ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA



















GEOPOLITIKA KAO SUDBINA (Osmi dio)


Piše: Nihad Filipović


Ako laže koza ne laže rog

U ovome serijalu već je rečeno: Evropa i svijet nakon ruske okupacije Krima, ulaze u novi ciklus geopolitičkog pozicioniranja. Ruskim anšlusom Krima načinjen je presedan i narušen princip poštivanja teritorijalnog integriteta na snazi u Evropi nakon završetka Drugog svjetskog rata. Sistem kolektivne sigurnosti je ozbiljno doveden u pitanje i već se javljaju disonantni politički tonovi separatističkih zagovornika širom Evrope.

Nema sumnje da je krimski prevrat planiran i vođen iz Moskve. Isti plan se trenutno provodi u Donjetcku i drugim dijelovima jugoistočne Ukrajine. Izvedba će moguće biti nešto drugačija jer je teško očekivati direktno rusko vojno uplitanje, čak i u slučaju da se vlast u Kijevu odluči na oružanu vojno-policijsku intervenciju u slamanju građanske pobune u Donjetcku i drugim dijelovima jugoistočne Ukrajine. Ali cilj je isti, orkestriranim pobunama natjerati Kijev na ustavnu reformu prema željama Moskve, a to je: federalna Ukrajina sa širokim ovlastima federalnih jedinica gdje će Moskva preko njih praktički imati kontrolu nad Ukrajinom. Ruska propaganda, naravno, trudi se okupaciju Krima i zbivanja u jugoistočnoj Ukrajini prikazati u legalističkom i da tako kažem dijaloškom svjetlu. Otuda na brzu ruku organizirani referendum na Krimu. Otuda i Putinov pokušaj da se pridobije američki predsjednik Barak Obama u pritisku na vlasti u Kijevu, ne bi li se pristupilo ustavnoj reformi u Ukrajini prema ruskom modelu atestiranom i od strane Sjedinjenih Država Amerike.

Međutim, obzirom da su Rusi većinski narodni element na Krimu i obzirom na autonomiju Krima unutar Ukrajine, legalitet artikuliranja krimskog građanskog nezadovoljstva uopće nije upitan, ali je teško narušen princip legaliteta. Sem brojnih pitanja od užeg ukrajinskog značaja, gdje je temeljno pitanje (ne)ustavnosti krimskog referenduma, krimskom avanturom otvorena su i brojna pitanja od šireg značaja za stabilnost Evrope, odnosno svijeta. Postavlja se pitanje kakva je sudbina malih naroda, nacija i država, ako veliki, koristeći silu, mogu mijenjati granice u nekakvom svom procijenjenom državnom interesu? Imaju li mali narodi, nacije i države pravo na demokratsko samoodređenje, na očitanje sopstvene volje o tome šta je njihov najbolji interes? Gdje je naš region i posebno gdje je Bosna i Hercegovina u novoj geopolitičkoj stvarnosti? Kako će se razvoj događaja u Ukrajini i referendumsko mijenjanje granica jedne evropske države provedeno pod cijevima ruskih tenkova, odraziti na stanje u našem regionu i posebno na stanje u BiH obzirom na izraženo autonomaštvo odnosno separatizam kao stanje bh. društvene svijesti? Pojednostavljeno rečeno pitanje je: da li je nakon krimskih zbivanja isti scenario moguće očekivati i u Bosni i Hercegovini?

Paralela sa Bosnom i Hercegovinom nije slučajna i prisutna je u svijesti direktno tangiranog političkog faktora, kako onog u Ukrajini (i Rusiji), tako i kod nas u BiH. Bosanske (i Kosovske) reference na političku situaciju u Ukrajini i obratno krimske i ukrajinske reference na političku situaciju u BiH, itekako su prisutne u razmišljanju političkih analitičara i političara. Osvrćući se na federalističke zahtjeve Moskve, Julija Timošenko u autorskom tekstu objavljenom u listu „Danas“ 09.04.2014., piše:

„Naravno, federalizam dobro zvuči. Približavanje političke vlasti tamo gde ljudi zapravo žive uvek je privlačno i obično efikasno. Ali dobrobit ukrajinske demokratije nije ono što Putin ima na umu; za njega je federalni sistem sredstvo koje Kremlj treba da iskoristi da uzrokuje političke razmirice i na kraju uvede istočne i južne regione Ukrajine u Rusku Federaciju. Da parafraziramo Klauzevica, Putinov federalizam je aneksija drugim sredstvima. Samo treba pogledati u delove ruskog predloga koji su ispisani sitnim slovima – nove federalne jedinice Ukrajine bi imale pravo da se izjašnjavaju o “smeru ukrajinske spoljne politike”. Ta mogućnost bi mogla da omogući Putinu da pokuša da prisili ruska govorna područja da stave veto na evropsku budućnost zemlje.

O ustavnoj strukturi Ukrajine treba da odlučuju sami Ukrajinci. Rusija ne treba da se meša u to, kao ni druge zemlje, bez obzira na to koliko žele da pomognu. Ukrajina nije Bosna, u kojoj se Ustav iznedrio iz mirovnih pregovora kojima je okončan višegodišnji krvavi rat posle raspada Jugoslavije. Nije ni Kosovo, koje je postalo nezavisno kada su uspostavljene njegove državne strukture. Ukrajina je potpuno suverena država, koju kao takvu priznaju i druge države, uključujući Rusiju.“

Zvuči poznato, zar ne?

Dakle Timošenko ovdje direktno ukazuje na ono što je bit ruske inicijative, istovremeno upirući prst na BiH i njeno iskustvo kao primjer puta na koji se usmjerava i Ukrajina ruskom planovima federalizacije. Prirodno, nije Julijino da ulazi u bh. detalje, ali mi znamo da je naša situacija još i teža. Poznato je da je tzv. dejtonskim ustavom država BiH okovana entitetskim lancima i da se ništa, ne samo u spoljnoj politici, nego ništa ključno od značaja za građane, bez obzira na nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, religijsko opredjeljenje...itd., ništa od onoga što je zajednički interes i što se po prirodi stvari u jednoj državi uređuje jedinstveno, od statusnih prava građana, kakav je recimo pitanje matičnog broja građana, do recimo penzionog sistema, ne može riješiti bez saglasnosti Banja Luke, preko koje de facto službeni Beograd ima kontrolu nad državom BiH. Isto vrijedi i za službenu Zagreb, samo što je Washingtonskim sporazumom o formiranju federacije BiH, taj upliv službene hrvatske politike na politiku službenog Sarajeva ponešto razblažen, da sada ne ulazimo u detalje kako i zašto.

U Republici Srpskoj, ruska okupacija Krima i orkestrirana pobuna građana na jugoistoku Ukrajine nailazi na puno podršku politički uvezane srpske pameti.  Ovdje ne treba previdjeti učestale posjete Moskvi općenito srpskog političkog faktora i instruktivne razgovore srpskih etnonacionalističkih bh. političkih Makijavelista sa ruskim ambasadorom u BiH. Sve je to jasno legitimno i uvjek pokriveno diplomatskom frazom razmjene mišljenja, ali istovremeno, nismo slijepi kod očiju, sve to jasno ukazuje na paralelizam nekih političkih vjetrova u Ukrajini i BiH.

Politički analitičari u BiH, mahom izgleda smatraju kako nema bh. paralelizama sa krimskom situacijom i referendumom koji je tamo izorkestriran i na brzu ruku proveden. Kratkoročno to je moguće blizu istine. Srbija u svakom slučaju nije Rusija. Ali dugoročno, zavisno od razvoja događaja, odnosa u regionu i odnosa između dominirajućih velikih svjetskih sila, sve je moguće. Uostalom, ruski scenario okupacije Krima već smo vidjeli u Republici Bosni i Hercegovini devedesetih godina dvadesetog stoljeća u srpskoj državnoj izvedbi. Separatističke etnonacionalističke bh. politike budno prate dešavanja u svijetu, posebno Evropi, i sve što im ide na ruku nastoje maksimalno kapitalizirati. Povodom zbivanja na Krimu i venecijanskog referenduma u Italiji, Milorad Dodik, predsjednik manjeg bh. entiteta, izjavljuje:

Vidimo šta se događa u Italiji, tačnije u Veneciji, vidimo da će Škotska izaći na referendum, nešto se događa i u Kataloniji. Republici Srpskoj su to kapitalna iskustva. Ljutio se ko ili ne ljutio, mi vrlo dobro pratimo šta se događa u svijetu i radi ćemo na primjeru najboljih svjetskih iskustava kada za to dođe vrijeme“.

Ovo je samo eksplicitno rečeno ono što se već odavno zna i što je već toliko puta Dodik rekao: krajnji cilj RS je izlazak iz BiH. U tekstu „Dejtonska struktura BiH i pravni položaj RS“ objavljenom na web stranici predsjednika RS, 19.11.2013., Dodik kaže:

Optimalno bi bilo da BiH bude cijela iz tri dijela. To bi trebao biti i interes SAD koji su inicijatori, kreatori i sudionici u provođenju Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma. Time bi međunarodni ugovor mogao o(p)stati kao jedan od najvećih uspjeha američke vanjske politike. Ako ne prevlada troetnička teritorijalne struktura kao realno rješenje, ostaje agonija raspadanja, sve dok jednog dana ne bude konstatovano da BiH više i ne postoji“.

Iz Beograda međutim, stižu pozitivni signali. Ministarstvo odbrane Republike Srbije upravo je otkazalo promociju knjige pukovnika Ratka Škrbića „Srebrenička podvala“, planirana za održavanje u Domu vojske 10.04.2014. A novi srpski premijer Aleksandar Vučić, još i prije nego je dobio očekivani mandat za sastav vlade, najavljuje da će jedna od njegovih prvih posjeta biti Sarajevu.

Ukoliko se dogodi da predvodim sledeću vladu Republike Srbije može da se dogodi da jedna od prvih posete bilo gde bude poseta Sarajevu“, izjavio je Vučić i dodao:

“Mi volimo Republiku Srpsku, ali veoma poštujemo i poštovaćemo integritet Bosne i Hercegovine”.

Vučićev „zaokret“ u srpskoj politici prema BiH nije došao niotkuda. Kada je prije dvije godine Tomislav Nikolić stupajući na dužnost kao novi srpski predsjednik, pozivajući se na Deklaraciju Skupštine Srbije iz 2010., izjavio da se u Srebrenici dogodio veliki zločin, ali ne i genocid, to je razumljivo izazvalo reagiranje u Sarajevu, da bi onda nakon zajedničkog susreta Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića sa Nikolićem, ovaj poručio javnosti kako više neće biti nesuglasica i nesporazuma u vezi tumačenja nekih događaja iz najbliže prošlosti.

Na bosanskoj i specifično bošnjačkoj strani novi pristup službene srpske politike Bosni i Hercegovini, nailazi na podršku.

Možemo govoriti o jednoj sazreloj ekipi lidera u Srbiji koja na pravi način tumači i artikulira interese Srba, a pravi način je da se prizna suverenitet BiH, da se stvore još konkretniji odnosi sa BiH i sa svim susjedima, a ne da se prave problemi“, izjavljuje Bakir Izetbegović.

Međutim, a u politici kao i u životu, i u dobru i u zlu, uvjek ima ono međutim, jelde? Pitanje je: šta je to i koliko uistinu novo u srpskoj službenoj politici prema BiH? Jer obojica su, i Vučić i Nikolić, funkcioneri Srpske napredne stranke, odcjepljenje frakcije Šešeljeve Radikalne stranke. A u Programu Srpske napredne stranke, među deset principa na kojima će se temeljiti političko djelovanje ove stranke, pod tačkom dva između ostalog piše:

Političko približenje i ekonomsko jedinstvo sa RS predstavlja realnu politiku koja će u budućnosti, mirnim putem i poštivanjem volje naroda, stvoriti uvjete za formiranje zajedničke ili jedinstvene države srpskog naroda i svih ostalih građana koji žive na teritoriji Srbije i RS“.

Što bi narod rekao: „Ako laže koza ne laže rog“.

Jasno, programi se ne mijenjaju preko noći. Treba neko vrijeme od sazrijevanja ideje do njene programske formulacije. Ali, u tome i jeste suština. Pitanje je, i to veliko pitanje i u kontekstu ovoga priloga, pitanje svih pitanja jeste: Koliko je u Srbiji stvarno sazrelo raspoloženje za temeljit duhovan zaokret prema Bosni i Hercegovini?

Na Pravnom fakultetu u Beogradu, Milorad Dodik, 21.11.2013. godine, govoreći referendum o nezavisnosti RS, „koji ćemo jednog dana raspisati“ i niko „nam tada ništa neće moći“,  izjavljuje i za izjavu dobiva snažan aplauz podrške studenata: "Najbolje je da Republika Srpska bude država, a oni nek stvaraju svoju državu. Koliko god se neko opirao to će se jednog dana desiti, samo mi moramo da imamo strpljenje."

Dakle riječ je o studentima Pravnog fakulteta u Beogradu, budućoj akademskoj, upravljačkoj i političkoj eliti Srbije: mladim ljudima u čijim je rukama (glavama) budućnost Srbije, ljudima koji izučavaju pravnu nauku i treniraju se misliti u legalističkim okvirima.

Podsjećamo da još uvjek aktuelan i dokument srpske vlade od 21.11.2011., nazvan „Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu“ prema kojemu dokumentu, manji bosanskohercegovački entitet, dakle teritorija i građani na teritoriji pod suverenitetom druge države, jeste „državni i nacionalni prioritet Republike Srbije“.

Riječi naravno, zavisno od konteksta, mogu značiti sve ili ništa. Dakle, u kontekstu ovog priloga prepuštam čitateljima zaključak kako razumjeti Vučićeve riječi: „Mi volimo Republiku Srpsku, ali veoma poštujemo i poštovaćemo integriteta BiH“ i Izetbegovićevu podršku „jednoj sazreloj ekipi lidera u Srbiji, koja na pravi način tumači i artikulira interese Srba, a pravi način je da se prizna suverenitet BiH“.


This Page is Published on 13 April 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 13.04.2014. - Last modified:03.09.2015.

ACTUA HOME PAGE