ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo Čamo




ACTUA HOME PAGE





 



Društvo po mjeri, put je pojedinca dobitnika, a ne gubitnika

Piše: Hamdo Čamo



Terra Magica

Društva oboljela od autizma trebaju lijek, a ne opis bolesti. Ipak, kao što svako ne može biti doktor, isti ne može biti apoteka ili pak farmaceutska industrija. Zato društvo radi perspektive napretka, vlastitog zdravlja i sigurnosti ulaže i izgrađuje sebi za to odgovarajuće ali i odgovorne institucije. Društva koja to ne rade imaju problem.

 


Ilustracija

 

Postoje razne vrste mjera. Od metra do centimetra, od nemarnosti do raskošnosti, od mjera zaštite do mjere za količinu, ljutinu, izdržljivost, znanje, mudrost, inteligenciju ili glupost. Mjera po zasluzi čini se jedina ne uzima danak relevantne postojanosti društvima skrojenim po vlastitoj mjeri. Sreća i nesreća prati svako društvo. Mnogi mogu potvrditi činjenicu da sve što su tražili da su i dobili. Ako ne i više od toga. Šta donosi politika životne filozofije „tuđe-slađe“? Svi koji su uzimali tuđe, prije svega živote, kupovali su sebi dva prsta prljavog obraze i gratis nemirne snove.

Danas se isti u čudu pitaju kako im ništa nije normalno. Od upravljanja državom, obrazovanja, običnih svakodnevnih stvari do radnih mjesta. Boli činjenica da se to isto pitaju i oni pored gubitnika. Gubitnicima to svakako jeste ili bi trebala biti normalnost. Gubiti u životu put je gubitnika. Griješiti u životu put je griješnika. Gubiti i griješiti ne može društvo koje sa velikom odmjerenošću planiranja i pažnje brine, štiti i ulaže u sebe i u svoje resurse. Sebi kroz historiju krčiti put zločinima i onim što je zasnovano na njima ne može nikada biti dobra investicija. Kako za današnje tako i generacije koje dolaze.

Šta reći o društvima koja otvoreno (vojno i politički) atakuju i negiraju druga društva sa kojima dijele istu ili sličnu sudbinu: historijski, ekonomski i politički prostor, čak i zajednički ekosistem?!  Ako se već poziva na kulturno, vjersko ili humanističko naslijeđe u Evropi, ne treba li se zapitati ko ga zapravo čini? Koliko ima smisla pozivati na „poštivanje bogate kulturne i jezičke raznolikosti radi osiguranja, očuvanja i unapređenja kulturnog nasljeđa Evrope”, a raditi sve protiv vrijednosti koja se zagovaraju?

Koliko je smisleno da se društva istih prostora prozivaju antievropskim u međusobnoj borbi za dokazivanjem ili negiranjem svih očitosti? Koliko je smisleno gubiti vlastiti a raditi na izgradnji identiteta koji ne postoji i koji još dugo vremena neće postojati? Sve to je racionalno koliko prelijevati iz šupljega u prazno i pri tom svjesno raditi protiv sebe uz gubitak vlastitog identiteta i supstance. Zaklinjati se u dobrosusjedstvo i prijateljstvo a  iskreno ne ulagati i ne truditi se u izgradnji i na poboljšanja istih, dvolično je koristoljublje, jalov odnos i projekat je unaprijed osuđen na propast i štetu. Samo čiju? Put do raja popločan je dobrim namjerama. Raj je tamo gdje sam ja, piše Voltaire. Da ili ne, pronađite sami odgovor.

Graditi put na tuđi račun i račun većine nije mudrost, ali zahtijeva spretnost i umijeće. Javno se baviti kriminalom, korupcijom, jačati stranački i familijarni nepotizam i pozivati se na demokratiju, k tome i religiju, vrhunac je brijega učmalog u smradu nečovještva kojem je strana etika i kultura. Kako se onda u stvaranju takvog društva pozivati na Boga, žrtve, istinu i poštovanje? Prije svakog stvaranja društva po mjeri stoji stub izgradnje građanskog ideala, svi građani se moraju upoznati sa svojim pravima, prije svega obavezama. Samo iz takvih, izgrađenih svjesnih građana mogu nastajati oni koji će društvo znati da vode putevima koji će biti od koristi ne samo sebi već čovječanstvu. Sa društvima u kojima još nije sazrela nacionalna svijest ili je ista više nego naglašena, izlaziti na multinacionalne tokove i autoputeve nije moguće bez posljedica ili je to samo po sebi više nego opasan zahvat, ne samo u oblasti ekonomije. Imati predsjednike – glasnogovornike drugih država, nije nimalo lako.

Vrijeme u kojem je svijet ozakonio nasilje i nepravdu, istovremeno se pozivajući na zakon i pravo - više govori o svijetu nego o širenju straha, terora, bezakonja i nasilja. Pozivati se na Ujedinjene nacije i Savjet UN, a znati kome institucije služe – kako, kome i zašto, navikavanje je korumpiranih vlada, a preko njih stanovništva u cjelini - prije svega običnog čovjeka – na stanje kaosa, općeg beznađa i neizvjesnosti. Samo pozivanje na pravdu u sjeni kaosa, beznađa, nezaposlenosti i neizvjesnosti izrodilo je korumpiranu elitu koja se u sjeni bogaćenja još više izdiže iznad prava i zakona. Takvom stanju jedini lijek predstavlja povećavanje prava građana. Povećavanjem građanskih prava povećava se sigurnost i kontrola elita, a smanjuje korumpiranost.

Po prioritetima izraženim čak i u medijima za širu javnost današnja društva navodno, ne samo da troše ogromna sredstva za opću sigurnost,  ona vode najveću brigu u borbi protiv terorizma koje je na prvom mjestu. Pojedina društva idu tako daleko da građanima žele dati veća prava, kao što je slučaj zabilježen u Češkoj gdje je predložen zakon prema kojem i građani mogu da pucaju u teroriste. Nasuprot takvih društava postoje i ona u kojima predstavnici vlasti predstavljaju institucionalni oblik političkog terora kojem neprimjereni i najviši zakoni društva nisu dorasli u zaštiti od istog ili pak u kojima političke elite, da bi osigurale sebi veći dio novca, namjerno izbjegavaju minimum vojnih ulaganja naspram zakonskih obaveza u zaštiti društva.

Dok jedna društva daju svojim građanima veća građanska prava, druga i ne znaju da ih imaju ili čak ne znaju šta bi s njima. Nasuprot takvih, svjesna i savjesna društva – osim što ulažu u obrazovanje, nauku i ekonomiju, ulažu u sisteme zaštite vlastitih nacionalnih vrijednosti. Rezultati su vidljivi u letimičnom pregledu historijskih činjenica po kojima jedna društva odavno na svom tlu nemaju zabilježenih većih ratnih sukoba, što znači da rade pametno i mudro, naspram društava kojima svaka generacija doživi rat i genocid. Vrijedi ponoviti, veća građanska prava predstavljaju veću sigurnost. Da bi se ona mogla provesti u praksi, svi građani – a ne tek pojedinci - moraju ih biti svjesni.

Institucionalni kriminal definira sprega kriminala i politike, ali i same elite (uključujući i akademsku elitu) jednog društva, kriminalni potencijal  te njihova sveukupna neodgovornost i nemar u vršenju obaveza i dužnosti određenih položajem, etikom i društvenim moralom. Kao i u svakoj oblasti i ovdje su jedino relevantni rezultati rada. Svako nepoštivanje života, ljudske časti i dostojanstva protivno je prirodi zakona, etike, morala, ali i religije. Borbu protiv institucionalizovanog kriminala građani mogu uspješno dobiti jedino kroz svjesnu i ciljanu izgradnju, kontrolu i jačanje zakona, te rada na jačanju, izgradnji i poštivanju građanskih prava.

Naučno je poznato da „vlast“ ima neobičnu manu, naime, težnju izmicanja svakoj kontroli te da je u okvirima zakona može držati jedino prosvjećivanje, zakonska dosljednost i kontrola za koju su dovoljni mehanizmi zdrave demokracije kao i opozicije. Ne treba sumnjati u činjenicu da u politički i ekonomski uređenim demokratskim društvima građani pridošli iz manje politički i ekonomski uređenih zemalja  i manje demokratskih sistema funkcioniraju kao da su odrastali u istima. Sa druge strane, u politički i ekonomski neuređenim, nedemokratskim državama, državama sa visokim procentom kriminala i korupcije i najidealnije osobe, osobe sa visokim stupnjem akademskog obrazovanja iz politički i ekonomski uređenih zemalja nisu u stanju da funkcionišu na način kako se to od njih očekuje. Obrazovanje, nivo svijesti, potrebe, navike, uslovi, investiranje i koncepcija sistema, mali ali neophodni su dio faktora koji određuju stupanj svijesti stanovništva, kvalitetu i pravac funkcionisanja svakog društva.

Ideal svakog društva na današnjem stupnju razvoja jeste stvaranje demokratskog civilnog stanovništva, slobodnog da odlučuje i živi kako želi i hoće. Svoj ideal društvo može ostvariti po konceptu da svaki pojedinac bude zadovoljan. Jedino tako društvo je društvo po mjeri pojedinca koji takvu državu može slobodno nazvati Terra Magica.

Zürich,  06.01.2017., Hamdo Čamo



This Page is Published on January 07, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 07.01.2017 - Last modified:02.04.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE