ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









PROF. BOYLE O PRESUDI ICJ IZ 2007.

Sven Rustempašić



PROF. BOYLE O PRESUDI ICJ IZ 2007.

Sarajevo, 7.7.2015. -- Presuda International Court of Justice (ICJ) iz 2007. za krivicu genocida u RBiH nije izgubljena nego dobivena protiv dejtonskog entiteta Republike srpske. Po osnovu te presude i "Dejton" i njegov entitet RS su pravno osporivi na temelju najjače norme (ius cogens) i najjače konvencije (o zabrani genocida) u Internacionalnom pravu. Za realizaciju iste nije potrebno novo pravno djelovanje jer bi to bila negacija presuđene stvari ("Res Judicata"); svatko može tražiti krivičnu odgovornost za one koji tu Presudu ne provode. Svoj prvi doprinos debatama u BiH poslao je tvorac Tužbe prof. dr. Francis A. Boyle u svom nedavnom javljanju e-mailom učesnicima debate.

Tužba koju je prof. Boyle napisao, rezultirala je Presudom po kojoj je u Srebrenici, Republika BiH, izvršen genocid.

Ovih dana je načinio neke neformalne sugestije za koje misli da trebaju biti istražene od strane domaćih pravnika prije nego što budu uzete u obzir, a doprinos su debati o potrebnim koracima u osporavanju legaliteta postojanja Dejtonskog ustava i po njemu nastalog entiteta Republika srpska, po osnovu pravne snage Presude za krivicu za počinjeni genocid.

Prof. dr. Francis Boyle on ICJ Bosnia genocide verdict:

ICJ genocide verdict against Dayton entity Republic serbska was also verdict against Dayton agreement as "legal" base for it, created before verdict. Bosnians would have standing to lodge a Complaint with the European Court of Justice.

The High Commissioner in BiH is also an Agent of the European Union.

That arrangement gives access to the European Court of Justice against Dayton, since the OHR is an EU "institution".

In addition to the argument on grounds of ius cogens, they (Bosnia and Bosnians as victims of genocide) need to argue that since Dayton replaced the RBiH Constitution with the Dayton Constitution in Annex 4, it was not done in accordance with the in Dayton suspended Republic BiH Constitution provisions for amending the RBiH Constitution, but (to avoid problems with international law) was only treated as a treaty and was therefore invalid also under the Vienna Convention on the Law of Treaties.



Komentar Musadika Borogovca:

Čitanjem pisma prof. Francis Boyle-a učesnicima debate o osporivosti postojanja dejtonskog entiteta RS, vide se odgovori i na neke polemičke tonove oko tzv. "aktivne legitimacije" nastupa pred sudskim institucijama za izvršenje Presude ICJ i osporavanja RS po osnovu ius cogens norme o zabrani genocida i (u pravnoj praksi izvedene obaveze) nepriznavanja rezultata genocida a time i poništenja Aneksa 4 nastalog kao rezultat genocida.

"Ius cogens" znači da je Presuda izvršna i obvezujuća i njeno neizvršavanje je krivično djelo. Pošto se radi o presuđenoj stvari (Res Judicata). Ne postoji potreba "novog procesa" u kojima je potrebna suglasnost presuđenih institucija RS ili "Dejtonskih institucija" u cjelini i slično. Zbog svega toga nije potrebna nikakva "aktivna legitimacija". Postoji i obaveza sudskih institucija EU i UN za izvršenje Presude i oduzimanja krivcu onog zbog čega je presuđen tj. ukidanje RS kao jedinog zadovoljenja pravde i prava. Sa aspekta stvarnih vlasnika Ustava - građana RBiH - to istovremeno znači da je umjesto traženja pristanka na ustavne promjene, amandmane i druge suglasnosti (od strane za genocid presuđene strane, RS) legitimno je nepriznavanja te strane i "Dejtona" kao navodnog "pravnog osnova" RS i kao presuđenih institucija unutar dejtonske BiH i traženje krivične odgovornosti na Europskom sudu prava (nikako pojedinačna aktivnost na Sudu za tzv. "Ljudska prava").

U prvom dijelu svog pisma učesnicima debate prof. Boyle navodi i potvrđuje činjenicu da su OHR odnosno Visoki predstavnik u dejtonskoj BiH vezani mandatom odbrane Dejtonskog ugovora a ne očuvanja BiH i da je stoga tražiti od njih "da učine nešto", npr. "promjene ime RS" ili "prošire nadležnosti BiH prema dejtonskim nadležnostima" kroz dejtonske instrumente, ustvari direktno negiranje Presude za genocid i nastavak genocida. "Navikavanje žrtve da prihvati rezultate genocida također je genocid" po proširenoj definiciji genocida Simona Vizentala.

Uloga OHR-a u korist BiH može se promijeniti samo onim što je iznad tog OHR-ovog mandata i famoznih "političkih volja", "kontakt grupa" i pogotovo iznad "političke volje" za genocid presuđene strane a to je obaveza poštivanja ius cogens norme iz pravne prakse (o zabrani priznavanja rezultata genocida). To povlači i pravo na "status quo ante" - prethodno legalno stanje nakon propalog ugovora (napuštanje "dogovornog" prostora negiranja prava i vraćanje u pravni prostor Obaveze Ujedinjenih Nacija iz Poglavlja 7 Povelje UN) tj. pravo na principe i instrumente Ustava RBiH kao jedini legalni osnov svih eventualnih ustavnih promjena.

U drugom dijelu svog pisma prof. Boyle potvrđuje i podsjeća da su lojalni građani Republike BiH kao nezamjenjivi vlasnici (u Dejtonu nezakonito suspendiranog ali ne i ukinutog) Ustava RBiH i samim tekstom svog zadnjeg legalnog Ustava RBiH (članovi 154 i 155) isključili mogućnost uzurpacije u svrhu diskusije i izmjene "izvan procedura predviđenih Ustavom Republike", te je i ta činjenica osnov ništavnosti dejtonskog Aneksa 4 kao "ustava" – član 46 referentne Bečke konvencije, poglavlje o ništavnosti ugovora).

Profesor Francis Boyle je kreator dobivene (!) a ne izgubljene (kako to tvrde novinari sa dejtonskim plaćama) Tužbe i Presude. Jer Presuda je dobivena zato što je donesena u jedino bitnoj stvari a to je krivica za genocid protiv RS i "Dejtona" kao rezultata genocida i sticanja prava da se RS kao rezultat genocida ospori u nastanku i postojanju. (Republika Srbija se ne može ukinuti po osnovu toga ali i RS i "Dejton" mogu kao i po osnovu ilegalnosti načina donošenja tzv. dejtonskog ustava).

Informacije vezane za ustavno pravo, kojima se dr. Francis Boyle kao profesor Internacionalnog prva toliko ne bavi, rezultat su pisanja drugog velikog čovjeka i stručnjaka za ustavno pravo, našeg profesora dr. Ibrahima Festića (na Ahiret preselio 23. maja 2011. godine. Rahmet njegovoj duši). Teze o ilegalnosti pregovora o ustavu pa sve do ilegalnosti Dejtona po osnovu "nelegitimne volje" kao ilegalne protuustavne aktivnosti rezultat su izuzetnog truda i izuzetne hrabrosti prof. dr. Ibrahima Festića jer prof. Boyle se time nije ni bavio pošto je Bosanska strana za njega klijent bez obzira na osobu i njene postupke pa čak i bez obzira na otkazivanje suradnje u toku procesa Tužbe za genocid protiv ostatka Jugoslavije – Srbije i CG. Prof. Festić je u ratnom periodu i u vrijeme potpisivanja i promoviranja Dejtona i perioda naglog izrastanja najvećeg idolopoklonstva u bh. javnosti našao snage i pisao stručna djela velike vrijednosti u otporu promoviranja otvaranja za diskusiju legalnog Ustava RBiH.

Zahvaljujući teoretskim radovima prof. dr. Ibrahima Festića, kao i poštenom, također ogromnom, trudu domaćih tužilaca krivičara, vrisak desetina hiljada nevino ubijanih čuo je cijeli svijet i ljudi kao što je časni prof. Boyle, ali ne i pravni i intelektualni profiteri po "važnim" pregovorima. Ostajući potpuno izolovan od strane najbližih kolega korumpiranih svojim kratkim izlascima iz blokiranog Sarajeva, profesor Festić se u svojim radovima suprotstavio "mudrostima" podjele Bosne pod raznim izgovorima pa i onim tipa da "Dejton treba dovesti do kraja"; ili da "ljudska prava" (koja imaju plafon na dejtonskim entitetima) mogu zamijeniti prava jednog i jedinstvenog državljanstva.

Ovo što danas svjedočimo u formi geografskog pojma promoviranog kao dejtonska "država", prof. Festić je opisao u svojim ratnim i poratnim radovima "Legalizacija sile i prevare", "Zločinci kao mirotvorci", "Rizik snosi ko potpiše", "Mape - najopasnija prisila", "Bespravna forma pregovora", "Kako se topio suverenitet Republike Bosne i Hercegovine", "Ljudska prava i suverenitet Bosne i Hercegovine", a posebno u eseju "Bosna i Ustav", objavljenom u novembru 1996. godine u 13. broju lista Republika, koji je ubrzo prestao izlaziti. Prof. dr. Ibrahim Festić se svojim djelom suprotstavljao stavu da "pravo ne postoji" ili da je "politika iznad prava" i dokazivao je da pravo postoji ali samo ako se od njega ne odustane ("I tenkovi i granate, pa i zločini agresora, pregovorima se pretvaraju u pregovaračke argumente a zločinci u pregovarače"). Otkrio nam je u svom eseju "Bosna i Ustav" da je RBiH u Dejtonu silom prava mogla biti samo suspendirana a ne ukinuta suprotno famoznim "političkim voljama" i da su te volje nelegitimne a time i "Dejton" osporiv.

Musadik Borogovac, član stručnog dijela pregovaračkog tima RBiH u Ženevskim pregovorima, jan. 1993.



This Page is Published on November 11, 2015 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 11.11.2015. - Last modified:12.11.2015.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE