ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA












ACTUA HOME PAGE





 




POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU;
Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 939

8. oktobar 2016.



SADRŽAJ

1. LOKALNI IZBORI 2016: NAPOKON DOČEKASMO KRAH IZETBEGOVIĆEVSKE POLITIKE

1.1 NAROD SLIJEDI HRABRE

1.2 DEMAGOŠKI IZETBEGOVIĆEV POGLED NA REZULTATE IZBORA

1.3 PRAVA SLIKA KATASTROFALNOG PORAZA IZETBEGOVIĆEVE POLITIKE ĆE SE VIDJETI TEK U OPŠTINSKIM SKUPŠTINAMA

1.4 SVAKA ČAST NAŠIM HRABRIM STOČANIMA

2. VUČIĆ VRAĆA MALI DIO NOVCA KOJI PO ZAKONU PRIPADAJU SREBRENICI, A TO NAM SE PRIKAZUJE KAO DOBROČINSTVO

3. SREBRENICA: SUOČAVANJE BOS NJAKA SA ISTINOM O IZDAJI SREBRENICE

4. RE: O KOMUNISTIČKOM MENTALITETU PLANIRANJA VELIKIH INVESTICIJA

 


Ovaj broj Glasnika se distribuira na preko 67,303 ispravnih adresa u zemlji i svijetu.




UVOD

1. LOKALNI IZBORI 2016: NAPOKON DOČEKASMO KRAH IZETBEGOVIĆEVSKE POLITIKE

Piše: Muhamed Borogovac

1.1 NAROD SLIJEDI HRABRE

Navedimo samo neke činjenice koje opravdavaju gornju konstataciju:

- U Visokom, mjestu iz kojega dolazi "krema" SDA stranke, SDA je izgubila izbore i to od žene koja je direktno i javno odbila poslušnost Bakiru Izetbegoviću i grupi njegovih poslušnika i zbog toga bila isključena iz SDA. Čestitke Amri Babić, ženi koja je ovim pokazala da ima više hrabrosti od mnogih muškaraca.

- U Zenici, koja je također bila uporište SDA stranke, isti slučaj, pobjeđuje Fuad Kasumović poslije njegovih javnih, veoma dobro argumentiranih optužbi za izdaju, adresiranih na Bakira Izetbegovića. Bakirova odmazda i isključenje Kasumovića iz stranke je samo pomoglo Kasumoviću.

- Isto se događa i u Kalesiji, Goraždu, Starom gradu Sarajevo, sve bivša utočišta SDA, u kojima pobjeđuju nezavisni kandidati, Džafić, Ramović, Hadžibajrić, ljudi koji su se hrabro suprotstavili lokalnim mašinerijama Izetbegovićevih poslušnika i pobijedili bez obzira što su protiv sebe imali moćnu infrastrukturu SDA, uključujući i nečasne novinare u režimskim medijima.

- Isto se dogodilo i u Bihaću, gdje kandidat tek osnovanog Građanskog saveza Šuhret Fazlić pobjeđuje stranke za moćnom infrastrukturom.

Kada vidimo ovakve pobjede disidenata iz SDA, ne možemo da se ne sjetimo velikog patriote Bosne i Hercegovine, Hamdije Pozderca. Prisustvovao sam nekolicini njegovih susreta sa narodom, njegovim posjetama univerzitetu, posjetama prosvjetnim radnicima itd. Rahmetli Hamdija Pozderac je u svakom susretu sa narodom po nekoliko puta ponavljao misao: "Hrabre narod slijedi." savjetujući nam na taj način da budemo bolji ljudi. Na ovim izborima se pokazalo koliki je Hamdija Pozderac bio vizionar.

Sliku katastrofalnog poraza Bakira Izetbegovića upotpunjuju komentari i kritike koje dolaze i od aktuelnih, u ovom trenutku najpopularnijih kadrova SDA, kao što su Šemso Mehmedović i Senad Šepić, kao i od bivših prominentnih članova SDA, kao što je npr. Nedžad Latić. U stvari, znajući koliko je Nedžad Latić bio odan Aliji Izetbegoviću, slijedeća njegova rečenica izrezana na Face TV, u emisiji CKSK, najbolje karakteriše strmoglav pad ugleda familije Izetbegović. Latić kaže: "Ako ima ikakvo svjetlo na kraju ovoga Izetbegovićevog tunela, onda je to narasla samosvijest bošnjačkog naroda koji je pokazao da ne vjeruje Alijinom sinu, čak ni samom Aliji."

Dakle, svi bježe od Izetbegovića, spasavajući svoj ugled i karijeru.

Ovdje nećemo ni spominjati poraze SDA od SDP-a, npr, širom Tuzlanskog i USK kantona, čak i u Živinicama, Gračanici, Bužimu itd., tradicionalnim uporištima SDA.



1.2 DEMAGOŠKI IZETBEGOVIĆEV POGLED NA REZULTATE IZBORA

Bakir Izetbegović je veoma vješt demagog. Odmah poslije izbora on je dao konferenciju za štampu veoma vješto predstavljajući svoj poraz kao pobjedu. On tu ležerno implicira da su u mnogim mjestima pobijedile "ideološki srodne snage" sa SDA, pa to eto i nije poraz SDA politike. Disidenti iz SDA zaista jesu ideološki srodne snage, jer se radi o bivšim SDA članovima i glasačima, ali su ti ljudi u ključnoj stvari različiti od SDA, a to je, oni su shvatili da je Izetbegović izdajnik i manipulator otkazali mu poslušnost. Ogromna je razlika između naivnih i prevarenih koji su još uz Bakira Izetbegovića, i sa druge strane osviještenih ljudi koji su mu otkazali poslušnost.

Upravo u tome jeste težina poraza Bakira Izetbegovića - on je poražen iznutra, u svojoj SDA bazi od SDA disidenata.



1.3 PRAVA SLIKA KATASTROFALNOG PORAZA IZETBEGOVIĆEVE POLITIKE ĆE SE VIDJETI TEK U OPŠTINSKIM SKUPŠTINAMA

Izetbegović je na pomenutoj konferenciji za štampu proglasio SDA velikim pobjednikom u Sarajevu. Kazao je, parafraziram: "U Sarajevu smo uzeli maltene sve. Uzeli smo osam od devet opština. A sarajevski kanton ima ekonomsku aktivnost gotovo kao čitava RS. I u opštini Stari grad, koju smo jedinu izgubili, je pobjedio čovjek koji je ideološki srodan."

Međutim, ništa dalje od istine. To će se pokazati kada se budu formirale opštinske vlasti. SDA ja i u Sarajevu potpuno izgubila popularnost. Razlozi "pobjeda" za načelnička mjesta su u moćnoj infrastrukturi stranke SDA i u usitnjenosti opozicionih stranaka. Tako se događalo da načelnici bivaju izabrani sa samo trećinom dobivenih glasova jer je bilo mnogo kandidata koji su podijelili anti-SDA glasove. Poraz SDA stranke će se skoro pokazati u punom "sjaju" kada se počnu formirati opštinske skupštine i vlade. Na primjer, SDP, DF, GS, Patriotska stranka i Naša stranka nagovještavaju da će udružiti svoje odbornike u cilju kontrole opštine Sarajevo Centar.

To će biti najbolji način da Bakira Izetbegovića raskrinkaju u lažima i naprave smiješnim, budući da se on najviše hvalio pobjedom u toj opštini. Kazao je: "Opština Centar Sarajevo je važna kao 10 ostalih opština." Tom izjavom je on pokušao da tijesnom pobjedom za načelnika opštine Centar kompenzira poraze u desetak dosadašnjih SDA uporišta širom BiH.



1.4 SVAKA ČAST NAŠIM HRABRIM STOČANIMA

Na kraju spomenimo jednog istinskog heroja ovih izbora. To je Salmir Kaplan, mlad, dostojanstven i hrabar čovjek koji je organizovao svoje Stočane da dođu u velikim brojevima na glasačka mjesta, čime je ugrozio pobjedu mrtvih i živih glasača HDZ-a. Kada su shvatili da ove godine nema otimačine u Stocu, HDZ-ovi kriminalci su krenuli i fizički na gosp. Kaplana. Sada se napadač izležava u bolnici, nastojeći da pomoću nečasnih HDZ doktora dobiju lažne nalaze o povredama, da bi na taj način HDZ eliminisala Kaplana.

Možete misliti koji moralni šljam mora biti doktor koji bi izdao lažno ljekarsko uvjerenje i tako pogazio svoju profesionalnu zakletvu. U pravnim državama se gubi profesionalna licenca za takve materijalne, namjerne povrede profesionalnog kodeksa. Međutim, i u BiH bi se mogla izganjati pravda protiv takvog doktora. Nadamo se da se neće nastaviti tim kriminalnim putem da bi se eliminisao gosp. Kaplan. U suprotnom, naći će se ljudi koji će pomoći gosp. Kaplanu da dokaže laži i oslobodi svijet takvih doktora koji izdaju lažne nalaze M. Raguzu. (Raguž, je jedan mlađi siledžija koji je napao na gosp. Kaplana).

Ljudi kao Izetbegovići, Ćazim Duraković i slični su sramna prošlost, a ljudi kao Amra Babić, Fuad Kasumović, Salmir Kaplan i ostali gore spomenuti nezavisni kandidati pobjednici izbora su budućnost BiH politike.




2. VUČIĆ VRAĆA MALI DIO NOVCA KOJI PO ZAKONU PRIPADAJU SREBRENICI, A TO NAM SE PRIKAZUJE KAO DOBROČINSTVO

Amer Jerlagić

Najavljena posjeta premijera Srbije Aleksandra Vučića Srebrenici, u društvu Milorada Dodika, u novembru ove godine, gdje će učestvovati na Konferenciji o infrastrukturnim projektima ponovo je bacanje prašine u oči javnosti Bosne i Hercegovine, a i svijeta.

Mora se priznati da premijerov i vladin aparat, a posebno onaj dio zadužen za odnose sa javnošću, to odlično radi.

Prema informacijama kojima raspolaže Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Vučić će tim povodom objelodaniti da će uplatiti jedan milion EUR-a koje Srbija duguje Srebrenici za potopljeno zemljište akumulacijom hidroelektrane na Drini - Bajna Bašta.

Ništa u tome nema loše, pogotovo jer Srebrenici i povratnicima uopšte, treba svaka podrška i pomoć. Međutim nema ništa ni pozitivno, uzimajući u obzir da se zna da je taj dug, prema procjenama eksperata, oko 35 miliona KM. Postavlja se pitanje da li ćemo se radovati zato jer će Vučić “dati” mali dio srebreničkog novca koji Srbija duguje Srebrenici. Bilo bi lijepo da tom prilikom premijer Srbije javno kaže kada će vratiti ostatak duga ovom, genocidom, opustošenom gradu.

Poznato je također da Srbija, za neisplaćenu struju tokom svih ovih godina, a koja je proizvedena na hidroelektranama na Drini, duguje državi Bosni i Hercegovini preko 5 milijardi KM. To bi bilo dovoljno za isplatu dobrog dijela duga naše zemlje čime bi izašli iz dužničkog ropstva, a nakon čega bi se popravio standard sva tri konstitutivna naroda u BiH.

Dakle, mi cijenimo napore Vučića kojima pokušava dati do znanja da je svjestan krivice koji su njegovi prethodnici počinili nad Bosnom i Hercegovinom. Međutim, ostaju stvari koje nam je Vučić ostao dužan, a to su izvinjenje za genocid, vraćanje cijelog duga Srebrenici od oko 35 miliona KM za potopljeno zemljište i Bosni i Hercegovini, 5 milijardi KM za dugove od struje proizvedene na Drini. To su kapitalne stvari, a ima ih još. Do tada, moramo se uvijek prisjetiti njegovih obećanja sa pozornice Skupštine Srbije, kada je poručio da za svakog svakog Srbina treba ubiti 100 muslimana. Iako se životi nikada ne mogu vratiti, makar se treba vratiti ono što je otuđeno i Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

(Vijesti.ba)




3. SREBRENICA: SUOČAVANJE BOŠNJAKA SA ISTINOM O IZDAJI SREBRENICE

Piše: Muhamed Borogovac

Među nama Bošnjacima ima toliko sociološki neukih ljudi da je to omogućilo da prevara o Srebrenici traje preko 20 godina. Srebrenica je izdana prvi put 1993. godine kada je razoružana mada se samo branila od napada. To razoružanje Srebrenice je bio prvi zločin Alije Izetbegovića protiv Srebreničana, tj. Podrinjaca. Da Srebrenica nije tada izdana, Srbima bi se dogodio poraz kao u Bihaću. Oni se kao ni u Bihaću ne bi upustili u ulične pješadijske borbe koje uzimaju mnogo žrtava među napadačima, a ne bi mogli držati tri korpusa iz Srbije duže vrijeme, te kada bi se ti korpusi vratili u Srbiju, Srebreničani bi ponovo oslobodili istočnu Bosnu od malobrojnih lokalnih Srba. Primirje 1993. godine je samo omogućilo da Srbi sa malobrojnim lokalnim snagama drže teritoriju koju su im osvojili srbijanski korpusi.

Međutim, tada 1993. većina nije jasno vidjela da je Srebrenica izdana, jer se pokolj nije odmah dogodio - Srebrenici je bila na riječima zagarantovana sigurnost.

Kada je velikosrpskom projektu, uključujući i Aliju Izetbegovića, zasmetalo što zbog enklava Srebrenice i Žepe buduća "Republika srpska" nema kompaktnu teritoriju, Izetbegović je izvukao komandu izvan Srebrenice, obezglavio odbranu, i tako izručio Srebrenicu u ruke genocidnih srpskih jedinica. To je bio drugi korak u izdaji Srebrenice.

Treća izdaja se dogodila u Daytonu, 1995, kada je Srebrenica u dogovoru Alije Izetbegovića, Lagumdžije i Silajdžića sa Srbima uvrštena u Okupiranu BiH, tzv. Republiku srpsku. Ni tada rezultati izdaje nisu bili svima vidljivi. Dovoljno je bilo pomoću glasova prognanih Srebreničana neko vrijeme držati na vlasti Bošnjaka kao načelnika opštine da mnogi misle da je još Srebrenica "naša". Mi znamo da bošnjački načelnik opštine nije ništa značio, niti je mogao, a niti je htio zaustaviti bilo koji zločinački zakon vlasti Okupirane BiH, tj. tzv. Republike Srpske, uperen protiv povratnika. Sjetimo se ovdje samo najnovijih zakona, Zakona o prebivalištu i boravištu i zabrane Bosanskog jezika u školama.

Četvrta izdaja Srebrenice se dogodila 2007 godine poslije presude Internacionalnog suda pravde za genocid u Srebrenici. Tada je bošnjačka većina odbornika u skupštini Srebrenice tražila Distrikt Srebrenica izvan jurisdikcije RS-a, ali su Tihić, Silajdžić, Lagumdžija, Cerić, Željko Komšić, svi složno ubjeđivali Srebreničane da odustanu od toga zahtjeva. Najveći lupeži su tada bili Silajdžić, koji je doveo Arapske ambasadore da Srebreničanima obećavaju petrodolarske freze, i Ćamil Duraković, doskorašnji načelnik opštine Srebrenica, koji je iznutra sabotirao taj zahtjev Srebreničana.

Sada se došlo do toga da su počeli presahnjivati glasovi iz dijaspore i glasovi poštom, jer mladi ljudi se teško registruju, ako nisu u Srebrenici, a stari izumiru, što se mora kad tad dogoditi. Time je kompletirano preuzimanje Srebrenice od strane Srba.

Srebrenica je polako sistematski preuzimana i neki Srbi misle da je ovo konačno preuzimanje učinjeno prerano. Tome je svakako kumovao Dodik, koji je u velikim političkim problemima među Srbima, te je požurio da im izruči jednu veliku pobjedu, da može kazati da je integrirao Srebrenicu u vlast RS-a.

Meni je veoma drago da je napokon i zadnji Bošnjak shvatio punu istinu o izdaji Srebrenice. Prvo, Duraković je bio mnogo korisniji Srbima nego što bi to mogao biti ikoji Srbin na čelu Srebrenice. Npr. Srbin ne bi mogao ubijediti Majke Srebrenice da zakite Vučića, negatora genocida, cvijetom Srebrenice za rever, i tako nas prikazu kao narod bez dostojanstva pred kamerama iz cijeloga svijeta.

Zatim, ova ishitrena akcija Dodika na konačnom preuzimanju Srebrenice je veoma korisna za Bošnjake - prvo, zato što je bolje znati istinu, ma kakva da je nego biti žrtva manipulacije vlastitih izdajnika. Drugo, ta istina uništava svaki ugled Izetbegovićeve klike na vlasti među Bošnjacima. Da se razumijemo, naši izdajnici su glavni izvođači velikosrpskog projekta, bez njihove saradnje bi Dodik i Vučić mogli samo lajati i tapkati u mjestu.

Zato, vjerovatno će se pokušati nekim izbornim inžinjeringom ispraviti greška i uručiti izbornu pobjedu Ćamilu Durakoviću, međutim, to će biti očigledna prevara, jer će biti nemoguće da narod koji je masovno glasao za srpske odbornike izabere Bošnjaka za načelnika. Dakle, da bi uspjela izborna prevara morali bi namjestiti i odborničke glasove u Srebrenici, što je gotovo nemoguće. A ako namjeste samo glasove za Durakoviću, onda će srpski narod biti bijesan na Dodika, i jadna mu majka onda, jer će definitivno i za sva vremena dobiti tituli izdajnika srpstva, a Srbi takvima ne praštaju.




Poštovani čitaoci, skupilo nam se dosta ozbiljnih članaka koje nismo objavili zbog toga što su teme u tim pismima bile potisnute u drugi plan događanja oko Koordinacionih tijela, srpskog referenduma, i Izbora. U slijedećim brojevima ćemo objaviti po neko od tih pisama. Počnimo sa sljedećim prilogom, koji nam je stigao prije nekoliko sedmica.


4. RE: O KOMUNISTIČKOM MENTALITETU PLANIRANJA VELIKIH INVESTICIJA

Piše: Enes Čovrk

S obzirom da sam bio na godišnjem odmoru, naknadno sam pročitao vaša tri uzastopna priloga u posljednjih mjeseca dana. Poslovično, komentari i reakcije ljudi koji imaju hrabrosti da se suprotstave sveprisutnoj veleizdaji BiH su potpuno na mjestu, a i ja sam nekoliko puta nastojao da doprinesem razbijanju iluzija o tome kako će nas "neko drugi spasiti" fašističkog koncepta velikosrpske politike, od kojeg se nažalost još nismo oslobodili.

Ovom prilikom vam želim replicirati na dio poglavlja 4. od 13.08.2016. godine, u kojem na kraju teksta komentara navodite naslijede "komunističkog mentaliteta" u planiranju "velikih" investicija sa stanovišta ekonomije. Bojim se da ste olako pojednostavili stvari, a s obzirom da sam jednim dijelom vezan za planiranje investicija, osjećam profesionalnu potrebu za ovom replikom.

Naime, na cjelokupnom prostoru bivše SFRJ je plasirana sveprisutna zabluda kako privatni sektor, skupa sa privatnim investicijama, treba da rješava SVE probleme i bude okosnica ekonomskog razvoja. Dakle, mala i srednja preduzeća -"SME". Velika nam ne trebaju, k'o biva ona iz "komunističkog vremena". Na ovom "detalju" smo "pali" ekonomski svi od Triglava do Đevđelije. Efekat ovoga je fundamentalno dvojako negativan. Prvo, ostajanjem bez "velikih", ostali smo bez visokog stepena gotovih i vrijednih proizvoda koji su se plasirali na domaće i ino-tržište. A to je pratilo i odgovarajući nivo znanja, odnosno obrazovanja. Sada svi radimo za "velike" (putem SME), ali koji nisu više "kod nas"! Maksimizaciju finalne vrijednosti (kao konačnog proizvoda) ne ostvarujemo mi, nego neko drugi koji nam onda te finalne proizvode prodaje na našem tržištu, koje je još uz to "liberalizirano" do krajnjih granica. Fino bogami! Time trgovinski bilans postaje dugoročno nepovoljan, zbog nepovoljne strukture ekonomija koje nemaju adekvatan nivo finalizacije sa gotovim-visokovrijednim proizvodima koje mogu plasirati na domaćim i ino-tržištima. Trebam li navoditi samo primjere iz BiH koji su nekad upravo ostvarivali taj efekat (UNIS, ŠIPAD, UPI, ENERGOINVEST, FAMOS,....). Drugo, bez toga se teško može ostvariti osnova za dugoročniji rast i investicije u osnovnu infrastrukturu (jedini privredni segment u koji država MORA da se "umješa", a ovo je još jedna "neoliberalna" zabluda koja kaže da država ne treba da se miješa ni u jedan segment privrede, pa ni u razvoj infrastrukture!) koja služi za dalji ekonomski razvoj, uključujući male, srednje, a bogami i velike!

I treći element koji nažalost utiče na potpuno iskrivljenu sliku kod investiranja u velike projekte, jeste sveprisutna netransparentnost (čitaj: lopovluk) i nekompetentnost u upravljanju javnim sredstvima, a time i investicijama. U BiH su milijarde maraka do sada "prosute", umjesto da su se transparentno usmjeravale u značajne investicije. Obratite pažnju samo na primjer neizmirenih obaveza PDV-a (skoro 4 mld. KM), a u drugim indirektnim i direktnim nenaplaćenim porezima da i ne govorim sada. Osim pojedinih dionica autoceste u Koridoru Vc i dionica autoceste B. Gradiška-Banja Luka (da bude interesantno, sve sami predratni "komunistički" projekti!) i Doboj-Prnjavor, navedite bilo koji primjer drugih velikih investicija u transportnu, energetsku i komunalnu infrastrukturu u zadnjih 20 godina u BiH?! Nema ih, zar ne? Zašto? Zbog koncepta strateškog razvoja domaće ekonomije na osnovu SME, između ostalog. A sve "najavljene" investicije nešto "sporo idu". Dakle, fragmentiraj sve, smanji finalnu proizvodnju visoko-vrijednih proizvoda, živi od doznaka izvana da "pokriješ" trgovinski debalans (blizu 10 mld. KM registrovanog novca godišnje ude u BiH, a koliko neregistrovanog sam Bog zna), kupuj tehnološki otpad na "liberalizirano" tržište (pogledajte samo strukturu cjelokupnog voznog parka u BiH na pr.), ne subvencioniraj poljoprivredu (pogotovo ne male poljoprivrednike), razbacuj se i onako oskudnim javnim sredstvima, zadužuj se za neproduktivne stvari (elemente iz fiskalne politike koji ne doprinose stvaranju novih vrijednosti, dakle čista potrošnja institucija najčešće uzrokovana "fiskalnom nedisciplinom", čitaj: kradom) itd., zvuci vam odnekud poznato? To smo svi mi! I onda se pitamo, što nema velikih investicija?!

Odgovor za mene je prilično jednostavan, ako razmišljamo "hladne" glave. Prije svega, ekonomski prostor bivše SFRJ nije bio ni približno sličan onome u "istočnom bloku", čak bi se moglo reći da je, uz određene transformacije, "nalikovao" klasičnom tržišnom pristupu, samo to tako niko "nije smio javno reći". Početni pokušaji "planske ekonomije" propali su još sredinom 50-ih, sve dok se nije izgradila obrazovna elita (postojeća je "pročišćena" do kraja 40-ih) i počeo značajan razvoj u periodu '65-'85. Ekonomska suština raspada SFRJ takođe se zasnivala na nacionalizmu. Početne pozicije 1945. pojedinih republika su bile strahovito različite u ekonomskom smislu, a ta razlika je bila još veća 1990. u relativnim odnosima, iako su pojedinačno i ukupno (kao zajednica) svi narasli, ali neproporcionalno u korist opet onih kojih su i bili razvijeniji na početku! U ekonomiji je prisutan poznati "fenomen" sa efektom prelijevanja ("spilover") viška ostvarenih sredstava razvijenijih prema nerazvijenijim, da bi se sveukupan prostor učinio snažnijim! Tu je SFRJ "pala" na ispitu (kao i politički!). U bližem susjedstvu je najbolji primjer Italija, koja je decenijama nastojala "pomiriti" ekonomske razlike između izuzetno razvijenog sjevera i ni približnog razvijenog juga. A radi se o istoj naciji! U širim razmjerama, isto radi EU putem kohezionog fonda, fonda za restruktuiranje, itd., nastojeći pomiriti evidentne razlike u relativnoj razvijenosti između zapada i istoka EU!

Zbog svega navedenog, toplo vam preporučujem da ubuduće dajete opreznije "poveznice" između prošlog sistema i sadašnjeg stanja na ovom prostoru, bar kada je u pitanju ekonomija. Fundamentalna je činjenica da nijedna zemlja u svijetu ne duguje sopstveni razvoj bez podrške države u ključnom segmentu razvoja- infrastrukturi. Na bazi te infrastrukture se razvija privatni sektor i takmiči na tržištu. Neko će reći, čekaj a SAD? Oni su samo naizgled izuzetak koji odstupa od pravila. To je možda jedina zemlja u svijetu čije su javne finansije zapravo u potpunom vlasništvu privatnog finansijskog sektora (urađeno prije tačno 100 godina), ali svoj ekonomski razvoj opet duguju investicijama u infrastrukturu. Pričati o fundamentima neoliberalnog koncepta za primjenu u uslovima nerazvijenih i propadajućih ekonomija je zapravo put u potpunu ekonomsku kataklizmu. A to nam se upravo i dešava.

Srdačan pozdrav.

-----
KOMENTAR: Poštovani gosp. Čovrk, ja nisam kazao da ne trebaju investicije u velike kompanije. Ja sam samo kazao da to nije posao države da investira i gradi neke državne proizvodne pogone, kako se to radilo u komunizmu. Država treba da investira u infrastrukturu i država treba da napravi povoljan poreski sistem, zatim da olakša papirologiju i da napravi financijski sistem tako da će privatnom sektoru iz čitavog svijeta biti jednostavno i isplativo da investira kod nas, i u velike i u male kompanije.

Pri tome najvažnija je zakonska i politička stabilnost zemlje jer kapital je veoma plašljiv, bježi od nesigurnosti svake vrste.

Pogotovo nismo kazali da je u redu što smo izgubili nekadanje privredne korporacije zbog lopovluka. Znamo da je dobro da jedna zemlja ima finalne proizvode itd. Međutim, u tržišnoj ekonomiji razvoj se događa na druge načine, a ne postavljanjima kamena temeljaca na ledinama za neke velike državne fabrike, kako je to bilo u komunizmu, koji je zato i propao. (M. B.)




This Page is Published on October 11, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:.11.10.2016. - Last modified:11.10.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE