ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo Čamo


ACTUA HOME PAGE








Dejtonskim sporazumom izvršen je državni udar na Republiku Bosnu i Hercegovinu


Piše: Hamdo Čamo



Dejtonskim sporazumom, stvoren je niz zakona, amandmana i regulativa, koji nezakonitim činom zamjenjuje postojeće zakonite i legalne, djelujući na principu „podijeli i vladaj“, čime je pod krinkom zaustavljanja rata izvršen svojevrsni državni udar [1] na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Podsjetimo, niko izvan parlamentarne procedure nema pravo suspendirati ustav jedne države i dovoditi u pitanje njen politički i teritorijalni integritet i suverenitet [2]. Dejtonskim sporazumom upravo to je učinjeno. Danas, nakon više od dva desetljeća Bosna i Hercegovina umire, dok vlada, građani i njena inteligencija poput ikebane bitišu u moru nemoći. Nemoć se ogleda u dugogodišnjem nehtijenju i apatiji političkog sljepila da se bilo šta promjeni.

 

 

Dejtonski mirovni sporazum[3], dekorisan u odijelu pravnoga akta, „državni je udar“ uperen protiv Republike Bosne i Hercegovine. Organizatori, utjelovitelji i potpisnici „Sporazuma„, potpisanog u vojnoj bazi u Ohaju, uredili su i potpisali smrtnu kaznu građanskom ustavu Republike Bosne i Hercegovine, time i građanskoj, od strane MZ priznatoj državi kojom su upravljali građani. Na taj način, na velika vrata je nezavisnoj državi R BiH uvedeno „vanredno stanje“ u kojem građani nemaju uslove stvarnog demokratskog upravljanja i odlučivanja, već tek prividnog – u kojem se političke odluke donose i provode po autorizovanom šablonu bez istinske i stvarne volje građana. Time je građanima Dejtonski ustav nametnut, a Republika Bosna i Hercegovina, na koju je izvršena i agresija, pomoću oktroisanog ustava suštinski je pretvorena u eksperimentalnu, ali i instrumentaliziranu disfunkcionalnu koloniju Međunarodne zajednice, tačnije u protektorat[4].

Na čelu protektorata za Bosnu i Hercegovinu stoji Ured visokog predstavnika (OHR)[5], kao najviši oblik ustoličene diktature međunarodne zajednice. Tačnije, prisilne političke moći međunarodne zajednice u civilizovanom obliku, vješto inscenirane dobrovoljnim aktom i činom vlastite volje naroda R BiH. Na čelu tog ureda stoji Visoki predstavnik kojeg svojevoljno bira „Evropska unija“. Tako, Bosna i Hercegovina, država jedinstvenog uređenja u svijetu, ima jednoga jedinog suverena - Visokog predstavnika. Narodi Bosne i Hercegovine, koju su od kojih Bošnjaci čine većinu, time su postali tek puki podanici.

Naziv „Ustav“, slično kao i ustav Evropske unije, promijenjen je u naziv „Sporazum“, koji je pravnim rječnikom pretočen u neshvatljiviji, ali zato prihvatljiviji oblik i naziv „Amandman“ koji je sa trona na bespravan način skinuo važeći legalni Ustav R BiH. Osim toga tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid je još i sabotirana [6] . Da se neko upitao zbog čega je to učinjeno, odgovor bi pronašao ispod površine diplomatske spletke međunarodne zajednice[7]. Da to tako jeste u prilog govori „demokratski“ odnos 'teorije i prakse'; kako je riječ je o mnogim višim državnim i društvenim ciljevima, tako i pitanjima odlučivanja, u koje dakako, veliku ulogu ima referendum[8].

Kao što je poznato, referendum je najdirektniji oblik izjašnjavanja građana o najvažnijim pitanjima za njih i njihovu zajednicu. Zašto posljednjih dvadeset godina, iako važnih za društvena zbivanja u BiH, nije održan niti jedan referendum - odgovor nije teško pronaći; jer organizatori i utjelovitelji „Sporazuma i Amandmana“ ne žele referendum, znajući da bi rezultati referenduma bili suprotni onima kakve oni očekuju i žele. Nezavisnost Bosne i Hercegovine mrtvo je slovo na papiru, posebno dejtonskom i udica koju su progutali korumpirani nacionalisti, politički, nacionalno nezreli, nesvjesni i manje obaviješteni. Za razliku od provedenog referenduma za nezavisnost 90-ih[9], građane BiH niko nije ni pozvao da referendumom izraze svoju građansku volju, da li uopšte žele pristupiti Evropskoj uniji koja će njima upravljati iz jednog centra; da li žele provođenje „privatizacije“ kojom će postati puka radna snaga u službi kapitala razvijenijih i moćnijih; da li žele postati nezaposleni jer tako odlučuju i žele, ne oni - već drugi; da će privatizacijom (čitaj javnom krađom) ostati bez pogona fabrika i tvornica, državnih radnih mjesta rezervisanih za poslušnike; umjesto kojih će im na duže vrijeme biti ponuđen koncept nepoželjan i samim zemljama „organizatora i utemeljitelja“ Dejtonskog sporazuma, naime, koncept opšte dezorijentiranosti, nezaposlenosti, besperspektivnosti, mržnje i nacionalizma.

Vratimo se referendumu, tom najdirektnijem obliku demokratskog izražavanja volje naroda.

U zemljama koje su organizatori i utjelovitelji „Dejtonskog sporazuma i amandmana“, ustav se donosi voljom naroda. Svi znaju da „Dejtonski sporazum“, koji bi trebao biti i jeste Ustav Bosne i Republike, nije donešen voljom naroda, naprotiv. Dakle, kao takav, isti nema pravnu niti obavezujuću snagu - kako po međunarodnom pravu, tako ni po domaćem pravu u R BiH. Treba se sjetiti svijetlih primjera zemalja kojima se nisu mogle nametnuti odluke silom „odnekud sa vrha“, već su se morale uvažavati i poštovati odluke i rezultati referenduma donesenih u državnim granicama tih naroda.

Uz znalačku pomoć propagandnog aparata, političkog lobija, menadžmenta i diplomatskog pritiska - doziranog u najpovoljnijem trenutku vojnih opcija na bh. ratištu za Armiju R BiH – kukavičije jaje Dejtona, umotano u ambalažu sprečavanja „mogućeg genocida“ nad Srbima u fazi oslobođenja R BiH od agresorske vojske i zaustavljanja rata, pretvoreno je u mirovni proces, čime su nagrađeni rezultati genocida (RS), a država, građani i žrtve agresije k tome su još i kažnjeni; Silom političke moći, medijskog umijeća - zaboravlja se na genocid, na progone i nasilno raseljavanje, kao i poticanje nasilnog raseljavanja više do dva miliona bh. građana kao oblika pomoći genocidu potaknutom od strane međunarodne zajednice, zaokruženo uslovima šire slike opšte disfunkcionalnosti.

Koliko je teško promijeniti mišljenje građana, naime, od njih napraviti poslušnike – nije teško shvatiti, sagleda li se politička snaga i kompleksnost odluka međunarodne zajednice, koncentrisana u zbilji da rezultate agresije predstavi kao status quo stanjem, a onda kao pomoć u izgradnji već postojećeg sistema države, rastačući je onako – u svakom slučaju, ne onako kako to odgovara građanima, putem tihe nametnute birokratske okupacije i kontrole manjih diktatura unutar BiH, konačno i putem uvođenja ograničenja neposrednog odlučivanja građana. Dejtonski sporazum nametnuo je isključivo volju međunarodne zajednice, koja je instaliranjem „amandmana“ postala glavnim ventilom regulisanje svih tokova života; ventil kojim se utiče i sprečava svaki vid promjene „status quo“ stanja , kao i svaki vid promjena koje bi nekontrolisano mogle poteći od strane građana. Dejtonski sporazum i po samom međunarodnom pravu nije legalan, već je po karakteru, formi, sadržaju, pa i mjestu gdje je „organizovan i proveden“ - prisilan čin; još manje je akt dobrovoljnog sporazuma, kojim se funkcionalna, demokratski nezavisna i međunarodno priznata država - nakon izvršene agresije - do daljega ukida, dijeli i pretvara u disfunkcionalnu državu, tačnije protektorat.

Malo koje pravo će prihvatiti lijepo upakovanu istinu, da se samo u ime mira jedna država i nad njom provedene agresije ista proglasi protektoratom, a da iza toga ne stoje sakriveni viši politički interesi. Uostalom, ko bi sporazumno i dobrovoljno pristao da se bez ozbiljnijeg referenduma o pitanjima sudbine naroda, nezavisna i priznata država proglasi protektoratom. Jedino logično obrazloženje je političko-ideološki uticaj na narod(e), sve dok ne prihvate matricu i način razmišljanja, kako je to zamislio organizator i utjelovitelj Dejtonskog sporazuma, kojem nije stalo do nečijeg građanskog stava, prava i mišljenja; organizator i utjelovitelj kojem je u interesu organizovani haos, u kojem isključivo on ima kontrolu nad upravljanjem državom i medijima. Poslušnost je sve što treba organizatoru; na to ukazuju mjesta gdje se ide na brifinge, upute, savjete i odobrenja. Dejtonski sporazum je tako, na manje upadan način postao instrument svojevrsne diktature nevidljivih centara moći. Građani sa svojim vladama, pomireni sa sudbinom, slijepo slijede i vjeruju svim riječima, pa i onima uperenim protiv njih, njihovih sloboda i egzistencije.


Napomene i referencije:

[1] Državni udar je svaka protivustavna i protivzakonita smjena vlasti ili nositelja vlasti u nekoj državi; https://bs.wikipedia.org/wiki/Državni_udar .

[2] Ius congens norma; https://en.wikipedia.org/wiki/Peremptory_norm

[3] https://bs.wikipedia.org/wiki/Dejtonski_sporazum

[4] https://en.wikipedia.org/wiki/Protectorate
5 http://www.ohr.int/?lang=en
6 Francis Boyle, profesor međunarodnog prava na američkom Univerzitetu Illinois, borac za ljudske slobode i nekadašnji agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde u ekskluzivnom razgovoru za N1 (30.03.2016): "U suštini desilo se to da je Bakir postao ono što mi pravnici zovemo ‘pomagač u činjenju djela genocida’, što je, naravno zabranjeno i kriminalno u članu 3. paragraf E Konvencije o genocidu, koji tretira saučesništvo u genocidu. Tako da je jasno da je Bakir radi skupa sa Vučićem i Srbijom. I naravno da bi to bio gubitak mog vremena da sarađujem sa Bakirom i Softićem. Softić je zapravo potpuno sabotirao moju tužbu. Tu tužbu sam ja dobio 1993. i to dva puta, a onda je preuzeo Softić i šta se desilo? Nismo imali ni suđenje u svjetskom sudu do 2006. tek trinaest godina kasnije. Ta je tužba sabotirana u potpunosti. Morao sam se vratiti u BiH više puta samo kako je ne bi skroz uništili i to je bila sabotaža. I sada, u posljednjih nekoliko dana saznajemo da Bakir i Softić nisu uradili apsolutno ništa. Cijeli Dejtonski sporazum je baziran na genocidu. A sada nakon presude Karadžiću vidjeli smo da je bilo genocida, etničkog čišćenja, zločina protiv čovječnosti itd. Mislim da je jasno da je Republika Srpska zasnovana na svim tim zločinima, i to svi znaju. Ono što nam treba je novi Ustav."

[7] Francis Boyle:’’Zamijenite Holbrookeov genocidni Dejtonski ustav!’’ naslova objavljenog od strane Instituteforgenocide.org; Prof. dr. Francis Boyle je član Međunarodnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada i nekadašnji agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde. „U martu 1993. bio sam na dužnosti Pravnog savjetnika Delegacije Republike Bosne i Hercegovine na pregovorima o Planu Vance-Owen koji su se održavali u New Yorku. Plan Vance-Owen bi Republiku Bosnu i Hercegovinu kantonizirao, paralizirao i učinio potpuno nefunkcionirajućom, po ugledu na Liban, ali očuvao bi RBiH kao državu po međunarodnom pravu. Kada je počinilac genocida Radovan Karadžić odbacio Plan Vance-Owen, velike svjetske sile odlučile su da kazne RBiH i da okončaju njeno postojanje kao države pomoću PlanaOwen-Stoltenberg.Bio sam advokat Delegacije RBiH na pregovorima o Planu Owen-Stoltenberg u Ženevi, u ljeto 1993. godine. Plan Owen-Stoltenberg iskasapio bi RBiH na tri državice koje ne bi mogle preživjeti, uništio bi je kao državu po međunarodnom pravu i lišio članstva u UN, a još 1,5 do 2 miliona Bosanaca izložio bi etničkom čišćenju. Advokat Owena i Stoltenberga, Paul Szasz, priznao mi je da je Karadžić bio stvarni autor Plana, koji je zatim Owen odobrio u ime Evropske unije i njenih članica, a Stoltenberg u ime Organizacije Ujedinjenih nacija. Szasz je zatim u skladu s tim napravio nacrt ovih genocidnih dokumenata. Genocid pomoću word-procesora. Banalnost Zla. Dok žrtve pokušavaju pronaći utjehu u djelimičnom zadovoljenju pravde nakon presude Radovanu Karadžiću.“




This Page is Published on March 28, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:28.03.2016. - Last modified:11.05.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE