ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









MUHAMED FILIPOVIĆ BI GRADIO BUDUĆNOST NA GENOCIDU

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 871 - 28. mart 2014.

1. MUHAMED FILIPOVIĆ BI GRADIO BUDUĆNOST NA GENOCIDU
2. MUHAMED FILIPOVIĆ - "ZLO RAĐANJE, GOTOVO SUĐENJE"
2.1 BIJES MUHAMEDA FILIPOVIĆA ZBOG INZKOVOG UDARCA REPUBLICI SRPSKOJ
2.2 SRBIJA JE PRVA NAPUSTILA JUGOSLAVENSKU FEDERACIJU
2.3 CILJ PROJEKTA NIJE BIO DA REPUBLIKU BiH OSTAVE U TITOVOJ JUGOSLAVIJI NEGO U MILOŠEVIĆEVOJ SRBOSLAVIJI
3. IZBORI U SRBIJI: POBJEDA PRAGMATIČNOG NACIONALIZMA
4. EKSPLOZIJA NEZADOVOLJSTVA NARODA, POSLJEDNJA OPOMENA REŽIMU
5. ZAŠTO SE KONFERENCIJA O RATNIM ZLOČINIMA NAD ŽENAMA ODRŽAVA U SARAJEVU, A NE MEĐU POČINIOCIMA ZLOČINA


Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 78,300 ispravnih adresa.



1. MUHAMED FILIPOVIĆ BI GRADIO BUDUĆNOST NA GENOCIDU

U najnovijem intervjuu za Srnu (Srpska novinska agencija - SRNA) navodni akademik, a istinski velikosrbin po zanimanju, Muhamed Filipović poručuje BiH javnosti: "Budućnost se ne može graditi tako što će se Republika srpska nazivati 'genocidnom'".

Po Filipoviću, znači, trebamo sakriti i zaboraviti da je bio genocid, da bi na njemu mogli graditi budućnost?!

Filipović kaže i slijedeće: "Upotreba pojma genocid previše je slobodna i od početka nisam za to da se cijela historija rata posmatra iz ugla prethodno date definicije. Ako unaprijed sve žrtve definišete kao žrtve genocida, onda niste blizu istine."

On smatra da se na tom terminu insistira i zato što je međunarodna zajednica pristala na to, "jer joj je bilo lakše da problem sa kojim se suočila rješava na taj način da jednima prizna pravo da budu žrtve genocida, a drugima prizna pravo da prave sebi republiku". - kraj citata.

Budući da je velikosrpstvo Filipovićevo istinsko zanimanje, on je i ranije, u više navrata, davao slične izjave, koje smo svojevremeno analizirali. Zato, nema potrebe da na njega ponovo trošimo vrijeme i pišemo novi odgovor. Umjesto toga, mi ćemo podsjetiti na jedan njegov veoma sličan intervju iz 2009. za banjalučko Nezavisne novine i tadašnji odgovor Nacionalnog kongresa Republike BiH.




2. MUHAMED FILIPOVIĆ - "ZLO RAĐANJE, GOTOVO SUĐENJE"

Piše: Vahid Sendijarević

2.1 BIJES MUHAMEDA FILIPOVIĆA ZBOG INZKOVOG UDARCA REPUBLICI SRPSKOJ

Vahid SendijarevićU članku pod naslovom "OHR – jedna neslavna historija" objavljenom 20. juna 2009. u 'Nezavisnim novinama', Muhamed Filipović se ponovo, po ko zna koji put, razgolićuje kao izdajnik Bošnjaka, Hrvata i Srba koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu.

Objavljivanje njegovog članka u 'Nezavisnom novinama' je reakcija na ODLUKU OHR-a kojom se ukidaju Zaključci Narodne skupštine Republike srpske br. -1-787/09 i br. -1-788/09 doneseni 14. maja 2009. godine. OHR ovom svojom odlukom potvrđuje da Skupština RS ne predstavlja suverenu državu nego genocidnu tvorevinu RS kojoj se može legalno nametnuti volja internacionalne zajednice što je razgoropadilo našeg "akademika" i izdajnika Muhameda Filipovića.

Muhamed Filipović očito zaboravlja da su donesene dvije pravosnažne rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a (752 i 757 iz 1992.) kojima su Srbija i Crna Gora označene i kažnjavane kao agresori na Republiku BiH i presuda Internacionalnog suda pravde kojom se jasno definiše da je Srbija odgovorna što nije spriječila genocid u BiH i da su izvršioci genocida institucije genocidne tvorevine Republike srpske.

Muhamed Filipović svoj članak počinje sa pravoslavnom poslovicom "ZLO RAĐANJE, GOTOVO SUĐENJE" u kojem svu žuč istresa na međunarodnu zajednicu kao isključivog krivca što su nas, kako on kaže, stranci gurali iz Jugoslavije njihovim ocjenama Jugoslavije i Srbije. On ide korak dalje i optužuje bošnjačku politiku da je pristala da učestvuje u procesu rušenja Jugoslavije i time uzela učešće u nasilju koje je eto najviše pogodilo samu Bosnu i Hercegovinu.




2.2 SRBIJA JE PRVA NAPUSTILA JUGOSLAVENSKU FEDERACIJU

Podsjetimo ovdje Muhameda Filipovića da je Miloševićeva Srbija prva izvršila jednostrano otcjepljenje od Jugoslavije, dakle razbila Jugoslaviju što je Muhamedu Filipoviću kao akademiku i diplomati vrlo dobro poznato, ali naš "akademik" svjesno žrtvuje integritet svoje ličnosti da još jednom pokuša odraditi stvar za Veliku Srbiju.

Republika BiH nije izašla iz federalno uređene Jugoslavije sa uspješnim samoupravnim sistemom kako tvrdi Filipović u svom članku, nego iz Miloševićeve velike Srbije koju je Milošević iz političkih razloga zvao Jugoslavijom kako bi obezbjedio legalnost zločina agresije na Republiku BiH i Republiku Hrvatsku.

Ovo o čemu mi govorimo i vrapci na krovu znaju, ali eto naš akademik i diplomata Muhamed Filipović tobože ne zna. Godinama razni mediji u BiH, Srbiji i svijetu prenose članak beogradskog Advokata Srđe Popovića o tome kako je Miloševićeva Srbija prva izvršila jednostrano otcjepljenje od federalno uređene Jugoslavije sa uspješnim samoupravnim sistemom, kako bi to rekao Muhamed Filipović.

Slijedi zaključak na kraju toga članka advokata Popovića:

Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio "borba protiv separatizma". Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobože Milošević čuva "teritorijalni integritet SFRJ", a ne vrši agresiju na tuđu teritoriju.

Naime, prema članu 72 Ustava Republike Srbije iz 1990. godine: "Republika Srbije uređuje i obezbjeđuje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEĐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA", kao i "ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije" ("oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije", član 83 Ustava).

Shodno tome, članom 135 stav 2 Ustava, Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predviđa PRAVO Srbije da, po svojoj volji, "poštuje" savezne zakone jedino onda "kada joj je to u interesu". U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula "si volam" (ako hoću) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim "šta hoću" onda nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima uređuje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplaćuje sopstvene carine itd. i ukida niz zakona kojima je svrha provođenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Milošević) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivična djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

- Kraj citata iz Popovićevog članka.

Nas "akademik" po ko zna koji put izjednači okupatore i žrtve okupacije, one koji počiniše zločin genocida i žrtve genocida što je bio i jeste jezik četnika i njihove genocidne tvorevine. To je jezik Cerića kada na dženazi u Potočarima kaže da je u Srebrenici brat ubio brata. To je jezik Alije Izetbegovića kada kaže da se on uvijek borio za očuvanje Jugoslavije, a ne za njeno rušenje, bez obzira što je Milošević davno srušio Titovu Jugoslaviju i pravio "Srboslaviju". Po Muhamedu Filipoviću, državljani RBiH su odgovorni za agresiju od strane Srbije i Crne Gore i za zločin genocida jer su iskoristili svoje ustavno pravo na samoopredjeljenje i na Referendumu o nezavisnosti izjasnili se za suverenu državu Republiku BiH i time "rušili Jugoslaviju".

2.3 CILJ PROJEKTA NIJE BIO DA REPUBLIKU BiH OSTAVE U TITOVOJ JUGOSLAVIJI NEGO U MILOŠEVIĆEVOJ SRBOSLAVIJI

Samo da podsjetimo, cilj izdajnika nije bio da se izađe iz Miloševićeve Jugoslavije (čitaj velike Srbije). Sjetimo se prijedloga Alije Izetbegovića o Asimetričnoj Jugoslaviji kojeg su građani Republike BiH odlučno odbili. Sjetimo se pregovora dvije godine nakon što se Srbija otcjepila iz Jugoslavenske federacije koje je u Beogradu Muhamed Filipović zajedno sa izdajnikom Adilom Zulfikarpašićem vodio sa Miloševićem o "Istorijskom sporazumu Srba i Muslimana" koje su građani Republike BiH odbili sa odlučnim "NE".

U svom članku, Muhamed Filipović kaže kako je on na početku rata branio legitimnu državu, vlast i njene predstavnike i kako "Nažalost, oni nisu branili legalitet i legitimitet svoje vlasti i suverenitet naroda Bosne i Hercegovine, već su nizom postupaka polako razarali njen suverenitet i odustajali od njihovih osnovnih načela".

Mi se slažemo sa njegovom konstatacijom kako su same vlasti - čitaj Alija Izetbegović i izdajnička bratija - koje su tobože predstavljale interes Bošnjaka i muslimana, uništavale i danas uništavaju legalitet Republike BiH. Ono što Muhamed Filipović skriva je to da je on uvijek bio član tog izdajničkog tima, njihov ambasador i diplomata, njihov specijalni pregovarač sa Miloševićem, član njihovog tima sa specijalnim zaduženjem da Bošnjake i muslimane prevodi žedne preko vode.

Muhamed Filipović nikako da se sjeti da imaju legalne i pravosnažne odluke Savjeta bezbjednosti UN-a o agresiji na Republiku BiH i pravosnažna presuda Internacionalnog suda pravde o genocidu, i da je ustav Republike BiH samo suspendovan i da pod uslovom da genocidni Dejtonski ustav ne funkcioniše, građani BiH imaju pravo da vrate svoju Republiku BiH. Jasno je da se Muhamed Filipović ne bori za legalnost Republike BiH nego za legalnost jedne druge republike, genocidne Republike srpske.

Ono što je najtužnije u izdajničkom pohodu Muhameda Filipovića je to da pored očite izdaje još uvijek ima onih Bošnjaka i muslimana koji ga vide kao nekoga ko zastupa njihove interese. Nažalost, još uvijek ima i onih Hrvata koji ne vide da Muhamed Filipović nije nikada predstavljao interes Bošnjaka i muslimana u BiH nego isključivo interes Velike Srbije.

Muhamed Filipović se u svom članku služi pravoslavnom poslovicom "ZLO RAĐANJE, GOTOVO SUĐENJE" kao što se muslimani služe ajetima Kur’ana. Mi smo zahvalni Muhamedu Filipoviću što nas je upoznao sa ovom poslovicom jer ga ova poslovica perfektno opisuje. Onog dana kada se rodio Muhamed Filipović rodilo se veliko zlo Bošnjacima, Hrvatima i Srbima koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu. O značenju poslovice ZLO RAĐANJE, GOTOVO SUĐENJE mogu se naći informacije na internetu tako što se u “search engine” ukucaju riječi ove poslovice.




3. IZBORI U SRBIJI: POBJEDA PRAGMATIČNOG NACIONALIZMA

Beograd 14. mart 2014.

Izvor: Helsinški bilten, br. 101

Izvod iz duže studije pripremila Sonja Biserko.

Izbori 2014, predstavljali su biranje najboljeg izvođača politike "pragmatičnog srpskog nacionalizma" koja će promovisati tijesnu saradnju sa EU i Zapadom, ali bez prihvatanja njihovog vrijednosnog sistema i uz njegovanje panslavenskih emocija (odnosi sa Rusijom) i temeljnih postavki srpskog nacionalizma.

Pobjeda SNS sa tako ubjedljivom većinom pogubna je za politički život Srbije. Takoreći, pluralizam je gotovo nestao. Parlament koji i do sada nije obavljao svoju kontrolnu funkciju imaće još manji značaj i ulogu u ovom sazivu. Partijski uticaj će biti veći nego ikada...

Kriza u Ukrajini otvorila je mnoge sumnje u pogledu buduće orijentacije vlade. Činjenica da su Aleksandar Vučić i Ivica Dačić odmah poslije izbora otputovali u Moskvu u jeku ukrajinske krize takođe otvara neka pitanja. Izjava o Ukrajini je uznemirila zapadne posmatraće koji pažljivo prate svaki pokret u odnosima Srbije sa Moskvom. Taj odnos je upravo u ovom trenutku od ključne važnosti u pozicioniranju buduće vlade u odnosu na reforme i evropske integracije, posebno članstvo u NATO.

Najviše zabrinjava odnos nove vlade prema Republici srpskoj koji se i dalje zasniva na politici "očuvanja Dejtonskog sporazuma i Republike srpske". Takođe, uznemirava i činjenica da je upravo Milorad Dodik, nakon sastanka sa Aleksandrom Vučićem, imao zadatak da objelodani stav o Ukrajini.

Najveća neizvjesnost važi za buduće uređivanje Srbije. U tom pogledu SNS nije dala ni naznake pravca u kom će se kretati, a u praksi je nastavila politiku centralizacije Srbije, posebno u Vojvodini. Vojvodina je najveći poraz onih stranaka koje zagovaraju autonomiju.




4. EKSPLOZIJA NEZADOVOLJSTVA NARODA, POSLJEDNJA OPOMENA REŽIMU

Narod nije mogao istrpiti ponašanje vlasti u BiH. Probleme u privredi i društvu su proizveli političari svih nivoa vlasti. Tajkunske i jaranske privatizacije, pljačke i okupacije preduzeća uradili su ovi koji danas zavaljeni u fotelje, nedodirljivi, neće da prstom mrdnu za obespravljenu i osiromašenu armiju radnika. Štrajkovi, blokiranje prometnica, mirne demonstracije, upozorenja, štrajkovi glađu, šatorska naselja, dolazak pred skupštine federacije, kantona, općina bilo je uzalud; niko nije pokazao interes da sasluša te nesretnike čiji su razlozi bili opravdani, nisu pristajali na razgovor, a o pomoći da ne govorimo. Naviknuti da im niko ništa ne može, mislili su da se pobune naroda dešavaju drugima, daleko od njih i da će to sve utihnuti za dan dva, kako se već dešavalo ranije. Ovoga puta nije moglo biti tako. Ekstremno nezadovoljstvo je kulminiralo, a velika je sreća što nije došlo do žrtava. Politika je sve darivala svojim poslušnim članovima, nesposobnim i neradnicima, lopovima sa jasnim ciljem, da se rastjeraju radnici, unovči pokretna, a nepokretna imovina stavi pod hipoteku, podignu krediti u bankama, a novac podijeli u bandi koja je to omogućila.

Sve se to dešava na prijedlog i podršku političara moćnika uz pomoć bankara, gdje su svi oni imali svoje interese. Tajkuni su dobro čuvani dok odrađuju prljave poslove za svoje šefove. Godinama, lažna obećanja, lopovluk i nemar za građane – radnike, doveo je do eksplozije nezadovoljstva. Desio se narod, sa minimalnim posljedicama, nema mrtvih glava, a štete se mogu sanirati. Ovo treba shvatiti kao posljednju opomenu svim političarima koji su do sada radili samo za sebe i stranku. Naredno dešavanje naroda, može biti daleko gore, nema više mirnih demonstracija, to je prošlost. Osiromašeni građani – djelovaće kao kaznene ekspedicije, bez milosti za one koji su ih pretjerali sa svojim bogatstvom na račun države i naroda, njima neće trebati antikorupcijski zakon niti sud, sve će se rješavati odmah i na licu mjesta. Gospodo političari, sve štete nastale u demonstracijama padaju na vaš teret. Niste imali osjećaja za vrijeme i koliko je dosta. Svi troškovi nastalih šteta, padaju na vaš račun.

Možda planirate da uzmete kredit i da jednom polovinom sanirate štete, a drugu polovinu za sebe. Ako imate i malo obraza i savjesti, umjesto toga smanjićete lične dohotke za 50%, jedino tako se možete ti svoj doprinos. Narod dobro zna ko je lopov. Najopasniji je narodni sud; tamo ne igraju veze i poznanstva, nisu potrebni suci i svjedoci niti ima praštanja i odlaganja presude. Kada se analiziraju štete učinjene kod događanja naroda može se zaključiti da su objekti institucija vlasti oštećeni onoliko koliki je njihov doprinos za stanje u gradu, kantonu, državi, onako kako su radili i kolika je njihova uloga:

U Tuzli je nastradao objekt Vlade Tuzlanskog kantona; oni su glavni krivci za stanje u privredi, narod je znao i morao ih je kazniti.

U Mostaru najveća šteta je učinjena na objektu Općine Mostar; totalno uništen objekt uz još dodatak Gradske vijećnice. Objekti Vlade HNK pretrpili su manju štetu, dovoljnu za opomenu. Znači veliku odgovornost u Mostaru snosi općina i njen gradonačelnik. Objekti su nastradali, jer nezadovoljni građani nisu mogli kazniti konja već su tukli po samaru.

U Sarajevu je platilo Predsjedništvo koje inače ništa i ne radi, bolje bi bilo da ga nema, postali su muške sise koje nikom ne trebaju. Oni unose smutnju i nemir među građane BiH.

Ova događanja su dobar znak za bolju budućnost, pojedinci imaju strah u zadnje vrijeme, bježe od javnog pojavljivanja, drugim riječima dobro se skrivaju od naroda, jer znaju da će umjesto pozdrava ćuti (zaslužene) uvrede. Imaju dovoljno vremena da razmisle do oktobra!

Prof. Hasan




5. ZAŠTO SE KONFERENCIJA O RATNIM ZLOČINIMA NAD ŽENAMA ODRŽAVA U SARAJEVU, A NE MEĐU POČINIOCIMA ZLOČINA

Imam potrebu da se javim ponukan viješću o održavanju konferencije pod nazivom "Prevencija seksualnog nasilja u sukobima ..." koja se održava danas, 28.3.2014., u Sarajevu.

Mislim da je tema interesantna samo ne mogu shvatiti zašto se ta konferencija održava u Sarajevu? Zašto je organizira Ministarstvo odbrane BiH?

Nekako bi mi bilo logičnije da se ova tema otvara na području gdje su se dešavala nasilja nad ženama, zar ne? Nekako bi bilo logičnije da se prevencija sprovodi na mjestima gdje se nemili događaji i pojavljuju. Bilo bi logičnije da se ovakva konferencija održava u Foči u sportskoj dvorani "Partizan", Višegradu, Prijedoru i ostalim mjestima gdje su se nalazili logori za silovanje Bošnjakinja, a ne u Sarajevu.

Koja je svrha da se žrtvi priča o prevenciji zločina, a zločincu ne? Nema svrhe žrtvi pričati o kazni već počiniocu. Da li se iko u Bošnjaka našao da spriječi zamjenu teza i izjednačavanje žrtve i počinioca? Zarad demokratije i evropskog puta prihvatamo nametanje nekih stanja koja ustvari nisu onakva kakvim ih predstavljaju, a sve u svrhu dodvoravanja. Dodvoravanja kome? Da li Evropi ili zločincu, tu više nisam pametan?!

Nažalost, još uvijek Bošnjaci spavaju. Mirno šute dok im se istorija prekraja, dok se silovanim Bošnjakinjama, a ne njihovim silovateljima, "kulturnim" jezikom priča da je silovanje zločin.

Ja hajvana naroda, majko mila.

Adnan, Sarajevo





This Page is Published on 31 March 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.  The Text Converting Ing. Sven Rustempasic, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 31.03.2014. - Last modified:03.09.2015.