širom BiH - jer je neproduktivnost i monotonija zavladala kod onih što svake godine dolaze u iste gradove i na iste manifestacije.

Ne treba zaboravljati da je književnost bitna zbog svog kreativnog izražajnog sadržaja, a ne javne manifestacione forme, pa zamjena teza u tom pogledu je nezahvalan posao koji je dugoročno neodrživ.




HRVATSKO KNJIŽEVNO DRUŠTVO (Rijeka) - dodjeljuje:
Međunarodna nagrada"Književno pero" za 2013.
IBRAHIMU OSMANBAŠIĆU
na 6. Međunarodnom festivalu književnosti
"DANI PRIJATELJI KNJIGE" Rijeka/2013.



Kako vidite književna dešavanja u Sarajevu u protekloj godini?

OSMANBAŠIĆ: Ono što predstavlja tzv. „oficijelnu“ književnu  scenu u Sarajevu, odavno već ne pratim jer tu ne nalazim ništa što bi mi privuklo pažnju. Ne čujem da se tu išta bitno događa, a da to već nije poznato. Pročitao sam informaciju da je „Društvo pisaca BiH“ primilo nedavno desetak novih članova, što je skoro pa nevjerovatna informacija - da je nakon jednog desetljeća neko uspio da zadovolji te kriterije - koje niti ko zna, a niti koga previše interesuju... To je u biti samo jedno od brojnih udruženja koja su odavno izgubili priliku da budu ozbiljne kulturne institucije, i danas samo tumaraju bez kursa, uglavnom tražeći prošlost u budućnosti. Našim neodgovornim političarima bez trunke savjesti i nakaradnih mjera vrijednosti pošlo je za rukom da upropaste firme koje su bile giganti, a kamoli da su propuste priliku da izblamiraju jedno udruženje umjetnika. Sve kulturne institucije koje zavise od volje neodgovornih političkih struktura izgubljene su u vremenu i prostoru - od muzeja do udruženja umjetnika i tu nema nade da će se pojaviti nešto što će za bh. umjetnost otvoriti perspektive budućnosti. Jasnu poruku su nam poslali političari za ove dvije decenije - stoga ih prema njihovim djelima i riječima treba i shvatiti i prihvatiti. Dakle, neophodno je ponuditi programsku alternativu u prezentaciji umjetničkog stvaralaštva u duhu vremena u kojem živimo, a u tome mogu biti samo uspješne funkcionalne organizacije - jer je očito pred nama maraton - pa ko preživi pričat će.

KNS će u februaru obilježiti dvanaestu godinu svoga postojanja - i svjedočimo da smo još uvijek „u tunelu u sred mraka“, ali da nema razloga za apatiju jer znamo i sa kime i sa čime imamo posla, tako da ispunjenje ciljeva je nepreporučljivo, pod uslovom da se zauzeti kurs održi - dok god je to potrebno.

Pozitivno je što je tokom prošle godine zaživjela manifestacija „Sarajevsko jutro poezije“, a što je još jedno značajno otvaranje našeg glavnog grad ka novim savremenim modusima književne prezentacije. Očita je njihova programska otvorenost, a njihov ostvaren rezultat u prvoj godini je fascinantan. Kada bi grad Sarajevo držao do sebe - a što znači do onih koji nas prezentiraju i predstavljaju u pozitivnom i kreativnom  kontekstu , na užem i širem prostoru - sigurno da bi „Sarajevskom jutru poezije“ bila dodjeljena ovogodišnja „Šestoaplirska nagrada - grada Sarajeva“. Međutim, sumnjam da će do toga doći, ali sam siguran da će njihovi rezultati na promociji pisane riječi u međunarodnim okvirima biti kadtad valorizirani i nagrađeni - jer se radi o programskom konceptu koji je utemeljen na univerzalnim principima i načelima, a to je ono što grad Sarajevo čini posebnim.

Očito da sarajevska književna scena ima još mnogo toga da kaže i pokaže. KNS/22.01.2014



03.02.2014.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 03.02.2014. - Last modified:03.09.2015.