ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









BAKIR IZETBEGOVIĆ - POLITIČKI "CACO"

Autor: Semir Halilović



Oni bi rekli da je narod u pitanju na šta im je obojici Izetbegovićev sin odgovorio: "A gdje je taj narod bio dok je moj babo bio u zatvoru!?", iz čega se, ali i iz niza drugih dokaza, vrlo lako izvlači jasna psihološka teza o osjećaju nekadašnjih Mladomuslimanskih porodica da su država i narod njima dužni i ma šta im uzeli i radili opet im ne mogu vratiti ono što su im "uzeli" dok su šutjeli "kada je njihov babo bio u zatvoru".

Sarajevo, 12.6.2014. -- "Treba nam još osam godina vlasti" zavapio je Bakir Izetbegović, nezasitni Alijin sin, sa govornice na obilježavanju godišnjice osnivanja Patriotske Lige, koje nije bio član, ne bi li za tih osam godina uspio da, k'o biva, "ekonomski oporavi BiH i zaposli još 100.000 ljudi", bez računanja čitavih familijarnih koncentričnih krugova koje su zapošljavali on i njegovi familijarno - stranački jarani jer niko prije SDA nije prepoznao njihovu "genijalnost i široke lepeze talenata" kojih imaju baš onoliko koliko imaju vlasti.

Kada god čujem ovakvu vrstu ljudi poput Izetbegovića, nikada ne pomislim da se oni šale, prvo jer je to odlika inteligentnih ljudi a drugo, ma koliko bolesno i ludo izgledalo ono što govore oni to, nažalost, vrlo ozbiljno misle te svaku glupost iz usta onoga koji ima vlast treba shvatiti i kao potencijalnu prijetnju a nikako kao još jednu intelektualnu besmislicu kakvih su prepuni. Shvatajući da su se Izetbegoviću mlađem, zapravo, tek raširila politička krila, da je tek uzeo zalet za predsjednikovanje SDA-om, na šta je čekao nepunih trinaest godina, da mu se omililo sjedenje u stolicama što Predsjedništva BiH što Audija od 220.000 KM, uočio sam da je taj čovjek, baš kao što je bio i njegov otac 1993., spreman na sve kako bi trenutak koji mu se čini kao "njegovih pet minuta", trajao što duže. Makar još osam godina.

Prisjetio sam se Izetbegovićevog oca Alije. Imao sam dvanaest godina kada je ovaj čovjek izabran za prvog čovjeka Predsjedništva BiH obećavajući puno više nego što je ikada mogao i želio. Cijela Bosna bila je san njene intelektualne i političko - vojne manjine. Popolovljena država bila je ideal lokal patriota kojima je agresija na našu zemlju bila odličan izgovor da formiramo svoju "malu, ćustu državu" kako je jedne prilike, u sred oblaka, govorio Alijin sin Bakir držeći brzinski politički kurs Izetbegovićevom obezbjeđenju, sve intelektualcu do intelektualca.

Nisu svi građani BiH razumjeli šta to Alija "tamo po Ženevi" radi dok se nije, jednoga dana, vratio u Sarajevo noseći u kesi potpisan Dejtonski mirovni sporazum koji će, u praktičnom smislu, značiti da je Republika srpska priznata a Republika BiH ukinuta, da je Srebrenički genocid u buduće pod paskom policije koja ga je i izvršavala, da se bolesnici iz Olova moraju voziti u Zenicu umjesto u Sarajevo, da Goražde krepava oviseći o sadaki Federalne vlade, da bošnjačke izbjeglice iz entiteta RS nemaju nikakva prava kao povratnici, da je Bijeli brijeg "hrvatski nacionalni interes", da lijeva obala Mostara mora ekonomski odumrijeti jer je fizički odbranjena a politički davno prepuštena...

Tako se dogodilo da sam život i njegovi nemilosrdni tokovi demantuju svu "mudrost SDA-ove politike" i "vizionarstvo Alije Izetbegovića" jer je BiH završila potpuno deklarisana kao država, ogrezla u korupciji, kriminalu i sistemskoj nepravdi u kojoj se malim lopovima skidaju glave dok se veliki kriminalci biraju u Predsjedništvo i Vladu BiH kao potvrda paradoksalnosti "evropskom putu" BiH na koji smo krenuli sa sve neriješenim političkim ubistvima, neprocesuiranoj jaranskoj privatizaciji, tucetom ratnih zločinaca na slobodi i opuhanih 30-tak milijardi maraka donacija koje se nekako "zagube" čak i po ovakvim izdrndanim cestama na kojima je u "Dejtonskom miru i blagostanju" živote izgubilo skoro 2.000 ljudi dok su se vozili putem kuda bi jednoga dana trebao ići autoput.

Za svo ovo vrijeme iz Izetbegovićevog prikrajka, negdje ispod Krombi kaputa, virio je njegov sin Bakir, dovoljno drzak da se miješa u svaki državni i paradržavni posao sa jedne, odnosno suštinski nesposoban da vodi ijedan konkretan resor jer čega god se ovaj dječko dohvatio završilo je u organizovanom haosu ili krvi do koljena, od "izgradnje Sarajeva" do miješanja u rad tajnih službi što i jeste bio nivo ljudi koji su politiku shvatili kao sistem preko kojeg mogu naplatiti privatne frustracije za koje su okrivili narod i upravo ga radi toga ovako nemilosrdno "jašu".

Prve poveznice Izetbegovićevog sina sa politikom, državom i parasistemom unutar državnog aparata pojaviće se još tokom agresije na našu državu kada su listom gotovo svi Izetbegovićevi saradnici prepričavali njegovu slabost prema sinu sa jedne, odnosno sinovljev uticaj na oca sa druge strane što se u mnogo slučajeva obilo državi i narodu o glavu. Baš tom putanjom su "Caco", "ćele", "zuke", "šaje" i slični opsukrni likovi postajali česti gosti Izetbegovićevog kabineta i baš tim putem je Izetbegovićev sin imao uticaj na ono od čega će se poslije ograđivati: "Cacinih" začudnih ponašanja, "Ćelinih" povremenih radova za tajnu Službu, "Zukinih" podmetanja po sudovima, odnosno "Šajinim" "nespretnim" prijetnjama. O građevinskom otimanju po Sarajevu, o arhitektonskom i funkcionalnom urbicidu koji je planiran za vrijeme dok se pitao Bakir Izetbegović, suvišno je govoriti jer od Skenderije, preko Marijin dvora i Grbavice, pa sve do Koševa i Poljina, Izetbegovićev sin disperzirao je svoju građevinsku bahatost čije je oličenje džinovski displej što sijasetu stanovnika epicentra Sarajeva udara u stanove ali i donosi profit Izetbegovićevom jaranu, nekom Sulejmanu al Šidiju.

Prisustvujući u Izetbegovićevom kabinetu, dok je ovaj raspravljao sa vojnim i političkim vrhom Republike BiH, Bakir Izetbegović će, uglavnom, samo sjediti i šutjeti, ulaziti i izlaziti ali bi nakon sastanka znao sačekivati ljude koji su se sa Izetbegovićem starijim porječkivali oko određenih državnih pitanja pa je tako, u dvije prilike, Izetbegovićev sin dvojici svjedoka, važnih državnih funkcionera toga ali i današnjeg doba, prišao nakon sastanka govoreći im: "Šta toliko navaljujete". Oni bi rekli da je narod u pitanju na šta im je obojici Izetbegovićev sin odgovorio: "A gdje je taj narod bio dok je moj babo bio u zatvoru!?", iz čega se, ali i iz niza drugih dokaza, vrlo lako izvlači jasna psihološka teza o osjećaju nekadašnjih Mladomuslimanskih porodica da su država i narod njima dužni i ma šta im uzeli i radili opet im ne mogu vratiti ono što su im "uzeli" dok su šutjeli "kada je njihov babo bio u zatvoru".

Kao direktni finansijer i zaštitnik organizatora najmanje dva politička ubistva, Fikreta Muslimovića, Bakir Izetbegović je do danas učinio sve što je mogao kako bi onemogućio istragu u vezi atentata na porodicu Halilović, što je zločin sa čijom putanjom Izetbegović mlađi očito ima čvrstu vezu i ona će se također dokazivati. Baš radi toga što su mu itekako poznata lično njegova glavna zlodjela, Bakir Izetbegović mora da se žučno bori za vlast što je u njegovom slučaju istovjetno borbi za ostanak na slobodi koju nikako nije zaslužio jer njegov svaki dan na slobodi jednak je danu više za saznanje bolnih istina i razbijanje teške mitomanije koju je bošnjačko stanovništvo decenijama stvaralo.

Na kraju treba kazati i ovo: politika koju nekada u sjeni a danas javno personificira Izetbegović mlađi, ostavila je iza sebe desetak najgnusnijih političkih ubistava, milijarde maraka i dolara opljačkanih donacija, užasnu nepravdu prema mrtvima i živima, nerasvijetljene ratne zločine, nedovršenu lustraciju, uništenu privredu, destruiranu svaku granu za koju su se uhvatili, te nenadoknadivu bol građanima Bosne i Hercegovine koji svoj psihološki oporavak mogu otpočeti onoga trenutka kada ovu garnituru ljudi, na čelu sa Izetbegovićem i svim njihovim nus proizvodima, pošalju u zatvor. Tada će narod izaći u sopstvenu slobodu.



This Page is Published on 14 June 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 14.06.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA