ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA












ACTUA HOME PAGE








ŠEHIDI Dubičke čaršije

Zijad Bećirević



Nakon više od dvadeset godina od ubistava koja su srpske vojne i paravojne formacije počinile nad Bošnjacima Bosanske Dubice, Dubičanke Azra Nahić i Amra Sevlić pokrenule i privele kraju donatorsku akciju, sa kojom su za samo četiri dana prikupljena sredstva za izgradnju šehidskog turbeta šehidima Bosanske Dubice u dvorištu dubičke Čaršijske džamije

Dvadeset i jednu godinu od okončanja agresije na BiH i uspostave Dejtonskog mira brojne šehidske porodice u većini bh gradova koji su bili izloženi teroru okupatora, uključujući Prijedor i moju zavičajnu Bosansku Dubicu, još uvijek nisu našle tijela ili ostatke tijela svojih najmilijih niti dočekali dan da ih po Božijem adetu dostojno sahrane i isprate na onaj bolji svijet. Svaka vijest o otkrivanju nove masovne grobnice u bilo kom dijelu BiH u njima i kod mnogih od nas budi novi val strepnje i udara na zidove iščekivanja u nadi (ma kako to bilo bolno) da će se jeziva misterija iščekivanja okončati i konačno osloboditi more koja ubija.


Razmišljajući o tome, duboko osjećajna i još uvijek potresena sa svim što je i sama doživjela, vidjela i čula, Dubičanka Azra Nahić, koja živi na Floridi u St. Petersburgu, pokrenula je preko FB akciju pod nazivom “Šehidi dubičke čaršije”, kojom je pozvala svoje Dubičane u Dubici i dijaspori da se prisjete svojih mrtvih, koji su u toku agresije na BiH ostali na Božijem putu, prolili svoju krv, dali svoj život, snove i ideale, u odbrani prava na svoj kućni prag, svoju domovinu ili ni krivi ni dužni bezdušno ubijeni samo zato što su bili druge vjere i kao takvi postali smetnja i prepreka srpskom agresoru da na teritoriji BiH formira etnički čistu srpsku državu i priključi je projektovanoj Velikoj Srbiji. Azrinom pozivu na akciju odmah se prva odazvala Dubičanka Amra Sevlić, koja živi u Helsingborgu u Švedskoj i velikodušno stavila kao depozit ukupno potreban iznos.

 

U svom apelu, koji se rodio kao krik iz bolne duše i za svega nekoliko sati raširio dijasporom, nailazeći na opšte lajkovanje i odobravanje, Azra piše svojim sugrađanima:

Sanjam neku noć …. ko' idem ja niz naš harman, poslala me mati po kajmak kod naše rahmetli Atife Sarač. I dolazim ja na njenu kapiju koja je uvijek bila u prelijepom raznom cvijeću, kao i staza između kuće i ljetnje kuhinje . Čestita žena je to bila ! I dolazim do vrata ljetnje kuhinje koja su bila otvorena. Ona me gleda samo i nijemo uzima plavi lončić da mi naspe kajmak . Vraća se i opet me samo gleda tako tužno i začuđeno, baš kao da me nikad do sada nije vidjela . Polako odlazim i taman kad sam došla do kapije, ona me zove Azura ( tako me je uvijek zvala ) recider materi da dođe na kahvu po'podne , doće i Beba (rahmetli također ) …. taj njen glas me je probudio , i shvatih da je to bio samo san. Prvi put sam je sanjala nakon toliko godina . A sjetim se često i nje, i rahmetli Muharema, sjetim se našeg harmana i svega onoga što je nekad bilo lijepo … nekad tako davno, a čini mi se kao da je juče bilo …. Allahu dragi ti si jedan ti si kadar…. dok ovo pišem steže me nešto u grudima, a suze same liju….. Kome je ta žena bila kriva ? Šta je kome nažao učinila pa da je morala biti ubijena na tako svirep način ? Zašto?? Nemamo koga ni pitati, jer oni koji su to počinili, samo šute , bez riječi, bez glasa …. Ona je jedna od mnogih Šehida naše čaršije.


Prvi Šehid je bio rahmetli Sulejman Nezirević. Koji je isto tako ubijen na tako svirep način, da tako nešto ni životinje ne bi mogle učiniti. Čovjek koji je vazda bio nasmijan , svakome bi pomogao . Borio se da obezbjedi bolji život svojoj porodici ,poštenim radom . A nestao je za samo jedan tren…. ni kriv ni dužan…..
"Koliko čovjek tuge i bola može podnijeti, i opet skupiti snage, i ide dalje… "
Djevojčica koja je bila u kući sa svojom majkom i nanom ( negdje na Krivdića Brdu) također je ubijena , čak su joj minđušice potrgali iz ušiju gladni i prokleti dušmani. Ugasiše jedan mali život, koji nije svijet ni okusio . Ona nikada nije krenula u Školu, ona nikada nije imala
prijateljice , nikada nije osjetila prvu ljubav, nikada svojoj majci kahvu skuhala, pomogla joj , požalila joj se … nikada. Ubijena je i njena majka i nane tog istog dana…. Kakvi su to NE LJUDI ? Ko može imati toliko snage da ubije nedužno dijete? Opet pitam isto pitanje , a nemam koga da pitam …..


Ubiše našeg rahmetli Majkija (Hazima Dautovića) čovjeka tako vesele i pozitivne prirode, koji ni mrava nikad nije zgazio. Ubiše našeg rahmetli Smaju Lađarevića. Poštenog i vrijednog čovjeka , koji se cijeli život borio da svojoj porodici uljepša život. Tih i miran čovjek ,al' džaba .. ubiše ga zlotvori….. Edita Hilić rahmetli…. zajedno smo išle u školu.
Ta djevojka je bila tako tiha i mirna, a uvijek je imala osmijeh na licu . Nikad je nisam vidjela tužnu. Još i danas dani prosto ne mogu da vjerujem da je nema, da su je ubili …. nikada to neću ni vjerovati ….. I ko će odgovarati za njen nevini život… ko će nam reći, objasniti … ko će progovoriti prvi … a progovoriće kad tad ….

Rhametli Jajčanin Jusuf- Juka…. sjećam ga se tako lijepo, jer sam prolazila pokraj njegove kuće skoro svaki dan … Vazda se pozdravi, nasmijan, veseo .. duša od čovjek je bio … pa kome je on smetao , zašto …. ??!?!?

Kome su smetali svi ovi nedužni ljudi ? Ako su već htjeli da odemo, pa što nas ne pustiše da barem na miru odemo . Džaba im i kuće i imanja , jer sve se to može nadoknaditi … Ali ljudski život nikada!


ŠEHIDI NAŠE ĆARŠIJE
(po spisku koji još nije konačan
i koji se usklađuje)
:

1.SULEJMAN NEZIREVIĆ
2.ČUSTIĆ ALIJA
3.HAFIZOVIC KADIRE
4.HAFIZOVIC ĆIMA
5.HAMULIĆ LAMIJA
6.HILIC EDITA
7.LATIĆ BEĆIREVIĆ MUNEVERA
8.CERIĆ AZEMINA
9.CERIĆ SAMIRA
10.RAMIĆ SAMKA
11.SARAČ ATIFA
12.ŚAHINOVIĆ ISMET
13.BEJTOVIĆ IBRAHIM
14.BILAJAC HILMIJA- SIFIN
15.CERIĆ HAMZA
16.ČUSEVIĆ IDRIZ -IRLI
17.ČUSTIĆ AMIR
18.HADŽIĆ BEKIR
19.DAUTOVIĆ HAZIM MAJKI
20.HAFIZOVIĆ ADEM
21.HAFIZOVIĆ REZIJA
22.HAŠIĆ MURIS
23.HASIĆ NIJAZ
24.KARHIĆ KASIM
25.KALTAK FERID
26.LAĐAREVIĆ SMAIL- SMAJO
27.MULALIĆ HAJRA
28.OGORINAC HASIB
29.OKANOVIĆ EMIR
30.ORAHOVAC HALIL
31.ČUSTIĆ SENAD
32.ČAUŠEVIĆ UZEIR-BRACO
33.SUBAŠIĆ ERNES
34.ČAUŠEVIĆ RASIMA
35.OSMANČEVIĆ MUSTAFA
36.HAJDAREVIĆ REMZO
37.SALKIĆ HUSEIN
38.SKENDEROVIĆ AHMET
39.ŠAHINOVIĆ RASIM
40. TROŽIĆ SENAD
41.TOPIĆ TAHIR
42.TABAKOVIĆ IBRAHIM
43.MUŠIĆ MURIS
44.JAJČANIN JUSUF -JUKA
45.HATIĆ ENVER
46.KOČAN SELIM
47.KRIVDIĆ ĐEMIL
48. KUGIĆ (SMAJO) ASIM
49. LELIĆ MUHAREM-HARE
50.ŠERIĆ MEHMED-KEPO
51.LJUBIJANKIĆ BEĆIR-BEĆO
52.ŠAHINOVIĆ RASIMA
53. RAMIĆ SAMĆA


Slike dubičkih šehida možete vidjeti na FB, gdje će biti objavljen i konačan spisak.

Ovo su Šehidi naše čaršije….. ugašeni životi… prekinuto djetinjstvo … prekinuta mladost.. zaustavljeno vrijeme u kojem još živimo i mi i njihovi najmiliji. Jer mnoge od ovih Šehida još niko nije pronašao na žalost. Još uvijek šute zlotvori, ne znam više ni kako da ih nazovem …
Recite, neka vam je dragi Bog na pomoći, recite, gdje su kosti naših ŠEHIDA , recite, pa da im se duša smiri. Recite , ako za Boga znate , pa da se smire i oni i njihove porodice . Kako možete mirno spavati, kako možete mirno hodati tom istom čaršijom … kako možete pogledati u oči porodicu od onih kojima ste živote uzeli … kako možete o ljudi Božiji,vjeruje te li vi u išta, da li vam je išta sveto?!?!?


Mi ne smijemo ni po koju cijenu dozvoliti NIKADA da se ovi ljudi zaborave!!! MI se moramo zajedno boriti da se istim ovim našim ŠEHIDIMA podigne nišan ili spomen ploča u toj istoj našoj čaršiji. Jer to je i naša čaršija i ovo su naši ŠEHIDI , ovo je naša mala Srebrenica. Znam da je bilo nekih prijedloga da se napravi nišan u krugu gradske Džamije, i to je jako lijepo . Ali…. treba da se postavi isto to u gradu, i zato se MI svi ZAJEDNO trebamo boriti. Čujem nedavno jedna naša Dubička organizacija hoće da obnovi spomenike Skojevkama koje su obješene u toku drugog svijetskog rata. I to me malo iznenadilo, jer ta se historija već napisala, o tome znamo svi i neka počivaju u miru , žalosno je to …Ali…. mi sada trebamo pisati svoju historiju, mi sada trebamo tražiti da u tom istom parku postavimo nišan ili spomen ploču za naše Šehide !! Znam da je drugi dan Ramazanskog Bajrama dan Šehida , ali mi treba da imamo još jedan dan u godini da se sjetimo, Fatihu proučimo, ispred spomen ploče ma gdje god ona bila. Da se okupimo svi na taj dan žalosti, damo jedni drugima podršku, dovedemo svoju djecu, ne da ih učimo da nekoga mrze, nego da znaju šta je bilo i zašto . Da se
NIKADA NE ZABORAVI I NIKADA NE PONOVI NIKOME !

S ovim niko ne širi nikakvu mržnju ( jer znam da će mnogi tako gledati na ovaj tekst i ovaj apel), s ovim samo treba da probudimo same sebe, da se osvrnemo oko sebe i vidimo gdje smo bili, a gdje smo sada i zašto. Šta se to dogodilo i zašto. Nisu svi ljudi isti, nisu oni svi isti, ima jedan mali dio onih koji su pomogli, pokušali pomoći, suosjećali se i suosjećaju se s nama svima, ima ih ali malo … al' bolje išta neo ništa….

Kad pišete o našoj lijepoj čaršiji, kad se sjećate starih kuća, mahala, prijatelja, prvih ljubavi, naše lijepe Une i svega ostalog što nama svima nedostaje… sjetite se i njih, naših ŠEHIDA … Spomenite ih bar u par rečenica, ako ne znate, pitajte.. jer vrijedni su svakog spomena.

Azra N.


"ONAJ KO BUDE URADIO I KOLIKO TRUN DOBRA, VIDJEĆE GA, A ONAJ KO BUDE URADIO I KOLIKO TRUN ZLA, VIDJEĆE GA. ISTINU JE REKAO UZVIŠENI ALLAH!"

..................................................

EL-FATIHA

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog,Vladara Dana sudnjeg,Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! Amin !



Donatorska akcija provedena za svega četiri dana

A plemenita i humana akcija „Šehidi naše čaršije“ koju je sa ogromnim nadahnućem i optimizmom, karakterističnim samo za nju, pokrenula naša Azra Nahić, a prva prihvatila i svojim velikim donatorskim prilogom oživotvorila Amra Sevlić, provedena je uspješno - u jednom dahu. U rekordnom vremenu, za samo četiri dana, prikupljeno je 10.000 KM, potrebnih za izgradnju šehidskog turbeta sa šehidskim nišanima, koje će biti locirano u centru Bosanske Dubice, u dvorištu dubičke Čaršijske džamije, koja je tokom agresije porušena i sada je u završnoj fazi obnove. Pored ove tokom rata su porušene i do sada sredstvima dijaspore obnovljene još tri dubičke džamije.

Svoju pomoć i podršku u vođenju akcije Azri i Amri odmah su ponudili mnogi Dubičani, a jedan od njih bio je Mirza Islamović, nastanjen u gradu Norrtalju u Švedskoj, koji je 15 godina uspješno vodio internet portal Bosanska Dubica. U Dubici im se priključio Adil Draganović. Već drugi dan akcije formiran je Odbor za realizaciju projekta, sačinjen spisak dubičkih šehida i proširen sa imenima za koje se u početku nije znalo, nađen izvođač radova i sa dubičkim imamom ef. Safetom Beganovićem dogovoreni detalji i usklađen izvedbeni model. U izvedbeno projektno rješenje, koje je dio infrastrukture Čaršijske džamije, uključen je šadrvan, za koji su svoj rad i materijal odmah ponudili donatori... Tokom akcije prikupljene su slike šehida do kojih se moglo doći, postavljene na FB, tako da su se svi mogli prisjetiti imena i likova naših dragih sugrađana, koji više nisu među nama, ali su zauvjek ostali u našoj duši i našim srcima. Vrijedno je istaknuti da je dubička dijaspora pokazala veliki interes za ovo pitanje i to s razlogom, jer je prošla 21 godina od okončanja rata, a mnogi dubički šehidi još nisu pronađeni niti su našli svoj konačni smiraj.

Tokom vođenja akcije bilo i nesporazuma, uglavnom zbog neshvatanja, ali su oni u hodu prevaziđeni. Obzirom da su potrebna sredstva prikupljena za samo 4 dana, a mnogi tek poslali ili namjeravali poslati novac za ovu plemenitu namjenu, Odbor za realizaciju projekta produžio je akciju i spreman je prihvatiti sva donirana sredstva, a o eventualnom višku sredstava odlučiće se naknadno. O datumu otvorenja šehidskog turbeta još nije odlučeno, ali se pretpostavlja da će to biti u julu, za Bajram, kada veliki broj prognanih Dubičana posjećuje zavičaj.

Tekstom “Šehidi dubičke čaršije” Azra je prekinula 21 godinu iščekivanja i šutnje i pokrenula plimu podrške; da se zaustavi šutnja duža od dvije decenije, da naše šehide otmemo od našeg zaborava, da vratimo na njih draga sjećanja, da našom ljubavlju oplemenimo njihove duše, da u našim mladima osnažimo osjećaj i vjeru u vrijednosti života, da se naša i njihova vjera izdigne iznad sumnje i skepse, da se loše i zlo nadvlada dobrim…

Projektom “Šehidi dubičke čaršije” dubička dijaspora se vraća u svoju zavičajnu Dubicu

Iako na području Bosanske Dubice nije bilo aktivnih vojnih dejstava, osim za vrijeme hrvatske operacije “Oluja” sa operacijom “Una” u kojoj je s hrvatske strane napadnuta Bosanska Dubica, na spisku direktnih žrtava koji je sačinio Izdavačko dokumentacioni centar Sarajevo po projektu “Ljudski gubici 1991-1995” su 282 osobe. U ovom spisku, koji ne razlikuje zločince i žrtvu, koji miješa civilne žrtve i poginule u agresorskim jedinicama na ratištima širom BiH, navedena su imena 27 Bošnjaka, nekoliko Hrvata, a pretežan broj čine Srbi. Kada se ne bi znalo da su Srbi bili agresor sa vojnim i paravojnim formacijama, pa ginuli u zonama dejstava i na ratištima, stekao bi se zaključak da su oni žrtva a ne agresor, u što i pokušavaju uvjeriti svijet svih ovih godina. I to im dobro uspjeva. Do sada se još ne zna tačan broj dubičkih građana iz svih naroda koji su u toku agresije izgubili život, ali se može pretpostaviti da je taj broj oko 350 osoba.

Za razliku od Srba, Bošnjaci BiH, a posebno Bošnjaci Bosanske Dubice, do sada su činili malo ili nimalo da ustanove tačan broj svojih žrtava, identifikuju žrtve i utvrde štetu koja nam je u toku agresije pričinjena. Iako su u toku i nakon rata širom Evrope i u SAD formirani klubovi prognanih Dubičana, oni su se samo sporadično bavili ovim pitanjima. Rijetki su Dubičani koji su pokazali interes i volju da se ustroji tačna evidencija dubičkih bošnjačkih žrtava i da se stradanja obilježe. Prema prvom nezvaničnom i nepotpunom spisku ubijenih Dubičana, koji je objavljen u knjizi Zijada Bećirevića “Historija Bosanske Dubice”, evidentirano je 38 ubijenih i 8 nestalih čija tijela još nisu pronađena, dakle ukupno 46 žrtava. Iako se opravdano pretpostavlja da na području Bosanske Dubice ima više masovnih grobnica, do sada je u selu Mlječanica pronađena samo jedna masovna grobnica sa 8 bošnjačkih žrtava.

Ne smije se zaboraviti da je Dubička dijaspora uz veliku podršku jedinog dubičkog imama Safeta Beganovića do sada obnovila sve porušene džamije, osim Čaršijske koja je u završnoj fazi. Ali akcija Azre i Amre, Mirze, Adila..., kojima se ovom prilikom i u svoje ime od srca zahvaljujemo, ima poseban značaj, jer se sa projektom “Šehidi dubičke čaršije“ dubička dijaspora vraća u svoju zavičajnu Bosansku Dubicu, na način koji je do sada na više načina osporavan i otežavan. Ovo je put našeg povratka. Zato, dragi Dubičani, dobri donatori, nemojmo stati. To smo dužni u ime šehida Bosanske Dubice, u ime svih naših mrtvih i naših živih koji žive u Dubici ili su rasuti širom svijeta, to smo dužni u ime nas i našeg potomstva. Hvala vam za sve što ste učinili i što činite. Ali na putu našeg povratka mi možemo više, mi hoćemo više, mi trebamo više! Pred dubičkom dijasporom, koju još uvijek čini preko 5.000 prognanih Bošnjaka su velika iskušenja i veliki izazovi.

Azrin očajnički vrisak iz St. Petersburga na Floridi razbio je zidove šutnje i sa zdušnom Amrinom podrškom iz Švedskog grada Helsingborga raširio se nebom iznad Bosanske Dubice i nebom dubičke dijaspore, kao eho glasova koji nikada neće utonuti. Rušenjem zidova šutnje svaki dubički šehid je opet prepoznao svoje ime ispisano svojom krvlju i ljubavlju svojih sugrađana i našao svoje mjesto za vječnost obasjano Božijim nurom u turbetu dubičke Čaršijske džamije, dostupno pogledima šetača i posjetitelja Bosanske Dubice, koji će ako osjete poriv dok sa nadahnućem gledaju šehidsko turbe preko džamijske ograde, moći šehidima dubičke čaršije proučiti fatihu i uputiti im pogled zahvalnosti. Čvrsto sam uvjeren da će naši unuci, naši praunuci, kad budu prolazili dubičkim korzom, s pogledom na šehidsko turbe Čaršijske džamije, (kao i ja kad sam kao devetogodišnji dječak istim tim putem prolazio sa svojim babom), otkriti u sebi nadahnuće trenutka i nositi ga u sebi kroz čitav život, kao poštovanje i zahvalnost čuvarima naše sadašnjosti i čuvarima naše budućnosti – Šehidima dubičke čaršije.

Neka dragi Allah svojim dobročinstvom nagradi našu Azru, i našu Amru, a svima vama moje i naše neizmjerno hvala.

Burlington, 28. Februara 2016, Zijad Bećirević

Stranica A4: 7
Broj riječi: 2.835



This Page is Published on March 1, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:29.02.2016. - Last modified:11.05.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE