ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA



















Evropski identitet nove bh. desnice?

NARODNJAČKA UDARNA DIVIZIJA “DORIS PACK”


DANI 11.4.2014. -- Ako se ostvari i minimum iz potpisane Deklaracije, onda je najviše što se može očekivati razdoblje sa manje etničkih tenzija, s tim da će “artikulacija interesa” narodnjačkih stranaka, u takvom razdoblju, značiti osiguravanje svojih “baza”. Moguće je da će se naći nekoliko žrtvenih jaraca na čijem će primjeru narodnjaci (naravno, ukoliko ostvare dovoljno ubjedljivu pobjedu) pokazati svoju tobožnju odlučnost u borbi protiv korupcije i time sebi dodatno ojačati pozicije u dovršenju razdiobe BiH na zone utjecaja tradicionalnih i konzervativnih ideologija, preko kojih će svaka od narodnjačkih elita realizirati svoje tradicionalne i konzervativne interese.

“Narodne stranke, čiji predstavnici su ovdje okupljeni, nastale su u jednom od najtežih perioda naše novije historije. One su u tom vremenu štitile i artikulirale interese vlastitih naroda kako su znale i umjele. Historija će presuditi da li su mogle bolje.” Ovakvu historijsku analizu je na sarajevskoj konferenciji potpisivanja Zajedničke deklaracije o saradnji SDA, SDS-a. HDZ-a BiH, HDZ-a 1990 i PDP-a (a u organizaciji Evropske narodne stranke) dao bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, podvukavši da u BiH neće biti ni centralizma ni separatizma. Slične govore, imali su i drugi narodnjaci. Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, je istakao da je “možda sada vrijeme da preokrenemo stvar, da umjesto sudbonosnih planova i nacionalnih projekata omogućimo svima da zadovoljno žive na ovim prostorima”. Predsjednik HDZ-a Dragan Čović je ocijenio da je duboko uvjeren da “smo zajedno na tragu političkih koncepata koje međusobno možemo povezati”, dok je Martin Raguž, predsjednik HDZ-a 1990, pozvao na “dijalog i međusobno razumijevanje”. “Svi mi predstavljamo neke identitete, odnosno narode, ali nikada neću prihvatiti da je predstavljanje vlastitih naroda nešto što donosi sukob”, poentirao je predsjednik PDP-a Mladen Ivanić.

Duboki korijeni i još dublje podjele

O čemu se zapravo radi? Kako je moguće da dojučerašnji dijelitelji medalja Radovanu Karadžiću, pobornici trećeg entiteta i(li) širitelji pseudohistorijska prema kojima su svi narodi u BiH nastali od Bošnjaka (zna se kakve to ima implikacije), mogu postići “međusobno razumijevanje i dijalog”? Vrlo lako! Štoviše, radi se o prirodnom savezu. Konferenciju Evropske vrijednosti i evropski identitet: Kompas za političku saradnju u Bosni i Hercegovini organizovala je Evropska narodna/pučka stranka, koja je, zapravo, konglomerat svih partija desnog centra u Evropi, partija koja i za sebe kaže “da joj korijeni leže duboko u historiji i civilizaciji evropskog kontinenta” i da je, prema tome, “predvodnik evropskog projekta od njegovog samoga početka”. Ovo, naravno, može značiti sve i svašta. Od identiteta Doris Pack, koja je prisutne na konferenciji počastila spoznajom da se u isto vrijeme može biti i “Saarländerin i Njemica”, pa do drugog savjetodavca bh. “narodnjacima” Györgya Schöpflina, člana ultrakonzervativnog mađarskog vladajućeg Fidezsa, partije koja što javno, što tajno koketira sa otvoreno fašističkom i antisemitskom partijom Jobbik i gradi kult mađarskog fašističkog diktatora iz Drugog svjetskog rata Miklósa Horthya. Prema tome, vidimo da je i pred bh. narodnjacima i pučanima široka lepeza izbora, po evropskom uzoru.

Ali šta to zapravo znači! Kako je već objasnio predsjedavajući Predsjedništva Izetbegović, svako će, kao i do sada, raditi “kako zna i umije”, a to bi, prema potpisanoj “Zajedničkoj deklaraciji”, trebalo biti “afirmisanje identiteta i tradicije u funkciji ostvarivanja moderne i funkcionalne društvene zajednice”, “primjerena ravnoteža između tradicije i modernosti”, “etika rada i poduzetništva koja će svakom omogućiti da zaradi za život”, “nezavisno pravosuđe kao i državna uprava koji će funkcionisati na zakonit način”, “stabilan i efikasan politički sistem koji će osigurati jednakost svih građana i konstitutivnih naroda”, “članstvo BiH u Evropskoj uniji”. Ukratko rečeno, sve što su narodnjaci obećavali i 1990-ih proizveli “najteži period naše moderne istorije” iz kojeg bi nas sada, nakon debakla socijaldemokrata, upravo oni trebali i izvući. Uostalom, ko bolje poznaje vlastiti zločin od zločinca koji ga je učinio, ili okus vlastite povraćotine od psa koji se vratio da je poliže?

“To će omogućiti da svi mladi koji žive u ovoj lijepoj zemlji mogu ostati u njoj, da mogu živjeti sigurno i da znaju da se neće dogoditi situacija u kojoj će oni biti bez posla. To je i velika nada da ćete pristupiti EU. U EU ništa nije savršeno, ali, s obzirom na to da smo postigli 60 godina mira i prosperiteta, mislim da je to velika stvar”, rekao je nakon potpisivanja Zajedničke deklaracije predsjedavajući Evropske narodne stranke Joseph Daul (inače Alzašanin, francuski državljanin i etnički Nijemac). Radi se, kao i u gore navedenim primjerima, o listi lijepih želja. Sasvim je logično da je desničarskoj internacionali u BiH trenutačno u interesu stabilizacija i vlast, koja će, bez većih trzavica državu, kao što je to slučaj i sa Srbijom, držati u evropskoj i njemačkoj orbiti (pogotovo u vrijeme kada svijet ponovo ulazi u razdoblje blokovskih podjela koje će se svakako produbljivati). Ali šta to dugoročno donosi? Nema centralizacije, nema separatizma? Nema trećeg entiteta? To smo znali i do sada uprkos svim bukačkim izjavama i sluđujućim spinovanjima. Čega onda ima?

Ko će biti oderani jarac?

Ako se ostvari i minimum iz potpisane Deklaracije, onda je najviše što se može očekivati razdoblje sa manje etničkih tenzija, s tim da će “artikulacija interesa” narodnjačkih stranaka, u takvom razdoblju, značiti osiguravanje svojih “baza”. Moguće je da će se naći nekoliko žrtvenih jaraca na čijem će primjeru narodnjaci (naravno, ukoliko ostvare dovoljno ubjedljivu pobjedu) pokazati svoju tobožnju odlučnost u borbi protiv korupcije i time sebi dodatno ojačati pozicije u dovršenju razdiobe BiH na zone utjecaja tradicionalnih i konzervativnih ideologija, preko kojih će svaka od narodnjačkih elita realizirati svoje interese. Doris Pack, prema tome, može još hiljadu puta ponoviti da je poruka narodnjačke konferencije da “postoje stranke koje žele na osnovu evropskih vrijednosti da sarađuju i da zajedno oblikuju politiku… jedni sa drugima, a ne jedni protiv drugih”, ali će ostati jasno da “evropske vrijednosti”, ma šta one bile, svugdje nisu jedno te isto.

Teško da bi “evropejstvo” u Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj značilo isto, a kamoli u Mađarskoj. Šta tek onda očekivati u BiH? S obzirom na to koliko historijski procesi teku usporeno, jedino što je izvjesno jeste da će narodnjačko razdoblje biti razdoblje daljnjeg razdruživanja naroda BiH, budući da sam koncept razdvojenih etničkih narodnjačkih stranaka (a ne npr. jedinstvene višeetničke konzervativne ili centrističke desnice, koji je očigledno nemoguć) jeste želja da je bh. društvo moguće graditi jedino kao tri paralelna narodnjačka društva koja se podnose jer moraju, ali će se vremenom učiti malo više međusobno podnositi jer to moraju.

Kakve će biti dublje implikacije “artikulacije interesa vlastitih naroda”?

Svakako još više paralelnih historija, paralelnih realnosti, paralelnih shvatanja prošlosti, njegovanje konzervatizma i elitizma, uz daljnje masakriranje tekovina socijalne države pod izlikom stvaranja “boljeg poslovnog okruženja”, kao i dezavuisanje bilo kakvih alternativa, jer radi se, sasvim će se sigurno tako govoriti nakon Lagumdžijinog socijaldemokratskog debakla, o “jedinom mogućem načinu i alternativi za BiH”. Šta to, preciznije, podrazumijeva? Mnogo novih, “odgovornih” narodnjaka, koji će se, prizivajući tradicionalne konzervativne vrijednosti, posipati pepelom po glavi i jaukati da smo živjeli preko svojih mogućnosti i da su za sve krivi, pogađate, socijaldemokrati i višak države. Naravno, sve to pod uslovom da Milorad Dodik ne uspije još jednom otkupiti svoju kožu, pomrsiti novo narodnjačko vezivanje zastava i samog sebe nametnuti kao sprovodnika “neophodnih reformi”, što bi situaciju samo učinilo nekoliko puta gorom i neizvjesnijom. Ko god da se ustoliči, narodnjaci sami, ili narodnjaci u kombinaciji sa Dodikom i satelitima, ono što je sasvim sigurno je da će se ekonomske reforme praviti na kratke staze. Što je suština narodnjačke “revolucije”, u odnosu na socijaldemokratski ćorsokak. Iz deklaracije i uopšte iz “narodnjačkih vrijednosti” će svako vaditi ono što mu treba. To ima puno manje veze s nekim stranačkim (etničkim) povezivanjem, koliko sa pripremanjem terena za “vrijednosti” koje će zacementirati ideju da ne postoji alternativa. Iz strateške perspektive bh. desničara, ovo je dobar potez: ništa ne gube, jer se ni za šta nisu obavezali. Na drugu stranu, dobivaju monopol nad neoliberalnom/austerity ideologijom čije vrijeme, dobro su izgleda predvidjeli, i nama dolazi.

Ma kakve svijetle deklaracije da se izgovore, bosanskohercegovački narodnjaci nemaju nikakvih preduslova da nalikuju na francuske i njemačke “evropejske” desničare. “Mi možemo istražiti puteve i veze koje na prvi pogled ne postoje ili koje se ne mogu ostvariti na prvi pogled”, rekao je direktor Fondacije “Konrad Adenauer” za BiH Karsten Dummel, što je sasvim tačno, ali još uvijek ostaje samo želja, koja je ljepši način da se kaže da nam u BiH ne preostaje ništa od truljenja u dugoročnom statusu quo, odnosno nastavka plutanja po nedovoljno bistroj etnonacionalističkoj baruštini. Uostalom, ako Evropska narodna partija u svojim redovima može tolerisati jedan Fidesz i njegovu rehabilitaciju fašista i antisemita, zbog čega bi joj bio problem nositi se sa balkanskim đavolima koji iza sebe imaju “samo” katastrofalan četverogodišnji rat i više od 100.000 mrtvih, a potom i mafijaško kompradorsko poraće i gotovo 400.000 nezaposlenih na grbači uz nekoliko upropaštenih generacija. Koliko su već zasluga priskrbili boreći se “za svoj narod”, teško je da, u dogledno vrijeme, mogu uraditi još nešto gore. Od svih narodnjačkih desničara Evrope s kojima su u internacionali i ma koliko se ugledali na Vučićevu transformaciju, oni će ipak još jako dugo nalikovati ponajviše sami na sebe. I na onaj trenutak kada su po prvi put vezali zastave. “Oni koji govore da su bh. političari nesposobni, volio bih da jednom sjednu na naše mjesto...”, rekao je na konferenciji Bakir Izetbegović. I sjeo na svoje mjesto sa ostalima. Kako su već raspoređena.

BHDani

This Page is Published on 12 April 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 12.04.2014. - Last modified:03.09.2015.

ACTUA HOME PAGE