ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









U NEVOLJI SE POZNAJU JUNACI

Nur Sadia



Puno me je zla susrelo kroz život moj i nikad me nije uspjelo sasvim slomiti. Naučih se stisnuti zube i svaki put kad padnem na koljena ponovno se podignuti. Svaki put je sve teže i teže, ponekad se izgubi moral i pitam se zbog čega li još vrijedi dizati se uvijek i iznova i nalaziti snagu. Ponekad me ljudska bića tako razočaraju, sretoh egoizam bijedni u obliku insana, dotaknuo me je dah parazita koji se hrane tuđim tijelima, energijom i snagom, zanijemih prečesto zbog zla koje čuči duboko u ljudima i koje me, uvijek i iznova, iznenadi i zapanji. Naučih u mladim godinama da od ljudi ne očekujem ništa više, naučih da ih gledam onakve kakvi često jesu;Slabi i sebični materijalisti koji će ti, ako im daš priliku skinuti sve sa tebe, iskoristiti te na svaki mogući način. Jest, ima toga sve više u ljudima, kao epidemija se širi sebeljublje, pohlepa i užasno sljepilo i ravnodušnost prema drugima.

Ponekad zatvorim oči i bez glasa molim za još snage i morala, ponekad molim za svaki novi dan, ponekad je teško još pronaći nadu i vjeru. U sebe, u ljude i u sudbinu,

Ponekad poželim odustati i prestati se boriti.

Puno me je zla susrelo pa se osjećam ko ratnik koji je umoran od borbe...


Sretna je zemlja koja ima ovakvu omladinu

Na početku kaotično a kasnije pune duše sve bolje i lakše.

Happy is the country that has this kind of youth
Glücklich ist das Land, das diese Art der Jugend hat
Gelukkig is het land dat dit soort jeugd heeft
Heureux le pays qui a ce genre de jeunes

Tako dugo molim da me susretne i dobro i plemenitost u insanima. I dočekah i taj tren i kao onaj osjećaj da se ponavlja nešto već doživljeno, ponovno evo sjedim pored radio prijemnika i slušam, plačem i ponovno, makar za tren, vraća mi se nada i vjera u ljude. U naše ljude, u insane istinske.

Naša zemlja se nakon rata i dan danas oporavila nije, naš narod živi počesto bez ikakve nade, perspektive i normalne egzistencijalne situacije. Naš čovjek je gradio mukotrpno ono malo bijede od kuće, zna on kako ju je sagradio i koliko dugo je to trajalo? Raštrkani i ogoljeni fizički i duševno taj insan je tražio samo malo mira, rahatluka i makar nešto da ima da jede.

Naravno, to važi za one koji su naučili živjeti skromno i dostojanstveno a ne za one kojima su usta uvijek otvorena i gladna pa stalno u sebe trpaju, čudim se da se ne uguše.

Naš narod je iskorišten i opljačkan mnogo puta od onih koji su vazda gladni, valjda se takvi rodili, tako je mnogo zla prošlo preko tog čovjeka, eno ga porobljen i zgrčen stoji i Bogu se za malo milosti moli. Ponekad izgubiš nadu u sve oko sebe.

Naša zemlja je silovana i ogoljena, još se oporavila nije od zvjerskih napada na njenu dušu a ono sebično u ljudima još budno je i blisko i tom našem čovjeku. Ali naš čovjek, onaj istinski insan plemenitog srca tu plemenitost pokazuje i dokazuje u najtežim trenutcima.

Već dva dana našom zemljom vlada prirodna katastrofa koja ovakva kakva je nikad zapamćena na našim prostorima nije. Padalo je, sedmicama, danima je padalo i iz neba se slijevalo na nas, na naše livade, na naše gradove. Plakalo je nebo i iz sebe istreslo svu gorčinu, na žalost sva ta gorčina opet zadesi Bosnu i narod napaćen. I kad se desi takvo nešto pitaš se zašto opet na sirotinju, zašto opet na nas. Pitaš se i u prvi mah se ukočiš u onoj beznadežnoj situaciji, tražiš daha da udahneš a disati jedva još možeš.

Sjedim dva dana pored Antena Radio Jelah koji na sve moguće načine uspostavljaju komunikaciju između ljudi, koji se svako na svoj način bori za svoj komšiluk, za druga mjesta, za sve ljude oko nas. Suze mi natapaju oči kad slušam kako se iznova iz pepela diže taj napaćeni insan i u svoj svojoj bijedi pokazuje plemenitu dušu i pomaže drugima, darujući im dio svoje duše, srčanosti i ljudskosti. Darujući im tako i onu prijeko potrebnu nadu da se i ova nesreća može preživjeti.

I dok slušam kako malo naša vlada i politika čini, osim da spase svoje guzice, da pomognu ugroženom narodu, a kako puno onaj obični, a tako veliki insan čini nadljudskim naporima da spasi sebe i svoju okolinu onda mi se, samo od sebe, daje odgovor na ono pitanje od prije, ono zašto opet sve na Bosnu.

Potrebno je ovo, jest, potrebne su ovako velike katastrofe da bi ljudima ponovno otvorile oči, da bi im ponovno ukazale na ono šta istinski vrijedno i važno jest. Da bi uvijek i nanovo pokazali kakva im je duša, od čega su stvoreni i koja plemenitost se skriva u duši našeg bosanskog insana.

Da budu heroji za sebe i za druge.

Brinem i molim za sve moje, za familiju, rodbinu, prijatelje i komšije, brinem za znane i neznane.

Ponovno su pred nama pokidane veze. I ponovno su ljudi tako složni i jedno bez obzira bili u Bosni ili u dijaspori. Ponos u meni živi i dah svoj širi kada vidim kako se naš insan bori, kako se brzo organizira pomoć na svaki mogući način, kako svako od nas, svako po mogućnosti svojoj pokušava da ublaži nesreću svojih bližnjih. Kako u trenutcima velikog mraka onaj nur, ono svjetlo istinsko u našem insanu sve jače svijetli. Kako ovakvo zlo ujedini ljude i kako nanovo se uče da poslušaju glas empatije i ljudskosti koja nam je svima potrebna, bez koje živjeti ne možemo.

Naravno, i u ovoj situaciji teškoj ima lešinara koji će zloupotrijebiti plemenitost insana i prevariti, opljačkati i oteti ono tvoje, ima lešinara pismenih i obrazovanih a i onih koji se takvim prave koji će i u ovoj nesreći za sebe izvući korist ili makar trenutke slave. Ima ih i bit će ih dok je i ovog svijeta.

Njima voda neće doći do guše, oni uvijek plivaju gore, ko govno se drže na površini i spašavaju svoje dupe.

A onaj istinski čovjek, ona duša bosanska i insan prav i plemenit njemu i kad voda do guše dođe -on ipak ispruža svoje ruke, dušu i srce da bude uz one koji te ruke trebaju.

Tek kad ti voda do guše dođe znaš ko je plemenit i pravi insan, sve ostalo je samo površna fasada, kopija čovjeka.

Proći će i ovo teško vrijeme, preguraćemo i ovo svi zajedno ako Bog da ali se neće i ne smije zaboraviti koliko snage i jačine duha u onom našem insanu ima i kako se iznova u najtežim situacijama rađa duh zajedništva i solidarnosti koji bi trebao da preživi i da opstane i kada kriza prođe. To je naša jedina nada, znak svjetlosti kojeg slijediti trebamo. Da nam dragi Bog bude na pomoći i da vazda slijedimo svjetlo koje nam je u dušu usadio.

Humanitarna akcija: "Štuttgart pomaže Bosni", zlata-vrijedna omladina


Sretna je zemlja koja ima ovakvu omladinu
Happy is the country that has this kind of youth
Glücklich ist das Land, das diese Art der Jugend hat
Gelukkig is het land dat dit soort jeugd heeft
Heureux le pays qui a ce genre de jeunes
 
Ako se Bosna odrekla nas nismo se mi odrekli Bosne
I moje srce kuca za moju Bosnu Sa osmjehom se najbolje radi
Neopisiva plemenitost Naši vrijedni momci
Vrijedne ruke naše omladine na djelu Naš insan plemeniti
   

Nesretna je zemlja koja ima političare kao Bosna i Hercegovina.
Unhappy is the land that has politicians as Bosnia and Herzegovina.
Unglücklich ist das Land, das Politiker wie Bosnien und Herzegowina hat.
Ongelukkig is het land dat politici als Bosnië en Herzegovina heeft.
Malheureux le pays qui a les politiciens que la Bosnie-Herzégovine.
 



This Page is Published on 18 May 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 18.05.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA