ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA










Uredio: Sven Rustempašić


ACTUA HOME PAGE









DRŽAVU UBIJA GLUPOST DEJTONSKE AKADEMSKE ZAJEDNICE

(predratne referentne neznalice na dejtonskom budžetu postadoše referentni znalci)

Autor: Musadik Borogovac



Sarajevo, 16.12.2014. -- U svakoj diskusiji o raspadu SFRJ treba u obzir uzeti najvažnije: Srbi su krenuli putem rušenja Ustava 1974 a time i Jugoslavije, da umjesto nje prave Veliku Srbiju. Prvo su udarili na Kosovo; zašto? Mjesto njihovog revolta protiv Ustava 1974 je u njegovoj Preambuli po kojoj se „međusobni odnosi republika i autonomnih pokrajina uređuju na principima suverene jednakosti“, što znači da su pravni osnovi samostalnosti Kosova isti kao npr. Slovenije. Albanci su tada svoje zahtjeve za ravnopravnošću, ekonomskom jednakošću i ostalim što su imale republike, iskazivali parolom „Kosovo republika“; ali to nije bio poklič „dole Jugoslavija“, nego samo ispravno tumačenje Preambule Ustava. To se godinama totalno ignorira, pa se pogrešno tvrdi da je proglašenje samostalnosti Kosova, „presedan“.

Srbijanski pokušaj da se taj Ustav drugačije tumači, izazvao je ogroman politički pritisak; prvo protiv Kosova, pa je npr. Srbija počela zabranom dva albanska pisca u „zajedničkim školskim minimumima“ i pojačala tiraniju sve do nasilnog upada u Skupštinu Kosova i okupacije pokrajine, što je po Preambuli i Internacionalnom pravu značilo kraj Jugoslavije. Slovenci su to najbolje shvatili i dočekali, a i druge republike kao i Autonomna pokrajina Kosovo su se obradovale srpskoj grešci sa Kosovom kao konačno dovoljnom razlogu za potpuno legalno razdruženje (legalnu disoluciju a ne ilegalnu separaciju) nakon dobrovoljnog udruživanja 1943., naročito jer je Srbija već desetak godina Titovu Jugoslaviju pretvarala u Veliku Srbiju. Albancima i Kosovu trebamo djelomično zahvaliti samostalnost republika, naravno, uključujući RBiH; skinuti treba kapu premlaćivanim albanskim demonstrantima i radnicima 'Trepće' na koje je Raif Dizdarević poslao i bh. specijalce da se dodvori srpskim lobijima koji su za iste ciljeve u (S)RBiH vodili famoznu „antibirokratsku revoluciju“ protiv patriota, graditelja suverenosti kakvi su Hamdija Pozderac i Branko Mikulić.

I danas slavljeni Raif Dizdarević je također tada (kao predsjedavajući Predsjedništva SFRJ) dao nadležnost JNA da se slobodno kreće teritorijima republika na osnovu čega su ispraznili skladišta oružja republičke vojske, Teritorijalne odbrane (TO), u desetinama hiljada pušaka, topova, PAM-ova, PAT-ova i milionima metaka koje će uskoro, čak neselektivno, podijeliti Srbima u BiH da ih koriste protiv nenaoružanih odanih građana, nesrba, Republike Bosne i Hercegovine. Raif Dizdarević je počinio i druga zla sve do konačnog saveza sa Alijom Izetbegovićem koji je počeo „svoju odbranu Bosne“ izjavom „JNA će nas braniti“.

U vrijeme srbizacije JNA i rata protiv Hrvatske 1991., Alija Izetbegović je već krenuo svojim putem spašavanja Jugoslavije, pa je suprotno poznatim patriotskim izjavama u Skupštini RBiH, u tom smislu predlagao i „asimetričnu federaciju“, popraćajući to frazama „JNA će braniti Muslimane“, „spavajte mirno“... Da zadrži BiH u toj novoj, trećoj - a ne Titovoj (po Ustavu 1974) - Jugoslaviji, prihvaćao je izmjene Ustava SFRJ izvršene ilegalno i silom, a istovremeno dao i priliku SDS-u da u Skupštini RBiH u nepotrebnom glasanju za nepotrebnu 'Rezoluciju o nezavisnosti', kaže „NE“ („u ime srpskog naroda“) iako su za neovisnost RBiH, kao i za ostale republike i autonomne pokrajine, postojali dovoljni argumenti, gore navedeni, za glasanje po osnovu Ustava RBiH i SFRJ, a ne da se nekom posebnom rezolucijom to ustavno pravo relativizira.

Ali ništa od tog truda SANU, Raifa, kosovskog Morine... nije moglo zasjeniti pravnu činjenicu da se narušavanje Preambule „Titovog“ Ustava 1974 o suverenoj jednakosti i republika i autonomnih pokrajina, mora priznati kao legalna disolucija (raspad) Jugoslavije. Raspad „Titove Jugoslavije“ bila je činjenica kojoj su se naravno obradovali i „neki“ u Američkoj administraciji (koje je Tito ujeo za srce kad ih je 'Pokret nesvrstanih' nadglasao i spasio arapsku stvar poslije trećeg arapsko-izraelskog rata 1973., sjetivši se moćnog oružja da se „velike sile“ nadglasaju u Generalnoj skupštini UN). Što se tiče Bosne, glavni čuvari Internacionalnog prava (jer pomoću njega vladaju svijetom), Amerikanci, samo su slijedili pravne činjenice, a nisu ih diktirali kao što promoviraju u javnosti teoretičari samoubilačke teze „da je politika iznad prava“ (Bakir Izetbegović, nedavno; Nerzuk Ćurak u radio intervjuu i sl.); jer, jednostavno, pomoću tih pravnih činjenica upravo Zapad drži pod kontrolom mnogo, mnogo toga - pa i nacije „budale“ koje misle da države nastaju i nestaju na osnovu „političkih volja“ kao što je prevladavajuće učenje na bezvrijednom post-dejtonskom Fakultetu političkih nauka (FPN) u Sarajevu.

Ali i Albanci prave greške - i to fatalne. Njihova ogromna greška je što se ne pozivaju na pravne osnove svoje državnosti prema zadnjem legalnom Ustavu 1974 - istom kao i za ostale republike (iz Preambule Ustava, o suverenoj jednakosti) - nego su procijenili da „pravo nije toliko važno ni jako kao 'prijateljstvo' sa Amerikancima“, pa im se dešava da se samostalnost Republike Kosovo u pet država EU ali i u Republici srpskoj dejtonske BiH, tretira kao „presedan“, a na što se i Ruska federacija poziva baš zato što Albanci šute o pravnim osnovama koje je imala npr. i Slovenija. Za BiH je veoma važno širiti tu istinu da Kosovo nije pravni presedan. A pošto nije presedan, onda bi jedino odcjepljenje RS bilo stvarni pravni presedan a ne kako velikosrpski tabor podvaljuje: „legitiman odgovor na gubitak Kosova njegovim ilegalnim otcjepljenjem“.

Prof. dr. Nerzuk Ćurak, predlagač novog ustava (!) - zajedno sa dejtonskim ekspertom za suspenziju zadnjeg legalnog Ustava Republike BiH, prof. dr. Kasimom Trnkom - kao profesor Fakulteta političkih nauka (FPN) Univerziteta u Sarajevu, karijeru je novinara i profesora gradio na „antiteoriji“ države iniciranoj od strane SANU odnosno Alije Izetbegovića. Njegova je karijera njegov „sahan pilava“ na dejtonskom budžetu u okviru borbe mnogih sa Univerziteta u Sarajevu (društveni smjerovi) za spas 'Dejtona' i posebno protiv Tužbe RBiH protiv SRJ sa amandmanima iz 1994. godine protiv RS, na Svjetskom sudu, odnosno Presude od 26.2.2007. On i oni poput njega, svoj posao protiv Republike BiH i njenog pravnog kontinuiteta obavljaju jednostavno - sudjelujući na okruglim stolovima i sa oreolima „eksperata“ u dejtonskim TV emisijama šireći svoje neznanje, šireći svoje pogubne teze „da nemamo šanse, da se ne treba niti truditi jer ne postoje niti pravne pameti niti sudovi niti presude nego samo postoje POLITIČKE VOLJE“, čime „legaliziraju“ i smrtonosnu glupost da se dobivena Presuda protiv RS na Svjetskom sudu, proglasi izgubljenom. A usput uvjeravaju omladinu da treba bježati iz domovine.

Samo da je Nerzuk Ćurak znao nabrojati atribute suverenosti (iz skripte 'Osnova prava') - SUVERENITET JE NEUPITAN (nediskutabilan), NEPRENOSIV i NEDJELJIV - ne bi morao prihvaćati (u svojim meditacijama o novom ustavu) ni 'Dejton', ni entitete, ni OHR, ni „velike sile“ kao „nezaobilazne“ činjenice i ne bi predlagao „novi ustav“ u situaciji kad imamo sudsko pravo (po Presudi Svjetskog suda iz 2007. godine) na Ustav RBiH koji nam je oduzet genocidom (vraćanje na zadnje legalno stanje, status quo ante), dok za „novi ustav“ treba i Dodikov pristanak. Intelektualcu sa formalnim akademskim titulama (profesor, magistar, doktor, akademik) kojima publici ostavlja dojam da govori i piše sa naučnog stanovišta (!), ne smije svako faktičko stanje (de facto) postati i pravno stanje (de iure), pa još k tomu tvrditi javnosti da su granice pravljene nožem unutar BiH, „imperativne“, a da ne važi Internacionalni pravni poredak („ma šta vam je ljudi, velike sile o svemu odlučuju“).

Pravo i Sociologija (nomotetske društvene nauke koje valja dobro učiti i teško ih je studirati) za bh. dejtonsku „inteligenciju“ su viša Matematika. Ti ljudi nisu vrijedni diskusije i ove elaboracije, ali postaju problem kad se u javnosti redovno pojavljuju i spominju kao „referentne ličnosti“, „doktori nauka“... i kao takvi citiraju. Fakultet političkih nauka se mogao završiti „na tuti“, pa su djevojke u nekadašnjem disko klubu ETF 'Stelex', te studente (koji sad u dejtonskoj intelektualnoj kloaki hoće da su eksperti) tretirale samo malo bolje od frizera. Savjet za razlikovanje eksperta od prevaranta: Kada neko činjenice prava, računovodstva, financija, sociološke definicije (nomotetske istine) počne relativizirati terminima kao „diskurs“, „paradigma“, „konsocijacija“... znajte da je to ambiciozni aktivista i trgovac moralom za svaku vlast; obična neznalica i prevarant.

Upravo uslijed takvih grešaka (a i namjernih podvala), na Bosnu su se ustremili mnogi bjelosvjetski karijeristi; ovdje se desila velika izdaja: Predsjednik države je OTVORIO VLASTITI USTAV ZA DISKUSIJU! Ustavi su imperativne norme čija je karakteristika da kad se otvore za diskusiju, one kao da i ne postoje. A. Izetbegović je izašao iz područja Prava u mnogo komotnija i intelektualno manje apstraktna područja famoznih „dogovora“ i „geopolitike“ - a to su podržavale i fanatično nastavljaju podržavati apologete njegove „nemoći, naivnosti, nevinosti“ na isti način; pri čemu su im od države, građana i naroda daleko važnija njihova jaranstva, nezamjeranje, karijere i ostali vlastiti šićari svake vrste... sa posljedicom održavanja strategije neprekidnog poraza Bosne. Zato za takve i „ne postoji“ Presuda Svjetskog suda za genocid iz 2007.; čak je ona opasni neprijatelj njihovim karijerama zasnovanim na obmani „da se protiv Dejtona ništa ne da učiniti“ - iako je taj ugovor po toj Presudi ništavan uz samo jedan zahtjev - i to ne zahtjev za novo suđenje, nego za IZVRŠENJE, od strane ovlaštenog predlagača, bilo kojeg pa i „dejtonskog“ jer je u Dejtonu prekršena norma nad normama: Ona o zabrani priznavanja rezultata genocida, kako je i presuđeno!

Što se tiče vladajućeg „akademskog“ stava o utjecaju i odgovornosti „velikih sila“ (teza profesora na FPN i drugdje), sve pada u vodu ako predsjednik države otvori vlastiti ustav za diskusiju sa ilegalnom stranom; isto kao što i nosač aviona tone ako se otkrije njegov šifrarnik. I najjača vojska i najciviliziranije društvo je bespomoćno pred izdajom; i tu nema nikakve geopolitike. Tako sa velikim temama geopolitike i stotinu opravdanja za nekoliko potpisa „jednostavne“ veleizdaje, događa se da neznanje „eksperata“ postaje „veliko znanje, intelektualna snaga, ugled u javnosti...“ (naravno, za publiku na nivou fudbalskih navijača koja već dvije decenije maše dejtonskom zastavom, Vestedorpovom krpom, koja je nezakonita nakon Presude iz 2007., a na kojoj „piše“, „nož, žica, Srebrenica“). Cijela generacija „eksperata“ se smjenjuje u TV emisijama praveći od Bosne onu najgoru podvalu koja nam stalno priziva najgori bjelosvjetski šljam da pravi karijere da bi i oni bili pozivani na debate kao „geopolitički eksperti“.

Famozni „Svijet“ i „stranci“ su samo posrednici u veleizdaji „nemoćnog, naivnog, nevinog“ lidera koji je, eto, „samo potpisao papir“. Ali je ON, a ne „Svijet“, potpisao „ono što se pika“ na svakoj konferenciji od 'Konaka' u Sarajevu (februar 1992.) do Dejtona (novembar 1995.). Ta famozna „Međunarodna zajednica“ kojom veleizdajnici (isključivo domaće pasmine) pravdaju svaki svoj zločin, najmanje je deset puta činila nama spasonosne geste - ali samoubojicu se ne može spriječiti. Ti spasonosni postupci Internacionalne zajednice su kod domaćih veleizdajnika pali na neplodno tlo. U te geste ka spašavanju Republike BiH i njenih građana spadaju, između ostalih, priznanje Republike BiH na najvišem formalno-pravnom svjetskom nivou, zatim nekoliko rezolucija Savjeta sigurnosti UN, rezolucije Američkog kongresa, zahtjevi Venecijanske komisije, Vijeća Evrope, Evropskog parlamenta... pa sve do Presude za genocid na Svjetskom sudu - ali brigada gotovana na budžetskim jaslama, jednostavno nastavlja tvrditi „da treba politička volja“, „da je Bosna komplicirana“, „da se ne može bez Dodika“... kad i djeca mogu shvatiti da stranu koja je presuđena i osuđena na najjačem sudu na Planeti, ne treba pitati šta misli o Presudi nego jednostavno proglasiti izvršenje, tj., Milošević-Karadžić-Dodikov 'Dejton', ništavnim! Ali onda bi „profe“ ostale bez svojih sinekura i raskinula bi se neka kafanska jaranstva sa „dobrim“ Srbima koji su ostali u Sarajevu i namećući teme „političkih volja“, „ljudskih prava“, „Dejton je nešto što treba mijenjati DOGOVOROM“ i slične gluposti, kontroliraju da na katedrama neko ne prolupa nešto protiv Republike srpske „jer bi nastupio haos“, iako bi se ustvari vratilo pravno stanje umjesto dejtonskog.

U Americi je običaj da mnogi vozači na zadnji branik svojeg auta stave naljepnicu sa nekom mudrom izrekom. Od svih je najbolja „STUPIDITY IS THE GREATEST CONSPIRACY“ - „GLUPOST JE NAJVEĆA ZAVJERA“!

Uredio: Sven Rustempašić




This Page is Published on December 19, 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 19.12.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE