ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









PROTESTI GRAĐANA


/Povodom okupljanja građana u Tuzli/

Atif Kujundžić, književnik.


Atif Kujundžić, književnik.
Protesti građana pokrenuti sve težim i složenijim društvenim prilikama imaju socijalnu sadržinu kao uzrok događanja, ali su idejno i politički neosmišljeni, pa su tako svojim spontanitetom u značajnoj mjeri obesmišljeni. Događaju se podsticani iz najrazličitijih razloga. Kao odraz socijalne bijede u kojoj živi velika većina građana. Kao izraz otpora nesposobnim i bešćutnim izabranicima koji vrše vlast dok zemlja i društvo dalje tonu u beznađe.

Kao osobni i zajednički protest što nam djeca moraju odlaziti u svijet trbuhom za kruhom, mada smo ih uz najveća odricanja školovali u našoj zemlji. Plaće i penzije su mizerne. Stalno i sve poskupljuje. Zemlja je podijeljena do nivoa banalne segregacije. Postojeće političke stranke su duboko zaglibljene u najrazličitije vidove korupcije i saučesništva u propast ekonomije i proizvodnju socijalne bijede. Razloga je previše i za samo nabrajanje.

Uznapredovala je fašizacija u međunacionalnim odnosima u najrazličitijim modalitetima. Animoziteti i međusobne tenzije su sve očigledniji. Niotkuda lijepe vijesti. Perspektiva je mračna i bezizgledna. Jednaki u bijedi i tajkunskim tretmanima pljačke i pretvorbe građani su izdijeljeni entitetima, nacijama, nacionalnim politikama, ekonomijama, socijalnim tegobama, a korupcija rastače i prijeti propašću. Zemlja i narodi su opustošeni.

Smišljeno i zlobno protura se teza kako treba samo protestirati, pa da sve bude uredu. Pri tome nacionalni i entitetski političari jedni drugima zlurado priželjkuju katastrofu. Niko i ne zapaža koliko se na tome sistematski radi na portalima i društvenim mrežama, pa i u printu. Kako se to čini na banalan i neskriveno ružan i zao način. Otvoreni su pozivi na pobunu tako da sve izgleda normalno i prihvatljivo prosječnom čovjeku. Cjelishodno. Niko neće da kaže o čemu se uistinu radi. Šta je uistinu potrebno. Šta mogu donijeti manje više spontana okupljanja i mlataranje građanskim pravima. Niko neće dati ni upute za građanska okupljanja i proteste. Za borbu koja će imati smisao, a neće se pretvoriti u tragediju ili katastrofu.

U uređenim građanskim društvima protesti imaju značenje i karakter javnog mišljenja koje može izvršiti pritisak i utjecaj na strukture vlasti i pokrenuti ih u smjeru uklanjanja poteškoća i  nepravilnosti i poboljšanja društvenih prilika. Da bi se sudjelovalo u demonstracijama i protestima nekim povodom, nije potrebno biti član neke stranke, a biti član postaje sporedno. Riječ je o tome da su postojeće strukture vlasti kakve imamo nesposobne išta učiniti tek zbog toga jer neko protestira. One postoje kao vlast i slast i ako ikako mogu a mogu, neće ni pomjeriti svoje guzice u foteljama. Trebalo bi razumjeti kako je postojeći okvir za vršenje vlasti još uvijek tek uvjetan i nije dobar niti funkcionalan. Proces dogradnje mehanizama vlasti kompliciran je, spor i ne uvijek efikasan. Često je katastrofalan. U bh uvjetima i skoro nemoguć.

Hoće li i može li se sada gladan i nezaposlen svijet okupiti i protestirati pola godine čekati dok političke strukture bezuspješno zasjedaju nemoćne išta dogovoriti, a trebale bi kao: nešto promijeniti. U međuvremenu, protestanti skapavaju od revolta, gladi, gađenja i bijede, a čekaju da strukture vlasti učine neophodne promjene, pa zijevaju od umora i dosade?!  

Protesti kakvi se organiziraju, prema mome skromnom mišljenju neinteligentno su poigravanje vatrom. U velikoj mjeri to je bezuman i samo još jedan vid očaja u kojem skapavaju narodi. Vlast shvata i zna da joj narod ne može ništa, pa vlada sve komotnije. Kažemo narodi jer se i ne zna kome je gore: Bošnjacima, Hrvatima, Srbima ili ostalima. Ustvari, dok mislimo kako je nama najgore i ne vidimo kako je svima jednako, osim onima koji su se uhljebili. Bosanskohercegovački narodi su izdati od svojih političkih stranaka. Niko ovdje ne misli niti o kome osim samo o sebi i svojoj fajdi.

Osim svega, protesti i pobune organizirani ad hoc mogu biti prilika za pravljenje nesagledive štete manipuliranjem okupljenim ljudima. To su situacije u kojima se kao uzgred može dogoditi da sasvim nepozvana i nepoželjna osoba uskoči na govornicu i kaže za tu priliku dobro promišljenu i ali bezveznu ili zlobnu ideju. Svi mogu i imaju pravo izvikivati parole. Potpaljivati masu. Građani Bosne i Hercegovine i nemaju baš neka velika iskustva i tradiciju građanskih okupljanja i protestiranja. Bolje je reći: nemaju takvo iskustvo uopće.

Bosna i Hercegovina skoro i nema niti jednu političku stranku koja prelazi interese stvorenih nacionalnih i entitetskih podjela kao niti neku nevladinu organizaciju koja bi se u općem interesu mogla i imala pravo staviti na čelo mase ljudi koji protestiraju iz socijalnih razloga radi ujednačavanja zahtjeva u namjerama, snazi i ciljevima. Bosanskohercegovačko društvo nema nikakvo iskustvo građanskog nastupa prema strukturama vlasti, što se može pretvoriti u još veću katastrofu. Hvaljeni protesti za jedinstveni matični broj u Sarajevu 2013. godine, najobičnija su mahalska manifestacija i lakrdija, a najuspješnija do sada, jer su se ljudi i žene zaklanjali iza djece u kolicima i naručjima. Ustvari, blamaža je, pa se tako što uopće dogodilo i da postoje snimci o tome.

Želimo reći kako protesti moraju biti brižljivo organizirano i osmišljeno djelovanje građana/naroda prema strukturama vlasti. Nedvojbeno u svim pojedinostima. U formuliranim zahtjevima i održavanju reda tokom protesta u jednakoj mjeri. Inače, okupljeni građani postaju ne/kontrolirana i najobičnija rulja koju vlast /kakva god da jest/ mora usmjeriti i umiriti. Niko od nevidljivih organizatora i protestirajućih građana pojedinačno ne zna kako, niti tačno što želi i može postići protestima.

Ova okolnost je opasna pojedinost koja otvara vrata bezumlju i divljanju s nesagledivim posljedicama. Ubačenim igračima ko zna otkuda. U takvoj situaciji upravo oni koji su svemu kumovali, naprosto nestanu i ne snose nikakvu ne/odgovornost. Nema ih. Protesti građana ne smiju se pretvoriti u rulju koja neartikulisano protestira i divlja sukladno psihologiji mase.

Građani koji protestiraju moraju biti samosvjesni i svjesni uvjeta u kojima žive i protestiraju, jednako kao i osobne, pojedinačne i zajedničke odgovornosti za učešće u protestima i demonstracijama. Građani koji protestiraju ne smiju postati masa kojom se manipulira. Oni su skup građanski odgovornih pojedinaca koji o interesantnom pitanju zajednički i umnoženo blisko razmišljaju.

Okupljeni, građani ne preduzimaju nešto već tačno i precizno protestirajući preduzimaju određenu stvar i znaju cilj koji žele i nastoje postići. Ustvari, frontalno protestiranje protiv svega što kome padne na pamet i okupljanje demonstranata radi toga su čisti nonsens iliti glupost. To nam je u svemu što imamo, nepotrebno. A oni koji ad hoc pozivaju na pobunu trebali bi se prvo pobuniti protiv sebe i svoje pameti kako bi shvatili šta govore i pišu.

Vidimo, kako se protesti građana kao javni oblik pritiska na strukture vlasti mjesecima unatrag pumpaju i podstiču iz inozemstva i u samoj zemlji, a najave protesta dočekuju se slavodobitno i pobjednički kao da je već obavljen neki posao ili postignut boljitak. Građanima, potencijalnim učesnicima upućuju se izrazi euforične, bezvezne i zlonamjerne podrške, čak i bezvezno prepisujući i objavljujući upute iz radnih materijala za najrazličitije radionice koje su organizirale brojne nevladine organizacije bez provjere u praksi. Npr., Kratki priručnik za r/evolucionare, etc.

Treba samo pogledati nekoliko popularnih i uvjetno rečeno uglednih portala i to što su očito kao narudžbu i prema detaljnim uputstvima i direktivama donosili kao tekstove iz tipkovnica  svojih uglednih suradnika u posljednjih šest mjeseci. Suradnika koji nemaju nikakvu odgovornost prema svojoj i pisanoj riječi, kao ni prema portalu na kojem objavljuju, niti prema građanima koje podstiču i nastoje revolucionirati. Dakako, ni prema Zemlji u kojoj žive i čine što čine.

Danas nam je više nego ikad potrebna pamet.

Ovaj tekst ne želi ublažiti ili zaustaviti proteste građana. Ili proteste orijentirati u krivome smjeru. Ovo je tekst koji sugerira potrebu da građani promisle. Da osmisle svoje zahtjeve i uobliče svoje ciljeve. Da se samoorganiziraju. Da lobiraju za svoje interese i propagiraju svoje zahtjeve prije održavanja skupova. Da se organiziraju i djeluju kao inteligentni i građanski osviješteni ljudi čiji precizno usmjereni zahtjevi imaju prvorazredan značaj i težinu. Jednako za njih i ljude koji vrše vlast.

 


* * *

05. veljače, anno Domini 2014.

Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige 4/1.
Telefon: +387 61 734 977,  +387 35 570 180,  E-mail: kujundzic@gmail.com
BOSNA i HERCEGOVINA


07.02.2014.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 07.02.2014. - Last modified:03.09.2015.