ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









Druženja sa Seimom Višić-Kurjak

Piše: Hamdo Čamo


Lijepa su druženja sa milim ljudima našeg podneblja koje su ratna stradanja natjerala da napuste rodnu grudu, svoje rodno mjesto. Tokom vremena ustalila su se mala i velika druženja u Matici Bosne i Hercegovine, napose ljubitelja pisane riječi, sevdalinke, pa i onih tek druženja radi. Nekada se provode ugodni trenuci posvećeni onima iz samo nama znanog svijeta, neki davno otišli na duga putovanja, neki ostali da o njima tek razgovaraju. Česte teme razgovora su teme o poeziji, neizmjernoj ljubavi prema Bosni i Hercegovini koju čovjek uvidi tek kad se iz nje izmakne. Što 'to izmaknuće' duže traje, time je ljubav prema našem srcolikom dragulju veća i nekako jača.

Posebno treba naglasiti izražen bolni osjećaj šutnje koji skoro da sve govori, posebno kod onih koji su imali status izbjeglice. A, naših ljudi širom svijeta u skoro preko 120 zemalja svijeta, veliki je broj. Neki se brže prilagode, oni mlađi i nekako, a mnogi nikada i nikako. Kod ljudi koji su osjetili ratna stradavanja, genocid, urbicid, progone, lične ljudske drame, njih možete na prvi pogled čak i prepoznati: tihi, nenametljivi, skromni, ugodni u razgovoru. Prije su to bila skoro neprimjetna i nenametna viđanja, pozdravljanja, dolasci i odlasci. Nijemi mimohod koji ko zna kako preraste u kopanje po dubini duše, razgovori ugodni koji čovjeka duševno ne opterećuju i uveliko ispunjavaju.

I, samo odjednom, sjedimo u društvu tako i razgovaramo o pisanju, piscima, gradovima, sjećanjima. Na čitanje i poklon uredno dobivam nekoliko knjiga sa posvetom za koje nisam mogao pretpostaviti da će me tako dohvatiti. U pitanju su tri knjige. Prva je 'Sjećanje na oteti grad'. Tema je početak agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i kako je gospođa Seima doživjela dušom i tijelom, opisujući tri duge godine iz dana u dan događanja u rodnoj Banja Luci.
Stranice knjige su nastale u dane agresije, kao i događaji tih godina: strah, ubistva, maltretiranja, rušenja, paljenja, progoni. Imena su stvarna, događaji istiniti, organizovano psihološko maltretiranje građana je vodilo propusnicama za izlazak iz grada: onima koji potpišu da se odriču cijele imovine i obećanja da se nikada više neće vratiti. Maltretiranja i odvođenja na premlaćivanja.

U neposrednoj blizini najzloglasniji logori za nevino bošnjačko stanovništvo. Miniranja vjerskih objekata, oduzimanje imovine, stanova, ukidanje svakog oblika života. Ukidanje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Zabrane okupljanja, korištenja vode, lova, ribolova, grijanja, kuhanja, kupanja; poslovima se smiju baviti samo Srbi, uvažene doktore pretvaraju u ulične čistače, otuđivanje ličnih stvari na javnim mjestima je normalna pojava, zabrana glasnog slušanja radio emisija, zabrana rada. Ukidanje sloboda Seima je propratila poezijom:

 


Sloboda

A vama hvala za ovu slobodu
Jer slobodna sam i od slobode
Slobodna sam i od rada
Slobodna sam i od hljeba
Slobodna sam i od svega
Što jednom normalnom čovjeku treba

Knjiga 'Sjećanje na oteti grad' je dokument jednog vremena, vrijedna i zbog hronologije događanja i datuma važnijih dešavanja i zapažanja.

U knjizi prvi put nailazim na dvije izuzetno zanimljive pjesme. Jedna je 'Bosni' Jure Franičanina-Pločara koja ostavlja veliki dojam:

Bosni

Dobra je Bosna za dobrog čovjeka.

Strašna je Bosna za svakog uljeza,
Ljuta je Bosna za svakog dušmana.
Ko nosi lance na planine njene,
Do vrha neće donijeti ni kosti.

Druga pjesma, koju je napisao Kiko Coco, popločana gorkim iskustvom mnogih, posvećena je izbjeglicama, vrijedna prostora i svakog napisanog slova:

Izbjeglice

Postali smo nevolja svijetu
I svojima,
Svi nas žale
Niko ne voli.
Kada nam sadaku dijele
Misle da smo sretni
A, mi to nikada nećemo biti.

O nama govore a mi
Uvijek isti.
Bože, urazumi ljude
Neka znaju
Da smo i mi
Nekada bili ljudi.

 

Fenomen izbjeglištva, kojem će buduće generacije trebati da posvete više vremena i pažnje. Tiraž ove knjige je svega 300 primjeraka, tako da mnogima koji budu zainteresovani za ovu knjigu unaprijed treba zaželjeti sreću. Izdavač, kao i za ostale knjige je 'Grafičar promet, Sarajevo, 2003'.

Druga knjiga, i meni nekako najdraža, je knjiga koja nosi naziv 'Pismo prijatelja'. Grafičko uređenje odiše Berberom, Berberovim slikama i ilustracijama. Adi i Mersadu Berberu će autorica pored mnogih drugih, autorica knjige će već na samom početku izraziti svoju veliku zahvalnost. Tiraž knjige je 1000 komada. Početak knjige govori mnogo: "Knjigu posvećujem svim znanim i neznanim, a prognanim širom svijeta", stihovima iz pjesme "Bol duše", Idriza Saltagića:

Više nas nema, na kraju smo svijeta
na jugu, sjeveru, na suncu i snijegu,
tako gdje niko nikoga ne treba,
na nekom čudnom nevidljivom brijegu..

Duša mi teška,
sve jače me boli,
dozivam ih sanjam, sanjam svake noći,
vidim ih kako nestaju sa brijega,
i niko mi od njih noćas neće doći.

Sva Seimina zapisivanja sažeta su par rečenica na zadnjim stranicama sveske. "Ovo je samo djelić istine o stanju u Banja Luci. Ne znam da li ću doživjeti slobodu R BiH, ali molim onoga ko pronađe ovu svesku da pokuša dešifrovati moj rukopis i predati nekome, ko poželi objaviti moj dnevnik. Napominjem, da se patnje i sva stradanja našeg naroda u ovim teškim danima ni iz bliza nisu mogle prikazati u ovoj svesci".

A, onda se redaju prepiske, pisma puna osjećaja, života. Mnoge od njih su ljudi poznati iz javnog života. Odzvanjaju stihovi Ismeta Bekrića iz knjige "Žubor sna":

Kad umre čovjek
Kao da umire planeta...

Ako želite da saznate kraj, za početak dovoljno je nabaviti knjigu. Prelijepa je sadržajem i kako grafičko rješenje poželjna da nađe svoje mjesto u kućnoj biblioteci.
Na kraju i treća knjiga, istinski spisateljski rad, nosi naziv "Tuđinci". Recenzenti sa predgovorom su akademik Muhamed Filipović, te poštovani Bedrudin Gušić. U ovoj trećoj svojoj knjizi, Seima Višić-Kurjak kao prognanica iz R BiH, pripovijeda o teškim danima izbjeglištva, dolaska, života i smještaja izbjeglica u prihvatnim centrima u Švicarskoj. Knjiga o borbi izbjeglice sa preživljavanjem, nostalgijom, integracijom.

Knjiga je prevedena na njemački jezik. Knjiga je skup priča iz stvarnog života. Jedna priča, stotine sudbina, svaka sudbina jedan život. Tu se nađu one surove priče koje samo život zna da priredi, a svaka od njih pogađa. Knjiga je vrijedna čitanja i zbog same prirode navedenih sudbina, a njih nije mali broj.

Cirih, 17.05.2014



This Page is Published on 20 May 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 20.05.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA