ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA








Nur Sadia



ACTUA HOME PAGE





 




Kad se ne budu čitale knjige


(Sajam knjige - Sarajevo 2017)

Nur Sadia




(Sajam knjige - Sarajevo 2017)

 

Prošlo je dvije godine od mog zadnjeg posjeta sajmu knjige u Sarajvu. Ono iščekivanje nečega što donosi radost, miris knjige meni je ko da zakoračim u svijet čaroban. Knjiga je zagrljaj i utjeha kada ljudske ruke zaborave da grle, ona je hrana i piće za gladnu dušu i žedno srce, halapljivo se tražiš napojiti sa izvora mudrosti.

Bijah vazda žedna umjetnosti, koracima bosim pronalazim svaki kutak izvora sa kojeg naučiti mogu kako se prepoznaje sreća, kako se budi inspiracija. Možda je meni svijet bio bijeg od stvarnosti koja nije uvijek čarobna ali i klica radoznalosti u meni koju osjetim kada po prvi put otvaram korice knjige.

Nanese me eto nafaka opet do sajma knjige i zakoračih u taj svijet čarobni. Ove godine sve je u znaku i sjećanju na velikog pjesnika Maka Dizdara. Čitam na ulazu njegovu pjesmu, zastajem u poštovanju duše koja je iz sebe puštala rijeku ljubavi. Zapitah se hoćemo li mi, nestalne duše ovog vremena, ostaviti nešto tako lijepo budućim generacijama?Hoće se li se tad još čitati knjige?

Ulazim i puštam da me struja radosti ponese, ko dijete kad ushićeno posmatra čokoladne bonbone prepuštam se energiji koju prostor s knjigama na mene ima. Oko vrata nezaobilazan fotoaparat,  u očima radost. Dolazim na štand Planjax grupe, Bajruzin i Muamere Planjac koji marljivo i neumorno rade, pozdravljanje ćaskanje, sretanje kolega pisaca. Obilazim polako štandove, upijam u sebe naslove knjiga.

Mnogi su izlagači ponovno tu ali mnogo ih i nedostaje, nije bajno vrijeme ni za njih a konkurencija velika. Šahinpašić i dalje drži monopol, ogroman štand i još jedan manji na ulazu, dobro se reklamira a sigurno i dobro prodaje. Moja prognana duša upija u sebe sve što vidi, koraci me odvedoše do štanda Ministarstva za izbjegla lica. I tamo poznata lica, razgovor sa Šimlom Ešićem-Petar Panom suvremene književnosti.

Svidio mi se štand pod imenom Nostalgija. Sama riječ te natjera da staneš, ko da te nešto u srce pogodi. Nostalgija, ah nema toliko papira bijelog koliko se o njoj pisati može. Nostalgija, vratiše me godine a ja curica tek zakoračila u život uzbuđenim dahom po prvi put ulazim u knjižaru i biblioteku, zarazila se mirisom knjige i od tada sam izgubljena.

Eh ti isti koraci me dovedoše i danas do ovog mjesta. 

Neki putevi su zacrtani, zapisani u knjigu sudbine -moj put je očito uvijek bio put knjige, samoće i odricanja, čežnje i vjere -put umjetnosti. Ko i svaki moj put u Bosnu, kao i put do knjige -u jednom oku je suza neisplakana a u drugom radost postojanja. To sam ja odkako postadoh prognana duša.

Posjetih i veoma zanimljiv štand Irana. Divni radovi kaligrafije, knjige, atmosfera i neobičan doček. Spontan i lijep. Zastadoh da upijem tu ljepotu u sebe, počeh slikati da uhvatim dah ljepote prije negoli pobjegne u beskraj. Umjetnik iz Irana prebire po svojim radovima, posmatra crteže, vadi jedan i pruža prema meni. Ljubazna duša, žena na štandu koja je zadužena za njeg mi govori da je na crtežu kaligrafijom ispisan jedan dio citata iz Hafizovog Divana.

Nešto kao”Ljubav i more nemaju granice. ”Osjetih radost istinsku, kolega pisac koji me pratio objasni to na svoj način;Osjetio je umjetnik iz Irana moju dušu umjetničku, svjetlo moje duše i zato mi, onak spontano i ljudski, darovao dio svoje umjetničke duše.

Da, doista je tako u svijetu istinske umjetnosti-duše se dotaknu i kada postoje barijere nepoznavanja jezika-dovoljno je onaj Nur koji svijetli u očima.  Dirnuta, inspirisana i zahvalna šetam dalje i milujem pogledom i prstima korice knjiga.

Mali princ konačno pronađe mjesto svoje kod mene, Stepski vuk, dar bliske duše, Muhiba legenda Denisova, Enesova Amanetmreža, Rumijeva Mesnevija, Sufara i Jasin-obogatiše moje bivanje.

Okrećem se oko sebe, sve je lijepo, čarobni trenuci zaustavljeni u vremenu i ja s knjigama.

Ali ne mogoh a ne primjetiti i ovaj put premalu posjećenost sajma. Malo nas je još ostalo, premalo. Pod rukom knjige zagrljene sa sjetom se opraštam opet od Sarajeva, knjiga i Bosne moje koja je neiscrpna inspiracija u mom bivanju. Do nekog novog sajma, nekih novih koraka i sjaja duše.

Ponesoh sa sobom divne momente, koračam opet u svoju otuđenost, prognanu egzistenciju i samoću a strepnja u srcu: Šta će biti kada se knjiga ne bude više čitala?

Nur Sadia

 
























 

Stranicu uredio: S. ČAVKIĆ


This Page is Published on May 1, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 01.05.2017 - Last modified:01.05.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE