ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









OSTAVKE i POSTAVKE ili SAD IMAMO I TITA


Atif Kujundžić, književnik.


    Situacija i nije baš nova. Kao i uvijek dođu divlji i istjeraju pitome koji su, doduše, već podivljali i sami. To je ono u čemu se izjednačavaju, pa se ne zna ko je divlji, a ko pitomi. Isto se ludiraju. I rezultat je jednak i svaka razlika je ista. Sada i jedni i drugi jedu svoja govna. Dumaju. Neka im sada ćaća napravi zgradu vlade i ministarstava. Predsjedništvo. Općinsku kuću. Ćaće su pravile sve što smo spalili i srušili. Ćaće i nisu neki dunđeri i arhitetke.

    Niko da shvati i razumije suštinu. Prema zapisniku o saslušanju osumnjičenoga u MUP Tuzlanskoga kantona, jasno je da je čovjek organizirao demonstracije kako bi zaposlio svoju hanumu koja je diplomirani socijalni radnik bez zaposlenja. Što je pristizalo više ljudi on je bio sve više uvjeren kako će postići željeni cilj. Kad se masa zatalasala, hitilo ga. Kao da je svoj cilj ustvari već postigao. Vidi se kako čovjek ima političko policijsku nervaturu i neurone. Tako je briga udarena na veselje.

    Kuriozum demonstracija bila je spontanost u brzini. Brže su izgorjeli ponajbolji objekti u Tuzli, Sarajevu, Zenici, Mostaru i Bihaću, nego što su demonstracije završene. Sada objekata nema baš kao ni omraženih premijera, ministara i nekih načelnika općina. Neki još sjede na klimavim foteljama. Kad su ljudi vidjeli da bi neko mogao i nastradati, hitno su podnosili ostavke i odustajali izredom. Nestajali u izmaglici. Imali su smisla za svašta što su radili u svoju korist, ali nisu znali za šalu sa tuđim životima. Shvatili su i kako je bolje biti što dalje od svega što se demonstracija tiče.

    Sada možemo i bez tih objekata kojih više nema i bez njih koji su bili u objektima. Možemo i podizati šatore. Igrati se i praviti svadbe. Zaigrati trusu, užičko ili moravac, zapjevati gangu. Organizirati pravi drmoguz. Boli nas sada kao i prethodno. Ovi što odoše i nisu valjali. Doći će drugi za petnaestak dana. Trebaće im stotinjak dana da se uhodaju. Dat ćemo im i to. Pa, novi su u tome, nisu ni krivi za to.

    Što jest – jest. Nemaju što za reći. Stvorili smo im uvjete i ambijent za dokazivanje, pa neka onda i ostanu stotinjak godina na vlasti. Ili kao Osmanlije. Pet stoljeća. Čovjeku bude dosta svega, ali slasti od vlasti – to nikad. U Bosni to proleti dok dlanom o dlan. Začas.

    Kako su brzo i lahko odustajali, vidi se da su bivši sasvim svjesni svoje krivice i odgovornosti za situaciju u kojoj se nalazimo. Problem je sada u tome što imamo njihove ostavke, a nemamo koga dalje smjenjivati. Šta da radimo sa silnom energijom. Neki već predlažu da počnemo smjenjivati sami sebe prije nego smijenjeni organiziraju proteste. Teleportiramo se među njih i smijenimo se naočigled.

    Problem je i u tome što sada nemamo od koga bilo što tražiti, a to jedino znamo. Što jest – jest. Nije da se nismo sjebali. Doduše, ni ono prethodno nije bilo čemu. Stalno smo na istom. Na crvenom, a oko nas kruže utvare.

    Sada nema nikoga. Čak ni mjesta na kojem su bili oni. Sada po navici idemo tamo gdje smo išli prije i u toku demonstracija.  Ranije smo tamo i psovali i derali se i pljuvali. Štrajkovali glađu.  Samo da dođu i da nas nađu. Nisu nas htjeli ni pogledati, a nekamoli primit na kahvu i muhabet. Prolazili su pored nas kao da nas nema ili kao da smo šugavi. Kao pored turskog groblja. Sada nema njih. Tada nisu znali da smo zajebani. Sada su zajebani oni. Eto im ga na do dna.

    Privremeno imamo problem. Nemamo koga ni psovati, ni smijeniti, niti se kome keziti, groziti prijetiti. Čudo. Je li to uopće bila adresa na koju smo trebali krenuti i obratiti se?! Hebala ih vojna baza Peterson u Dejtonu i Ohaju i uglavu, pa i svi učesnici dejtonskog sporazuma uključujući i garante istoga.

    Sada je bolje i onima koji imaju Cvijanovićevu i Dodika. Kako su lukavi. Pišamo im u entitet kad im ništa nije izgorjelo. Nisu valaha ni ostavke podnijeli. Niti znaju kako se to radi. Ljudi samo znaju jahati, kandžijati i podbadati mamuzama. Sve u galop do Vučića i kučića.

    Potom ovi što imaju Čovića i Lijanovića. Spalili su jedino objekat Hrvatske demokratske zajednice u Mostaru. Zna se. Nemaju ni drva ni vatre u kamenjaru. Smrekovina samo plane i hukne. Čović nam je sad predsjedatelj Doma naroda Bosne i Hercegovine. Kako god mi zaseremo to njima obavezno koristi. 

    Možda smo trebali ići na adrese političkih stranaka?! Ali, ko će o tome misliti u brzini. Stranke jesu krive ali im je članstvo u rinfuzi. Koga bismo tu uopće mogli potrefiti među rogove?! Dežurnog pored telefona? Daktilografkinju i kurirku? Nekoga od mladeži? Svi su uvijek na sjednicama i službenim putovanjima. Samo mi uvijek možemo ići u neku stvar da pravimo dar-mar.

    Džaba nam izgorješe onolike automobilske gume. Marshall. Michelin. Tigar. Barum. Sava. Hankok. Koje i kakve sve marke! Opet nas košta brzina. Ne može se ništa nabrzinu osim sletjeti s druma u grabu. Ode auto. Ode glava. A drum širok, prav, carski.

    Pustili nas same, a imamo toliko stručnjaka i mudrosera. Sada se i vidi da nam je država koju su pravili čista sprdnja. Nekoliko ljudi samo drekne ispred Predsjedništva, a ono plane pa se svali. Jedan haman zapalio cigaretinu ili travku, a izgorio Arhiv i sva austrougarska dokumenta na osnovu kojih smo mogli tražiti i odštetu od bivše Carevine. Ama, zato su i izgorjela.

    Inače, sve razvalimo za tri dana. Nema u nas hlabavo. Još nismo krenuli na narodne kuhinje da i njih poderemo. Sredit ćemo i njih čim tamo nestane čorbe. Valjda je Jasmin Imamović Narodnoj kuhinji nešto uplatio prije nego mu je izgorjela općinska kuća. Morebit treba i od njega tražiti ostavku?! Hebao ga cum grano salis (sa zrnom soli). Samo džaba troši pare! Kao da je nama do kulture. U kabinetu mu je izgorio i Tito, a mi još imamo Titu. Jesmo nezaposleni, ali smo Titina radnička klasa.

    Ubuduće, moramo se snalaziti za ostavke i za hranu. To je ono bez čega ne možemo, ne smijemo i ne umijemo. Ostavka je glavna postavka. Lahko je onima u Zenici. Njima će uskoro biti čimburijada. Mogli bismo im i mi otići na sijelo i zapaliti koju gumu. Neka i oni popuše dim.

    Najlakše je Sarajlijama. Imaju Baščaršiju i Sebilj. Oko Sebilja na sve strane milijuni, ama, hićme golubova. Mi imamo patent fatalice golubova. Na dlan se nacrta zrnevlje kukuruza ili sjeme od suncokreta, što je lakše. Dovede se Hari Varešanović da pjeva Poletjela golubica sa Baščaršije. Ispruže se ruke u visini ramena i otvore šake.

    Golubovi navale k'o mutavi. Uhvatite goluba za bilo šta. Makar za čunu i eto gulaša. Dobar gulaš može se srkat i bez somuna. Ne moraju se praviti ćufteta, ćevapi, pače, sarajevski burek i druge pite.

    Kako javljaju, u Bihaću već uveliko pecaju pastrmke u Uni i okolnim potocima. Neki trknu i na Plitvička jezera. I oni su lukavi. Zato je i Lipovača popušio čibuk u nepoznatom pravcu. Ljuta je to Krajina, crvena haljina.

    U Mostaru već čekaju i krive vratove da vide jesu li u Bosni rodile sakriske, bundeve i ćurte. Neka pričekaju. Bit će i krastavaca i paprika ljutača. I krompira. I boranije. Haman i paradajza. Eto đuveča i sataraša.

    Sljedeći put pravit ćemo jelovnik za demonstrante, a može se štogod i zapjevati.

* * *
Veljače, anno Domini 2014


Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4/1.
Telefon: +387 61 734 977, +387 35 570 180  E-mail: kujundzic@gmail.com
BOSNA i HERCEGOVINA

This page is set to ORBUS: 10.02.2014.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 10.02.2014. - Last modified:03.09.2015.