ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Prof. Hamdo Čamo




ACTUA HOME PAGE





 




POPIS BOGUMILSKIH VLADARA (II)

Piše: Prof. Hamdo Čamo


 

Sveštenik Bogumil potkraj devetog vijeka pali vatru bogumilstva

U periodu osmog vijeka propovjednici Ćirilo i Metodije su uspjeli nagovoriti bugarskog kralja Borisa da primi grčko-pravoslavno kršćanstvo. Biblija je prevedena na bugarski i napisana je pismom koje je stvorio Ćirilo (ćirilica) a u crkvama je održavana molitva na maternjem jeziku. Slovenski narodi su imali svoje socijalne i kulturne tradicije koje su se ogledale u njihovom nomadskom načinu života. To je bila izvrsna podloga za dualistički pogled na život koji se kao vatreni plamen počeo širiti od paulina u Trakiji do seljaka u Bugarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini. Onaj koji je zapalio vatru bio je sveštenik po imenu Bogumil koji je živio potkraj devetog vijeka. Njegovu djelatnost je opisao bizantski putopisac sveštenik Kosna. Iz njegovog kazivanja proizilazi da pristalice bogumila nisu samo potcjenjivale pravoslavnu crkvu i njeno sveštenstvo već je to bila i pobuna protiv vlasnika posjeda i kraljevske moći. Vođe bogumila su živjele asketski i u celibatu. Propovijedali su protiv rata i drugog prolijevanja krvi u vrijeme kad je vladalo nasilje. Odbacivali su Stari zavjet, jer je Jahova poistovjećivan sa zlim bogom koji je stvorio svijet. Poricali su pričest jer se kruh i vino ne mogu pretvoriti u krv i tijelo Isusovo. Nisu prihvatali ni vaskrsnuće poslije raspela, jedino ljudska duša, po njima, može imati vječiti život.

Bogumili su propovijedali kršćanstvo pojedinca bez nadgledanja organizovane crkve i moćnih sveštenika. To je bila poruka koja je imala odraz u siromašnim predgrađima pa čak i Konstantinoplu. Njihovo učenje razlikovalo se od učenja zvanične crkve da je u mnogome ličila na pagansko vjerovanje nego na kršćansko, iako su sljedbenici sebe nazivali kristjanima, "pravim kristjanima".

Da je bizantskoj crkvi prijetila opasnost od bogumila vidi se iz više sinoda u Bugarskoj i Srbiji, za vrijeme jedanaestog i dvanaestog vijeka, što je rezultiralo proganjanjem, zatvaranjem ili spaljivanjem na lomači kao heretika. Unatoč tome bogumili su mjestimično preživjeli sve do turskog osvajanja Balkana. Za vrijeme svog uspona bogumilski misionari su širili svoja vjerovanja i na prostoru Bosne i Hercegovine, odakle su se ona dalje širila do sjeverne Italije i južne Francuske, gdje su inspirisala valdeneze i katare da se izdvoje iz Katoličke crkve.

Protiv takvih heretika je biskup Fournier pokrenuo inkviziciju u selu Montaillou, u periodu između 1319. do 1324. godine.

Bogumili su najviše uspjeha imali u Bosni i Hercegovini i tamo su preživjeli sve do modernog doba. Moguće je da je uspjeh zavisio od divljih krajeva koji nisu bili ničiji, između zaraćenog pravoslavlja i Katoličke crkve, granice između dva carstva, Rima i Konstantinopla. Međutim postojala je i politička napetost dijelom zbog stalnih prijetnji mađarskih kraljeva koji su bili rimokatolici, dijelom zbog razdora između feudalaca i Bosanskog Kraljevstva. Zbog toga se u Bosni pokret razvio u nacionalističku slobodnu crkvu. Njeni pripadnici su se zvali Patarenima. Njihov zaštitnik je bilo bosansko feudalno plemstvo, kasnije i bosanski kraljevi. Za papu u Rimu patareni u Bosni su bili ista vrsta heretika, kao i katari u južnoj Francuskoj te su protiv oba pokreta zagovarali pokrštavanje.

Uz Kulinovo ime vezana je i prva vijest o pojavi bogumilskog ili patarenskog učenja u Bosni (1199.) koje je već tada uzelo toliko maha da ga je prihvatio i sam ban sa porodicom, rodbinom i mnoštvom naroda.[1] Bosna je postala gotovo klasično središte ovog nauka, i to je u mnogome predodredilo njenu dalju historijsku sudbinu.[2]

Kad su Turci prodrli do Bosne, preko Balkana bosanski kraljevi su morali tražiti pomoć kod mađarskih vladara. Uslov za pomoć bilo je napuštanje heretičke nauke bogumilstva a prihvatanje vjere Katoličke crkve i vlast jezika pape. Bosanski seljaci i nomadi su ovu situaciju posmatrali drugačije, jer su bili naučeni da mrze kaluđere katoličkih manastira i njihov zahtjev da se molitva čita na latinskom. Kralj Stjepan Tomašević se žalio kod papinih izaslanika da njegovi bosanski podanici osjećaju veće simpatije prema Turcima nego katolicima. Zatvorio je tri plemića i poslao ih papi u Rim 1462. god. Zapisnik sa saslušanja govori o patarenskom i bogumilskom preziru Katoličke crkve. Oni su crkve nazivali satanskim sinagogama poglavara. Još jedan sudski protokol papinih pisama i drugih dokumenata protiv bogumila postoji skriven u arhivi Vatikana.

Kršćanstvo je progonima natjeralo bogumile, patarene u zagrljaj Turcima. Progoni maorskih kraljeva i rimskih papa natjerali su patarene u zagrljaj Turcima. Poslije turskog osvajanja Srbije, Bosne i Hercegovine iz historije su nestali sljedbenici bogumila. Oni su jednostavno prešli na islam ali sasvim bez traga, ipak nisu nestali.»[3]

Saradnja bosanskih vladara i Crkve bosanske

Prema prvoj sačuvanoj Stepanovoj ispravi on nosi ove vladarske naslove: »Az sveti Grgur, a zovom ban Stepan, sin gospodina bana Stepana, po milosti božiei gospodin vsem zemlam bosinskim, i Soli, i Usore, i Dolnim kraem i Humske zemle gospodin i brat moi knez Vladislav«!

Ovaj naslov Stepanov ne dopušta nikakve sumnje u opseg Stepanove vlasti oko 1322. g. On je ban i gospodin, što znači, kako smo već prije isticali, da je Stepan, po svoj prilici, još za Mladinova banovanja u Bosni uzeo naslov gospodina svih bosanskih zemalja, što tačno odgovara Pavlovu naslovu »dominus tocius Bosne«.

Stepanov naslov dakle tumačimo ovako: on je najprije gospodin u svim bosanskim zemljama, zatim isto tako i gospodin humske zemlje, Usore, Soli i Donjih krajeva, a usto i ban, tako da su njegovim vladarskim naslovima obuhvaćene sve bosanske zemlje kojima oko 1322. g. vlada.


»Az sveti Grgur, a zovom ban Stepan, gospodin bosanski i brat moi knez Vladislav«
daju na znanje svim bosanskim zemljama da su dali »vjeru i dušu otca nam gospodina bana i vseh roditel naših i svoio« knezu Vukoslavu sinu ključkoga kneza Hrvatina i to: »pred dedom velikim Radoslavom i pred gostem velikim Radoslavom i pred starcem Radimirom i Žunborom i Vlčkom i pred vsom crkvom i pred Bosnom da ne u naju Vukoslav sužn ni pogublenik«! Ne učini li knez Vukoslav njima neko zlo, neće ni oni njemu.


Osim toga, braća obećavaju da neće slušati klevete o njemu. Dogodi li se da Vukoslav ipak u nečemu »zgreši«, neka stane pred »dobre muževe«..»da se opravi«, i ako nije kriv, Stepan i Vladislav mu neće uzeti imovinu. A dogodi li se da braća prekrše svoju riječ »bez njegove nevjere«, neka se smatraju odstupnicima »i ot boga i ot vjere i da nam ne otčine molitve i materine i da sva druga Jude«!

Iz dubrovačkih izvora vidljivo je za održavanje državnog sabora u Bosni upotrebljavan naziv stanak[4],  iza kojeg je stajala zapravo sva bosanska vlastela i velmože rusaga bosanskog. Mjesta održavaja su bile Mile, Milodraže, Bobovac, Jajce i t.d.  I na kraju mjesto zbivanja: »I se se to čini na Moištri«, (Moštre, Visoko).

Stoga se čini da smo ovim prevažnim podacima Stepanove i Vladislavove isprave izdane »na Moištri« dobili također odgovor na pitanje zašto nikad nije pošlo za rukom »protjerivačima đavola« organizirati posebnu katoličku biskupiju u Bosni i gdje leži jedna od tajni izvanrednog političkog uspjeha domaćih bosanskih vladara u XIII. i XIV. st.


(Nastaviće se)
 



[1] T. Smičiklas, Codex diplomaticus, sv.II (1904.),p.333-334; Dr. Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995;

[2] Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svj. rata, Grupa autora, 1998., str.52.

[3] Prof. Ševko Kadrić, odlomak iz knjige "Bošnjaštvo na vjetrometini", BiH Kulturno-Informativni Centar, 1997.

[4] Prvi puta riječ stanak u ovom značenju nalazimo u povelji Tvrtka I od 1354. godine. L. Thallozzy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mitelalter, 1914, s.23.



This Page is Published on October 23, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:23.10.2016. - Last modified:25.10.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE