ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA












ACTUA HOME PAGE





 




POPIS BOGUMILSKIH VLADARA (IV)

Piše: Prof. Hamdo Čamo


 


Teološka struktura bosanske hereze


Kardinal Juan Torquemada (stric zloglasnog španjolskog velikog inkvizitora Tomasa Torquemade) je 1461. godine sastavio popis "pedeset zabluda manihejskih u Bosni". Koristio ih je kao optužni materijal koji je Rim u Bosnu slao preko svojih izaslanika, inkvizitora i starješina bosanskih franjevaca. "Zablude" su obuhvaćene kao grijesi protiv rimskih dogmi, kao odudaranje od njih, tako da gledišta bogumila nisu iznesena u svojoj unutrašnjoj povezanosti. U nedostatku drugih izvora može se za sagledavanje bogumilskog učenja iskoristiti i ono što sadržava optužnica, ali tada treba te "zablude" uzimati oprezno i kritički. Ova lista "grijeha i zabluda" vrlo je zanimljiva pri sagledavanju morala i mudrosti bosanskih bogumila. Iako je ovo učenje u optužnici do znatne mjere okrnjeno i preoblikovano, vidi se da je ono humanije od kršćanskog. Katolička crkva nije se protiv bogumilstva mogla boriti moralnim i filozofskim argumentima, već samo primjenom nasilja.

50 zabluda manihejskih u Bosni prema Torquemadi


1. Dva su boga, od kojih jednoga zovu vrhovnim dobrom, a drugoga vrhovnim zlom.

2. Postoje dva načela. Prvo zovu bogom svjetla, drugo bogom tame.

3. Neki anđeli su zli po prirodi i nisu mogli da ne griješe.

4. Lucifer je uzašao na nebo i borio se s Bogom i mnoge je anđele odatle doveo.

5. Ljudske duše su demoni zatočeni u tijelu.

6. Zli anđeli, zatočeni u tijelu, vratit će se na nebo pomoću krštenja, očišćenja i pokajanja.

7. Osuđuju i odbacuju Stari zavjet. Govore da on potječe od boga tame.

8. Za anđela koji je razgovarao s Mojsijem na brdu Sinaju kažu da je bio zao.

9. Novi zavjet prihvaćaju samo djelomično. Poriču da je Krist rođen od žene i ne prihvaćaju njegovu genealogiju.

10. Odbacuju patrijarhe i proroke Starog zavjeta.

11. Osuđuju blaženog Ivana Krstitelja i tvrde da u paklu nema goreg đavla od njega.

12. Drvo spoznaje dobra i zla bila je žena, a, Adam je sagriješio zbog tjelesnog općenja s njom i zbog toga je istjeran iz raja.

13. Blažena Marija nije bila žena niti ženski stvor nego anđeo.

14. Sin Božji uzeo je prividno tijelo a ne pravo.

15. Krist nije istinski trpio ni umro, niti je sašao nad pakao ni uzašao na nebo, nego sve što je radio bilo je prividno.

16. Oni vjeruju da je njihova Crkva Božja.

17. Oni su nasljednici apostola, a njihov herezijarh je biskup crkve i zamjenik i nasljednik Petrov.

18. Rimska crkva je osuđena i izopćena.

19. Svi su pape, od svetog Petra do svetog Silvestra, bili njihove vjere, a, sveti Silvestar bio je prvi koji se odmetnuo.

20. Zidane crkve osuđuju i zovu ih sinagogama sotone, a, za one koji u njima mole vele da vrše idolopoklonstvo.

21. Upotreba slika u crkvi je idolopoklonstvo.

22. Znak križa je simbol đavolji.

23. Preziru službu božju, laude i crkvene pjesme, vele da je sve to suprotno Kristovom evanđelju i Njegovom učenju.

24. Ismijavaju i osuđuju štovanje svetačkih moći.

25. Svako poštovanje svetaca koje se vrši u crkvama osuđuju i ismijavaju i vele da se samo Bogu valja klanjati i poštovati ga.

26. Njihove starješine daju da im se narod klanja, govoreći da su oni bez grijeha i da nose u sebi Svetog Duha.

27. Osuđuju crkvene sakramente.

28. Odbacuju krštenje koje se vrši u vodi i vele da je to Ivanovo krštenje po kojem se niko ne može spasiti.

29. Tvrde da se Kristovo krštenje vrši bez vode, stavljanjem knjige evanđelja na grudi i polaganjem ruku.

30. Njihovim krštenjem svako postiže oproštenje grijeha i postaje svet kao sveti Petar.

31. Dječak se ne može spasiti prije nego dosegne godine razuma.

32. Puna vrijednost i moć krštenja dolazi kršteniku od zasluga krstitelja.

33. Koliko puta krstitelj sagriješi, toliko puta duše koje je on krstio, mada već bile i na nebu, padaju s neba u pakao.

34. Koliko god puta krstitelj sagriješi, toliko puta treba da se ponovo krste svi koje je on ranije krstio.

35. Odbacuju sakrament potvrde.

36. Tvrde da se Kristovo tijelo ne može pretvoriti u kruh, a ako se može pretvoriti, ne smije se jesti.

37. Odbacuju sakrament pokore, kažu da se grijesi opraštaju njihovim ponovnim krštenjem.

38. Odbacuju sakrament posljednje pomasti.

39. Odbacuju sakrament (svetog) reda.

40. Tjelesni brak je preljub.

41. Svaki grijeh je smrtni.

42. Poričući svaki crkveni autoritet, tvrde da se niko ne smije izopćiti.

43. Osuđuju uživanje mesa, tvrde da se niko ko jede meso ili sir ili mliječna jela ne može spasiti ako se ponovo ne krsti.

44. Niječu uskrsnuće i kažu da tijelo koje sada umre neće nikad uskrsnuti nego drugo duhovno.

45. Tvrde da nema čistilišta i da nema posrednog puta između neba i pakla.

46. Odbacuju molitve koje se u crkvi mole za pokojnike.

47. Smrtni grijeh je ubijati životinje ili ptice, a također razbijati jaja.

48. Osuđuju krvnu pravdu koju izvršavaju svjetovni vladari.

49. Osuđuju svaku zakletvu.

50. Zabranjuju davanje milostinje, odbacuju i odbijaju djela milosrđa.


Slikovni prikaz uređenja Crkve Bosanske






Interpretacija


DJED CRKVE BOSANSKE = Grandfather of Bosnian Church
VELIKI GOST = Big Guest
VELIKI STARAC = Big Ancient
GOSTI - APOSTOLI = Guests – Apostles
KRSTJANI I KRSTJANICE = Male & Female Christians
POSTNICI I OČENAŠCI = Fasteners & Our fathers
VJERNICI = Believers
TUMAČ = Legend
POSTANAK = Promotion
VLAST = Authorities
REDJENICI = Ordainees[1]

Vjerski i drugi sukobi u dalmatinskim gradovima doveli su latinsku crkvu u težak položaj.


Batalovo evanđelje


Ovo evanđelje pripada bosanskim rukopisima na kraju 14 vijeka koji su pisani bosančicom. Pisar krstjanin Stanko Kromirjanin prepisao ga je 1393. godine na pergamentu za tepčiju Batala koji je bio dvorski službenik u periodu od 1392. do 1400. godine. Često se njegovo ime spominje kao ime svjedoka u vladarskim ispravama, uz to je išao na vojne pohode sa kraljevima Dabišom i Ostojom, dok je u doba kraljice Jelene 1397. godine bio njen savjetnik na dvoru. Zahvaljujući ženidbi sa Resom, sestrom jednog od najmoćnijih bosanskih feudalaca Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Batalo je bio gospodar Lašve, Sane te grada Toričana.

Batalovo evanđelje je doživjelo sudbinu mnogih bosanskih srednjevjekovnih rukopisa koji su pripadali Crkvi bosanskoj i proglašeni heretičkim te je tokom čestih inkvizicijskih pohoda oštećeno, a danas su sačuvana samo četiri lista pergamenta na kojima su odlomci iz Ivanovog evanđelja. Kodeks je započet cinober tintom a zatim nastavljen crnom tintom. Paleografski je sličan Pripkovićevom evanđelju.

Prema zapisu pisara Kromirjanina, starac Radin je odobrio ovo evanđelje, i time je to neposredan dokaz da su i pisar i Batalo bili članovi Crkve bosanske, jer starac je visoka titula unutar hijerarhije Crkve. Zahvaljujući sačuvanom kolofonu, pored podataka o godini nastanka i o pisaru, sačuvan je spisak imena 28 djedova (poglavara Crkve bosanske) u periodu od prvog djeda Jeremije koji je osnovao i vladao Crkvom bosanskom od 1010. do 1024. godine pa sve do djeda Ratka I koji je vladao od 1370. do 1393. godine. Kasnije je dodan spisak crkvenih poglavara koji su vladali od 1400. do 1465. godine, a prema njemu posljednji djed je bio Ratko II.

I ovo evanđelje spada u skupinu srednjovjekovnih rukopisa koje se nalaze van Bosne i Hercegovine. Prema nečitkom zapisu na jednom listu, vidi se da je kodeks 1703. godine bio poklonjen manastiru Skrbatino, ali je nepoznato kako je ostatak došao u privatan posjed učitelja Meledinova u selu Kuluk u Makedoniji, da bi na kraju, jedan od počasnih članova Imperatorske javne biblioteke „Saltykov-Ščedrin“, poklonio biblioteci.

Da je Batalo bio izuzetno poštovan i cijenjen tepčija i bogumil, govori i otkriće 1915. Godine njegovog mauzoleja na uzvišenju Crkvine kod Turbeta blizu Travnika. Nažalost, zbog nestručnog otkopavanja i lovaca na blago, potpuno su uništeni ostaci freski živih boja koji su se nalazili na zidovima mauzoleja, a u grobnici su nađeni samo ostaci brokatne zavjese, sve ostalo je opljačkano i uništeno.


Bogumilsko učenje i obredi


Najranije heretičko učenje koje će izvršiti snažan uticaj na sva druga, tako i srednjovjekovna heretička učenja širom Evrope, bilo je manihejstvo nazvano po svom tvorcu Maniju iz Perzije. Njegovo učenje, sa elementima kršćanske sadržine, postavilo je sredinom 3. stoljeća temelje dualističkog učenja koje će postati osnova srednjovjekovnim sektama, pa tako i bosanskoj koja će steći visoki ugled koji će pratiti otvaranje univerziteta svoga vremena u širenju učenja koje će se zadržati najduže od svih poznatih hereza, a nestati sa nestankom srednjovjekovne bosanske države. Značajka učenja je, da je pored vlastele ono bilo usko povezano s narodom.

Srednjovjekovno bogumilstvo doživljavalo je svoje pročišćenje u vrijeme kada je Evropa preživljavala vatreno krštenje Katoličke crkve. Odnos Katoličke crkve prema fenomenu učenja bogumila naučno još ni približno nije objašnjen, već poput tajanstvenog koda zaraslog u prašini vremena čeka zasluženo otkrovenje trezvenog naučnog dešifrovanja u odnosu na mnoga površna i destruktivna pristupanja čime se samo umanjivao fenomen ove nadasve vrijedne nacionalne bosanske baštine u sklopu bogumilskih učenja koja su pored Bosne egzistirala na prostorima Francuske, Italije, Dalmacije, Bugarske, Makedonije, Grčke, ali i na prostorima kontinenta Male Azije.

Bogumili su svoje obrede održavali unutar jednostavno opremljenih prostora obiteljskih kuća ili na otvorenom prostoru. Bogumili nisu gradili vjerske objekte – uobičajene arhitekturi i poznate današnjim kulturama svijeta - u kojima bi održavali svoje obrede, već su ih obavljali okupljanjem na različitim otvorenim i za njih duhovnim mjestima. Svjesno su birali uzvisine, proplanke, obale rijeka. Upravo zbog toga, izuzev vječnih kamenih kuća poznatih kao „bosanski stećci“, sa arheološkog gledišta, za dubioznija naučna proučavanja nije ostalo mnogo. Također, ostalo je malo pisane građe, koja je kroz stoljeća burne historije prostora na kojima su obitovali ozbiljno desetkovana, često spaljivana kao „građa nečastiva“.


Zajednica se izdržavala vlastitim radom i skromnim prihodima koje je stjecala na  zajedničkoj imovini i atmosferi skromnosti vjere koju je zagovarala. Osuđivali su pohlepu, nepoštenje i poroke, a sami prednjačili umjerenošću, uzorom i primjerom. Stečeni višak davali su onima kojima je bilo neophodnije nego njima, onima koji su imali manje, a posebno starima i bolesnima. Među njima postojali su obični vjernici ili „mrsni ljudi“ i „savršeni“ ili „perfektni“ tj. „pravi krstjani koji grijeha ne ljube“. Osim njih postojali su posebni redovi, redovnici su živjeli u samostanima tzv. hižama.

Njihovo učenje je bilo da je Bog ljubav kojem zlo, kazna ili grijeh nisu
svojstveni zlo, grijeh i kazna. Učenje bogumila odbijalo je sud nad čovjekom jer je on kvario sliku milosrdnog Oca. „Bosansko krstjani nazivali su Rimsku crkvu - crkvom idola, a da je jedina prava crkva “Crkva bosanska”. Bosanski su krstjani, dakle, bili gnostičko-manihejski nasljednici i kao takvi učili da postoje dva osnovna principa: princip dobra i princip zla: dva su najviša bića, jedno dobro, koje je bilo začetnik svega nevidljivog i duhovnog, a drugo zlo, koje je tvorac svega vidljivog i tjelesnog.“[2]


Popis Djedova Crkve Bosanske


Poglavar crkve bosanske je tradicionalno nazivan djed. Najznačajniji historijski izvor koji govori o poglavarima bosanske crkve je "Popis bogumilskih vladara", koji se nalazi u Batalovom evanđelju iz 1393. godine. Tamo se nalazi popis bogumilskih poglavara od sredine 11. stoljeća, pa sve do 1393. godine. U Batalovom evanđelju nalazi se 28 imena bogumilskih djedova, koja su podijeljena u dvije grupe, prema dvjema glavnim epohama iz života crkve bosanskih bogumila. Tih 28 djedova upravljali su bosanskom bogumilskom crkvom od 11. stoljeća, pa sve do djeda Ratka, koji je upravljao krajem 14. stoljeća.

Najznamenitiji sredovječni izvor za poznavanje imena bosanskih djedova i reda, kojim su oni jedan za drugim slijedili, jest Batalov odlomak. U njemu je krasnopisac Stanko Kromirjanin g. 1393 zabilježio 28 imena bosanskih djedova, stavivši ih u dvije skupine prema dvjema glavnim epohama u životu crkve bosanskih krstjana. Tih 28 djedova upravljali su bosanskom bogumilskom crkvom od osnutka te crkve u prvom desetljeću jedanaestog stoljeća pa do djeda Ratka koncem 14-st. U Batalovu odlomku nisu zabilježene godine, kada je koji djed upravljao bosanskom crkvom. U pogledu vremenoslovlja iz toga ulomka znamo samo to, da je tih 28 djedova vladalo oko 390 godina, dakle svaki prosječno oko 14 godina. Naravno, pojedini djed upravljao je crkvom, neki dulje, neki kraće, ali se nećemo mnogo udaljiti od stvarnosti, ako svakome dodijelimo prosječan broj od 14 godina. Ako tome dodamo djedove iz 15-st., koji su nam poznati iz suvremenih izvora, tada bi bosanski djedovi upravljali bosanskom crkvom slijedećim redom i otprilike u slijedeće vrijeme:


Prva Batalova lista (Djed, Pretpostavljeno vrijeme upravljanja)

Jeremija (1010-1024)
Azarija (1024-1038)
Kukleč (1038-1052)
Ivan (1052-1066)
Godin (1066-1080)
Tišemir (1080-1094)
Didodrag(1094-1108)
Bučina(1108-1122)
Krač (1122-1136)
Bratič (1136-1150)
Budislav (1150-1164)
Dragoš (1164-1181)
Dragič (1182-1205)
Lubin (1205-1215)
Dražeta (1215-1220)
Tomiša (1220-1223)

Druga Batalova lista (Djed, Pretpostavljeno vrijeme upravljanja)

Rastudije (1228-1230)
Radoje (1230-1244)
Radovan I (1244-1258)
Radovan II (1258-1272)
Hlapoje (1272-1286)
Dragost (1286-1300)
Povržen (1300-1314)
Radoslav I (1314-1328)
Radoslav II (1328-1342)
Miroslav (1342-1356)
Boleslav (1356-1370)
Ratko I (1370-1393)



Treća lista iz suvremenih izvora (Djed, Pretpostavljeno vrijeme upravljanja)


Radomir (1400-1414)
Mirohna (1414-1430)
Miloje (1430-1450)
Ratko II (1450-1465)
Nepoznati djed (1465-1480)[3]



(Nasatvlja se)


Referencije

[1] https://bs.wikipedia.org/wiki/Crkva_bosanska i http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm

[2] Bogumili, Povijest i naučavanje bosanskih krstjana, str. 7.

[3] Bogumili, Povijest i naučavanje bosanskih krstjana, str. 13-15.



This Page is Published on October 25, 2016 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:25.10.2016. - Last modified:25.10.2016.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE