ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo Čamo


ACTUA HOME PAGE





 




MOŽE BITI SAMO JEDNO - BOSNA I HERCEGOVINA

Piše: Hamdo Čamo



Glasački listić, Referendum 1992

Bilježila se 1986. godina kada je film visoke rezolucije „Highlander - There Can Be Only One“ ugledao svjetlo dana. Tada je svijet na bjelini velikog platna mogao pogledati temu staru koliko i samo čovječanstvo - borbu između dobra i zla.

Kao i davno prije, borba dobra protiv zla uveliko podsjeća na opće stanje u BiH

Upravo danas, kao i davno prije, borba dobra protiv zla uveliko podsjeća na opće stanje u Bosni i Hercegovini. Pojedine države svijeta koje svoj tehnološki napredak mogu zahvaliti izvozom naoružanja i održavanjem sukoba u svijetu, zapravo predstavljaju najveće zlo koje planeta Zemlja ima. Veće od 'terorizma', jer su same oličenje terorizma, jer ga same u ogromnim količinama proizvode i izvoze. Naime, tako 'mašinerija terorizma' danas u svijetu uveliko funkcioniše. Tamo gdje terorizam ne postoji, proizvodi se i održava „uz zalihe bez ograničenja“. Sve što će uslijediti na prostorima bivše Jugoslavije događalo se neposredno nakon završetka Zaljevskog rata „koji se odigrao početkom 1991. godine između Iraka i međunarodne koalicije na čelu sa SAD-om, a kojemu je povod bila iračka invazija i zaposjedanje Kuvajta u avgustu 1990. godine“.

Nakon disolucije SFR Jugoslavije i događaja koji su doveli do prestanka pravnog postojanja SFRJ kao Ustavotvorne države, od njenih republika i pokrajina – kako je Ustav SFRJ i predviđao - dolazi do stvaranja zasebnih država na širem prostoru Balkana. U priznavanju novih država od strane Međunarodne zajednice nije bilo većih problema, osim priznanja Republike Bosne i Hercegovine, od koje se kao jedine među ostalima tražila u najosjetljivijem momentu referendum kao potvrda – da nije riječ o secesiji već o disoluciji – čiji rezultati će biti priznati i od strane Badinterove komisije[1]. Taj jedinstveni referendum, na koji će izaći 66% građana Republike Bosne i Hercegovine svih konfesija i političkih ubjeđenja, pokazaće da je većina njenih građana za jedinstvenu, cjelovitu, suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Evropska zajednica je rezultate referenduma, održanog krajem februara i početkom marta 1992. godine, uz  potpunu kontrolu  Badinterove komisije priznala i kao takve vjerodostojno objavila. Međutim, nekoliko mjeseci prije održavanja referenduma (14. oktobra 1991.), izrečene prijetnje Bošnjacima i Republici Bosni i Hercegovini od strane Radovana
Karadžića u Skupštini R BiH o njihovom nestanku, pretvoriće se u otvorenu agresiju. Teško da jedan referendum može biti uzrokom agresije, ali sva naknadno objavljena video-dokumentacija - od Gazimestana do susreta u Karađorđevu i den Haagu - otkriva obim pravih namjera u ostvarenju velikosrpskih i velikohrvatskih pretenzija i apetita.

Odmah nakon objavljenih rezultata referenduma, 5. aprila 1992. Uslijedila je agresija ostataka JNA u službi Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Već 6. aprila 1992. Slijedi međunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine od strane EU i SAD. Na dan 22. maja 1992. Republika Bosna i Hercegovina postaje punopravna 177. članica UN ispred kojih se na jarbolima zavijorila zastava  sa ljiljanima, ukinuta 1998. godine uredbom visokog predstavnika Carlosa Westendorpa pod izgovorom „radi smetnje, bržeg mira i pomirenja“. Uskoro će uslijediti dalja ukidanja simbola Republike Bosne i Hercegovine i bosanske državnosti.

Krene li kojim slučajem iskonski stanovnik  bosanskohercegovačkih prostora kroz vrijeme, ako želi, prepoznaće sebe i svoje korjene, a oni počinju u zemlji koja se nekada davno zvala Ilirik, u kojoj je nakon smrti svoga muža, kralja Agrona - silom prilika prijestolje preuzela kraljica Teuta. Iliri su iza sebe ostavili više znamenja koja nisu samo od arheološke veći historijske vrijednosti.

Rezultati studije koju je objavila švicarska iGenea

Mada su mnogi autori potrošili tone papira smatrajući i zastupajući mišljenje da su narodi Bosne i Hercegovine Slaveni, zapravo griješe, jer ih pobijaju rezultati studije koju je objavila švicarska iGenea, po čijim rezultatima istraživanja Bosanci i Hercegovci nose više genetskog koda Ilira (40%) i Teutonaca (20%) nego Slavena (15%) ili Kelta (15%). Procenat genetskog koda Ilira duplo je veći Bosancima i Hercegovcima u odnosu na druge narode u njihovoj okolini. Autor Noel Malcolm pišući Historiju Bosne također napominje da se "današnje pučanstvo u Bosni može mirne duše smatrati slavenskim". U nastavku dalje navodi "najstarije stanovnike o kojima imamo kakve-takve historijske podatke jesu Iliri, skup plemena što su zauzimala veći dio današnje Jugoslavije i Albanije (uključujući tu bar južni dio Bosne) i govorila indoevropskim jezikom srodnim današnjem albanskom.“[2]

Dalmati

Ime plemena po kojem je Dalmacija dobila ime, Dalmati, vjerovatno vuče porijeklo od albanske riječi koja znači "ovca", delmè. To je pleme nastanjivalo dio zapadne Bosne, a arheološki nalazi s nekoliko mjesta u Bosni pokazuju da su ilirska plemena bavila stočarstvom, napose uzgojem ovaca, svinja i koza.[3]  Dok su Srednju Bosnu naseljavali Dezijati, Istočnu Bosnu naseljavali su Autarijati. su u sjeverozapadnoj Bosni živjeli su Liburni koji su bili čuveni po pljačkama (na tlu današnje Hrvatske prostirali su se uz sjeverni dio Jadranskog priobalja). Sjevernu Bosnu nastanjivali su Mezeji, a Ardani su živjeli južno od Liburna, dok su Antiari živjeli još dalje prema jugu. Tu su i mnoga druga ilirska plemena od kojih treba svakako pomenuti plemena Laboda i Daorsa. Migracijom Gota i Kelta u četvrtom i trećem stoljeću p.n.e pomjerena su mnoga ilirska plemena sa svojih bivših područja. Njihovim dolaskom plemena su se međusobno miješala, na što upućuju Skordisci, mješavina ilirsko-keltskih plemena sjeveroistočne Bosne. Dok su Bosansku Krajinu naseljavali Japodi, južni dio Bosne i Hercegovine nastanjivali su Ardijejci i Daorsi.

Ošaniću kod Stoca

Ostaci drevnog grada Daorsa, poznatog kao Daorson mogu se još uvijek vidjeti u Ošaniću kod Stoca.[4] U dubini bosanskog teritorija nalaze se ostaci ilirske prijestolnice i tvrđave Arsa (naziva ilirskog porijekla), koje će egzistirati vjekovima prije nego će u Srednjem vijeku neko slučajno ili namjerno preimenovati u Ras (što nije naziv ilirskog porijekla), odakle će odjednom niknuti srpska prijestonica srednjovjekovne države Raške, čiji je glavni grad – da slučajnost bude veća - bio Ras, ilirska prijestolnica iznad Novog Pazara, iz nepoznatih razloga zatvorena do današnjih dana za posjete i spoljašnji svijet. Naselje Arsa (preimenovano u Ras) na području je današnjeg Sandžaka (tur. zastava) koji je tokom petstogodišnje Osmanske vladavine postojao kao Novopazarski sandžak, administrativna jedinica Turske, čije je sjedište bio Novi Pazar, po kojem je današnji Sandžak upravo i dobio ime. Sandžak je do Austro-Ugarske okupacije 1878. godine bio dio Bosanskog ejaleta, a nakon aneksije Bosne i Hercegovine ponovno je predat na upravu Osmanskom carstvu 1908. Godine. Četiri godine kasnije (1912.) Sandžak su zauzeli Kraljevina Srbija (1882 - 1918) i Kraljevina Crna Gora (1910 - 1918) tokom prvog balkanskog rata, kojeg su potom podijelili između sebe.

„U Oglavku i Koščaku (odmah kraj mjesta Sućuraj), prema još uvijek živoj narodnoj predaji, nalazili su se dvori ilirske kraljice Teute. Za potvrdu ove legende ne postoji pisani dokument jer su Iliri bili nepismeni. Historijske činjenice su slijedeće: sredinom 4. stoljeća p.n.e. ilirsko pleme Ardijejci dolazi na more te naseljava područje oko ušća rijeke Neretve i današnje Makarsko primorje; Ardijejci su bili poznati ratnici, a dolaskom na more brzo savladavaju pomorske vještine te postaju gusari koji napadaju prvo grčke, a kasnije rimske brodove; za izvođenje gusarskih aktivnosti na ovom području Sućuraj je upravo idealan jer postoji duboka uvala u kojoj se mogu neprimjetno sakriti brojni brodovi, a na brdu iznad Sućurja može se postaviti osmatračnica i kontrolisati pomorski promet na ovom području; iz Sućurja se može vrlo brzo zaskočiti i osvojiti brodove koji su ovuda često prolazili. Osim toga uz uvalu Sućuraj nalazi se veliko i plodno polje, a poznato je da su Ardijejci imali do 300 000 kmetova koji su radili u poljima dok su oni ratovali ili se zabavljali na čestim gozbama s dosta piva, vina i medovine.

Sredinom 3. stoljeća p.n.e. ardijejski kralj Argon uspio je ujediniti više ilirskih plemena te je svoju državu proširio na područje od Biograda (kraj Zadra) do rijeke Drim (u današnjoj Albaniji). Kralj Argon umro je 231. godine p.n.e. od prekomjernog uživanja alkohola. Vlast je naslijedila njegova žena Teuta jer je njihov sin Pinos bio maloljetan. Teuta je vladala do 219. godine p.n.e., a proslavio ju je njezin vojskovođa Demetrije Hvarski, koji je osvojio grčku koloniju Pharos (danas Stari Grad na Hvaru). Teuta se vrlo brzo našla u ratu s Rimljanima jer njima gusarenje Ilira nikako nije odgovaralo. Ovaj rat je unatoč početnim uspjesima Teuta izgubila kad je Demetrije prešao na stranu Rimljana te se morala skloniti u tvrđavu Risan u Boki Kotorskoj (danas u Crnoj Gori). Od velike Ilirske države kojom je vladala ostalo joj je samo područje od Boke Kotorske od ušća Drima.

U prilog legendi o kraljici Teuti u Sućurju su i mnogobrojne amfore iz potopljenih rimskih galija u okolici Sućurja. Na lokalitetu Koščak sjeverozapadno od mjesta Sućuraj postoje ostaci kasnoantičkog zida u narodu zvanog „Teutin zid" – mogući ostaci dvora kraljice Teute. Također, otkriveni su i ilirski grobovi s kostima, keramikom i morskim puževima. Brojne su i ilirske gomile, a najpoznatija od njih je Velika gomila (staro Ilirsko groblje). U okolici Sućurja ima još mnogo nalazišta iz doba Ilira koji svjedoče o njihovoj prisutnosti prije više od 2300 godina.

Rimljani su dugo vodili rat protiv Ilira. Zabilježeno je da su pokrenuli veliku ofenzivu 153. godine pr. Krista. Te bitke vodile su se i oko Sućurja jer je tada bio na granici rimske i ilirske države. Godine 47. pr. Krista vodila se velika pomorska bitka kod Ščedra između flote Pompeja pod vodstvom Marka Oktavijana i Cezarovog vojskovođe Vatinija Publija. Marko Oktavijan je ovu bitku izgubio i povukao se prema Visu. Otok Ščedro nije daleko od Sućurja pa su sućuranska luka i uvala Mrtnovik vjerovatno bili sidrište rimskim brodovima prije i poslije bitke. Dakle, područje Sućurja vjerovatno je došlo pod rimsku vlast u 2. ili 1. stoljeću p.n.e.“[5]

Najviše podataka o Teuti bilježi grčki historičar Polibije. Njegovim se tekstom poslužio Dimitrije Demeter za dramu Teuta. Na otoku Svecu nalazi se utvrda za koju legende govore da je pripadala ovoj ilirskoj kraljici, pa se zbog toga i zove Kraljičin odnosno Teutin grad i Teutina kula.[6] Otok Svetac, petnaest nautičkih milja udaljen je od Komiže. Panoramom otoka dominiraju ostaci utvrde Teutinog grada kojim će nas Tin Ujević kroz njegov ''Teutin dvor''[7] voditi opisom svog putovanja i boravka na otoku, promatrajući prirodu i okoliš koji ga okružuje.

Progoni, neznanje i zaborav vlastite historije garancija je da će je preuzeti drugi narodi kao svoju.

To se stanovnicima Bosne i Hercegovine događa iz stoljeća u stoljeće.

Propašću antičkog svijeta nestaju pisci koji se zanimaju za prošlost Ilira. Njihovo ime, međutim, nije zaboravljeno. Velika uloga koju su Iliri imali u sklopu Rimskog Carstva i činjenica da je njihovim imenom nazvana jedna vrlo značajna rimska provincija, razlogom su da se ime Ilir pojavljuje i kasnije, u srednjem i novom vijeku, posebno od XV st. dalje, za označavanje naroda koji su živjeli u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka.

Slavno ime Ilira moralo je u razini slavenskih naroda koji su u ranom srednjem vijeku doselili na Balkan izazvati želju da se njime okite, pa tako već u XII stoljeću možemo zabilježiti mišljenje, koje će se kasnije često pojavljivati, da su stari Iliri govorili slavenskim jezikom (ruski ljetopisac Nestor i drugi).

Papa Pio II naziva Južne Slavene "Illyricae gentes", a Šibenčanin Juraj Šižgorić piše djelo "De situ Illyrae et civitate Sibenici" (1487). Po Hvaraninu Vinku Pribojeviću Slaveni su autohtoni na Balkanu, pa su stoga slavenske narodnosti ne samo ilirski vladari Agron, Teuta i dr., nego i Aleksandar Veliki, pa i Aristotel. Ista misao o autohtonosti Slavena nalazi se i u poznatom djelu Dubrovčanina Mavra Orbina "Il Regno degli Slavi" (1601), a Bartol Kašić piše gramatiku ilirskog, a zapravo hrvatskog jezika "Institutiones Linguae Illyricae", (1604). Filipu Grabovcu, kao i mnogim drugim piscima, hrvatski je isto što i ilirski, pa stoga i daje naslov svome djelu "Cvit razgovora naroda iliričkoga aliti rvackoga" (1747).

Teorija o autohtonosti Slavena, posebno Hrvata, na zapadnom dijelu Balkana oduvijek je imala političko značenje, no tek su Ljudevit Gaj i ostali hrvatski preporoditelji u prvoj polovici XIX stoljeća dali toj teoriji izrazito političko obilježje. Gaj je u svom više političko-pragmatičnom, a manje znanstvenom radu "Ko su bili stari Iliri?", koji je izlazio u nastavcima u časopisu Danica ilirska (od br. 10 do br. 15 tokom 1839.), pokušao dati historijsko opravdanje za upotrebu ilirskog umjesto narodnog imena za označavanje političkog pokreta kojemu je on bio vođa. Gajevu "historijsku" argumentaciju, naravno, nije bilo teško osporiti[8], no nije se on previše ni trudio da dokaže svoju tezu. Jer, ni njemu, a ni ostalim njegovim političkim istomišljenicima, nije u to vrijeme bilo stalo do takvih historijskih istraživanja, nego do pronalaženja političke platforme za ujedinjenje Južnih Slavena.[9]

Ilirski jezik će svoje postojanje na Balkanu nastaviti i nakon 17. stoljeća.

Muamer Zukorlić, bivši sandžački muftija, a današnji zastupnik u Skupštini Srbije, u više svojih javnih tribina svoje izlaganje je počinjao i završavao riječima: "Mi Bošnjaci smo Balkanska gospoda! Mi Bošnjaci nismo ni Turci, nemoj da mi zamjere Turci, a ni Slaveni, nemoj da nam zamjere ni Slaveni. Mi smo Iliri."

Ovakve izjave imaju i svoju naučnu podlogu. „Bošnjaci su u 60% svoje etno-genetske strukture Iliri, koji su usljed kulturološko-fenomenoloških uticaja (trgovina, vojska itd.) sasvim uobičajenih u srednjevjekovnoj Evropi, prihvatili jezik ali i ništa više od okolnih Slavenskih plemena”, potvrđuje prof. dr. Enver Imamović.

Nakon objavljenih rezultata istraživanja DNA kod Bošnjaka, osim istraživača i sama šira evropska javnost ostala je zatečena.

Haplotip I1a ili "Vikinški marker" rasprostranjen je uglavnom u Skandinaviji, Islandu i u Velikoj Britaniji. Haplotip I1b, svoje najveće prisustvo u Evropi ima u Bosni i Hercegovini među Bošnjačkim narodom. Do sada je bilo nezamislivo da postoje izvan Skandinavije potomci prvih Evropljana, a onda tamo negdje rezultati istraživanja potvrde da je u BiH među Bošnjacima najveća koncentracija haplotipa I(I1b) od nevjerovatnih 55% što čini veću koncentraciju ove haplogrupe nego u Skandinaviji, čime je ovo otkriće šokiralo ne samo istraživače, već i evropske naučnike. Bez sumnje Goti su svojim migracijama tokom III i IV stoljeća n.e. donijeli kod svoje haplogrupe i predali je na Balkanu Bošnjacima.

Upravo je uspješno prezentirana knjiga dr. Bisere Suljić Boškailo "Goti u Bosni", koja će u historijskim i naučnim krugovima vjerovatno donijeti nešto više svjetla u inače neobično mračne historijske poglede i falsifikovanja ne toliko Ilirskom porijeklu Bošnjaka, koliko o u javnosti malo poznatom historijatu prisustva Gota u Bosni.

Od Rimskog Carstva, preko Tatara, Vatikana pa sve do Napoleona - svi nazivahu Bosnu isto: Iliricum. Svi osim – Srba. Suvišno je ponavljati i pisati nešto pored toliko junačke mitomanije i djela slavne srpske književnosti: Kosovskog boja, Načertanija, Njegoševog vijenca i Istrage poturica, Gazimestana i Karađorđeva. Na redu su referendumi i odluke koje vode ko zna kojim putem, koji će se kao i ovi pominjati.

Historija govori da su ranije oni koji su osvajali i porobljavali u Bosni rušili naše, da bi njihovo došlo u prvi plan. Posljednjih stoljeća i nešto desetljeća ljudi su rušili svoje, pri čemu su bili suroviji nego tuđinci.  Postali su produžena ruka Beograda i Zagreba, uvjereni da su ono što nisu, izgubljeni u prostoru i vremenu, prokleti i nepriznati od jednih i drugih. Tako je sa onima koji se odriču i ne priznaju vlastitu domovinu, već je olako mijenjaju za neke druge, rezervne domovine. Rezervna domovina ostaje uvijek rezervna i nikad ne može biti kao ona prva i prava. Čovjek je samo u svojoj domovini svoj na svome, dok je u svim drugima, bio prihvaćen ili ne, uvijek tuđin.

Danas se oživljavaju opet projekti zločina

Danas se oživljavaju opet projekti zločina prema kojima svijet, da li slučajno ili namjerno, nije previše mario. U Hrvatskoj i Srbiji podjednako oživljavaju se zločinci, vrši se revizija prošlosti, ruše se spomenici antifašizma. Dok manji entitet RS ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH, u Hercegovini se oživljava Herceg Bosna tamo, gdje je Boban stao nakon rušenja 100 vjerskih objekata samo na području djelovanja HDZ-a i HVO-a. Međunarodna zajednica, OHR, PIC s namjerom ignorišu antidejtonsko djelovanje onih kojima je sud već donio presude za ono što isti danas opet rade. „Krajnje je vrijeme da se prizna slom hrvatske politike (prema BiH) i da se kaže kako je ona rezultirala katastrofalnim posljedicama“, izjaviće Alain Finkielkraut.
Bosna i Hercegovina nema kalibar jednog Ćosića koji se nakon genocida nad Bošnjacima ovjekovječio izjavom: „Laž je u istoriji očuvala srpski narod taman toliko koliko i junaštvo!“ Ono što se prepoznaje kao „laž i srpsko junaštvo“ koji su doveli do genocida u Republici Bosni i Hercegovini, zapravo je najveći poziv Bošnjacima da konačno poput 'Instituta Vizentala' trebaju imati vlastiti koji će goniti ratne zločince.

Najbolja moguća poruka političarima koji državu štite „do posljednjeg Bošnjaka“ i stanovnicima Bosne i Hercegovine - koji nemaju namjeru priznati svoju domovinu i uzeti učešća u političkim i demokratskim procesima – dolazi od stranaca, da je bolje za sve njih da jednostavno napuste Bosnu i Hercegovinu.

Bilježila se 1986. godina kada je film visoke rezolucije „Highlander - There Can Be Only One“, (njem. „Highlander - Es kann nur einen geben“), ugledao svjetlo dana. Tada je svijet na bjelini velikog platna mogao pogledati temu staru koliko i samo čovječanstvo - borbu između dobra i zla. Upravo danas, kao i davno prije, borba dobra protiv zla uveliko podsjeća na opće stanje u Bosni i Hercegovini.

Kada je predsjednik SAD Clinton dobio drugi mandat, za šefa State Departmenta postavio je Madeleine Albright koja će u maju 1997. predstaviti novu američku politiku i strategiju prema Bosni i Hercegovini riječima: “Cjelovita Bosna i Hercegovina od dva multietnička entiteta biće nastavljane – izgrađivana s nama ili bez nas. Ko je za i uz nas, neka nam se pridruži, a ko nije, neka nam se skloni s puta.“ Ova poruka  prenesena je Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.

 



Referencije:

[1] Arbitražna komisija u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznatija kao Badinterova komisija, prema svom predsjedniku, francuskom pravniku Robertu Badinteru, bila je arbitražna komisija koju je ustanovilo Vijeće ministara Evropske ekonomske zajednice 27. augusta 1991. godine, a čija je zadaća bila da rješavanjem spornih pravnih pitanja pospješi mirno rješavanje krize u bivšoj Jugoslaviji. Izvor, Wikipedia, https://hr.wikipedia.org/wiki/Badinterova_komisija.
[2] Noel Malcolm, Povijest Bosne - kratki pregled, Zagreb - Sarajevo 1995, str.3-4.
[3] Wilkes, Illyrians, str.244; A. Stipčević, Illyrians ("Iliri"), str. 137.
[4] https://hr.wikipedia.org/wiki/Iliri_na_tlu_Bosne_i_Hercegovine
[5] Neven Šerić: Biserna ogrlica - pučinski otoci srednjeg Jadrana; Antički Sućuraj, Iliri i Rimljani, http://www.sucuraj.com/hr/sucuraj-hvar/povijest/iliri-rimljani
[6] https://hr.wikipedia.org/wiki/Teuta
[7] Ujević, T., Teutin dvor, otok Sveti Andrija, Jadranska pošta  IV, br. 19, 6-7, Split 28.08. 1930.
[8] Tog su se zadatka prihvatili, očito ne samo iz znanstvenih pobuda, Gajevi politički protivnici, usp. Georgije Pantelin, Izsljedovanie Srpskog i Ilirskog imena, i treba li, da se Ilirima nazyvamo, Letopis Matice srpske, 54, 1841, str. 1-34.
[9] Aleksandar Stipčević, Iliri, str. 7-8.


01.09.2016



This Page is Published on September 1, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:.01.09.2016. - Last modified:01.09.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE