ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









VRATITE NAM KANTONE, VRATITE NAM FOTELJE!!!

Piše, prof. dr. Šaban Nurić



Ovih dana se u Federaciji BiH rasplamsala rasprava o mogućoj promjeni ustava tog entiteta. U fokusu se našli kantoni i njihovo ukidanje ili teritorijalne transformacije u funkcionalnije i manje skupe regionalne administracije.

U pokušajima da kao relativni poznavalac rečenih prilika odgonetnem negativan naboj i otpor federalnim ustavnim reformama i prijedlogu ekspertne grupe koju je formirala Ambasada SAD-a u Sarajevu, iz većine kantonalnih centara i njihovih parlamenata, „izmotah film“ unazad gotovo pet godina i nađoh odgovore u tada objavljenim tekstovima.

Pa da nebih izmišljao toplu vodu evo tih tekstova sada numerisanih sa 1. i 2. koji zorno ilustruju otpor kako tada tako i sada tzv velikih stranaka u BiH i entitetima prema bilo kakvim reformama u državi kako ustavnim tako i onim po zahtjevu EU koje su uslov za BiH euro-atlantske integracije.


Dakle sve je do stranaka i njihovih vođa koji od bilo kakvih evropskih i ustavnih reformi bježe k'o đavoli od krsta, jer ih samo status quo drži na vlasti a jedan veći broj i na slobodi.



1. USTAVNO-PRAVNO-POLITIČKO-RJEŠENJE ILI ĐEKNA JOŠ NIJE UMRLA ALI SE KONAČNO ZNA DA ĆE
(Tekst objavljen: 01.06.2009.)

Peti kongres Stranke demokratske akcije (misli se na Kongres održan u junu 2009. kada je ovaj tekst napisan, o.a.) i sve ono što se dešavalo na istom i oko istog, već sada je izvjesno postalo svojevrsna metafora konačnog razrješenja BiH državnog opstanka, ili zašto i to ne kazati njenog mogućeg nestanka. I opstanka i nestanak su vezani za ključna pitanja na koja treba odgovoriti u narednom periodu, pa što Bog da, ili dža ili bu. Sva ta pitanja su u ovom postkongresnom vremenu po važnosti poredana na:

Ustavna pitanja:
Pravna pitanja;
Politička pitanja;
Ustavna pitanja

Nedovoljna precizna ustavna definisanost BiH države u Daytonu je ključni kamen spoticanja koji BiH može da dokine ili u najmanju ruku njenu državno-opstajuću agoniju da produži u nedogled. Da bi se to spriječilo relevantni politički faktori u državi, posebno političke partije i to one velike moraju sjesti za stol i postići konsenzus. Dosada toga nije bilo bez obzira što je narodima BiH-e tzv letećim sastancima vladajuće šestorke pa petorke pa trojke i ne znam više koga još, cirkuskim manirom prodavana ubleha da oni tim opsjenarskim seansama hoće sve da riješe i da BiH od “sutra” bude Švajcarska. Istina je sasvim drugačija. Sve do održanja ovog Kongresa SDA niko nije istinski htjeo a ako jest onda nije mogao da se izbori za stvarne i suštinske ustavne promjene u BiH. Politika iz Republike srpske to nije htjela iz dva razloga:

Prvi je da bi vladajuća oligarhija ili oligarhije pod krinkom borbe protiv unitarne BiH a za što neovisniju RS sačuvali svoje privatne i u osnovi diktatorsko-profiterske i kriminogene pozicije mimo stvarne državno-pravne kontrole i eventualnog procesuiranja i sankcionisanja istih.

Drugi razlog je naizgled egzotičnog ali vrlo indikativnog karaktera, koji političari iz Rs-a javno ne govore a u osnovi podržavaju, da je, što je Federacija BiH više zapetljana u probleme nesloga, lopovija, nepostojanja bilo kakve ekonomske i razvojne strategije, stalno prisutne opasnosti socijalnih nemira itd. to njima u RS-u lakše opravdati svoje djelovanje pa i zamagliti razne vrste nezakonitog ponašanja.

Dakle sve govori u prilog činjenici da su se nezrele i kompromitovane vladajuće grupe i pojedinci gotovo pa dogovarali da se sačuva ustavni status quo, jer bilo kakva ustavna promjena njih izbacuje iz sedla jahača na narodnim leđima, jer u protivnom njihova moć prestaje, i prijeti im opasnost da odgovaraju za sve što su nezakonito činili ili jamili. Kao dobra ilustracija prethodnom, može poslužiti Distrikt Brčko gdje su se poslije njegovog konačnog ustavnog rješenja munjevito pokrenuli procesi koji će zasigurno dovesti do potpunog pročišćenja Distrikta od kriminala, političke bahatosti, haotičnosti itd.
Nedavno održani Kongres SDA je čini mi se pokrenuo procese sa mrtve tačke koji će logično u prvoj fazi prividno biti izvjesno uspješni i to sa pozitivnim učinkom na nivou cijele države BiH. Međutim ono čega se treba bojati to je brže konsolidacije redova poraženih snaga sa Kongresa koje su verbalno probosanske a u osnovi eminentno antibosanske, pa ako hoćete i antibošnjačke, jer one iako fragmentiranih, uglavnom materijalnih interesa su u jednom jedinstvene, da samo dotle mogu imati BiH kao svoju privatnu državu dok ta država stvarno ustavno ne profunkcioniše, odnosno dok ne dobije ustav koji u potpunosti obezbjeđuje funkcionisanje države u sferi sva tri nivoa vlasti (zakonodavne, izvršne, sudske) i to na cijelom državnom teritoriju podjednako.

Te retrogradne snage će nastojati po svaku cijenu opstruirati sve što daje snagu državnim institucijama i zaštiti zakonitosti u radu istih. U tom pravcu ide i moje razmišljanje da bi trebalo što prije razvlastiti lokalne moćnike u federaciji koji stoluju po kantonima, i to hitnim ukidanjem kantona kao po svemu suvišnog vertikalnog, srednjeg federalnog nivoa vlasti. Ovim bi se postigli višestruki pozitivni efekti, kako na planu uštede sredstava koje daju poreski obveznici tako i na planu onemogućavanja kriminala koji se odvija u ili pod pokroviteljstvom upravo pojedinaca iz ovog nivoa vlasti. Ovim bi se direktno spriječilo privatizovanje vlasti koje je u nekim kantonima došlo dotle da se može još malo pa smatrati tradicijom ili običajem.

Saglasno ovome treba zagovarati i redukciju ovlaštenja Federacije prenošenjem njenih ovlaštenja na državni nivo, i time jačati kredibilitet snaga koje i u RS-u postoje i stvarno žele i BiH i državu BiH sa svim institucijama, funkcijama i ovlaštenjima koja će građanima BiH garantovati sigurnost svake vrste, podjednake slobode i prava ali i obaveze istih tih građana prema Državi. Dakle da uprostimo: Ako relevantni faktori iz Federacije u predstojećim ustavnim promjenama uspiju promjeniti svoje ubjeđenje da kantoni i Federacija nisu sveto slovo, oni će time napraviti prvi korak ka logičnoj posljedici, rekompoziciji ustavnog ustrojstva države BiH. Ovim procesom bi se pokrenuli sigurni smo i realniji procesi u manjem Državnom BiH entitetu koji bi sigurno i dalje čuvali RS ali samo kao autonomnu BiH ustavom zagarantovanu kulturnu, političku i teritorijalnu tekovinu u kojoj bi prestale stalne separatističke, referendumske, nacionalističke i druge tenzije.

Pravna pitanja

Paket pravnih pitanja obuhvata ni manje ni više ali svu pravnu i normativno pravnu regulativu koju od nas traži svjetska zajednica i Evropa kao minimum da bismo ušli u brži proces euro-atlantskih integracija. Ova oblast je opterećena nasljeđem prošlog sistema koji je neke pravne manire i pravna pitanja etablirao kao običaje i u glavama većine aktualnih pojedinaca, čelnika svih nivoa i vrsta vlasti kao i kod većine političkih vođa, koji svoju političku misiju doživljavaju kao misiju definisanu ofucanom maksimom “država, čitaj pravo, to sam ja”. Iz ovoga proizilazi sasvim logičan zaključak da većinu tih i takvih protagonista javnog političkog života u BiH, kojima su pred izbore puna usta demokratije i pravde treba demokratski sklonuti sa političke scene i sa leđa birača. Ti i takvi pojedinci deklarativno se zalažu za Evropu i njene standarde i BiH u Evropi a stvarno sve čine da po običaju njima svojstvenom BiH drže što dalje od Evropskih integracija.

Politička pitanja

Ovaj paket pitanja je najteži, najbolniji ali i najvažniji za državu BiH. Jer složena politička struktura BiH producira puno složenih pitanja koja određuju budućnost BiH države i društva. Prvo i osnovno pitanje je nepostojanje konsenzusom svih naroda u BiH prihvaćenog Programa rješavanja nacionalnog(ih) pitanja građana koji žive u BiH. Drugo po važnosti je potreba konzistentnog i prihvatljivog Programa borbe protiv ekstremnih nacionalizama koji su prisutni i podjednako opasni u sve tri velike nacionalne grupacije. Ovaj Program mora biti tako izbalansiran da uglavnom sve odgovore i sprečavanje negativnih posljedica izazvanih ekstremnim nacionalističkim djelovanjima zaustavlja i sprečava putem međunacionalnog dijaloga i multikulturalne interakcije, a samo u izuzetno teškim situacijama koje prijete Državi i njenom poretku da sprečava zakonskim sankcijama i represijom.

I treće što može biti stvarno implementirano ako prethodna dva programa budu prihvaćena je pravljenje i usvajanje Programa i strategije ekonomskog razvoja BiH za period najmanje dvadeset narednih godina.

Posljednje ali daleko od svega najvažnije bi kao posljedica svega prethodnog došlo sačinjavanje i usvajanje Nacionalnog programa Države Bosne i Hercegovine, koji bi bez ostatka i vremenskih ograničenja definisao državu Bosnu i Hercegovinu kao zajednicu svih njenih građana bez obzira na naciju, vjeru, jezik, kulturu, boju, itd. i njen program sveukupnog razvoja i uklapanja u svjetske i evropske tokove. Ovim Programom bi bile razbijene sve predrasude i svi stereotipi da je BiH kao država nemoguća, a time bi se dokinuo ustaljeni običaj, da svako kome god i u koje god vrijeme mu to naumpadne može da ruši osporava ili državu Bosnu i Hercegovinu javno doživljava kao svoju privatnu prćiju, a po nekima zbir skorojevićkih begovata.

Dakle tada možemo očekivati da u naslov uvedena Đekna, što znači negativan običaj konačno umre u državnom životu Države Bosne i Hercegovine. Čini mi se da je upravo prošli Kongres SDA napisao tekst posmrtnice toj i takvoj Đekni. Nadati je se da ko taj tekst ne prepravi ili pak ne skloni negdje u dno sehare.

2. USTA BiH MORA BITI DOMAĆI “PROIZVOD”

(Tekst objavljen: 20.06.2009.)

U iskustveno-historijskom smislu gledano nijedan nametnuti, ili oktroisani ustav, bez obzira na autoritet koji ga je nametnuo ili poklonio, nije imao dugoročniji i uspješan period važenja. Tako i Ustav BiH sačinjen u Daytonu je sasvim opravdano pod prizmom posmatranja i sumnje svih mislećih ljudi, a ozbiljni ustavni stručnjaci ga dugoročnije uopšte ne uzimaju kao ozbiljan vrhovni pravni akt BiH. U kontekstu takvog razmišljanja i ocjena se nameće i pitanje: Kako BiH država da izađe iz ovog svojevrsnog ustavnog rašomona koji je de fakto uzrok trajuće ustavne krize? Da bi se bar i djelimično na to odgovorilo mora se prethodno odgovoriti na nekoliko političkih i organizacionih pitanja koja se tiču kako institucija međunarodne zajednice kao tvorca Daytonskog ustava tako i institucija BiH države na svim nivoima:

1. Da li međunarodna zajednica stvarno želi suverenu i samostalnu Državu BiH?

2. Dali institucija OHR-a kao de fakto protektora međunarodne zajednice u BiH ima stvarno definisan rok trajanja i pod kojim uslovima, ako je odgovor da, onda da se to objelodani i da se time napravi otklon od opravdane sumnje kod običnog naroda u BiH da OHR u BiH sluzi za uhljebljenje međunarodnog diplomatskog polusvijeta?

3. Da se na nivou zainteresovanih BiH i međunarodnih faktora sazove kompetentan skup političkih ali i ustavno-pravnih stručnjaka iz svijeta, BiH i zemalja nastalih na tlu Ex Jugoslavije na kome bi se došlo do prijedloga ustavno-pravne i političke organizacije Države BiH i na temelju istih izdefinisala ustavna načela Ustava Bosne i Hercegovine, koja obavezno moraju odrediti oblik državnog uređenja. Dali će BiH biti decentralizovana država, republika, federacija, konfederacija, savez ili možda centralizovana i unitarna država, mada ja u ovo posljednje objektivno sumnjam.

Odgovori na prethodna pitanja i formulacija ustavnih načela će po principu pojedinačnih i kolektivnih, dobronamjernih i destruktivnih, politikantskih i nacionalističko isključivih interesa izbaciti na površinu sav mulj taložen u BiH politici prethodnih skoro dvadeset godina. Sasvim sam siguran da će sadašnja politička nomenklatura na svim nivoima i u svim dijelovima BiH društva pružiti stravičan otpor svakoj reorganizaciji države, kojom se gube stečene mešetarske i sitnošićardžijske uglavnom privatne pozicije. Tek tada će građani BiH shvatiti da je nacionalni interes i borba za isti, bilo iz kog naroda je dolazio sve ove godine služio samo kao maska, magla i opijum za narode da ne vide da ustvari vladajuća nomenklatura, dosada u svemu vidi samo vlastiti materijalni dobitak. Na ovom mjestu želim da se unaprijed izvinem časnim ali stvarno malobrojnim izuzecima.

Ako pretpostavljena nova državna organizacija bude uslovljavala odlazak OHR i njegovih trabanata iz BiH tada će se oni svim silama truditi da dokažu da BiH politika nije spremna da nezavisno vodi Državu BiH, a time će pokušati nametnuti svoj dalji ostanak na dobro plaćenim mjestima u BiH. Mogućim usaglašavanjem gašenja tzv srednjeg (kantonalnog) nivoa vlasti u većem BiH entitetu, tada će, spreman sam tvrditi sa 90% sigurnosti, u federaciji doći bukvalno do revolucije administrativnih radnika, koji uostalom i čine najmasovniju grupu zaposlenih koja godinama ekonomski urušava F BiH svojim bezumnim trošenjem kako para poreskih obveznika tako i donacija i kredita koje dobiva država BiH ali ne za te namjene. Ubijeđen sam da bi ukidanje tog srednjeg nivoa vlasti u Federaciji BiH sasvim bilo dovoljno da se ekonomskom prosperitetu tog BiH entiteta otvore vrata. Da bi ovo bilo sprovedeno potrebno je pored novih radikalnih ustavnih promjena ili donošenja novog Ustava BiH promjeniti i Ustav F BiH što je normalno, ali istim obavezati zakonodavnu vlast da donese Zakon o lustraciji na nivou države i Zakone o lustraciji na nivou entiteta kojim bi se značajnijem broju sadašnjih političara posebno ovih etabliranih u srednji nivo vlasti, državne a posebno federalnog srednjeg nivoa (kantonalnog) zabranilo dalje bavljenje politikom i rad u javnim preduzećima i korporacijama, zbog bezočne korumpiranosti, samovolje, nepotizma u političkom djelovanju, itd.

Ako se naprijed navedeno Ustavno pospremanje hitno ne započne, sve su prilike, a to govore i zbivanja na terenu da će doći do socijalnog bunta obespravljenih i na sve načine izvaranih građana u BiH. Vrlo brzo ćemo imati štrajkove prosvjetara na svim nivoima, štrajkove boračkih populacija, zdravstvenih radnika, penzionera itd. i to sve samo iz jednog razloga, a to je, DRŽAVA, ENTITETI i KANTONI neće imati sredstava da plaćaju rad navedenih društvenih djelatnosti i stečena prava ostalih socijalnih grupacija. U toj situaciji ni nacionalna retorika neće moći pomoći domaćim političarima, a OHR i druge međunarodne institucije će, što je već viđeno, samo nemoćno odmahivati rukama i govoriti da to treba da riješe domaće snage, a bjelodano je da to nisu u većini ove snage i političari koje oni zbog svoga interesa sada podržavaju. U slučaju ove potonje pesimističke varijante, poslije prvog vala štrajkova zaposlenih u školstvu, zdravstvu, boraca i penzionera po inerciji, iako sumnjam da će iza toga stati tzv samostalni sindikati u BiH, desiće se stampedo štrajkovi radnika iz proizvodnje i velikih sistema koji sada uglavnom funkcionišu “na infuziju”.

Konačno zaključak ove mini analize bi bio: USTAVNE PROMJENE SE MORAJU DESITI, USTAV MORA BITI “PROIZVOD” DOMAĆIH POLITIČKIH i INTELEKTUALNIH SNAGA. U protivnom Državi BiH se loše piše, toliko loše da vrlo brzo može osvanuti u bankrotu, što je prvi i konačni korak ka konačnom umiranju svakog organizma, a tada će međunarodna zajednica samo kao mrtvozornik konstatovati smrt, i vjerovatno pozvati neke nasljednike na ostavinsku raspravu na nekoj međunarodnoj konferenciji o situaciji u BiH a Bonske ovlasti visokog predstavnika kao instrument već će biti arhivirane u Historijski arhiv.

. . .

SADAŠNJI ZAKLJUČAK

Političke stranke i njihova vođstva, posebno čelnici u BiH sve ove godine pa i sada poslije februarskih socijalnih nemira i uspješnog manevra ugroženih vlastodržaca sa tzv. PLENUMIMA GRAĐANA, čime su uspjeli revoluciju zatvoriti u manje sale i prostore za političke sastanka, su i de facto i de jure u potpunosti poništili rezultate građanske pobune koji su činilo se bili izgledni. Vlade četiri kantona su otišle a nove koje su došle, tamo gdje su došle, su samo inkarnacija prethodnih jer su ih birali parlamenti istog sastava. Građani su ponovo progutali ublehu aktuelne vladajuće oligarhije a političari do daljnjeg produžili svoj vijek trajanja, sukladno rezonu „neka traje dokle traje i da se jami još što se može jamiti“. Dakle sva je tajna u parlamentarnim poslanicima koji drže vlast a vlade su samo kolateralne štete i ponekada sitni dobitnici u pranju obraza političkih lidera.

Dakle u Bosni zemlji svakojakih apsurda, ne bi iznenadila ni pojava da ovih dana državna administracija krene u demonstracije sa glavnim zahtjevom: VRATITE NAM KANTONE, VRATITE NAM FOTELJE!!! Sve je moguće.



This Page is Published on 23 April 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 23.04.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA