ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA








Hamdo Čamo

ACTUA HOME PAGE









HEROJI NE UMIRU PLAČUĆI

Piše: Hamdo Čamo



Republiku Bosnu Hercegovinu u okove nije zarobio svijet bez društvenih vrijednosti. Ona je rukama izdaje živa predata, nijemo na mukama zlatnih ljiljana, na mukama naroda i heroja - iskrenih boraca - koji nisu prezali na opasnost niti su gledali na cijenu i žrtve - za opstanak jedinstvene države - sa svim svojim tisućljetnim kulturnim, društvenim i historijskim posebnostima

Užurbane su ali ne i neprimjetne diplomatske aktivnosti čiji propusti će se kao što je i uobičajeno opravdavati izbornom šutnjom i nerodnom godinom. Je li normalno da predsjednik države očijuka sa Vatikanom i glasa na izborima u drugoj (susjednoj) državi? Naravno, nije normalno, nije moralno, ali je tako kako jeste. Bolja je od svih nemorala onih koji joj rade o glavi i nemorala kojima ista omogućava da je predstavljaju. Vidite, i po svemu tome se Bosna i Hercegovina razlikuje od drugih zemalja svijeta. Zato je ona jedinstvena i kao takva služi drugima za primjer.

Sa druge strane, sigurne šetnje po Srebrenici, tom kompleksu i središtu svjedočenja najkrvavijeg genocida u Evropi od završetka Drugog svjetskog rata uz sramne poruke o donacijama, još sramnije poruke o referendumu u RS, uz dekoraciju ubrzanih naoružavanja država. Balkan se opet naoružava. U BiH opšta dezorijentacija: stranačka i društvena nesposobnost snalaženja u vremenu i prostoru. Baš nekako u nezgodno vrijeme, dok cijelu godinu dana Bosna i Hercegovina nema vladu. Funkcionisanje motora bez ulja je nezamislivo, ali i tu se postižu novi rekordi. I nije zato da BiH nije navikla da nema ko njome da upravlja; i nije da su u BiH uvijek nekako nezgodna vremena; koliko, da predugo traje borba za rahatli vlast čiji vijek neće možda biti tako dugovječan, koliko se očekuje. U Portugalu vijek trajanja vlade je oborio sve rekorde, trajao je cijele dvije sedmice! Toliko o pogledu preko tarabe.


Nijemi vapaj heroja

Od kada je svijeta i vijeka, biti heroj najveća je čast koje društva dodjeljuju pojedincima, svojim borcima za patriotske zasluge nesebične borbe u odbrani zemlje; oni su u svakom društvu, zajedno sa onima koji i nisu proglašeni herojima, zasluženo povlaštena grupa izabranih ljudi. Red je. Tako i treba. Na žalost, postoji i ono „ali“.

Za razliku od „svijeta i vijeka“ danas, kada neki ukinuše tu ljudsku dugovječnu tradiciju - dodjeljujući međusobno materijalne darovnice ovozemaljskog života sebi, prijateljima, članovima klanova, stranaka, udruženja, familija, dok im uz deložacije borci i heroji umiru plačući, jer ih se ignoriše, progoni, temeljno uništava, uskraćuje i ukida osnova života članovima njihovih porodica u kojima posve nevino ispaštaju i njihova djeca. Povlaštene klase, ako i udjele – udjeljuju sirotinji, a ne sebi ravnima – bez čije borbe ne bi imali to što imaju, bez čega ne bi bili to što jesu, bez čega se ne bi ponašali tako bahato, kako se ponašaju, kao da su stvorili novu državu, a ne nešto što su pretvorili „u nešto, ni nalik na nju“ ili na takvu iz koje vrije željda mladih da je napuste, u kojoj je rečenica godine: „To najbolje govori o tome u kakvom sistemu živimo!“

Uvijek se nađe šaka onih kojima ne odgovara ovaj ili onaj sistem, kao što im nije odgovarao komunistički sistem u kojem su svi imali skoro isto, ali i m zato danas odgovara novi predak i sistem u kojima samo jedni imaju, a drugi ništa nemaju. Narod konačno mora prihvatiti tu činjenicu, milom ili silom, i prilagoditi se dugo očekivanom vremenu onih koji su se dugo osjećali ugroženima i potlačenima. Kako su bez ikakvih prava svi preživjeli, ostaće velika nepoznanica čiju maglovitu zavjesu djelimično otkriva izreka nastala u narodu:“Ono što bi dolje, sad je gore, i obratno!“

Mnogi od boraca i heroja su se borili ne misleći na sebe i svoje živote, živote svoje porodice i djece poslije njih - ali znaju samo jedno - da se nisu borili za ovo i ovakvo državno uređenje, ljude današnjeg neljudskog, bahatog ponašanja i odnosa - koji nudeći raj i cijelo onozemaljsko - besramno prisvajaju sve ovozemaljsko i materijalno blagostanje. Od koga se nudi, i to je nešto!


Stigmatizacija borbe, dobrote i napretka

Šutnju odgovornih emituju neobični signali, više nade, da će svojom upornom strpljivošću, po sistemu šuti i radi po svo, nadživjeti svoje neistomišljenike koji im javno upućuju sve glasnije poruke. S vremena na vrijeme, ohrabreni kupljenim vremenom, porukama o državi po mjeri čovjeka, kao i kako narod najbolje zna, čuju se i poruke koje mediji revnosno prenose, sadržajem nepoznate demokratskim društvima, vokabularom dostojne diktaturama u kojima se politički neistomišljenici proglašavaju državnim neprijateljima.

Sramnim čekanjem i pozivanjem na strpljenje, oni zapravo igraju opasnu igru stigmatizacije dobra u vremenskoj kapsuli, smišljeno čekajući na još, za njih pogodnija vremena. Jer, šta je tren čovjekova života u odnosu na njihov umišljeni bonus – nebesku kartu besmrtne vječnosti – uz koju će vapaje poštenih i časnih nadživjeti djela onih koji su im draži, koji predstavljaju njihov životni ambijent u kojem se najbolje snalaze, a to je svijet obilježen teksturom vječnosti, bezgraničnog podaništva, lojalnosti i odanosti, većom čak i od one prema državi.


Ideološke i vjerske razlike

Danas, kada su većinom otjerani patrioti, borci, ljubitelji i svi oni kojima država, Republika Bosna i Hercegovina leži na srcu, duže vremena se postavlja pitanje – pa, ko će je braniti, ko će puta poturiti ovoga svoja leđa i žrtvovati svoj život i život svoje djece? Treba biti poprilično siguran da to neće biti oni koji su svojom sramnom feudalnom politikom državu prodali, podijelili, osiromašili i od države napravili patronat-prostor podijeljen između etničkih, stranačkih, familijarnih i pojedinačnih interesa, koji kao takvi predstavljaju izuzetno lak manipulativni plijen za ajkule iz svijeta iskusne međunarodne zajednice.

Malo je ko platio cijenu kakvu su platiti oni koji su Republiku BiH voljeli. Mada su je voljeli svi, oni su morali biti predstavljeni opipljivije od pojma patriota. Onda su izmišljeni konstitutivni narodi u kojima su Bošnjaci, Bosanci, Ostali najviše stradali. Dakle, većina onih koji su se borili za njen opstanak.

Dok se nije izdefinisala prevara onih koji su ciljano koristili sve za vlastite ciljeve. Društvo je podijeljeno etnički, vjerski i religijski, stranački i podanički, na one koji su protiv i one koji su za Republiku Bosnu i Hercegovinu, koji će najviše stradati ili se neće uklapati u klero- i nacionalističke ciljeve razbijanja Republike Bosne i Hercegovine .

Glad gladnih bila je neutoljiva. Svima se izvana pomagalo u milijardama. Tokom - u vrijeme agresije - i poslije agresije. Dok podrumskoj gospodi (čast izuzecima) nije šleperima falilo ni na čemu (mesu, puteru, kajmaku, bijelom hljebu), dotle je krvarila duša običnog čovjeka koji nije imao nikoga i ništa - osim golog života. I kasnije, kada su mnogi protjerani ideološkim i vjerskim razlikama u uvjerenjima pozivali na zajedničku državu, državu jednakih i ravnopravnih, kler i velikonacionalisti su se neumorno organizovali na vjerskoj osnovi, kako unutar države, tako u inostranstvu. Dijaspora je – osim dežurne krave donatorke - ostajala na marginama društvenih dešavanja.


Kad zakažu birači

Kao kad puška zakaže, onda kad ne treba. Smrtno ozbiljan problem s teškim posljedicama. Kad zakažu birači, to je kao kad zakaže nožna kočnica, pa se pokušava ručnom; a metalni dio sajle zahrđao, jer ko da se muči još sa održavanjem onih dijelova koji čuvaju glavu i predstavljaju onu tanku nit granice između života i smrti. Vrijeme izbora je vrijeme građana, birača. Oni biraju vlast kakvu žele, pa je po svojim željama zaslužno i dobiju. Vrijeme između izbora pripada političarima, pripada onima kojima je narod dao svoje povjerenje. Na zadovoljstvo svih. Ako birači nisu zadovoljni, svoje greške ispravljaju na sljedećim izborima. Računica je jednostavna i nema razloga za nezadovoljstvo. Ako isto pak postoji, bez zamjere ili sa zamjerom, ono leži u liku vlastitog ogledala. Za nešto ovako nije potrebna pretjerano znanje i računica. Dovoljno je iskustvo.
Ako ono omahne, onda ne političari, već sami birači imaju veliki problem.


Deklarativno postojanje: Živ sam, dobro sam

Društvo je poput staničnih ćelija, ono se kao takvo samo dijeli po sposobnostima, navikama, interesima, kulturama i subkulturama. Ali, kada su u pitanju zajednički interesi, tu bi društvo trebalo biti jedno: držati se skupa, zajedno braniti svoje interese, pri čemu centrifugalnu silu predstavlja zajednička država. To je na žalost, za razliku od drugih društava svijeta, za društva na Balkanu čini se jednačina sa dvije nepoznate. Čovjek kao misaono biće se, kao i narod, uči 'cijeli svoj vijek', kroz koji sakuplja iskustva i znanja, a potom ih upotrebljava, implementira i usklađuje tamo gdje su ona najpotrebnija – bilo u resoru kulturnog, političkog, privrednog ili nekog drugog razvoja i resoru za društvo od opšteg interesnog značaja. Proces postojanja učenja i interes ulaganja u nauku predstavlja kvalitativnu osnovu za razvoj društva. Društvo koje ne uči i nije spremno da ulaže u nauku i kulturu, onda ga više nema ili postoji tek deklarativno i svrha samom sebi - po matrici - živ sam, dobro je.


Neodgovornost je (najveći) grijeh

Za razliku od svijetle odgovornosti, uvijek je bilo lakše podići ruke; za sve ostalo neka brinu drugi. Međutim, takva politika, politika mraka, ima i svoju cijenu, a ona se plaća najjačom valutom.

Nije li neodgovorno narodu saopštavati da je bezbjednosna situacija dobra, nakon koje građani trebaju živjeti u uvjerenju da su sigurni, ako to ne odgovara istini? Je li narod zaboravio uspavanke s početka agresije? Je li narod zaboravio kroz šta je sve bio prisiljen proći i doživjeti samo zato jer je imao vremena za pripremu odbrane, ali mu je ponavljano da je bezbjedan? Za ono što se narodu više puta ponavlja, zaboravnost ima sasvim drugi naziv, a to je - neodgovornost - koja sama po sebi kao magnet privlači buđenje duhova ne tako davne prošlosti.


Nacionalno buđenje i ideje, tuđa briga

Ključ naroda u Bosni uvijek je bio u rukama njene (ono- i ovosvjetske) inteligencije; Dugi niz godina (predugi), dok su se drugi narodi nacionalno budili, osvještavali i borili za nacionalno oslobođenje, ista se (sa njima i narodne mase) osjećala unjihana, blago opijena i sigurna u njedrima svoga (i svih budućih) gospodara kao svoj na svome; Bojim se da predug san nije zdrav za oslabljeni bosanski organizam i da će (kasno) buđenje i otriježnjenje biti sa jakom glavoboljom i bolnim posljedicama.

Ahdname, vjersku sigurnost i nacionalnu zaštitu dobivali su svi drugi, osim Bosne. Uključujući i kasniju „dobit“ u vidu Islamske Zajednice koja je ostala vjerni i sigurni most sa onima koji se ponose što im je okupator sabljom odrubio glavu gospodara, donio prosvjećenje i skrenuo na put daljeg prognanstva. Zašto je tako, nije pitanje naroda, već njene inteligencije koja snosi, ako ne sav – ono najveći dio i teret odgovornosti.


Strah od istine

Mnogi ljudi pitaju "pa, dobro, kako treba onda da funkcioniše (država) Bosna i Hercegovina"? Jednostavan odgovor glasi:"(Upravo) obrnuto od (dosa)današnjeg funkcionisanja". Bosna i Hercegovina nije država; ona je zemlja na putu postanka države. Ona treba da se prihvati posla, uključujući građane, da postane ozbiljna i odgovorna država. Za razliku od entiteta, institucije države (država) treba da rade svoj posao. Bosna i Hercegovina je do Dejtona 1995. godine bila država, a onda su je raskrčmili, izdali, prodali, podijelili i od gotove države Republike BiH, već priznate i primljene u UN, napravili hajvan-pijacu. Tačno se zna ko je odgovoran za šta, ko je gdje sjedio i ko je u Dejtonu šta potpisao.

Za nevjerne Tome, ne treba skidati sa mojih usana, već najbolje sa usana primjera najnovijih izjava bivšeg visokog predstavnika, sir Ashdowna. Treba da ih lijepo prostudiraju, tamo im je - premda diplomatski lijepo upakovano - sve objašnjeno.

Kada Ashdown kaže "BiH može, mora i biće moderna evropska država", svima bi valjda trebala biti jasna javno i glasno izrečena poruka - "Građani, BiH još nije država, pokrenite se da je napravite (modernom, evropskom). Za razliku od mnogih drugih, pa i domaćih političkih predstavnika, on to stvarno želi i tako misli. Hvala mu!


Zar nije dosta kurvaluka

Dosta je kurvaluka! Za jednu državu, jednog predsjednika - bez predstavnika, bez posrednika! To su poruke koje se čuju na mrežama mladih koji svoj bijes, odgovarajući svojim godinama i uzrastu, originalno artikulišu. Uglavnom, poruka je skoro uvijek ista, i za njih je promjena dejtonskih uslova života neizbježno pitanje vremena.

Čovjek nije ničiji utrešeljak, novac i kusur kojim će neko potkusurivati vlastite ambicije; posebno na račun mladih koji se zbog uslova života i pobješnjele nezaposlenosti sve više odlučuju na napuštanje zemlje, što je samo stari hit novog doba u svim zemljama Balkana. Na to nema niko ekskluzivno, još manje moralno i ljudsko pravo. Ko misli drugačije - ili je Bog ili despot i nasilnik.


Još nismo iskusili vlastite granice

Marko Vešović društvu slaboga sluha piše duboke poruke unutrašnjih trvenja i borbi: “Znati ko si, to je uvijek bila privilegija žrtve. Znati koliko možeš podnijeti, a da se ne razletiš u paramparčad - to je imetak jedini koji ćeš, ako preživiš, iznijeti iz ovog rata, beskrajnog ko marama što je mađioničar izvlači iz šešira. To znanje - sablja je koju nećemo potezati svaki čas iz korica. Ali bar, ja ću držati šaku na njenom balčaku“.

11.11.2015.



This Page is Published on November 12, 2015 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 12.11.2015. - Last modified:13.11.2015.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE