ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo ČAMO


ACTUA HOME PAGE








PROTEKTORATI, DRŽAVE OGRANIČENE SAMOSTALNOSTI  (I-DIO)


Hamdo ČAMO



PROTEKTORATI[1],DRŽAVE OGRANIČENE SAMOSTALNOSTI
– SA AKCENTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU –

 

Historijska kretanja naroda Evrope zabilježena su perom historije više puta. U kontekstu događaja koji su obilježili protekla dva-tri stoljeća, XIX stoljeće obilježeno je stvaranjem nacionalnih identiteta koji će pokrenuti stvaranje novih nacija i nacionalnih država na Američkim kontinentima i dijelovima Južne Evrope, dok Evropu u cjelini obilježavaju uveliko događaji niza krvavih revolucija, ratova i podjela. Dvadeseto i dvadeset i prvo stoljeće nastavak su daljeg nacionalnog cijepanja kao i učvršćivanja postignutog, s izraženim karakteristikama pokušaja zaštite vlastitih tržišta, izazvanih uveliko širim vojnim, ekonomskim i političkim previranjima, uključujući previranja nastala kao produkt neokolonijalizma[2]i opšte globalizacije[3]. Ratovi za resurse budućnosti prekriveni su velom borbe između religija i civilizacija[4], što uvijek izazva simptomatične tektonske pokrete i podjele u mnogim oblastima, kao i u oblastima ekonomije, kulture, politike, filozofije.

Na mnogim trusnim područjima, sticajem vojno-političkih okolnosti, dolazi do prinudne uspostave odnosa koji se na neodređeno vrijeme stavljaju na listu čekanja, sa dugoročnom nadom rješavanja sporova proizašlih iz same zbilje sve zamršenijih međunarodnih odnosa. U okviru toga, globalni pravci kretanja i razvijanja odnosa postaju ovisni od interesa zemalja sa većim ekonomskim, političkim, vojnim i diplomatskim potencijalom. U zemljama koje su se našle na granicama vojno-političkih interesa, sve češće dolazi do uspostave prinudnih uprava i protektorata, čime države – zbog posebnih interesa moćnih – postaju države s ograničenom, rjeđe potpunom samostalnošću, sa ogromnim potencijalom političke, ali i svake druge nestabilnosti tokom vremena svog uveliko novog statusa i postojanja. Postoje i države kojima takav status uveliko nije potreban jer ih održava neprekidno prisustvo interesa više država, kao što je decenijski primjer u zemljama Bliskog Istoka – Palestine[5]i Izraela, Saudijske Arabije, u novije vrijeme i Sirije.

Značenje pojma “Mandat”


Mandat se kao pojam i značenje počinje pominjati i upotrebljavati radi prikazivanja različitih odnosa i relacija, uključujući političko ili državnopravno područje[6].

U kontekstu rada “Teorijske osnove – historijsko i pravno naslijeđe mandata i starateljstva”,posmatrajući mandat u okvirima međunarodnog prava, u principu, od interesa je jedino “mandatum iuris gentium“. Učenje međunarodnog prava po prvi puta se konfrontira sa pojmom „mandat“ 1919. izradom čl. 22 Međunarodnog prava kao dijela Mirovnog sporazuma u Versaju[7].

Definisanje značenja i pojmova u međunarodnom pravu je povezano sa problemom prevoda na više svjetskih jezika, od kojih mnogi međusobno ne podrazumijevaju isto objašnjenje i značenje. Uprkos problematici prevođenja, postoje mnoge definicije mandata i one bi nas, po običaju odvele u labirint pravnih pojmova i objašnjenja, zbog čega ćemo se zadržati na definiciji Šnajdera po kojoj:

Mandat predstavlja upravljanje jednog tačno određenog područja na kojem postoji jedna jedina sila kao stvarni nosilac suverenih prava u ime Međunarodnog prava, pod određenim čl. 22 Međunarodnog prava, principijelno i u duhu statuta, mandatom određenih navedenih uslova.”[8]

Značenje pojma “Dupli mandat”


Dupli Mandat (engl. ‘Double Seat’) u sebi sadrži dva različita koncepta. To je mandat koji mora ispuniti dvostruku misiju. Jedna je okrenuta ispunjenju očekivanja klijenta, a druga je istovremeno okrenuta ispunjenju očekivanja općeg dobra. Po drugim interpretacijama pojma “Drugog mandata”, mnogi podrazumijevaju dva mandata različitih “poslodavaca” sa različitim očekivanjima, kojima je u fokusu zbivanja odnos na relaciji između klijenata i društva, tj. odnos države, državne vlade ili socijalnih radnika s činom zastupanja interesa svojih klijenata na jednoj i interesa onih iz društva, na drugoj strani. Svakako, uz postojanje problema usaglašavanja stavova između interesa interesenata i onih koji posreduju tj. posrednika. Dupli mandat tako izražen često je i kombinovani, strukturalni problem “pomoći i kontrole”, koji se može odvijati i koji je moguće provoditi u sklopu jednog mandata.

Strategija mira

Ono što u svijetu počinje u kriznim žarištima kao sukob, često je zapravo sukob interesa vojnih, političkih i ekonomskih elita, koji pred očima svijeta često prerasta u scenario diplomatskih rješenja u kotlu ratnih zbivanja, koji završava dogovorom sa domaćim elitama zemalja o kojima je riječ i njenim užim interesima. Upravo taj scenario, koji rezultira dogovorima radi uspostave trajnijih rješenja, završava podjelom i uspostavljanjem kriznih oblasti pod nadležnost zemalja sa izraženim vojno-političkim potencijalom, pojedinačno kao i koaliciono ili u novije vrijeme pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, samo je jedan u nizu koji se mogu nazvati strategijom mira. Uspostava trajnog mira je cilj i želja, mada se trajni mir u velikom broju slučajeva ne ostvari ili neočekivano preraste u nova ratna žarišta, ali i pretvori u nešto daleko i strano od onoga što se javnosti predstavljalo. Razlozi mogu biti mnogi, a jedan od njih je često da samo postavljanje cilja i želje nisu dovoljni.

Mali broj pozitivnih primjera koje historija može da ponudi moguće je vidjeti na primjeru podijeljene Njemačke koja se nakon više od pedeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata uspješno uspjela ponovo da ujedini, bez sukoba i na miran način. Na primjeru ujedinjenja Njemačke, koje nije bilo nimalo jednostavno, strategija mira je kao politički fenomen i vrhunac međunarodne politike položila ispit zrelosti i dokazala da je uz prefinjeni osjećaj diplomatske taktičnosti, političke mudrosti svih strana i njihov nesebični trud, moguće čak i ono što se u mnogim osjetljivim fazama i trenucima ujedinjenja smatralo čak i nemogućim.


Daleko veći broj je primjera u kojima su zakazali svi instrumenti politike, po horizontali i vertikali, kao i primjera u kojima zarad vlastitih interesa strategija mira nije bila moguća, što je opet predmet nekih budućih istraživanja u kojima je dovoljno pratiti nit zbivanja pojedinih zemalja čiji je historijski bitak od sporazuma do sporazuma. Praćenje toka i ishoda sporazuma kojima se završavaju ratovi, pretežno je od presudnog značaja u praćenju epoha i zbilje historijskog kontinuiteta.

Protektorati balkanskih zemalja 1815-1878

Protektorati: Grčka (svijetlozeleno), Bugarska (svjetloplavo) i Dunavskih kneževina Moldavije i Vlaške (crveno).[9]




1) Dunavska kneževina[10]Moldavije i Vlaške: Koju je činila oko polovicu današnje Rumunske, Srbije, Bugarske, kao i dijelovi u Transilvaniji, Bukovini i Besarabiji te privremeno i dijelovi Dobruđe.

2) Protektorat triju velesila Engleske, Francuske i Rusije u Grčkoj, koji je trajao od 1832-1923 (Ugovor iz Lausanne, Theodore Couloumbis ua. (Hg), ministar vanjskih poslova u grčkoj politici, New York 1976, 20.

3) Ruski protektorat u podunavskim kneževinama od 1829. do 1856. i ruski protektorat u Kneževini Bugarskoj 1878-1885.

4) Ne napuštajući granica Evrope, na jednom od tri najveća otoka Sredozemlja, a riječ je o Kipru, imamo najzorniji primjer države ograničene samostalnosti. Tačnije od 1974. g. kada su grčki pučisti Kipar htjeli pripojiti Grčkoj. Uz ogromno zalaganje međunarodnih snaga UN „izbjegnuta je sudbina krvavog rata i u ime mira“. Kipar je podijeljen na dvije interesne sfere. Južni dio Kipra je ostao pod kontrolom Republike Kipar, dok je sjeverni dio pod kontrolom Turske Republike Kipar koju podržava Turska. Između dvije Republike uspostavljena je „zelena linija“, tzv. tampon-zona (Buffer zone engl. Pufferzone njem.), koja predstavlja prostor između zavađenih (zaraćenih) strana radi suzbijanja i eskalacije oružanih sukoba.

5) Internacionalni protektorat Kosovo, pod civilnom upravom UNMIK (1999-2008). Ovaj brojčano enormno snažan administrativni aparat povjeren je desetinama hiljada međunarodnih saradnika iz cijeloga svijeta, sa zadatkom uspostave tranzicijske uprave Kosova, kao i uprave Kosova koja će raditi na izradi međunarodno-pravnog Nacrta statusa Kosova. Organizacije su isključile na “neo-apsolutistički” način sve domaće elite pri svim važnijim političkim zadacima upravljanja, jer je istima nedostajalo bitno znanje i temeljna iskustva u suočavanju sa poslovima o pitanjima Kosova. UNMIK nije uspio također na socijalno-kulturnim strukturama Kosova. Veliki broj Albanaca sa Kosova su uskoro odbili UNMIK kao “kolonijalnu upravu”.[11]

Od strane medija “Vrijeme” deset do dvadeset procenata savjetnika 2003 g. ocijenjeno avanturistima i kriminalcima.[12]

6) Internacionalni protektorat Bosna i Hercegovina, i Distrikt Brčko, pod civilnom upravom «Vijeća za provedbu mira i Upravnog odbora», poznatijeg kao OHR na čelu sa visokim predstavnikom (zastupnikom). Učešće enormnog broja vanjskih saradnika koji često nisu kvalifikovani za obavljanje povjerenih im poslova, prije svega, hendikepa nepoznavanja jezika i pisma, zbog čega nisu mogli niti znali čitati i pisati, kamo li obavljati povjerene im dužnosti. Situacija dosta podsjeća na iskustva rada međunarodnih organizacija na Kosovu.

(Nastavlja se: Sa naslovom “Protektorat“)



BIBLIOGRAFIJA:

[1] Protektorat (tutorstvo, skrbništvo), državna ili međunarodno pravna snaga da se ostvari zaštita do određenog stupnja nadzora sa vlastitim uticajem na unutrašnje poslove stranog teritorija. Metzeltin Michael, Razvoj civilizacije vokabulara u jugoistočnoj Evropi u 19. stoljeću , Beč 2005., 84.

[2] Neokolonijalizam označava izraz kojim kritičari današnjih razvijenih zemalja označavaju njihovu paternalističku ili ugnjetavačku politiku prema nerazvijenim zemljama, odnosno zemljama Trećeg svijeta. U užem smislu se pod time označava nastojanje određenih evropskih država (nekadašnjih kolonijalnih sila) očuvaju svojih preostalih prekomorske posjede. U najčešćem smislu izraz neokolonijalizam označava nastojanje bivših kolonijalnih, odnosno drugih velikih sila da bivše kolonije, koristeći razne metode, najčešće ekonomski i politički pritisak, usprkos njihove formalne nezavisnosti održe u podređenom položaju. Izraz neokolonijalizam, koji je prvi koristio ganski državnik Kwame Nkrumah, se osim za bivše kolonijalne sile često rabi i za opis politike SAD prema Latinskoj Americi te danas za odnos bogatih zemalja Zapadne Evrope prema evropskom Istoku. EE, Wikipedia.

[3]
Neokolonijalizam je u vezi s globalizacijom, projektom za koji mnogi smatraju da ga je osmislio SAD sebi radi preuređenja cijelog svijeta po svojim mjerilima a za korist sebi i privatnim interesima multinacionalnih korporacija (MNK) i velikih kompanija.[5] Ta mjerila od kojih izvlače korist su globalno važeća praksa poslovanja koja tim kompanijama olakšavaju poslovati time što im se dopušta ušteda na račun smanjenja troškova radne snage i otvaranja proizvodnih pogona u zemljama Trećeg svijeta s jeftinom radnom snagom, slabim zakonodavstvom i potkupljivim vlastodršcima i vojnom silom.[5][6] Slabljenje uloge nacionalnih država i vlade koje ne rade u korist svojih građana, nego u korist MNK praktikuju smanjenje socijalnih i radničkih prava, javnih izdataka i uopšte smanjuju uloge države u brizi za svoje građane.[5] Rečenim je korporacijama neokolonijalistički projekt globalizacije otvorio vrata novih tržišta, izvora sirovina i jeftine radne snage. Pomoćna aparatura u ostvarivanju ovakvih odnosa u svijetu su globalno utjecajne organizacije kao što Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, razni svjetski trgovinski zakoni.[5] Može se reći da su oni koji su najviše izvukli koristi iz neokolonijalizma multinacionalne kompanije, koje su ‘trojanski konji neokolonijalizma’ (Doddoli, Maradei, usp.[7]).[5]; EE, Wikipedia.

[4] Samuel Phillips Huntington, Clash of Civilizations, 1996.

[5] Naziv Palestina po prvi puta se koristi u XX stoljeću i označava britanski mandat upravljanjem Palestinom u ime Lige Naroda. Naziv Palestina po prvi puta se koristi u XX stoljeću i označava britanski mandat upravljanjem Palestinom u ime Lige Naroda.

Liga naroda je međunarodna organizacija sa sjedištem u Ženevi (Švicarska), osnovana 10. januara 1920. godine, na prijedlog T.W. Vilsona neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata sa zadatkom osiguranja trajnog mira. Liga naroda se historijski smatra pretečom Ujedinjenih nacija (UN). Liga Naroda prestaje sa radom ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata, 8. aprila 1946. godine u Parizu, kada je i raspuštena. Op.a. H.Č.


[6] Brockhaus Enzyklopädie (17. Aufl), Bd. 12, Wiesbaden 1977, 82, Mandat, s.77

[7] Schneider, Das Völkerrechtliche Mandat, Frankfurt 1926, s.1.

[8] Schneider, Das Völkerrechtliche Mandat, Frankfurt 1926, s.31.

[9] Rosa Cornelia Engl, “Protektorate in Südeuropa im 19. Jahrhundert – ein Strukturvergleich”, s. 129.

[10] Pojam Dunavske kneževine je iz 19. stoljeća; područje pod otomanskom vlašću kneževina Moldavije i Vlaške. Termin se još uvijek koristi u povijesnim prikazivanjima koja se odnose na obje kneževine. EE, Wikipedia.

[11] Schmitt, Kosovo, s. 336. (Rosa Cornelia Engl, “Protektorate in Südeuropa im 19. Jahrhundert – ein Strukturvergleich”, s. 124.)

[12] Ibidem, s. 338


4250 PROTEKTORATI, DRŽAVE OGRANIČENE SAMOSTALNOSTI (I-DIO)
4253
PROTEKTORATI, DRŽAVE OGRANIČENE SAMOSTALNOSTI (II DIO)
4262
PROTEKTORATI, DRŽAVE OGRANIČENE SAMOSTALNOSTI (III-DIO)



This Page is Published on April 11, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:11.04.2016. - Last modified:11.05.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE