ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









PAD SDP “BASTILJE” U BIH

Piše: prof. dr. Šaban Nurić



Pisac narednih redova je bio višedecenijski pripadnik Saveza komunista BiH kome se kao (samozvani) pravni i politički sljedbenik očitava sadašnji SDP (dosadašnja partija Zlatka Lagumdžije). Poslije raspada SKJ na 14. Kongresu prije 25 godina pisac je svoje partijske aktivnosti zamrznuo da bi iste aktivirao pri formiranju i kasnijem radu SRS kome je na čelu bio tadašnji premijer SFRJ Ante Marković. SRS je u prvim tzv. slobodnim izborima u BiH 1990. godine u Tuzli trijumfovao ubjedljivom pobjedom i po tom osnovu preuzeo čuvanje pečata multikulturalizma i bratstva i jedinstva.

Ostaci poraženog SK se u godinama poslije izbora 1990. minimalno konsoliduju i proglašavaju sebe (bez ikakve političke i pravne osnove) sljedbenicima Titovog SK, počinju da djeluju pod imenom SDP BiH. Neutemeljenost političkog nasljeđivanja u historijskom kontekstu je u tome što se početkom prošlog, XX vijeka, koncept savremene evropske socijaldemokratije organizovane u Socijalističkoj internacionali u potpunosti razišao sa Komunističkom partijom-boljševika, kasnije organizovane u Kominternu pod Staljinovom kontrolom.

A po definiciji, kapitalističkog u socijalističko društvo kroz niz postepenih reformi umjesto revolucije. Socijaldemokrati se zalažu za zakonodavstvo kojemu je cilj putem porezne i socijalne politike što je moguće više smanjiti nejednakost među građanima.[1] Socijaldemokracija se također odnosi i na društvo ustrojeno po socijaldemokratskim principima.

Socijalistička Internacionala je svjetska organizacija koja okuplja socijaldemokratske stranke - socijaldemokraciju definira kao idealni oblik predstavničke demokratije koji će riješiti probleme liberalne demokratije putem stvaranja države blagostanja a boljševizam (rus. bol’ševizm, prema bol’šinstvó: većina), Lenjinova doktrina o partiji, revoluciji i diktaturi proletarijata; društveni poredak Sovjetskog Saveza uspostavljen 1917. Bio je službena doktrina Komunističke (Treće) internacionale (Kominterne).

U pejorativnom značenju izraz boljševizam proteže se na komunistički pokret i doktrinu. Pojam je proistekao (1903) iz većinske pobjede Lenjinovih pristaša na II. kongresu Ruske socijaldemokratske radničke partije (preimenovana 1918. u Rusku komunističku partiju/boljševika). U Lenjinovu djelu. Što da se radi(1902) izložen je boljševički nauk o političkoj praksi proletarijata i njegove avangardne partije.

Partiju tvore profesionalni revolucionari organizirani na načelu »demokratskog centralizma« utemeljenog na doktrini »revolucionarne diktature proletarijata i seljaštva«, koja će obaviti zadaću buržoaske revolucije i pripremiti prijelaz u socijalizam. Za takav pothvat potrebna je monolitna, ideološki jedinstvena partija, koja izvana unosi klasno-revolucionarnu svijest u radničko-seljačke mase.

U okolnostima I. svjetskog rata boljševici zauzimaju stajalište da je u Rusiji stvoreno revolucionarno stanje za socijalističku, a ne buržoasko-demokratsku revoluciju. Nakon Revolucije 1917. uspostavljen je društveni poredak koji, umjesto proklamirane demokracije sovjeta, impostira svemoć partije i njezinih komesara. U sovjetskom društvu zbiva se proces boljševizacije i birokratizacije, partija postaje jedinom vladajućom institucijom, na djelu je institucionalizacija boljševizma u Staljinizmu.


Komunistička (Treća) internacionala (1919), utemeljena je na doktrini boljševizma, predstavljala je organizacijski okvir za međunarodno širenje boljševičke ideologije, koja je zahvatila i komunističke partije u drugim dijelovima svijeta, pokazujući svu svoju neprimjerenost specifičnim uvjetima država u kojima su one djelovale.[2] To je rezultiralo progonima ljudi u rusiji u sibir, zatvaranje u Dušegupke I konačno višemilionskim likvidacijama a u bivšoj jugoslaviji Golim otokom I drugim represalijama. Pripadnici komunističkih partija boljševičkog tipa su žargonski nazivani Šinjelaši zbog kožnih šinjela koje su nosili pripadnici policija u zemljama sa komunističkim uređenjima.

Dakle ako je sadašnji SDP skinuo Staljinove boljševičke šinjele i organizovao se u stvarnu socijaldemokratsku partiju, a očevidno da nije, onda idejno i pravno nema ništa sa bivšim SKJ koji je u osnovi partija idejno zasnovana na boljševičkim tradicijama jednoumlja i čvrste ruke. Ta tradicija je bila zakratko prekinuta poslije rata u vremenu predsjednikovanja prof. dr. Nijaza Durakovića. Međutim posljednjih sedamnaest godina partijske vladavine Zlatka Lagumdžije je, mimo programske osnove, SDP BIH odvelo u jednoumlje, ukidanje svake unutarpartijske demokratizacije, partijske diktature tvorene od oligarhijsko-partiokratskog vrha, minimiziranja slobode pojedinačnog mišljenja, vladavine poslušnih aparatčika, itd.

Posljednji Treći vanredni kongres SDP-a BiH održan 06.12.2014. je izborom novog-starog predsjednika SDP-a u klonu dosadašnjeg generalnog sekretara Nermina Nikšića potvrdio kontinuitet dosadašnjeg načina vladavine SDP politike i Zlatka Lagumdžije. Međutim očigledna unutarpartijska fragmentacija ili frakcionaštvo i političke izdaje koje su se dešavale u toku pripreme Kongresa i pri samom aktu glasanja, kada je u konačnici Nikšić tijesno (devet glasova više) pobijedio svog protukandidata Selima Bešlagića iz Tuzle, govori da je u BIH nazovi socijaldemokratska “Bastilja” srušena jer je stranka ipak podijeljena. A pad stvarne Bastilje 14. jula 1789. godine Francuzi obilježavaju kao nacionalni praznik, kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastilja, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Poremećena ravnoteža između ekonomsko-socijalnih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u
Francuskoj potkraj 18. stoljeća za vladavine kralja Luja XVI. Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz Pariza, no tada se otpor protiv dvora proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz. Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane. Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod uslijed nestašice kruha i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske magacine hrane.

Novi val nezadovoljstva počinje
5. Maja 1789. kada kralj otvara zasjedanje Generalnih staleža u Versaju. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava i 17. juna proglašavaju Narodnu skupštinu, što kralj pod pritiskom odobrava, ali istodobno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. jula1789. narod provaljuje u oružarnu Doma invalida, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastilje, simbol kraljevske samovlasti.

Bastilja, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od
14. vijeka kao zatvor. Za kardinala Ričarda postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tokom puna dva vijeka stradali protivnici apsolutističke vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastilje, 14. juli proglašen najvećim francuskim narodnim blagdanom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.

Padom Bastilje istovremeno započinje period demokratizacije u Evropi i svijetu. To se uzima kao razdjelni datum u historiji između, na jednoj strani diktature i vladavine pojedinaca i oligarhija i na drugoj strani vladavine pravde i od naroda legalno izabranih predstavnika. U kontekstu mogućih historijskih poređenja, za današnju BiH političku stvarnost je bjelodano, pa i za političke analfabete, “znalce” i pristalice“ Lagumdžijine socijaldemokratije da je minimalan poraz Bešlagića znak da se nekada aneksirani tuzlanski SRS ponovo vraća svojim izvornim tradicijama pa možda i odcjepljenju od SDP-a BiH u novu Partiju. Rečena fragmentacija, komunističkim-boljševičkim samogovorom kazano unutra partijsko frakcionaštvo je znak daljeg slabljenja SDP-a sve do njegovog minimiziranja na BiH političkoj sceni, kao npr. Stranke za BiH.

U tom slučaju Bešlagić i drugovi će nastaviti da čuvaju tradicije saveza komunista u BiH i da kao Vitezovi Templari čuvaju sveti gral nekadašnjeg SKJ kojim je rukovodio Tito u dijelu sa osnovnom idejom bratstva-jedinstva, multikulture i prava radničke klase i građana. Ovakva Bešlagićeva pozicija ga dovodi u historijsku situaciju uloge Velikog meštra viteza Templara, Huga de Payensa. Da bi čitaoci shvatili ovo poređenje, želimo prvo da napomenemo da su Templari čuvari od novotarija i reformi izvornog Hristovog Kršćanstva, a pošto je nekadašnji SKJ bio i de facto i de jure religija to bi Bešlagićeva uloga Komunističkog Templara u potpunosti bila shvatljiva.

Da pojasnimo, Templari vitezovi, čuvari Svetoga Grala, ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Solomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari, lat. Fratres militia e Templi), su kršćanski vojni red osnovan 1118. godine nakon prvog križarskog rata po uzoru na cistercites namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice i pruže sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja.[3]Red je osnovao plemić Hugo de Payenssa svojim drugovima. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime.[4] Templari su, kao i ostali crkveni redovi, polagali vječni zavjet poslušnosti papi, a obavezali su se i da će svoje živote posvetiti odbrani puteva do Jerusalema.

Padom Bastilje istovremeno započinje period demokratizacije u Evropi i svijetu. To se uzima kao razdjelni datum u historiji između, na jednoj strani diktature i vladavine pojedinaca i na drugoj strani vladavine pravde i od naroda legalno izabranih predstavnika a u interesu naroda.

Dakle možemo mirne duše zaključiti da je formalni odlazak Zlatka Lagumdžije samo rezultat unutra-partijskih previranja a Bešlagićev poraz u utrci za prvog nije ništa drugo do pojedinačni gubitak nekoga ko bi da je pobjedio radio isto kao i onaj prethodni. Dakle najbolje bi bilo da se naša tzv. BiH socijal demokratija očisti od svega što nosi stare boljševičke primjese i ako može, u šta sumnjam, da uđe u promjene koje će, ali stvarno, biti temeljene na tradicijama evropske socijaldemokratije. Te promjene, siguran sam ne mogu generirati ni Nikšić ni Lagumdžija ali ni dobrano ostarjeli Bešlagić. Oni su samo „Templari“ čuvari nečega čega se samo možemo sjećati, kako ko i kako po čemu a bitno je da je dalja demokratizacija BiH društva u cjelini ipak neupitna. Vrijeme će i presuditi i pokazati.

[1] Wikipedija, 10.12.2014.
[2] Hrvatska enciklopedija
[3] "Templar" (engleski). Encyclopædia Britannica.
[4] "Templari, ordine dei" (italijanski). Treccani.



This Page is Published on December 10, 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 10.12.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE