ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Povodom izbora za predsjednika Republike Hrvatske, koji će se održati 28. prosinca/decembra 2014.godine objavljujemo analizu aktualnih predizbornih događanja. Iz opsežne analize „Predsjednički izbori u Hrvatskoj 2014: Josipović favorit“ izdvajamo najzanimljivije dijelove.

Predsjednički izbori u Hrvatskoj 2014:
                                                         Josipović favorit



Izbori za predsjednika Republike Hrvatske održat će se 28. prosinca/decembra 2014.godine. Republika Hrvatska ima nešto više od 4,4 milijuna stanovnika, birača sa pravom glasovanja je 3.779.281. Dijaspora će glasovati u 50 država.

Za predsjednika Republike Hrvatske natječu se 3 kandidata i jedna kandidatkinja.

Kandidati za predsjednika Republike Hrvatske su: ● Ivo Josipović (Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP)) ● Kolinda Grabar Kitarović (Hrvatska demokratska zajednica - HDZ) ● Milan Kujundžić (Savez za Hrvatsku) ● Ivan Vilibor Sinčić (Živi zid).

Hrvatska se nalazi u dubokoj gospodarskoj krizi. Državu karakterizira visok stupanj organiziranog kriminala i korupcije te slabo funkcioniranje pravosudnog sistema i jako obavještajno podzemlje. Prvi predsjednik Republike Hrvatske bio je Franjo Tuđman (1991-1999), čije su nesporne zasluge na stvaranju samostalne hrvatske države. Njegovom vladanju pripisuju se mnogobrojni nedostaci posebice autokratsko vođenje države čije se posljedice još uvijek osjećaju posebno u segmentu organiziranog kriminala, korupcije i sprovedene „tajkunizacije“ hrvatskog gospodarstva.

Drugi predsjednik Republike Stjepan Mesić (2000-2010) naslijedio je teško breme Tuđmanove političke zaostavštine. Međutim, imao je viziju i uspio je napraviti značajne iskorake u afirmaciji Hrvatske u regiji i svijetu i potaknuti borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije te obavještajnog podzemlja. Pri tome je uspio prekinuti izolaciju Hrvatske i vratiti je na put integracija u EU i savez NATO te afirmirati antifašizam kao jednu od temeljnih vrijednosti moderne Hrvatske. Činjenica je, da nije u potpunosti uspio eliminirati posljedice Tuđmanove vladavine zbog prisutnosti značajnijeg broja nekadašnjih Tuđmanovih kadrova u hrvatskoj politici, vlasti i sigurnosnom sistemu, koji su vrlo često osobni ili stranački (HDZ) interes postavljali ispred državnog. U Hrvatskoj je još od razdoblja osamostaljivanja.

Aktualni predsjednik Ivo Josipović preuzeo je predsjednički mandat u veljači/februaru 2010.godine. Tokom vođenja države pokušao je biti izvan stranački. Prema ocjenama analitičara nije pravio strateške greške. I Josipoviću se kao i drugim hrvatskim dužnosnicima zamjera da su nedovoljno iskoristili mogućnosti hrvatskog članstva u NATO-u i EU te zanemarili gospodarski oporavak države. Josipović je značajno doprinio regionalnoj stabilnosti i ugledu Hrvatske u svijetu.

Dvije političke stranke predstavljaju krajnost hrvatskog političkog prostora. Jedna je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) Tomislava Karamarka, koja svoju ideologiju temelji na antikomunizmu i procesu osamostaljivanja te tzv. srpskoj opasnosti u Hrvatskoj. Komunizma više nema, proces osamostaljivanja je završen 1991.godine, a Srbi su postali faktor stabilnosti i test za hrvatsku demokraciju. Najveće zasluge za osamostaljivanje pripadaju hrvatskom narodu, koji se plebiscitarnom voljom opredijelio za proglašenje samostalne i nezavisne države. HDZ očito pokušava rezultate osamostaljivanja pripisati isključivo sebi, ignorirajući činjenicu, da je to posljedica želje hrvatskog naroda za samostalnošću i prije svega povijesnih međunarodnih okolnosti i konteksta– pada Berlinskog zida. HDZ se mora dekriminalizirati i osloboditi idealiziranja Franje Tuđmana. Iako je Hrvatska samostalna i nezavisna država HDZ još uvijek „traži“ neprijatelja u Srbima, Jugoslavenima itd. Projiciranje navodnih opasnosti postao je način političkog preživljavanja.

Druga stranka hrvatske političke krajnosti je Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) Zorana Milanovića, koji su nasljednici nekadašnjeg Saveza komunista Hrvatske. Stranka se nalazi u krizi, jer se u periodu tranzicije nije uspjela transformirati u modernu političku stranku ljevice, nego je još uvijek opterećena recidivima prošlosti. Hrvatska i države regija trebaju jake socijaldemokratske stranke ali ne kao sadašnji SDP Hrvatske. Slično je i u drugim državama regije.

HDZ i SDP su dva primjera na hrvatskoj političkoj sceni, koji imaju najviše koristi od ideološkog konflikta, koji razara Hrvatsku i onemogućava da država zadiše u punom kapacitetu.


ORGANIZIRANI KRIMINAL, KORUPCIJA I SLOBODNI MEDIJI

Iako je dekriminalizacija Hrvatske proces, koji se niz godina odvija u Hrvatskoj rezultati su još uvijek ispod potrebnih i očekivanih. Organizirani kriminal i korupcija su još uvijek rak rana hrvatskog društva, a mediji su djelomice slobodni.

Prema Corruption Perceptions Indexu (CPI) organizacije Transparency International Hrvatska je u 20013.godini zauzela 57. mjesto od ukupno 177 država zajedno sa Bahreinom, Češkom i Namibijom. Prema slobodi medija nalazi se na 83. mjestu od 197 zemalja i statusom zemlje s djelomice slobodnim medijima. Među medijski slobodne zemlje svrstane su od susjednih zemalja Slovenija na 39. i Austrija na 30. mjestu. Kao i Hrvatska djelomice su slobodne Mađarska na 71. mjestu, Srbija na 74. i Crna Gora na 78. mjestu. Iza Hrvatske su pak Kosovo na 98., Bosna i Hercegovina na 103. mjestu, a Makedonija na 122.

Hrvatske vlade od osamostaljivanja pa sve do sada nisu uspjele pronaći odgovarajuća ekonomska rješenja nagomilanih gospodarskih problema, uključujući i aktualnu Vladu Zorana Milanovića (SDP). Vlada premijera Ive Sanadera (HDZ), čiji je član bila Kolinda Grabar Kitarović vjerojatno predstavlja najkorumpiraniju Vladu u kojoj je sedam ministara uključujući premijera Sanadera optuženo za kaznena djela. To je velika hipoteka i breme za Grabar Kitarović u njezinoj izbornoj kampanji, jer se HDZ-u kao jedinoj političkoj stranci u Hrvatskoj sudi za korupciju. Još uvijek se u toj stranci odvija proces dekriminalizacije te stranke. Istrage, koje se vode protiv HDZ Hrvatske moraće se proširiti na HDZ BiH, jer su utemeljene sumnje da se radi o pronevjerama milijuna hrvatskih kuna poreskih obveznika, koje su se odvijale preko HDZ BiH i dijela njegovog čelništva.


UVREDLJIVA IZBORNA KAMPANJA

Izborna kampanja protječe u znaku mnogobrojnih uvreda, dezinformacija i brojnih osobnih napada, prvenstveno usmjerenih na aktualnog predsjednika Ivu Josipovića, djelomice i na Kolindu Grabar Kitarović. Pored toga što je kampanja kratka, vrlo je malo jasno artikuliranih političkih sadržaja. Predsjednički izbori se održavaju za vrijeme božićno-novogodišnjih blagdana što u osnovi više odgovara političkoj desnici i HDZ-u, jer u tom periodu masovan je dolazak hrvatske dijaspore u domovinu i time mogućnosti da sudjeluju na izborima. Relevantna istraživanja pokazuju, da je hrvatska dijaspora tradicionalno naklonjena HDZ-u kao i Hrvati iz Bosne i Hercegovine.

Politički sadržaj Josipovićeve kampanje je jasno artikuliran i sadrži cjelovit paket ustavnih reformi o kojima se govori kao o Drugoj Republici. Njegov projekt ustavnih reformi posjeduje dovoljno velik politički potencijal ne samo za predsjedničke, nego i za parlamentarne izbore 2015. godine i vjerojatno će ga ponuditi skupini stranaka koje su podržale njegovu predsjedničku kandidaturu. SDP, ipak, još uvijek nije podržao Josipovićev entuzijazam u pogledu ustavne reforme. Ustavna reforma podrazumijeva čitav niz promjena u pravosuđu, u prerogativima izvršne vlasti i u unutarnjem teritorijalnom ustroju Hrvatske. Cilj je stvoriti ustavnopravni okvir koji bi omogućio da zemlja funkcionira efikasnije i transparentnije. Stoga Josipović drži, da su ustavne reforme nužan preduvjet za ekonomski oporavak. Prijedlog ustavnih reformi tiče se podjele Hrvatske na četiri ili pet regija. Hrvatska politička desnica tradicionalno je mišljenja, da je taj projekt štetan, jer vodi federalizaciji zemlje te potpuno neizvodljiv, jer izaziva niz lokalnih sukoba među većim gradovima u pojedinim budućim regijama. Stručnjaci smatraju da su Hrvatskoj potrebne ustavne promjene, a mišljenja se razilaze kada su je pitanju sadržaj i obim ustavnih promjena.

Razumijevanje antifašizma postaje problem za dio hrvatskog društva. To je posebno izraženo kod predsjedničkog kandidata Milana Kujundžića, koji se zalaže da se u preambulu hrvatskog ustava zapiše da je Republika Hrvatska nastala plebiscitom i domovinskim ratom pri tome ignorirajući antifašističku borbu (NOB) 1941-45. Kujundžić promovira jednu vrstu pravaškog nacionalizma, koji je jako privlačan jednom dijelu biračkog tijela i predstavlja se kao kandidat „prave desnice“. Kujundžić bi bio daleko atraktivniji kandidat hrvatske desnice nego što je to Grabar Kitarović.

Kolinda Grabar Kitarović kao ministrica vanjskih poslova imala je skromne rezultate i bila je bez prepoznatljivih diplomatskih inicijativa. Vanjsku politiku vodio je tadašnji premijer Ivo Sanader, koji je osim dužnosti premijera, de facto obavljao i dužnost ministra vanjskih poslova. Grabar Kitarović nije dala pečat hrvatskoj vanjskoj politici. Umjesto sadržaja ona pokušava pridobiti glasače gradnjom imidža umjerene i moderne konzervativke, ali još uvijek luta u opredjeljenjima do različitih pitanja. „Uzmite kao primjer njezino stajalište o pobačaju“. Ona se izjasnila da načelno jest za život, ali da žena ipak mora imati pravo da odlučuje. Njezino stajalište o Titu vrlo je izbalansirano. Grabar Kitarović jasno je rekla da Tito nije tema koja će nas izvući iz gospodarske krize i da pitanja o Titu ne trebaju biti u središtu političkih kampanja. Izrazila je razumijevanje zašto u pojedinim dijelovima zemlje, poput Istre, Kvarnera i Dalmacije, postoji sklonost prema Titovu antifašizmu, ali je precizno osudila totalitarizam Titova režima. HDZ često ne razumije antifašizam, jer da ga razumije bi bdjeli nad čuvanjem antifašizma i antifašističke tradicije, a ne bi pravili ispade, koji se ponekad mogu ocijeniti kao neofašistički.

Najveća hipoteka Grabar Kitarović je sudjelovanje u Sanaderovoj Vladi u kojoj je sedam ministara uključujući premijera Sanadera optuženo za kaznena djela. Na svoje dvije dosadašnje političke dužnosti, na položaju ministrice vanjskih poslova i veleposlanice u Washingtonu, Kolinda Grabar Kitarović nije pokazala da je kadra uspješno obavljati takvu vrstu posla što je strateška unutarnja slabost njezine predsjedničke kandidature i eliminira je kao državnika. Kako se kampanja privodi kraju Grabar Kitarović ostavlja dojam da je osoba bez zanimljivih političkih sadržaja.

Predsjednički kandidat Ivan Vilibor Sinčić predstavlja pravo osvježenje i najmlađi je kandidat, koji se oslanja na retoriku „Živog zida“, organizacije kojoj pripada, te najavljuje borbu protiv terora banaka i velikih stranih korporacija. On smatra da u Hrvatskoj premijer i ministri nisu neovisni, oni su najamnici tajkuna i bankara. Sinčić je postići zapažen rezultat na predsjedničkim izborima, jer se kroz kampanju nametnuo kao glasnogovornik obespravljenih građana Republike Hrvatske.


POTPORA RKC I KAMPANJA BEZ NACIONALNIH MANJINA

Potpora Rimokatoličke crkve (RKC) i njena uloga u hrvatskom društvu nije koristila HDZ-u na prethodnim predsjedničkim izborima održanim 2010.godine. Vjeronauk u školama, križevi u državnim uredima, blagoslov državnih investicija opravdano postavljaju pitanje odvojenosti hrvatske države od Crkve. Sekularnost moderne Hrvatske ugrožena je kroz povlašten položaj RKC u odnosu na druge crkve i vjerske zajednice. Prije 1945.godine oduzeta je znatna imovine Židovima u Zagrebu i drugim privatnim vlasnicima. Imovina RKC je skoro u cijelosti vraćena, dok Židovima i drugim skupinama još uvijek nije vraćena u cijelosti. Predstavnici RKC u svojim propovijedima daju smjernice građanima kako bi trebali glasovati na predstojećim izborima, odnosno za koga nikako ne bi trebali glasovati sugerirajući da ne glasuju za lijevo orijentirane stranke. Poslije predsjedničkih izbora Hrvatska će biti prisiljena pokrenuti postupak redefiniranja odnosno izmjene ugovora, kojeg ima sa Vatikanom, jer su se bitno izmijenile okolnosti pod kojima je tada potpisan taj ugovor. Hrvatska se nalazi pred ekonomskim krahom i sasvim sigurno ne može izvršavati enormne financijske obveze koje su proistekle iz ugovora sa Svetom stolicom.

Eventualna potpora njemačka kancelarke Angel Merkel i drugih vidnih evropskih političara desne orijentacije ne može pomoći HDZ-u, jer su izbori prvenstveno unutarnje političko pitanje u Hrvatskoj.


OPASNOST BANKROTA ZBOG ZADUŽENOSTI

Hrvatski javni dug će do kraja 2014.godine, po svemu sudeći, premašiti gornju dozvoljenu granicu 80 posto GDP-a. Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi. Deficit uglavnom pokriva iz tri izvora, a to su: turizam, doznake Hrvata iz inozemstva i rasprodaja vlastitih nekretnina. Turizam je, podsjećaju ekonomisti, vrlo ranjiv sektor kojeg mogu uzdrmati ekonomska kriza, klimatske ili političke prilike ne isključujući nestabilnost i prisutnost terorizma u regiji.

Odnos prema nacionalnim manjinama tokom kampanje niko od kandidata ne naglašava stvarajući utisak da u Hrvatskoj žive samo etnički Hrvati. Glasovi glasača iz manjinskih nacionalnih zajednice mogu prevagnuti prilikom izbora novog predsjednika Republike Hrvatske.


KAKAV PREDSJEDNIK JE POTREBAN HRVATSKOJ?

Analitičari upozoravaju, da je Hrvatskoj potreban predsjednik države, koji nije ideološki opterećen lijevom ili desnom krajnosti, nego predsjednik koji će djelovati povezujuće i koji će povratiti izgubljeno povjerenje građana u politiku i institucije hrvatske države. Vrlo je važno da novi predsjednik radi na nacionalnoj pomirbi, koja vuče svoje korijene iz 2.svjetskog rata kao i pomirbi iz proteklog domovinskog rata. Zakašnjelo provođenje lustracije u Hrvatskoj poslije 25 godina od uvođenja višestranačkog sistema bilo bi štetno i vjerojatno bi bilo zloupotrijebljeno za unutarnjopolitičke obračune.

Povezivanje i suradnja različitih političkih subjekata u izvođenju Hrvatske iz ekonomske krize i postizanje ekonomskog prosperiteta i rješavanje nezaposlenosti mladih je prostor gdje predsjednik države može odigrati ključnu ulogu.

Pojedini predsjednički kandidati tokom kampanje pokušavaju manipulirati domoljubljem i zbog toga se opravdano postavlja pitanje redefiniranja uloge domoljublja u hrvatskom društvu, pošto je nerijetko domoljublje bilo paravan za organizirani kriminal i pljačkanje društvene (državne) imovine.

Konačno došlo je vrijeme, za se zaključi sa periodom nacionalnog romantizma. Hrvati imaju svoju nacionalnu državu, osigurati moraju njenu budućnost za generacije koje dolaze. Novoizabrani predsjednik moraće se suočiti sa brojnim problemima. Naglašavanje povijesnih podjela među Hrvatima je vraćanje u prošlost. Hrvatskoj je potrebna budućnost. I drugi narodi imaju svoje povijesne podjele, ali rijetko ko naglašava prošlost na račun svoje budućnosti kao što je to u slučaju Hrvata i Hrvatske. Takva politika vodi državu u stanje štetnih ideoloških podjela, uz opasnost vječitog dužničkog ropstva zbog neodgovorne politike zaduživanja i nekontrolisana potrošnje u periodu vladavine posljednjih nekoliko vlada. Ubrzano je potrebno poboljšati konkurentnost hrvatskog gospodarstva, na takav način mnogi prisutni problemi lakše bi se mogli riješiti.

Analitičari smatraju, da je Hrvatskoj potreban predsjednik sa pogledom u budućnost, sa iskustvom i potrebnim znanjem o vanjskoj politici i položaju Hrvatske unutar EU i suvremenom svijetu. Pri tome je važno razvijati dobre odnose sa susjedima te poticati i pomagati susjede pri članstvu (BiH, Srbija i Crna Gora) u EU i NATO-u i jačati ugled i poziciju Hrvatske u regiji i svijetu. Jedno od pitanja je i odnos prema hrvatskom narodu u BiH i njegovoj ravnopravnosti u procesu integracije države BiH u EU. Nesporni favorit na predsjedničkim izborima je aktualni predsjednik Ivo Josipović.

Ljubljana, 23. prosinac/decembar 2014

Međunarodni institut za bliskoistočne i
balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana

Direktori:
Bakhtyar Aljaf
mr. sc. Zijad Bećirović



This Page is Published on December 23, 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 23.12.2014. - Last modified:03.09.2015.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE