ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









NAŽALOST MOŽE BITI I MNOGO GORE, I IDE SE TIM PUTEM - Br. 884

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU

Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 884, 21. septembar 2014.



1. JEDNO PISMO IZ BOSNE: MI SMO JEDINI NAROD NA SVIJETU KOJI RADI PROTIV SEBE
2. NAŽALOST MOŽE BITI I MNOGO GORE, I IDE SE TIM PUTEM
3. DOMOLJUBLJE KAO FARSA: NA LISTAMA "DOMOVINE" ABID ĐOZIĆ, SADIK AHMETOVIĆ I RAMIZ SALKIĆ...
4. BAKIR IZETBEGOVIĆ PRIJETI "DRUŠTVENIM MREŽAMA" TJ. ŠKOLOVANOM DIJELU NARODA
5. DODIK PRIZNAJE DA JE IZETBEGOVIĆ SPASIO REPUBLIKU SRPSKU
6. ZNAKOVI KOJI UKAZUJU DA JE SULJAGIĆ VEOMA JAK KANDIDAT
7. Bosanskohercegovački Hrvati - Od dijaspore do manjine!?
8. IZJAVA SEDMICE

 


Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 72,152 ispravnih adresa.





1. JEDNO PISMO IZ BOSNE: MI SMO JEDINI NAROD NA SVIJETU KOJI RADI PROTIV SEBE


Ovdje je problem sistem. Ma ko da dođe - ne mijenja taj sistem, nego se uklopi u njega, pa na kraju svi ispadnu skoro isti. Dok se sistem ne promijeni ja zaista ne vidim potrebu da glasam.

U Bosni više nema razuma. Svako gleda samo sebe. Kupuju se naveliko čak i doktorske titule. To je sada u modi. Svaki političar, čak i lokalnog karaktera, nastoji da se okiti nekim doktoratom. Sve je izgubilo smisao. Na neodređeno vrijeme u školama da predaju matematiku se primaju nastavnici tehničkog odgoja koji su kupili diplomu profesora matematike u Travniku ili Brčkom, dok studenti koji su završili prave fakultete ne mogu biti primljeni za stalno. Ovdje je bitno imati diplomu. Znanje je sve više nepoznat pojam u Bosni. Za par godina će vjerovatno otpuštati profesore zato što traže znanje.

Ko ima imalo mogućnosti, šalje djecu na školovanje vani, barem na magistarske i doktorske studije.

Ja sam potpuni pesimista da će se ovdje išta promijeniti za sljedećih 50 godina. Tolika je sprega politike, kriminala i države - da čovjeku pamet staje. MI SMO VJEROVATNO JEDINI NAROD U SVIJETU KOJI S TAKO JAKIM INTENZITETOM RADI PROTIV SAMOG SEBE.

(Ime autora ne objavljujemo jer smo u zadnji čas odlučili da objavimo ovo pismo, pa nismo konsultirali autora kako da ga potpišemo.)





2. NAŽALOST MOŽE BITI I MNOGO GORE, I IDE SE TIM PUTEM

Svi znamo kako je užasno stanje u BiH, ali nažalost može biti i mnogo, mnogo gore.


Onaj glavni projekt, a to je finalna legalizacija RS-a i finalni raspad Bosne i Hercegovine, još nije završen i MORAMO SE boriti da to izbjegnemo. Ako dođe do toga, to će tek biti tragedija. Tada će početi utrka susjednih država, uključujući i RS, koja od njih će više teritorije propale države BiH prisvojiti. Postaćemo evropska Gaza, gdje će nas blokirati, kontrolisati koliko i koju robu smijemo uvesti i izvesti, gdje će nas smjeti bombardovati i ubijati na hiljade, a kuće rušiti bez straha od ikakve kazne i gdje se nećemo moći braniti jer ćemo mi biti "teroristi" što ne poštujemo novonastale ustave koji će "bošnjačke teritorije" pretvoriti u zatvore tipa Varšavskog geta ili Gaze. Četnici će biti kao što su uvijek i bili, sjetiće se ponovo istrage poturica, sjetiće se da im je Alija obećao lijevu obala Miljacke i ko zna kojih još "'istorijskih srpskih" teritorija. Pri tome će imati punu podršku HDZ-a i HVO-a koji će se dosjetiti da su "povijesne hrvatske teritorije sve do Žepča" itd., itd.

Bosanci osjećaju beznađe kada vide korupciju i siromaštvo, ali dok god do kraja nije završen projekt raspada Bosne i Hercegovine, sudbina je u našim rukama i imamo načina da to ispravimo. Niko ne bi bio sretniji od mene da su naši problemi samo u lopovluku, korupciji i siromaštvu.

Nažalost u ovom odnosu snaga između, patriota sa jedne strane i izdajnika i potkupljive nedržavotvorne ciganije sa druge, svaka promjena sistema u ovom trenutku bi bila u korist RS-a i "Trećeg entiteta", tj. u pravcu onog glavnog projekta kojim se kreira evropski Izrael u vidu RS-a, i evropska Gaza za preostale Bošnjake.

Mi smo tu sudbinu za sada izbjegli za dlaku jer nismo promjenili Ustav u skladu sa Lagumdžija-Čovićevim prijedlozima rješenja presude Finci-Sejdić, pa još uvijek imamo mogućnost da se borimo za državu BiH, još nismo postali novi evropski Romi ili Palestinci.

Međutim opasnost od nakaradnog ustavnog rješenja presude Finci-Sejdić još postoji. Naša jedina nada je da poslije ovih izbora izdajnici neće biti u stanju stvoriti dvotrećinsku većinu kojom će promjeniti sistem u tom pravcu, te da će nekada u budućnosti biti dovoljno patriotskih snaga u narodu koje će otkazati poslušnost protagonistima tog projekta, tj. liderima SDA, SDP i SBB.

Zato, treba glasati za one za koje znamo da sada nisu u glavnom projektu, tj. da nisu posrbice. Zato treba glasati za nove kadrove; npr. zar nije bolje glasati za Suljagića, nego za dokazanog neprijatelja Izetbegovića.

Ili, zar nije bolje glasati za Suljagića, nego za Sefera Halilovića, koji je 20 godina u Parlamentu BiH i nikada ništa nije uradio, osim što uvijek pred izbore baca patriotske parole. On u Parlamentu uvijek glasa zajedno sa ostalim izdajnicima i kada god ga pozovu u vlast on učestvuje u dejtonskim projektima rasturanja države BiH. Sjetimo se npr. njegovog učešća u "Alijansi za promjene" koja je promjenila Izborni zakon Republike BiH i napravila dvije izborne jedinice, i time uvela entitetsko glasanje. Tada je Sefer Halilović mogao braniti i odbraniti RBiH, ali nije ni prstom mrdnuo. Ili sjetimo se npr. njegovog glasa za Brčanski amandman. Ova današnja generalova ratoborna priča o spašavanju RBiH, je samo predizborno bacanje pijeska u oči Bošnjacima.

Muhamed Borogovac





3. DOMOLJUBLJE KAO FARSA: NA LISTAMA "DOMOVINE" ABID ĐOZIĆ, SADIK AHMETOVIĆ I RAMIZ SALKIĆ...

Piše: HASAN HADŽIĆ, Depo, 17. 9.2014.

Postavši voljom Alije Izetbegovića ministar za izbjeglice i povratak u Vladi TK-a u jesen 1996., Adib Ðozić je odmah, i očito po direktivi iz vrha, počeo ometati pokret povratka koji se pod vodstvom legendarnog Fadila Banjanovića Bracike najprije i ponajviše zahuktao na TK-u, gdje je bila najveća koncentracija Podrinjaca. Bošnjački vrh je, umjesto povratku na svoje, prednost dao velikom transportu prognanika sa tuzlanske regije kako bi popunili ispražnjene srpske stanove i kuće u i oko Sarajeva. Ðozić je iz prijestolnice dobio specijalnu seharu iz koje je plaćao troškove prevoza, uz nešto i gotovine, svima koji bi odustali od povratka i potražili budućnost na širem području Sarajeva.

I povratnički fond Ðozićevog ministarstva u Tuzli, iz kojeg je takođe pomagan transport prema prijestolnici, tada je dosezao impozantnih dvadesetak miliona maraka. Biti u među, a meda ne lizati, nikako nije išlo uz njegove adete, pa su novine tada naširoko pisale o bujanju stambenih blagodeti Ðozićeve porodice i saradnica, sve uz popratne kopije dokumenata iz zemljišnih knjiga.


Savršeni očajnici

Kasnije, kada zažive rigorozni Petričevi imovinski zakoni, na desetine hiljada Podrinjaca, planski naseljenih u sarajevsku regiju, moraće napuštati tuđe nastambe zbog čijeg adaptiranja su se morali uzaludno zaduživati, postajući tako savršeni očajnici. Jedini izlaz je bio u prekooceanskim zemljama, pa su se prema Americi i Australiji pokrenuli pravi cunamiji po drugi put prognanih nesretnika. A već ranije je bila istopljena ona kritična povratnička masa na TK-u, koja je, na čelu sa Bracikom, imala ozbiljne povratničke ambicije i čijom bi realizacijom i RS i BiH danas sigurno bile drukčija priča i ličile na kakvu-takvu domovinu. Ne na ovu Ðozićevu, i svih onih koji su, isturajući ga na listi, postali odgovorni za povratak počinitelja na mjesto "zločina".

Pošto je uspješno prognanike udaljio od tuzlanske "povratničke zone", Ðoziću je u jesen 1998. obnovljen mandat "ministra za raseljavanje". Onda ga je u proljeće naredne godine, po naredbi visokog predstavnika Petriča, a zbog muljaža sa povratničkim fondovima, smijenila Skupština TK-a.

Nakon što je prolio rijeku gorkih suza u oproštajnom govoru za skupštinskom govornicom i pred kamerama, Ðozić se već sutradan pribrao i počeo da osvaja pozicije na tuzlanskom univerzitetu. U maratonskom istražnom procesu tokom narednih nekoliko godina, uporno i sistematično, zahvaljujući narastanju svog akademskog uticaja i "merhametu" tuzlanskog tužilaštva, on će uspjeti da izdejstvuje izmjenu i povlačenje optužujućih iskaza mnogih svjedoka njegovih "nepodopština" s terena, te izbjeći zatvor. Već pominjani videoportal pisat će da je on postao "maskota nacionalizma, diletantizma, nepotizma i korupcije na Univerzitetu u Tuzli".


Kosidba magle

No, neće biti zadovoljan samo profitabilnim statusom sive eminencije na univerzitetu, već će upeti sve snage da se vrati u vlast. Pošto mu to SDA, kao smjenjivanom i kompromitovanom kadru, nije htjela omogućiti, našao je rješenje u SBiH-u koja je tim transferom definitivno najavila samoubistvo.

(...)

Već sam nekada davno napisao da Adib Ðozić jest i sam po sebi bio elementarna politička nepogoda Srebrenice i Podrinja ali, prije svega, puki izvođač radova projektovanih voljom bošnjačkog vrha iz poratnih godina. (...) Ponajbolji Ðozićev đak je Sadik Ahmetović, takođe srebrenički Tuzlak, a kolekcionar niza zvučnih funkcija preko Podrinja - regije koju samo ponekad vidi na TV-u. I Ahmetović je perjanica "Domovine" i u njeno ime predvodi podrinjsku listu za državni parlament. I on je, kao i Ðozić, morao imati neku ratnu mrlju da bi zasjao punim sjajem u očima bošnjačkog vrha. Već je pisano o tome da je ranio sam sebe, kako bi se u prioritetnom konvoju - među ranjenicima, ženama i djecom – izvukao iz Žepe.


Terminator - glavni musafir

On Ðozića ne slijedi samo po karakteru i nizu dosadašnjih profitabilnih funkcija. Pod skutima svog idola, Ahmetović je, sve uz naporni rad na usrećivanju Podrinja i povratnika, "prošetao" kroz studij Defektološkog fakulteta, pa sada nezadrživo grabi i ka doktorskoj tituli, tako da naša akademska zajednica postaje bogatija za još jednog eksperta bez sekunde praktičnog rada u struci.

Ðozić navodno sve čini da do akademske titule stigne i Ramiz Salkić, porijeklom Bratunčanin, koji takođe iz svoje tuzlanske rezidencije već dvije decenije gradi bolje sutra za povratnike. On je treća najvažnija karika "Domovine" iz Podrinja, a izvikanu veliku operaciju spašavanja Bosne i Hercegovine namjerava voditi iz fotelje potpredsjednika RS-a.

O vjerodostojnosti Salkićevih spasilačkih vještina ponajbolje svjedoči iftar koji je organizovao kao aktuelni potpredsjednik Skupštine RS-a, a na kojem je glavni musafir bila premijerka Željka Cvijanović. Ne bi to bilo toliko sporno da upravo u to vrijeme Cvijanovićeva nije povela rat protiv "Domovine" do istrijebljenja. Ona je donijela uredbu o ograničavanju prijave prebivališta, koju je Ustavni sud BiH oborio, ali je nastala nepopravljiva šteta po registraciju glasača iz dijaspore – koji su osnov za ostvarenje strateških ciljeva projekta "Domovina".


Pobunjeni Zvornik odlučuje

Sve u svemu, nemamo pravo oduzimati "Domovini" početne plemenite ideje i časne namjere. Ali, izborom ovakvih predvodnika, ona je pucala u samu sebe, i znatno teže nego Sadik Ahmetović. "Doktor obmana" s Ðozićeve akademije nauka i umješnosti (ÐANU) se svojevremeno pažljivo okrznuo, a "Domovina" je sebi razvalila srce.

Zato ne čudi što je pokrenut žestok otpor protiv ovog novog pokušaja obmane povratnika, a pogotovo ne čudi što je požar pobune krenuo iz Zvornika. Najavljeno je hitno formiranje organizacije – fronta koji će širom BiH i svijeta rasvjetljavati obmane, parazitizam i kriminal bajraktara "Domovine". I neće to biti, ulazim vam u misli, nekakva SDP-ovska, rivalska akcija. Naime, u letku koji mi je jutros osvanuo pred vratima, govori se prevashodno o nestranačkoj pobuni ozlojeđenih zvorničkih povratnika koji više neće dopustiti da srebrenički prevaranti na osnovu zvorničkih glasova grade kule i karijere. Napominje se da i na čelnim i kompenzacionim pozicijama SDP-ovih lista, onima koje imaju šanse da prođu, takođe nema Zvorničana.

Zadnji je moment, apeluju sastavljači letka, da na izborima napravimo "zvorničku priču", da ne budemo više tuđi hamali! U svakom slučaju, bit će zanimljivi naredni dani u Podrinju, a bitno je napomenuti da će se na Zvorniku sve lomiti, jer ima duplo veću povratničku bazu od svih ostalih opština u izbornoj jedinici zajedno. A ubjedljivo prednjači i sa dijasporom.

-----

KOMENTAR: Hasan Hadžić, ratni reporter Radio Sarajeva, ima ogromni ugled u narodu Podrinja, kojeg je stekao isključivo svojim poštenjem, integritetom i novinarskim kredibilitetom. U ovom članku je najgore to što znamo da je svaka njegova riječ čista istina.

Jedino na što bih imao primjedbu je citat iz letka zvorničkih povratnika iz kojega se vidi da se oni osjećaju pogođeni kao Zvorničani zato što su Srebreničani na čelnim pozicijama koalicije "Domovina". To je apsolutno pogrešan pristup. Naime, ne postoji nikakav ozbiljan razlog za sukob između žrtava genocida iz Zvornika, Srebrenice, Bratunca itd. To je kao borba za vlast u Varšavskom Getou ili u Gazi. Treba se boriti protiv istinskih neprijatelja, tj. protiv četničkog projekta i bošnjačkih izvršilaca tog projekta, od Izetbegovića i Đozića do Ahmetovića i Salihovića. Nije bitno što su Đozić i Ahmetović Srebreničani, ili što su Izetbegović i Lagumdžija "Sarajlije", bitno je jedino to što oni vode četničku politiku, jedino to njih karakteriše kao političare. (Izetbegovići i nisu Sarajlije, nego su muslimanski Srbi iz Bosanskog Šamca kojeg su zato bez problema potpisali za RS-u u Dejtonu.)

Jedino što sada mogu povratnici i izbjeglice učiniti prilikom glasanja je da NE GLASAJU za cijelu listu "Domovina", jer će tako njihov glas otići prvome na listi, tj. gore pomenutim izdajnicima i kriminalcima, nego da se organizuju i glasaju za istinske patriote, a kojih sigurno ima na listi "Domovine". Poznato je da izdajnici uvijek stavljaju i ugledne, poštene ljude, patriote ispod sebe na izborne liste da tako skupljaju glasove onih koji glasaju za cijelu listu. -- M. B.




4. BAKIR IZETBEGOVIĆ PRIJETI "DRUŠTVENIM MREŽAMA" TJ. ŠKOLOVANOM DIJELU NARODA

Piše: Muhamed Borogovac

Slijedi citat jednog od branitelja lika i djela Alije Izetbegovića kojega doslovno kopiramo sa interneta: "Pustite čovjeka da počiva u miru. Neka njemu Uzvišeni Allah da lijepi Džennet, a vi koji glabate mrtvace, prihvatite se posla i gledajte od čega živite!"

Siguran sam da ste i vi bezbroj puta čuli ove mudrolije kojima se ustvari pokušava zaustaviti istina i sačuvati lik i djelo Alije Izetbegovića.

U predizbornom intervjuu za Oslobođenje od 8. septembra 2014. kojeg je Bakir Izetbegović dao veoma naklonjenoj Vildani Selimbegović, on kaže: "SDA će ponuditi Alijin put".

Znači, Bakir Izetbegović koristi ono što je ostalo od Alijine popularnosti (kod neškolovanog naroda) u političkoj borbi za glasove, dok se onima koji su shvatili da je "Alijin put" bio izdaja države i naroda, iz istog tabora udara na "obraz" jer je eto nečasno govoriti o "rahmetliji", treba ga pustiti "da počiva u miru".

Sada postaje jasno da je briga za rahmetliju ustvari samo briga rahmetlijine klike da "i poslije Alije bude Alija", tj. da isti ostanu na vlasti grebući se o Alijinu popularnost kod neškolovanog naroda. ZATO SE MORA DO KRAJA RASVIJETLITI ULOGA ALIJE IZETBEGOVIĆA U DESTRUKCIJI REPUBLIKE BiH, JER NA LAŽNOJ PREDODŽBI O NJEGOVOM POZITIVNOM LIKU I DJELU, OVAJ ZLOČINAČKI DEJTONSKI SISTEM CRPI SVOJ (LAŽNI) LEGITIMITET.

Zatim Bakir Izetbegović za Oslobođenje kaže: "Trebamo vaspitavati našu djecu, ne prepuštati ih strancima i društvenim mrežama. Ne dovesti dotle da ih moramo hapsiti i kažnjavati, a to će se desiti ako bude nasilja."

Nevjerovatno koliko mnogo (zloćudnih) poruka Izetbegović šalje ovom, jednom rečenicom.

Prvo, ovo je udar na sve građane BiH koji slobodno iznose svoje mišljenje na društvenim mrežama. A zašto Izetbegoviću smetaju društvene mreže? Njemu smetaju društvene mreže jer ih ne može kontrolisati kao što kontroliše režimske medije. Režim kontroliše klasične medije jer u tim medijima rade novinari i urednici koji primaju plate za taj rad, te su potpuno ovisni od onih koji im daju plate. Posljedica je da u siromašnoj zemlji sa nedemokratskom tradicijom kakva je BiH, oni pišu onako kako će se svidjeti poslodavcima.

Drugo, Izetbegović obrće uloge te one koji su zaista nezavisni, a to je narod koji slobodno piše na društvenim mrežama, prikazuje kao "strance", tj. agente stranih država.

Treće, Izetbegović imputira da će društvene mreže (tj. narod) dovesti do nereda u zemlji. Zar to nije optuživanje žrtve? Svugdje na svijetu su vlasti odgovorne za teško stanje u zemlji koje vodi do pobune. Društvene mreže su narod, tj. na njima samo vidimo sliku stanja i svijesti naroda. Ne donose se zakoni i državne odluke na FaceBooku, nego tamo gdje Izetbegović sjedi, u vlasti, i tu se kreiralo ovo užasno stanje u Bosni i Hercegovini.

Četvrto, Izetbegović prijeti ljudima da će "hapsiti i kažnjavati" njihovu djecu ako dođe do pobune protiv te vlasti.

Ustvari, Izetbegović ima problem sa društvenim mrežama, jer tu se jasno vidi kolika je njegova nepopularnost, koliko je čak omrznut u narodu. Međutim, ljutiti se na društvene mreže zbog toga je isto kao ljutiti se na ogledalo koje nemilosrdno pokazuje koliko si ružan.

On bi volio da na društvenim mrežama ima neki glavni urednik, neka Vildana Selimbegović, koja je sa njim na istom zadatku uništenja Bosne i Hercegovine. Bakir svoju nepopularnost u narodu koji jedino slobodno govori na "društvenim mrežama", brani nepostojećim teorijama zavjera Zapada protiv njega. Ustvari "stranci" su držali njegovog oca k'o malo vode na dlanu jer su brzo shvatili ko je on zaista, te da će potpisati podjelu države i osnovati Republiku srpsku. Stranci nikada nisu bili neprijatelji Izetbegovića i velikosrpskog projekta, upravo suprotno, bili su im veoma blagonakloni.





5. DODIK PRIZNAJE DA JE IZETBEGOVIĆ SPASIO REPUBLIKU SRPSKU

Pogledajmo na donjem linku kako se i Dodik uključio u zaštitu lika i djela Alije Izetbegovića. Naime, Dodik opravdava Aliju da je bio prevaren od strane Amerikanaca kada je poštedio četnike od vojnog poraza 1995. Navodno, Aliju su Amerikanci prevarili tako što su mu kazali da će RS biti političkim sredstvima uništena u miru. Međutim, za pametne se postavlja sijaset pitanja, za koja nema logičnog odgovora. Naprimjer:

Zašto bi iko, pa i predsjednik žrtve agresije, od gotovine pravio veresiju? Ili, ako će se ukidati RS, zašto bi je u tom trenutku prvo osnivali?

Alija Izetbegović je bio pravnik, i čak predsjednik države - i on je znao šta je Ustav, kako je teško promjeniti Ustav, i znao je da je pisalo u prijedlogu dejtonskog Ustava da će se sve odluke u budućoj BiH donositi usaglašavanjem sa RS-om. Znači, znao je da je neće biti lako ukinuti u miru, pa Dodik svoju odbranu Alije, kao naivčine kojega su prevarili da mu podjele državu, može objesiti mačku o rep!

http://saff.ba/wp-content/uploads/2014/09/dodik-o-Dejtonu.mp4 
 


 




6. ZNAKOVI KOJI UKAZUJU DA JE SULJAGIĆ VEOMA JAK KANDIDAT

Kada smo u Glasniku br. 881 objavili članak "Da li napokon imamo za koga glasati" u kojem iznosimo Suljagićev predsjednički zavjet, web stranica "Bolja Tuzla" ga je prenijela i dobili su nevjerovatnih 483 "lajkova" za taj članak. Ostali članci objavljeni na toj stranici obično dobivaju samo jednocifren broj lajkova. To pokazuje da je Suljagić doista veoma snažan kandidat.

http://boljatuzla.ba/k/huja/page/2/

S druge strane, u prošlom Glasniku br. 883 smo objavili link do knjige "Rat u BiH ...", gdje se detaljno opisuje mehanizam izdaje Republike BiH od strane Alije Izetbegovića. Na taj link je u par dana poslije objavljivanja u Glasniku otišlo preko 650 čitalaca. Znači brzo se ruinira izborna strategija Bakira Izetbegovića koji nam obećava Alijin put.




7. Bosanskohercegovački Hrvati - Od dijaspore do manjine!?

Piše: Drago Bojić

Izvor: Portal Dnevno, 14. septembar 2014.

SARAJEVO - Točno je da je teško socijalno i ekonomsko stanje glavni uzrok sadašnjih odlaska ljudi iz Bosne i Hercegovine, i da je to sudbina većine građana u Bosni i Hercegovini, ali u slučaju bosansko-hercegovačkih katolika i Hrvata, to je prije svega posljedica hrvatske politike posljednjih desetljeća. Nakon što u ratu nije posve dovršeno humano preseljenje bosanskih Hrvata, onako kako je ono zamišljeno i kreirano iz Zagreba i Gruda, hrvatska politika u Republici Hrvatskoj i u BiH svih ovih dvadeset poratnih godina nastavila je raditi na tome da se taj proces završi u miru.

Ulaskom Republike Hrvatske u Evropsku Uniju u srpnju prošle godine otpočeo je još jedan val iseljavanja bosansko-hercegovačkih Hrvata. Tisuće nezaposlenih i socijalno ugroženih koji posjeduju hrvatske dokumente panično se pokušavaju domoći bilo kakvog posla u inozemstvu i izvući iz siromaštva i socijalne bijede. Još uvijek je najčešće riječ o pojedinačnim i privremenim odlascima, ali nije rijetkost da i cijele familije napuštaju Bosnu i Hercegovinu.

Nitko nema preciznih statističkih podataka o tome, ali broj bosansko-hercegovačkih Hrvata se u posljednjih godinu nezaustavljivo smanjuje. Nastavi li se ovakav trend, a ništa ne govori u prilog tome da neće, bosansko-hercegovački Hrvati će uskoro u brojčanom smislu biti svedeni na manjinu. Samo zahvaljujući strogim zakonima Evropske Unije i kontroli tržišta rada, inferiornoj obrazovanosti i stručnosti bosansko-hercegovačkih Hrvata, pa i nepoznavanju jezika (pogotovo njemačkog), broj odlazaka nije tako dramatičan kao što bi inače bio.

Činjenica da sve masovniji odlazak bosansko-hercegovačkih Hrvata u posljednjih godinu dana nije uopće tema među hrvatskim političarima u BiH (uz rijetke izuzetke), ne čudi, jer tu politiku nikad nisu ni zanimali konkretni ljudi (pogotovo ne bosanski Hrvati), nego isključivo mali dio zapadno-hercegovačkog teritorija (odakle također ljudi odlaze!) pa makar bio pust, samo da je "hrvatski".


Smisao postojanja

Ipak, iznenađuje da o ovome uglavnom šute i predstavnici Katoličke crkve u BiH, iako dugoročno gledano ona ostaje bez svojih vjernika. Svećenici koji rade s ovim narodom svakodnevno bespomoćno promatraju kako im se broj vjernika smanjuje. To bi moralo zabrinuti predstavnike Katoličke crkve, posebno bosanske franjevce, jer su ionako mnogi dijelovi zemlje u kojima djeluju gotovo ispražnjeni od katolika: ostali su povijesni spomenici, sakralni objekti i simboli kao tragovi bogatog duhovnog, vjerskog i kulturnog života ljudi kojih više nema, ali i kao svjedočanstvo demonske hrvatske politike koja je svoj vlastiti narod zavela, izdala i prodala.

Franjevačka provincija Bosna Srebrena čije ime ističe tijesnu povezanost ove zajednice i zemlje u kojoj djeluje, odlaskom ljudi iz Bosne najviše gubi i dugoročno gledano dovodi u pitanje smisao svog postojanja. Bosanski franjevci su toga bili svjesni kroz cijelu povijest – od fra Anđela Zvizdovića (15. stoljeće) do fra Josipa Markušića (20. stoljeće) – i zato ni pod cijenu najvećih stradanja i u svim režimima, s onu stranu fanatičnog misionarstva, lokal-patriotizma i konfesionalne geografije, nisu odustajali od svoga naroda i svoje zemlje.

Najprije tako što je u potpunosti odustala od ljudi i krajeva u Republici srpskoj, ali i tako što je stalno slabila političku poziciju bosanskih Hrvata u mjestima i gradovima u kojima su ostali, pogotovo tamo gdje su bili u manjini, demonizirajući bosanske muslimane i propagirajući nemogućnost suživota s njima (što je odgovaralo i odgovara bošnjačkom nacionalizmu), kako bi ubrzala proces njihova odlaska. Istodobno, ta je politika stalno slabila i ekonomsku i socijalnu poziciju bosanskih Hrvata, služeći se pritom potkupljivim i gramzivim predstavnicima te politike među bosanskim Hrvatima, ali i pljačkajući svoj vlastiti narod u manjim mjestima i gradovima pod egidom jačanja "stolnog grada" i politike trećeg entiteta.


Propovjednik iz Lištana

Možda na tu politiku predstavnici Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini i nisu mogli bitno utjecati, ali ostaje gorka činjenica da mnogi od njih – od najviših instanci do župnika i kapelana – pristaju na tu politiku ili se povlače u šutnju i nijemo promatraju tragediju vlastitog naroda pod izgovorom da se ne može ništa učiniti.

Istodobno dopuštaju da predstavnici te politike manipuliraju vjerskim simbolima i najvećim svetinjama, da uzurpiraju vjerske blagdane, da kumuju kod posvete kipova (Davor Čordaš, kum iz Gornje Tramošnice), pa čak i da govore s oltara (Dragan Čović, propovjednik iz Lištana).

Tek sad se – dvadeset godina nakon rata – zapravo vide zastrašujuće posljedice politike koja je trgovala vlastitim narodom. Točno je da su bosansko-hercegovački Hrvati kao i cijela Bosna i Hercegovina bili žrtve velikosrpske politike, točno je i to da su stradali i u hrvatsko-bošnjačkim sukobima u koje ih je hrvatska politika uvukla, ali ništa im nije nanijelo štete kao njihove vođe.

Ta politika je od početka bila borba za vlast i teritorij – od Herceg Bosne do Trećeg entiteta – i nju Hrvati, pogotovo bosanski, nikad nisu ni zanimali. I danas se ta politika uglavnom bavi teritorijem – hrvatskim entitetom u kojem nema drugih, a sve je manje i Hrvata – baš onako kako je taj politički projekt zamislila i kreirala Tuđmanova politika devedesetih godina. Toj politici mazohistički sekundiraju i mnogi predstavnici Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini – koji su svoj vlastiti narod, što svjesno što nesvjesno, poveli Tuđmanovim putem nestajanja. Ako se nastavi iseljavanja Hrvata, bosansko-hercegovačke biskupije će postojati još samo na geografskim kartama i u budućnosti služiti Vatikanu kao titularne (upražnjene) biskupije kod imenovanja novih biskupa.

Proces koji je započeo na političkom i kulturološkom području – nijekanje povijesti, kulturalnih, jezičnih i duhovnih specifičnosti bosansko-hercegovačkih Hrvata, svodeći ih na "dijasporu" posve beznačajnu iz perspektive „matične domovine" i integralnog hrvatstva – a koji je nastavljen u ratu progonom, protjerivanjem i humanim preseljenjem čitavih zavičajnih zajednica, čini se da se posljednjih godina dovršava na ekonomskom i socijalnom području.

Likvidiranje malih naroda

Bosansko-hercegovački Hrvati doživljavaju najdramatičnije trenutke svoje novije povijesti i sve su bliže statusu beznačajne manjine iščašene u svojoj vlastitoj zemlji, raseljene diljem Evrope i svijeta, nesposobne da spozna samu sebe i svoju vlastitu nesreću. Na njihovoj se sudbini ostvaruju riječi Milana Kundere koji u Knjizi smijeha i zaborava govori o likvidiranju (malih) naroda. Narodi se likvidiraju tako da im se najprije oduzme sjećanje i narod onda postupno počne zaboravljati što je bio i što je sada, a svijet oko njega to zaboravi još mnogo brže.

Tako je i započela tragedija bosansko-hercegovačkih Hrvata: najprije im je oduzeto sjećanje i zanijekano sve ono što oni jesu, a onda ih se ostavilo na cjedilu i prepustilo siromaštvu i neimaštini da dovrši započeti proces. Ono što je Tuđman započeo za vrijeme rata, dovršavaju njegovi sljedbenici u miru i kako stvari stoje, a na ruku im idu i sveukupni politički odnosi u BiH i ekonomsko stanje, sve su bliže konačnome cilju – Bosna (i Hercegovina) bez Hrvata! Zato se baš sada, više nego ikada, valja suprotstaviti takvoj politici i svima koji je zagovaraju i propagiraju, prije svega radi onih koji ostaju u ovoj zemlji. Možda to neće ništa bitno promijeniti, ali to je jedino časno, i iz građanske i iz vjerničke perspektive!




8. IZJAVA SEDMICE

- Scotland, Happy Dependence day! (Skotska, sretan ti Dan zavisnosti!)

Posprdno izvrnuta američka čestitka: "Happy Independence Day!" (Sretan Dan nezavisnosti!). Posprdna "čestitka" Škotima je nastala na dan kada su glasali za "zavisnost".

Inače, Independence Day (Dan nezavisnosti) je najvažniji praznik Amerikancima, kada se oni masovno okite svojim zastavama i idu na parade i vatromete.




This Page is Published on September 8, 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 08.09.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA