ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









TABLA NA VIJEĆNICI: ALIJA IZETBEGOVIĆ JE IZJEDNAČIO ZLOČINCA I ŽRTVU

Autor: Musadik Borogova



Autor: Musadik BorogovaSarajevo 1.6.2014. -- Izraženo je ovih dana među nekima javno čuđenje, pa i nezadovoljstvo, u povodu navodnog insistiranja nekih diplomata EU, da se sa ulaza u obnovljenu Vijećnicu u Sarajevu, skine tabla koja kaže da su je 1992. godine zapalili srpski zločinci. Što je tu posrijedi?

Ta želja je samo posljedica projekta EU i UN koji se zove "War reconciliation" (pomirenje nakon rata), na kojeg troše ogromne pare "za pomoć Bosni" a zasnivaju ga na davnom (maj 1992.) potpisu Alije Izetbegovića na dogovor sa predstavnicima OSCE-a, kojim se krivac i žrtva tretiraju kao (ravnopravne) "strane u sukobu". Iz Izetbegovićeve "vlade" je to tada pravdano potrebom da se Srbi privole da puste jedan beznačajni konvoj pomoći za Sarajevo (a koji je kasnije stigao samo do Banjaluke). Četnici - ustvari nelojalni Srbi - su nakon Izetbegovićevog potpisa na dogovor kojim ih se smatra "ravnopravnom stranom u sukobu", mogli nastaviti ratovati, pa i Vijećnicu paliti, ne kao agresori i zločinci, nego kao "legalna vojna sila".

I tako je tim "malim kompromisom" Republika BiH izbačena iz Poglavlja 7 Povelje UN (područja primjene Prava) koje obavezuje UN i OSCE, pa čak i Crveni križ, da štite i poštuju Ustav članice UN - a prebačena je u Poglavlje 6 (područje primjene dogovora) koje obavezuje UN samo tek toliko da obezbjedi isključivo humanitarnu pomoć, što je, na primjer, učinilo to da su predstavnici Internacionalnog crvenog križa (IRC) u Omarskoj mogli vidjeti samo ono što vojska RS - kao legalna ugovorna strana sa Alijom Izetbegovićem - želi dopustiti da se vidi.

To, od Izetbegovića u maju 1992. dobiveno pravo da se izuzev za pojedinačne krivične odgovornosti pojedinih vojnika i oficira, u svemu mnogo važnijem vojska Republike srpske u osnivanju, VRs, tretira kao "ravnopravna i legalna vojna sila", te da se stoga niti ne može zvati zločinačkom, je politički i pravno izvedeno u augustu 1992. na Londonskoj konferenciji putem sjedanja predsjednika Predsjedništva RBiH, Alije Izetbegovića, za pregovarački stol sa krivcem za genocid, Radovanom Karadžićem - a što je bio jedini bitan cilj te i svih ostalih navodnih mirovnih konferencija. Do prvog slučaja sa tablom na Vijećnici, "Srbi" mogu odgovarati samo krivično, i to pojedinačno, ali ne kao tzv. Republika srpska. Tabla sa Vijećnice će se skinuti kad tad po osnovu desetina dogovora Alije Izetbegovića "u ime Predsjedništva i Vlade RBiH" i dejtonske ustavne kapitulacije RBiH u korist Rs.

JEDINA ŠANSA DA SE TA I SVE DRUGE TABLE ZADRŽE, A I VETO NAD BOSNOM ODUZME I REPUBLICI SRPSKOJ I ČINOVNICIMA EU, je aktiviranje 2007. godine dobivene Presude sa Svjetskog suda, tj. stalnog suda koji se svakodnevno bavi državama i koji je iznad "Dejtona" a ne privremenog Tribunala koji se bavi pojedincima i zadužen je da štiti "Dejton" tako što, između ostalog, sudi "gospodinu (!) Karadžiću" (pojedincu) a ne Predsjedniku Rs Karadžiću (instituciji). Sud na kojem smo dobili presudu protiv Rs (a ne protiv pojedinog četnika) za genocid, Svjetski sud, tretira genocid kao krivicu Rs, a ne nebitne pojedinačne presude za "krivičnu odgovornost" pojedinih četnika kao da su auto obili (Tribunal). Ta presuda za genocid (izvršiva i protiv Rs i protiv Dejtona, zajedno) je jedini ostvariv način da se tabla na Vijećnici zadrži i spasi od izjava, pa i pritisaka, činovnika Komisije EU koji traže da se problem sa gradskog digne na državni nivo, dakle tamo gdje se o toj tabli po dejtonskom ustavu pita i Nebojša Radmanović. Konačno moramo shvatiti da taj dejtonski ustav mora pasti - a jedini način je Presuda Svjetskog suda od 26. februara 2007. godine.

Navijanje za tablu na Vijećnici u fudbalsko-navijačkom maniru je tužna vrsta emocija kada se ne vidi da u rukama Bosanci koji žele Bosnu, imaju Presudu Svjetskog suda, nadređenu svim pravnim sistemima, pa i pritiscima EU - a to je presuda za genocid koja nalaže primjenu ius cogens norme o zabrani priznavanja rezultata genocida. To - a ne emocije - može spasiti tablu i može osigurati da ne bude upisano da su "neki sa brda" ubijali Sarajlije; ili da je genocid bio "ludilo koje treba zaustaviti", kako to nazva tada i sada jadni profesorćić prevare sa ljudskim pravima koji je dogurao do uhljebljenja EU u pravnom centru Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, izvjesni "Šezdesetosmaš" (čitaj: srbofil iz šezdesetih), prof. dr. Zdravko Grebo.

Pored toga, upravo je "otplakana" reportaža na Face TV o Prijedoru, u kojoj je u skladu sa ovim pederom iz EU, upravo dvadesetak puta izbjegnuto da se za ubice kaže Srbi (kao na tabli na Vijećnici) nego "oni", "agresori", "zločinci", "napadači" - ali ni jednim jedinim imenom kojim se oni, zločinci, sa ponosom zovu i u čije ime i zbog kojeg imena su ubijali: Mi Srbi! Iza "njih" nije stajao nikakav "ludi vođa" kao kod Nijemaca (iako svi u svijetu govore o njemačkim zločinima a ne o "Vermahtovim zločinima") i nije stajala tajna organizacija logora smrti Aušvic i drugi, nego upravo stupovi srpskog društva: 1. Srpska (a ne "zločinačka") akademija nauka i umjetnosti (SANU), a ne samo neki Dobrica; 2. Srpska pravoslavna crkva; 3. srpski književnici, "Francuska 7" i 4. predsjednik kojega je srpski narod četiri puta zaredom birao, te vlada i parlament u Beogradu, koji ni danas ne priznaju Presudu za genocid onakvom kako ona glasi.

A naši novinari - najodvratnija i najgluplja sorta među nama koja nakon reportaža o novim masovnim grobnicama prenosi priloge o komunalnim temama iz tzv. Rs - upitaše onomad u Sarajevu 1998. godine, prof. dr. Francis Boyle-a: "Profesore, zar nije bolje da povučete tužbu i da svi govorimo da u Dejtonu ima Bosne, jer ako SVI govorimo tako onda 'valjda' u Dejtonu ima Bosne, i Bosne će više biti". Srećom, prof. Boyle nije povukao Tužbu, i Presuda za genocid (koja nije ni pojedincima ni narodima nego srpskoj genocidnoj tvorevini) - ali samo ako se u ispravnoj pravnoj proceduri traži njeno aktiviranje (!) - nama je jedina šansa da ta ploča na Vijećnici ostane, jer Presuda povlači nepriznavanje rezultata genocida, bilo da se radi o Rs ili o dejtonskim definicijama jednakosti prava Rs koje podrazumijevaju i skidanje termina i simbola koji o ratu govore drugačije nego što je to naznačeno u dejtonskim ustavnim aranžmanima.

Pogledati dole priloženi YouTube link koji bi mogao pomoći da se pokrene svijest i akcija u pravom smjeru - a to je, da Presuda na Svjetskom sudu protiv Rs nije "izgubljena" kako to novinari tvrde od 2007. godine, nego je DOBIVENA - a izgubljeni dio protiv SRJ, tj. "novac" kako su novinari vidjeli "problem", nije uopće toliko bitan u usporedbi sa spašavanjem Države BiH.



Temeljna referenca:
Prof. dr. Suad Kurtćehajić
osporava "Dejton" po osnovu
Presude za genocid na Svjetskom sudu:

https://www.youtube.com/watch?v=dHaNrrcjmE0




This Page is Published on 2 June 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 21.065.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA