ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA












ACTUA HOME PAGE





 




POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU;

Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 931 - 2. juli 2016.



SADRŽAJ

1. I POPISA STANOVNIŠTVA DOKAZUJE DA ŽIVIMO U GENOCIDNOM PROJEKTU

2. FIKRET NOVALIĆ, GROBAR LISIČIJIH OČIJU

3. Kreću novi obračuni u SDA: Uklanjanjem Šepića bi počela čistka „neposlušnih“!

4. RE: SAMO U BOSNI PREVARA SA PIRAMIDAMA JOŠ TRAJE

5. Da li ste bili u Visokom i ulazili u tunele?

6. ŠTA SVJETSKA NAUKA KAŽE O "PIRAMIDAMA"

7. SDA i HDZ nastoje podijeliti Mostar kako bi sutra podijelili Federaciju

8. ZLOČINI U ZVORNIKU

Najviše Bošnjaka u Celopeku je ubijeno za Bajram i za Vidovdan

U Abdulaha su nabili zašiljen kolac koji je prodro u njegovu utrobu oko 40 cm

Svirepi ratni zločini – a, Zvornik šuti li šuti!

9. KOMENTAR: ZAŠTO SMO DO SADA RIJETKO PISALI O STRAHOTAMA GENOCIDA

10. RE: HADŽIFEJZOVIĆ - LATIĆ – GALIJAŠEVIĆ

11. RE: CUNAMI JUGONOSTALGIJE - ZLOUPOTREBA TITA


Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 69,253 ispravnih adresa u zemlji i svijetu.




1. I POPISA STANOVNIŠTVA DOKAZUJE DA ŽIVIMO U GENOCIDNOM PROJEKTU

Piše: Muhamed Borogovac

Objavljena je "srednja vezija" Popisa, po kojoj je oko 50% Bošnjaka, oko 30% Srba, oko 15% Hrvata. Namjeno ne pišemo decimale, jer su potpuno nebitne.

Režimski provokatori su ushićeni, ovo je po njima historijski popis za Bošnjake. U suštini, ovo je historijski popis za Srbe. Po prvi pu u historiji, ustanovljena je državna teritorija sa preko 80% Srba, i to uz pristanak Bošnjaka da se popisu pod uslovima genocidnog ustava i poslije genocida. Nikoga neka ne zbunjuje kuknjava Republike srpske kako su oni prevareni, jer to je u njihovoj prirodi, da su nezasitni, da im nikad nije dovoljno Srba i "srpskih teritorija".

Međutim, u ovome popisu postoji i veoma ozbiljan problem za dejtonski režim. Naime, ima oko 4% onih koji su se izjasnili kao "ostali" ili su "neizmijenjeni", dakle samo građani Bosne i Hercegovine. 4% stanovništva koje nema pravo na reprezentaciju u vlasti, i zato su neravnopravni, je katastrofa u 21 vijeku. Ovdje nećemo govoriti o presudama Evropskog suda u Strazburgu po kojim su ogromni procenti stanovništva RS-a i Federacije također neravnopravni, jer ne mogu biti birani na sve funkcije.

Ono što je ključno da upamtimo je da se neravnopravnosti koje je uveo Daytonski ustav NE MOGU RIJEŠITI uvođenjem novih članova predsjedništva. Ima suviše mnogo načina na koje se građani BiH izjašnjavaju. Četvrti član predsjedništva ništa ne rješava u ustavu zasnovanom na etničkoj pripadnosti. Npr, postavlja se pitanje da li bi taj četvrti član bio lojalan Bosancima, Romima, nerazjašnjenim ili možda Jevrejima? I zatim kako i gdje bi se glasalo za četvrtog člana predsjedništva? Sve su to pitanja koja nemaju odgovora u etnički zasnovanom ustavu i koja osvjetljavaju da je Bosni i Hercegovini potreban građanski ustav. A sa obzirom na mentalitet u RS-u, jedini mogući put do građanskog ustava je da ispostavimo zahtjev za povratkom Ustava Republike BiH kojega imamo pravo zahtijevati jer nam je otet nezakonitim sredstvima, agresijom i genocidom. Na žalost, Izetbegovići, Novalići i slični nam sada stoje na putu.

U Bosni i Hercegovini nije problem to što se ljudi različito izjašnjavaju, kao Bošnjaci Srbi, Hrvati, Bosanci, Romi itd. Problem je što na osnovu izjašnjavanja imaju različita prava u ustavu države. Jer niko nikome ne može popovati šta je njegov identitet. Ako se čovjek osjeća kao Srbin, on jeste Srbin. Isto tako, ako se osjeća kao Bošnjak ili Hrvat, on jeste to što se osjeća. Svakoga onoga koji bi ostalima popovao šta da budu po etničkoj pripadnosti pitam: "Kako ti možeš znati bolje do mene šta sam ja, šta ja osjećam, kojoj kulturi i narodu ja pripadam?"

Etnička, tj. narodna pripadnost je sociološki pojam i time se iskazuje subjektivna lojalnost prema nekome narodu, mentalitetu, kulturi. To nema nikakve veze sa genima predaka. Ne treba brkati sociološke (društvene) pojmove kao što su nacija, narod, sa pojmovima iz prirodne nauke biologije, a to su geni i DNK.

To je tako u cijelome demokratskom svijetu. To je osnovni postulat demokratije, da imaš identitet kojega ti osjećaš da je tvoj, jer niko ne može bolje od tebe znati šta si ti u srcu. Svi ovi pritisci npr. da svo budemo Bosanci, su osuđeni na neuspjeh. U stvari, to ostatci primitivnog komunističkog mentaliteta gdje je bilo normalno da se ljude asimilira u Jugoslavenstvo, a u stvari u srpstvo, jer Jugoslavenstvo i srpstvo su bili sinonimi u "Jugi". Pa Jugoslavenska narodna Armija je počinila genocid nad drugim narodima braneći "Jugoslaviju", a koju je Srbija srušila.



2. FIKRET NOVALIĆ, GROBAR LISIČIJIH OČIJU

Piše: Musadik Borogovac

Fikret Novalić čini mnogo veća zla od ovih narodu bliskih priča o "troškovima", "skupim autima" ili "lovi" . Stari zahtjev EU da se sa BiH razgovara preko jedne adrese, zahtjev za "koordinacionim MEHANIZMOM između EU i BiH", (dakle ne između entiteta) tihom prevarom nekog Fadila sa lisičijim očima je pretvoren u svoju suprotnost "koordinaciona TIJELA" IZMEĐU ENTITETA. Tako ispada da formalno prisustvo Zvizdića, prvoga u Vijeću ministara (a Vijeće nije nikakva Vlada države) samo svjedoci da BiH nema ništa protiv takvog nastupa RS-a, tj. nema ništa protiv državnosti i suvereniteta RS-a u pregovorima sa Evropom. Dakle, na ovaj način RS-u je omogućeno da prema Evropi nastupa kao suverena država. Znači, nastavlja se u ratu započeti proces legalizacije Srpske države u BiH - papir po papir, zakon po zakon, sve sami dogovori, bez javnosti i bez ijedne replike ili bar uslova da se obustavi poplava protu-ustavnih projekata (genocidnih diskriminacija) RS-a prema lokalnim stanovnicima nesrbima. Za to vrijeme glupavi federalni novinari i novinarke slave ovu reinkarnaciju suradnje RS-a sa EU ushićeno komentarišući u stilu: "Konačno smo krenuli naprijed prema EU."

Radi se o maestralnoj prevari gdje se riječ "koordinacija" upotrijebila onako kako RS to traži, a ne kako je tražila EU, a to je učinjeno uz pomoć ovog bijednika lisičjih očiju i morala običnog džamijskog štakora, SDA muslimana. (SDA muslimani su oni koji su se bez ikakva stida od Boga i naroda obogatili izdajom države, krađom i prevarom, ali ne propuštaju vanjske manifestacije svoje religioznosti, kao npr. masovne iftare na trgovima gradova da sav svijet vidi da je Karadžić bio u pravu kada je kazao da muslimani prave islamsku državu od BiH.)

Tako se izdaju po zakonu neophodni papiri RS-u od Zvizdića i naravno Izetbegovića koji je izgleda još lukaviji grobar Bosne od svog tate Alije. Lisičije oči ovog bijednika Novalića sve govore. On je posrbica koji zna balije iznutra, u dušu, svjestan da ostale balije misleći i samo o "lovi" njegovo služenje RS-u neće ni primjetiti. On uz osmjeh prostire preostale papire Bosne pod noge četnicima i uživa i ruga se u lice svojim žrtvama također "balijama" i valjda se osjeća moćnim kao nikad u svom bijednom životu jer po definiciji balija je "čovjek koji vodi brigu samo o sitnim šićarima".

Posebna priča su opet novinari sa FTV i ostalih medija koncentrisanih oko pravljenja priloga o svim mogućim vrstama iftara i ostale kuhane i duhovne klope pogodne da Bošnjake uspavane sprovode kroz zadnje dane postojanja njihove domovine dok Bošnjaci zamišljaju da provode mubarek dane u ibadetu - sve do sljedećeg klanja za koje im papire daju ova trojica prosvijećenih srbofila "muslimana srpske vjeroispovijesti".

Ako hoćete da pogledate šta se stvarno dešava oko "KOORDINACIONIH TJELA" između Alijinih "entiteta" treba progutati poniženje i svladati gađenje te češće otići na RTRS i vidjeti istinu, umjesto da se sluša intelektualni ciganluk federalnih medija u kojima je najveći domet priča o "lovi" i "lopovima" kao najbitnijim grijesima ovog šljama.



3. Kreću novi obračuni u SDA: Uklanjanjem Šepića bi počela čistka „neposlušnih“!

Autor: Patria,

Ponedjeljak, 13. Lipanj 2016. u 06:38

SARAJEVO - Predsjedništvo Stranke demokratske akcije imenovalo je novi Upravni odbor Političke akademije SDA u sastavu: predsjednik prof. dr. Dževad Hodžić, članovi prof.dr. Senadin Lavić, prof. dr. Enver Halilović, prof. dr. Sabahudin Ekinović, Salmir Kaplan, Asim Kamber i dr. sci. Bisera Turković, što je prošlo neopaženo u javnosti, piše novinska agencija Patria.

No, što se zaista krije iza smjene postojećeg UO Političke akademije na čijem je čelu bio profesor Nihad Fejzić? Dobri poznavaoci prilika u SDA znaju motive – ukloniti neposlušne, a prije svega odstraniti sa čela Političke akademije „buntovnika“ Senada Šepića, poslanika u Parlamentu BiH, koji je direktor ovog organa stranke.

Iz SDA dano je šturo priopćenje da je članovima UO istekao mandat, ali je jasno da je ovo novi obračun unutar stranke, a krajnji cilj je ušutkati Šepića u njegovim namjerama da zajedno s još nekoliko članova Šemsudinom Mehmedovićem, Salkom Sokolovićem i Sadikom Ahmetovićem vrate ugled SDA i povjerenje glasača.

Skrivena poruka predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i njemu odanih kadrova unutar stranke krije se i u činjenici da je u UO imenovan Asim Kamber (kompromitirani kadar za kojeg se vežu brojne afere u Sanskom Mostu), a koji je, slučajno ili ne, na svom blogu danima prije svog imenovanja slao otrovne strelice na račun Šepića. Ubrzo je stigla nagrada i postao je član UO Političke akademije SDA, a pitanje je dana kada će biti pokrenuta Šepićeva smjena.

Izvori Patrije iz SDA otkrivaju da za rad Političke akademije stranka ne izdvaja niti jednu marku, a upravo Šepić i bivši članovi UO zaslužni su za donacije. Raniji saziv UO Šepića je imenovao za direktora 2014. godine te njegov drugi mandat traje do 2018. godine.

Inače, nakon Kongresa SDA koji je održan 26. maja 2015. godine koji je obilježen krađom glasova delegata, a na što je upozoravao i Šepić sa još nekoliko istaknutih članova SDA poceo je pritisak na njega.

Da za vlastite interese pojedini članovi SDA potiskuju one za opće dobro građana znaju i ptice na grani, a na poštivanje Statuta stranke pozivaju se samo oni koji se usude javno kritizirati krive poteze unutar partije. Interesantno je da se neistomišljenici udaljavaju iz stranke, a visoko kotiraju članovi ogrezli u kriminalu ili pak u protuzakonitim odlukama.

Članovima stranke koji se često pozivaju na moral tako ne smeta činjenica da premijer FBiH Fadil Novalić odnosno njegova kćerka i još nekoliko članova porodice ima zajedničku firmu TMR sa ministrom u Vladi FBiH Nerminom Džindićem. Sukob interesa spominju još samo pojedini mediji. Do danas Novalić niti Džindić nisu makar na papiru napravili otklon od TMR-a.

Očito su i u SDA u ovom slučaju zaboravili na Statut na koji se pozivaju kada se otkaže „poslušnost“ stranci.



4. RE: SAMO U BOSNI PREVARA SA PIRAMIDAMA JOŠ TRAJE

Šarlatan je prava riječ. To sam tvrdio od početka. Nažalost stanje duha naroda u Bosni je katastrofalno. Vratili smo se najmanje 50 godina unazad. Kultura uopšte ne postoji.

I samo zatucane budale i totalne neznalice mogu vjerovati u ove Osmanagićeve bajke koje nas samo kompromituju u svijetu.

S. J.



5. Da li ste bili u Visokom i ulazili u tunele?

Poštovani gospodine Borogovac,

da li ste vi osobno bili u Visokom i ulazili u tunele?

Samo me to zanima. Hvala.

Srdačno, Nadira

Nadira V.

-----
KOMENTAR: Poštovana Nadira, nisam bio, ali to ništa ne dokazuje o postojanju piramida. Upravo suprotno, nema ni teoretske mogućnosti da bi ljudskom rukom građeni tuneli kroz ta brda mogli opstati hiljadama godina. U Bosni ima dosta tunela, npr. rudarskih okna, i ona se obično uruše poslije nekoliko decenija, bivaju potpuno zatrpana. Vidio sam na slikama nekakve tunele u tim "piramidama", i to su tuneli kroz običnu zemlju, poduprti običnim svježim (a ne megalitnim) drvenim gredama. To se i na fotografiji vidi da to nema veze sa nekim starim milenijima.

Dubrovnik je izgrađen samo prije nekoliko stoljeća, i znate šta je glavni problem za očuvanje zidina Dubrovnika: To što se zemlja stalno pomalo trese, tj. zemljotresi se ponavljaju nekad godišnje, nekada u nekoliko decenija. Zato, stalno pucaju i drobe se te zidine, polako i sigurno. Možete zamisliti kako bi se tek urušili navodni tuneli poduprti drvenom građom kroz nekih 15,000 godina - koliko li je od tog vremena bilo većih i manjih zemljotresa?

U Bosni su se tuneli gradili zbog raznih namjena, najčešće za rudarstvo. Međutim, gradili su se i iz religioznih razloga, i iz ratničkih razloga. Posjetio sam jednom katakombe u Jajcu. Eto Jajce ima tunele, a nema piramide. Postojanje tunela nije nikakav dokaz postojanja "piramida" i to, ni manje ni više nego, "piramida iz megalita".

A zašto je važno da se raskrinka ova prevara sa "piramidama"? Pa zato što sve što počiva na laži i prevari na kraju donese više štete nego koristi. Ne gradi se nauka na laži, ne gradi se kuća na lažnim temeljima, ne sadi se sjeme na neplodnoj zemlji. Što prije prestane ta prevara, bolje za sviju.

M. B.



6. ŠTA SVJETSKA NAUKA KAŽE O "PIRAMIDAMA"

Na FB nađosmo da je gosp. Mirica Kazić prevela iz Vikipedije šta svjetska nauka kaže o piramidama, citiram:

"Teorija o bosanskim piramidama pretpostavlja kako su brdo Visočica i još dva obližnja brda u okolici Visokog u Bosni i Hercegovini zapravo divovske piramide izgrađene ljudskom rukom unutar razdoblja između 12000 i 500 godina prije Krista. Njen autor je amaterski istraživač Semir Osmanagić. Znanstvene činjenice, te autentična arheološka i geološka istraživanja upućuju na isključivo geološke mehanizme koji su brdo oblikovali.[1][2] Nadalje, Osmanagićev projekt stručna zajednica osuđuje, ne samo zbog obmanjivanja javnosti, nego i zbog nestručnog iskopavanja kojim se uništava srednjovjekovni lokalitet starog grada Visoko.[3]

Znanstvena istraživanja na lokalitetu pokazuju da piramide ne postoje.[4][5][6] Evropska udruga arheologa javnom je izjavom 2006. godine izrazila kritiku i na račun bosanskohercegovačkih vlasti koje su teoriju o piramidama podupirale i financirale: "Ova spletka je okrutna prijevara na račun neupoznate javnosti i nema joj mjesta u svijetu istinske znanosti."[7]

213 metara visoko brdo Visočica, na kojemu se nekada nalazio stari grad Visoki približno je oblika piramide. Osmanagićeve iskopavanja otkrila su geološku strukturu za koju tvrdi da je popločana ulazna ravnina s tunelima, kao i kameni blokovi i drevni beton za koji pretpostavlja da je nekoć pokrivao građevinu. Osmanagić tvrdi kako je u iskopavanjima sudjelovao međunarodni tim stručnjaka iz Australije, Irske, Škotske i Slovenije, no većina arheologa koje je imenovao izjavila je kako nikad nisu pristali sudjelovati, niti da su ikada bili na lokalitetu.[8] Iskopavanja su počela u travnju 2006.

- kraj citata.

Svi koji su ikada čitali ikakav naučni rad znaju da se brojevima [1], [2], ... [8] citiraju pravi naučni radovi, objavljeni u pravim naučnim časopisima.



7. SDA i HDZ nastoje podijeliti Mostar kako bi sutra podijelili Federaciju

29. 06. 2016. / Vijesti.ba

Predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP)BiH Nermin Nikšić izjavio je veceras u Sarajevu da novi pokušaji podjele BiH neće proći jer to narodi ove zemlje ne žele i jer ima dovoljno onih koji će to zaustaviti.

U govoru na Svečanoj akademiji povodom obilježavanja 107 godina postojanja SDP-a, Nikšić je rekao da SDA i HDZ nastoje podijeliti Mostar kako bi sutra po istom principu podijelili Federaciju, a onda sa svojim partnerima iz Republike Srpske dovršili i podjelu Bosne i Hercegovine.

Istakao je da je BiH ponovo poligon na kojem se pokušavaju uspostaviti podjele po isključivo etničkom principu, a osim teritorije koja se nastoji označiti kao ekskluzivno područje nekog naroda, dijele se i preduzeća, gradovi, škole, bolnice, šume i sve ostalo.

Nikšić je naveo da je trenutna vlast u BiH, koja je posvađana skoro po svakom pitanju koje je bitno za budućnost BiH, ujedinjena jedino u podjeli zemlje.

Naglasio je da je Bosna i Hercegovina moguća samo na principima zajedništva, multietničnosti, pravde i jednakosti svih na svakom dijelu njene teritorije.

-----

KOMENTAR: Nadamo se Nikšić nije isti kao Lagumdžija, koji je dobro govorio dok je bio u opoziciji, ali bi čim dođi na vlast okretao list i uskakao u izdajnički voz.



8. ZLOČINI U ZVORNIKU

Autor: Avdo HUSEINOVIĆ, Preporodov Journal

Abdulaha su na kolac nabili

Godine 1992. sve se naglo promijenilo u Zvorniku, staroj bosanskoj čaršiji, jednoj od kapija na obali Drine, na granici Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Nakon što su 8. aprila 1992. godine snage bivše Jugoslavenske narodne armije i specijalnih jedinica Službe državne bezbjednosti Srbije, koje je predvodio Željko Ražnatović Arkan, okupirale Zvornik, reporter Televizije Beograd stajao je ispred džamije u ovom gradu. Sa munare se vihorila srpska zastava. Reporter je usplahireno govorio: „Zvornik je ponovo slobodan! Sa džamija se čuje muzika, srpska muzika!“

Nakon toga sve džamije su porušene, oko 3.000 Bošnjaka sa područja opštine Zvornik je mućki ubijeno. Hiljade ljudi je završilo u logorima Vojske Republike Srpske, od kojih je najbrutalniji bio logor smrti u Domu kulture u Celopeku, mjestu udaljenom desetak minuta vožnje od grada Zvornika. Dešavalo se da su u Celopeku logorašima sjekli uho, prste, polne organe, a roditelje i djecu tjerali da vrše određene bludne radnje. Više od 700 zvorničkih Bošnjaka iz sela u slivu rijeke Sapne, uhapšenih 1. juna 1992. godine na Bijelom Potoku, ubijeno je u logorima Tehnički školski centar u Karakaju, Domu Kulture Pilića i Gerina klaonici u Karakaju.

Ubistva u Gerinoj klaonici po svireposti su nadišla i najmonstruoznije nacističke zločine, tako da se, prema tvrdnjama nekih svjedoka, smrt strijeljanjem doimala kao humana gesta. Među ubijenim u ovim zločinima bila su u šestorica sinova rahmetli majke Nazije Beganović iz ulica: Muriz, Beriz, Idriz, Feriz, Ramo i Fahrudin, te muž Mustafa. U ulicama je danas najmanje 50 kuća u kojima nema muške osobe.


Najviše Bošnjaka u Celopeku je ubijeno za Bajram i za Vidovdan

Najveća zlodjela u Zvorniku počinili su pripadnici srbijanske specijalne jedinice „Žute ose“ tokom maja, juna i jula 1992. godine. Veliki zločin „Žute ose“ počinile su nad Bošnjacima iz mjesta Divić na ulazu u Zvornik. Po naredbi Slavka Erića, zamjenika komandira policije Zvornik, 162 čovjeka je iz Divića preveženo uz policijsku pratnju u Dom kulture u Celopek. „Žutim osama“ je komandovao Vojin Vučković Žućo, a u zločinima je prednjačio njegov brat Dušan Vučković Repić iz Umke kod Obrenovca, koji je logoraše ubijao, mučio, naređivao očevima i sinovima da se popnu na binu, skinu odjeću i vrše seksualne odnose. Najviše ljudi u Celopeku je ubijeno za Bajram 10. juna i za Vidovdan 28. juna 1992. godine.

U presudi Višeg suda u Beogradu od 16. decembra 2011. godine se navodi: „10./11. juni 1992. godine, uoči Bajrama, Darko Janković Pufta iz Kraljeva, u Dom kulture Celopek je ušao zajedno sa Dušanom Vučkovićem Repićem i još nekoliko drugih neidentifikovanih osoba, te su naredili da na binu Doma kulture izađu očevi i sinovi, da svuku odjeću sa sebe, te da vrše oralni seks među sobom sa mijenjanjem uloga u ovom činu, što su oštećeni morali da čine, a ostali da gledaju, pa je tako na binu izvedeno nekoliko parova očeva i sinova, među kojima su bili i Jahijagić Fikret i njegov sin Almir, Bikić Mehmedalija i njegov sin ili sinovac Šaban. Istom prilikom u Domu kulture Celopek, Pufta i Repić su lišili života najmanje 9 lica.

Neutvrđenog dana poslije Bajrama, Darko Janković Pufta je ušao u Dom kulture Celopek, sa još nekoliko nepoznatih osoba, kojom prilikom je nožem odsjekao penis Efendić Zulkarnejnu i uho Čikarić Enesu, a potom im naredio da odsječene dijelove svog tijela pojedu, što je Čikarić pokušao da učini, a kada to oštećeni Efendić Zulkarnein nije mogao da učini, Pufta je primorao Kuršumović Ismeta da to učini.“
Srbijansko Tužilaštvo navodi da su u Domu kulture u Celopeku bile zatvorene 163 osobe, a da su ubijena 44 logoraša, dok su preostalih 104 preživjela prebačeni u logor Batković. Za više od 20 ranjenih logoraša gubi se svaki trag.
Pored Arkana i Vojina Vučkovića Žuće, Zvornik su nagrdile i druge srbijanske jedinice, kojima su komandovali Stojan Pivarski iz Zrenjanina, kapetan Dragan, izvjesni Svetislav Mitrović Niški, kapetan Crni, te zločinačke formacije „Simini četnici“ pod komandom Sime Bogdanovića iz Rume, „Gogićevi četnici“ pod komandom Milorada Gogića iz Loznice...

Na području Zvornika srpski zločinci nisu poštedjeli ni Rome iz sela Skočić, gdje ih je u jednom danu 11. jula 1992.godine, srpska jedinica „Simini četnici“ iz Srbije, brutalno ubila 27, među kojima je bila i nerođena beba. Sticajem nekakvih sretnih okolnosti, Zijad Ribic je preživio strijeljanje i jedini je koji može posvjedočiti o danima užasa skočićkih Roma. „Simini četnici“ su Rome odvezli do jame u selu Hamzići gdje su ih, tokom noći, pojedinačno ubijali iz vatrenog oružja i noževima. Zijo Ribić, tada je imao samo devet godina, ali pamti svaki detalj. On je u ovom masakru izgubio cijelu porodicu, pa čak i nerođenu bebu, koja je bila u stomaku njegove majke.


U Abdulaha su nabili zašiljen kolac koji je prodro u njegovu utrobu oko 40 cm

Abdulah Buljubašić Bubica bio je vozač generalnog direktora privrednog giganta „Glinice“ Jefte Subotica. Također, kao jedan od najpoznatijih Zvorničana, bio je šef uprave Fudbalskog kluba „Drina“. Porodica Buljubašić sa dvoje djece, nakon okupacije grada, otišla je preko Drine u Mali Zvornik (Srbija), kod svog prijatelja Mila Tadića. Tu su bili izvjesno vrijeme, pa im je Mile dao automobil i vozača, izvjesnog Lozanovića, da ih odveze u Beograd. U Beograd su otišli kod kumova Delića, bili su kod Jefte Subotica, razgovarali s njim i njegovom suprugom.

U Beogradu je Bubica čuo od jednog direktora firme s kojim je fabrika Glinica sarađivala, „da se o njemu svašta priča, da je svašta radio i da se tvrdi kako je zadužen da sa nekim Bošnjacima ubije direktora Jeftu Subotica“. Njegovo dvoje djece, supruga Jasna i punica, 14. aprila 1992. godine su otišli u Njemačku, gdje mu je živjela svastika. Preko direktora Subotica i njegovih prijatelja u Beogradu saznali su da Bubicu optužuju za razna djela i zbog toga je Bubica odlučio da se vrati u Zvornik, te insinuacije razotkrije i dokaže da su lažne, da je on častan i pošten čovjek. Jefto Subotić mu je rekao da po njega dolazi drugi vozač, Tanasković, pa mogu zajedno da odu u Zvornik, da on ode u policiju i da te stvari raspravi i odbaci sve optužbe.

Supruga Jasna je došla iz Njemačke i sa Bubicom odmah otišla u policiju, u Karakaj, u prostorije fabrike Standard, gdje je bila smještena policija. Tamo ih je primio čovjek, koji se predstavio kao Marko Pavlović, sa njima je ljubazno razgovarao, uzeo im podatke, Bubica mu je saopštio kako je čuo optužbu da planira ubistvo Jefte Subotica, da to nije tačno, a Marko mu je odgovorio da je dobro što se javio, da nema nikakvih problema, dao im propusnice i savjetovao ih da se ne zadržavaju puno u gradu zbog toga što je rat.

Oni su stanovali kod Mila Tadića, koji je jednom rekao Bubici da mu nije prijatno što su kod njega, pa je Bubica pozvao Jeftu Subotica, direktora koga je godinama vozio i rekao mu da će sa suprugom ici u Njemačku, na šta mu je Subotić odgovorio „da je možda i najbolje da tako uradi“.

Bubica je sa porodicom bio u Njemačkoj do 9. maja 1992., kada su se vratili u Zvornik, i to nakon što su obavješteni da je Radio Zvornik objavio „da se svi koji su otišli iz Zvornika, ako namjeravaju da se vrate, moraju vratiti do 15. maja 1992. Ukoliko se do tog roka ne vrate, izgubiće stan, svu imovinu i posao“.

Došli su ponovo u Mali Zvornik, u kuću svog prijatelja Mila Tadića. Bio je 11. maj kada su krenuli prema opštini u Zvorniku da se prijave. Kada su bili u blizini opštine, Bubica je pokazao supruzi Jasni izvjesnog Zebića, koji je sa njim radio u Glinici, zatim se Jasna pozdravila sa kolegicom Verom Plazinić, koja je upravo naišla i tada je vidjela da jedan čovjek pretresa Bubicu. Kasnije je saznala da se taj čovjek zove Mile. Onda je primjetila da je Zebić uhvatio Bubicu za ruku i poveo ga niz ulicu. Tako je Bubica uhapšen i njegova supruga Jasna ga više nikad nije vidjela.

Sve vrijeme, od momenta Bubičinog hapšenja, pa do momenta kada je saznala da je ubijen, Jasna je bila u kontaktu sa majorom Markom Pavlovićem. On joj je rekao da je njen muž učinio strašne stvari, da ga je on poslao u zatvor. Zatim joj je objašnjavao da ga vida, da je on dobro, ali stalno je odlagao i nikad joj nije dozvolio da ga vidi. Na kraju, Marko Pavlović joj je rekao: „Vaš muž nije zaslužio da živi... Idite i stvarajte prostor za život sebi i djeci, za njega nema nade.“ Jasna je tada shvatila da je Bubica u velikoj opasnosti pa je napisala pismo majoru Pavloviću, koje mu je lično predala, tražila je da joj omogući da ga makar posljednji put vidi, jer je čula da se Bubica nalazi u zatvoru na zvorničkoj Ekonomiji. Međutim, 19. maja 1992. kod nje u stan dolazi Zebić koji je uhapsio Bubicu, izjavljuje saučešće i saopštava Jasni da je njen muž strijeljan.

U tački III beogradske optužnice navodi se „da su 12. maja 1992. optuženi Ivan Korac Zoks i Dragan Janković Pufta izveli Abdulaha Buljubašića Bubicu, mučili ga, tukli i naredili mu da skine odjeću, klekne na koljena i savije se naprijed, u kojem su mu položaju u anus nabili zašiljen kolac koji je prodro u njegovu utrobu oko 40 cm, dok su za to vrijeme drugi iz skupine to promatrali, a Buljubašić umro od povreda sljedeći dan“.


Svirepi ratni zločini – a, Zvornik šuti li šuti!

Dušan Vučković Repić je 17. marta 2005. godine uhapšen i nakon istrage našao se u optužnici Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu, zajedno sa još šestoricom optuženih za najmonstruoznija zvjerstva počinjena u Zvorniku i okolini. Na jutarnju prozivku šest pritvorenika u grupnoj sobi beogradskog Centralnog zatvora, 20. novembra 2005. godine, nije se oglasio. Ostao je u krevetu hladan i ukočen, te nije bilo teško ustanoviti da je mrtav. Umro je na osam dana prije početka suđenja za ubistvo najmanje 22 i protjerivanje 1.822 muslimanska civila iz zvorničke opštine 1992. godine. Zvanična istraga je objavila da je umro usljed teškog oboljenje srca, mada su prve reakcije na njegovu smrt bile da je zločinac smrću zauvijek ušutkan.

Presudom Sudskog vijeće Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osuđeni su zločinci iz „Žutih osa“: Dragan Slavković Toro iz Kraljeva (na 13 godina zatvora), Ivan Korać Zoks iz Berana (na 9 godina) i Siniša Filipović Lopov iz Rume (na tri godine zatvora).

Darku Jankovića Puftu iz Kraljeva, pripadnika jedinice „Pivarski“, 16. decembra 2011. godine, Viši sud u Beogradu za zločine u Celopeku osudio na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Predsjednik „privremene vlade“ Zvornika Branko Grujić za zločine u Zvorniku osuđen je na 6 godina, a Branko Popović, tadašnji komandant Štaba Teritorijalne odbrane Zvornika, na 15 godina zatvora.

Komandant Vojin Vučković Žućo nikada nije smijenjen sa dužnosti „komandanta ubica“. U Beogradu je u potpunosti amnestiran za strašne zločine koji su pod njegovom komandom počinjeni u Zvorniku.

Da li je srbijanskim monstrumima u Zvorniku ideja vodilja za metodu izvršenja gnusnog zločina bila knjiga „Na Drini ćuprija“ nobelovca Ive Andrića, i u kakvim je strašnim mukama, na kraju 20. stoljeća, umirao ugledni Bošnjak nabijen na kolac u svom rodnom gradu, nikada nećemo saznati. Hvala Gospodaru svih svjetova, pa danas imamo DNK, inače bi lahko mogla zaživjeti laž da su u masovnim grobnicama u srednjem Podrinju umjesto Bošnjaka Srebrenice i Zvornika, zapravo Srbi iz Zvornika, Bratunca..., ili da su u Tomašici umjesto Bošnjaka Prijedora, ubijeni Srbi prilikom deblokade Bihaća 1995. godine.

Prošle su 24 godine od ovog strašnog i prešućenog zločina. Od Abdulaha Buljubašića Bubice, ni do danas nema ni traga ni glasa. Jefto Subotić, njegov direktor i čovjek koji je umiješan u zločin, umro je 12. januara 2015. u 89. godini života u Beogradu. A, Zvornik šuti li šuti.



9. KOMENTAR: ZAŠTO SMO DO SADA RIJETKO PISALI O STRAHOTAMA GENOCIDA

Mi rijetko pišemo o genocidu. Razlog je što tu za nas nema ništa iznenađujuće, intrigantno. Naime, to da Srbi ubijaju Bošnjake da bi ih istrijebili i proširili "srpske teritorije", to je za nas jedna datost, kao što je datost da je zimi hladno, ljeti toplo itd. Nas ne iznenađuje što Srbi hoće da uzmu što veći komad Bosne, intrigantno je zašto im to "naši" predstavnici dopuštaju, čime kopaju smrtnu jamu za bošnjački narod. Zato pišemo više o "našim" nego o Srbima.

Međutim, odlučili smo da objavimo i poneki članak o genocidu, da pružimo otpor ovome narastajućem cunamiju jugonostalgije i novokomponovanoga bratstva i jedinstva, a koje provode sami "Bošnjaci", a u stvari posrbice, koji su postali svjesni svoje dobre uvezanosti u vlasti i medijima ohrabrili se. Jedan Bošnjak ironično to prokomentarisa na FB: "Jes' mi zao što nisam Srbin, pa da me svi Bošnjaci vole."

A što se tice genocida u Zvorniku, u gornjem Huseinovićevim člankom je obuhvaćen samo mali dio. Ja sam rodom iz Zvornika i u Tuzli sam imao stan. Kada mi je žena izbjegla sa djecom u Hrvatsku, ja sam izbjeglicama iz Zvornika otvorio svoj stan. Tako znam da je veliki broj Zvorničana ubijen već u prvim satima okupacije. Spominjali su imena lokalnog novinara Kjasifa Smajlovića, matematičara Kujundžića. Znam da su ubijeni i ljudi iz moga sokaka u Beksuji, Faik Caklovica i sin Muje Kokora. Jedan Zvorničanin, koji je bio izbjeglica kod moje rodice Velide Šahinpašić u Tuzli je sa drveta gledao kada Arkanovci žicom kolju njegove komšije. Kazuje da je jedan od zaklanih prije napada govorio: "Kakvo bježanje!? Ja sam studirao u Beogradu, imam toliko prijatelja Srba." U stvari većinom su takvi stradali, oni koje je jugoslavensko propaganda o "toploj slavenskoj duši" zaslijepila, te nisu pobjegli.

Jednoga dana zvornički novinar Hasan Hadžić, koj je jedno vrijeme živio kod mene, dođe sav potresen i reče: "Danas je u Tuzlu došao čovjek, zove se Fedahija Smajlović, on je jedini preživio strijeljanje 400 Zvorničana iz logora Karakaj." Strijeljani su bili mještani zvorničkog sela Djulici i okoline. Interesantno da su seljani Djulića otjerali Hajru Mesića kada je došao da organizuje odbranu riječima: "Protiv koga da se branimo, zar protiv naše armije!?" i sa cvijećem su dočekali JNA.

Jednoga dana, borac iz zvorničkog sela Liplje, kojemu su četnici u jedenom pokolju ubili ženu odmah na početku, jednoga dana sav sretan dolazi u moj stan i kaže: "Saznao sam da je moja žena lako umrla, da je nisu silovali."

Nažalost, beskonačna je priča o ovome genocidu, ali prepuštam umjetnicima i novinarima kalibra Avde Huseinovića i Hasana Hadžića da je ispričaju, a mi u Glasniku ćemo se uglavnom baviti analizama politike naših posrbica koji su za račun velike Srbije zasjeli na vlast u BiH i onda sve to omogućili.

M. B.



10. RE: HADŽIFEJZOVIĆ - LATIĆ – GALIJAŠEVIĆ

Srbija nastavlja specijalni rat protiv nezavisne države Bosne i Hercegovine i u tom cilju, pored ostalog, koristi i svoje trabante u Bosni i Hercegovini. Sluzi se raznim sredstvima i metodama a jedan od tih sredstava su tzv. „analitičari“ Lažanski i B(g)alijašević (baš im prezimena odgovaraju).

Sasvim je tačno, a već tada se znalo (pročitani su) da se slučaj Moševac vodi iz Beograda isto kao i Agrokomerc itd. Sve je to isfabrikovano u cilju destabilizacije Bosne i Hercegovine. Tako da autor svoje knjižice i pisanija može okačiti mačku na rep. Pored toga, a u istom cilju, danas se koriste razni kvazi-mediji kao što su Kurir, Blic, Alo itd. za koje piše i cenzuriše ih tamošnja obavještajna sluzba. Režimu oni služe da iznese javno ono što stvarno misli, ali zbog Evrope ne smije da javno kaže i radi. Bosanski (nažalost) najveći list Avaz, televizija OBN pa agencija Srna i još neki drugi mediji samo dezinformišu i zaglupljuju već ionako zbunjen i zaglupljen narod.

Avaz je u stvari opasan tabloid koji neprovjereno prenosi razno smeće iz srbijanskih gore pomenutih žutih novina. A OBN televizija je sve samo ne nezavisna i koja pored toga glupim serijama vrši pravi kulturocid nad narodom.

S. J.



11. RE: CUNAMI JUGONOSTALGIJE - ZLOUPOTREBA TITA

Članak o Titu je veoma značajan jer je jedan od rijetkih koji kratko ali jasno i objektivno ocjenjuje stvarni karakter Titove vladavine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake (tadašnji naziv: Muslimani).

Istog sam mišljenja i uvjek sam tvrdio da bez Tita ne bi bilo ni Bosne niti Bošnjaka. Bošnjaci zaboravljaju da su dobili priznanje svog identiteta za vrijeme Tita i što je najvažnije, svi protjerani (kao i sada, najvećim djelom muslimani) su bili vranice na svoje ranije posjede i to u roku manjem od godinu dana od završetka Drugog svjetskog rata!

Smail Jonuz






This Page is Published on July 2, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:.02.07.2016. - Last modified:28.07.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE