ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA












ACTUA HOME PAGE





 



Nije samo problem u izvršnoj vlasti, nego i u neparticipiranju društva u tome

Svijet se raspada a kod nas trešti turbo-folk na ulicama svih BiH gradova.

Prof. Anis H. Bajrektarevic, prof šef katedre za int. parvo I globalne polit. odnose
Urednik, Njujorškog Magazina za Geopolitiku, Internacionalne Odnose i Historiju



Ako uzmemo u obzir geopolitička kretanja, po Vama šta najveći uticaj ima na BIH?

Ako želimo da uporedimo broj disolucija država širom svijeta u posljednjih 50 godina, Stari je kontinent pretrpio koliko i svi drugi kontinenti zajedno: Američki kontinent– nijedna, Azija – jedna (Indonezija/Istočni Timor), Afrika – dvije (Sudan/Južni Sudan i Etiopija/Eritreja), a Evropski kontinent – tri disolucije.

Zanimljivo, svi evropski raspadi državnih zajednica (disolucije) tiču se isključivo i samo Slavena koji su živjeli u multietničkim i višejezičkim (ne od strane Atlantske Evrope nametnutim jednonacionalnim) državama. I sve su se tri – znači, svaka druga disolucija koja se zbila bilo gdje u svijetu – desile isključivo u Istočnoj Evropi. Ova je regija prisustvovala totalnoj disoluciji Čehoslovačke (zapadni Slaveni) i Jugoslavije (južni Slaveni, i to u tri vala raspada), dok je jedna država nestala iz istočne Evrope (DDR), da bi okrupnjala i ojačala fronta Centralne Evrope (zapadna Njemačka).

Konačno, nabrojane centripetalne turbulencije snažno pogađaju istočnu Evropu povodom raspada Sovjetskog Saveza (istočni Slaveni) na nj. Granicama - proces koji, kao što vidimo u Donjecku, još nije okončan.

Iredentizam u Velikoj Britaniji, Španiji, Belgiji, Italiji, Francuskoj ili Danskoj (oko Farskih ostrva i Grenlanda) je daleko stariji, jači i dublji. Ipak, raspadi državnih zajednica u istočnoj Evropi zbile su se bespovratno i preko noći, dok je Atlantska Evropa ostala nedirnuta, uz Centralnu Evropa koja se čak uvećala teritorijalno i proširila ekonomski.

Od Mediterana do Pacifika BiH je jedina država uz Rusku Federaciju koja nije jednonacionalno determinirana svojim ustavom. 'Monokromatiziranje svijeta' po Fridmenovskoj mantri 'World is flat' (svijet je ravna tepsija), dobrano je devastiralo Slavenski svijet I svijet arapskog Bliskog Istoka. A u BiH, mi smo svi Slaveni, a pola nas baštini isti religio-kulturni krug sa Bliskim Istokom. Stoga sva ta napetost u nas, kao u centralnoj republici nekadašnje historijske zajednice Južnih Slavena.


Sve se više govori o raspadu BiH, posebno iz američkih i UK medija, da li je to realno?

Ne treba biti u zabludi što je Zapadni svijet. No, ne smijemo potcijeniti sposobnost Atlantističkog svijeta da destabilizira sve do čega dođe.

Vidjeli ste posljednje Francuske predsjedničke izbore, biračima je posve banaliziran izbor - kandidat političkog pogroma nasuprot kandidata socio-ekonomskog apartheida. Ali nemušti i udaljeni od spoznaje i znanosti – nismo uočili nijanse između svijetova Evrope; onog Atlantskog i onog centralnoevropskog. Tako vam Le Pen posve posprdno ali precizno i efektivno formulira „na predsjedničkim izborima zasigurno pobjeđuje Žena – ili ja ili g-đa Merkel“.

Zapad se održava pomno proučavajući globalne kontraste te igrajući na njih. To je svijet sa rubnih područja naše planete, koji pomoću antropogeografske inverzije održava sebe dominantnim. Stvarni planetarni centar se periferizira (čak i eliminira) naracijom I fizičkom prisilom.

Nama su Damask I Jeruzalem periferije, a Tokio I London centri – ma hajte, molim vas.

Atlantistički svijet je neminovno u dubokoj krizi, koja zapravo počinje još 1945, ali se ubrzava u posljednjih 15-tak godina.

Ipak, ne treba nama novo tumačenje svijeta. Nama je hitna promjena odnosa !! Stvarnih I narativnih.


BiH je mala zemlja, ima li prostora da sama izabere put kojim će krenuti?

BiH sama nikada nije njedrila krizu; rat i problemi su dolazili iz vana, pa tako – na žalost – i mir mora doći iz vana. Paradoksalno je da od svih sljednica bivše južnoslavenske zajednica BiH ima najpostojanije granice (i prostorno i vremenski). Te su granične crte tek iznimno arbitrarne, a mahom su topografske/dakle prirodne (planinski lanci, riječni tokovi, itd), ali se BiH najviše osporava pravo na postojanje. Od susjeda BiH se očekuju da će se od žrtava okrenuti u zločince – i to redovito radi Atlantska I Centralna Evropa. No, mi ne smijemo zaboraviti da se u jednom Getu, poput Varšavskog, jasno mora razlikovati tko je žrtva zločinac, a tko je pravi zločinac, inspirator svega lošeg I pogubnog. Grupa Poljaka, kao I pojedini Zidovi Varšave čini su začine, ali pravi I osnovni zločin je bio onaj nacistički.

Svi mi Južni Slaveni smo žrtve okolnosti u kojima se niti snalazimo niti želimo to priznati. Te 30 godina vozimo u maglu sa pogledom u retrovizor, u beskoncesijskom stanju u kretanju. Stepen izdaje je golem. Ali mi delegiramo krivnju na pet dežurnih imena iz vrha Izvrsne politike, I odemo na slijedeću u nizu bezbrojnih kahvica koje usisavamo u sebe baveći se ničim.

Razlika između Japana I Bosne, Njemačke I Hrvatske, Švedske I Srbije – nije u imenima izvrsne vlasti (naši su možda čak I sposobniji), nego u širini participiranja društva u projektu sutrašnjice za cijelu zajednicu. 5 ljudi niti može izgraditi niti razgraditi zemlju. Suština II Jugoslavije nije bio Tito nego opći konsenzus svih. Suština nacizma nije bio Hitler, nego suglasnost seljana Aušvica da takav logor treba da postoji I radi precizno I uspješno kao današnja/tadašnja tvornica VW.  


Otkuda toliko nemara, neznanja i primitivnosti kod nas? Svijet se raspada a kod nas trešti turbo-folk na ulicama svih BiH gradova.

Ta glazba nije došla sama od sebe. To je isti specijalni rat kakav je nametnut Latinskoj Americi kroz tzv. Meksičke serije.

Ne zaboravimo; neznanje i primitivnost su koncept. Nas u BiH, kao i svuda drugdje na Balkanu, naši neprijatelji stalno i iznova re-barbariziraju.

Mnogo oni ulazu već dva stoljeća u taj projekat, a mi - naivni i lakovjerni - učimo stalo i iznova u svakoj generaciji iste zablude i greške.

Ne možeš znati, pa odlučiti da ne znaš. Da imaš sopstveni kompjutor, supersonični avion vlastite proizvodnje, te 35 instituta samo u Sarajevu, a onda da ti je vrhunac znanosti Turski koledž, i osnovni izvozni artikal šumske jagode.

Praviti sjajnu rok glazbu svjetskog nivoa, pa onda odjednom potonuti u najcrnji turbo-folk; biti industrijaliziran a onda odlučiti da uvoziš sve, čak i flaširanu vodu; Biti Olimpijski grad prije 35 godina, a onda odlučiti da se pretvoriš u prašnjavu anadolsku kasabu, kojom kruže raspareni polovni, vandalizirani kloparajući tramvaji. Živjeti ponosito od svog rada, pa onda snishodljivo prositi naokolo. Biti subjekt na historijskoj sceni, a onda se svesti na malu guberniju kojom upravlja namjesnik - trećerazredni isluženi aparatčik, iz zemlje koja nije otvorila niti jedno proizvodno mjesto u nas, ali drži sve svoje banke da isisa ono malo preostale aktive naših radnih ljudi.

Takvo što se nikome u povjesti nije desilo, ukoliko nije bio surovo pokoren.

Ovaj put, rukopis anglo-germanskog svijeta ostao je prikriven, i to je po nas u BiH i drugdje na Balkanu najpogubnija okolnost u proteklih 30 godina.


Šta domaći političari pod pretpostavkom da iskreno žele mogu raditi na zaštiti interesa BiH, kako se prije svega oduprijeti ekonomskim uticajima?

Da pojasnimo jednu stvar, Izvrsna vlast je konkluzija/izvedenica, a izborna baza stvara premise. Kad promijenimo premise, promjeniće se I Izvrsni špic. Ne može se srednji sloj i akademija baviti ničim, a očekivati od 5 ljudi sve. Netačno je i nemoralno!

Nadalje, mi se na ovom svom historijskom prostoru južnih Slavena konačno trebamo okrenuti sebi i svome. Stepen razognjištavanja je nevjerojatan. Brzina I sveobuhvatnost de-industrijalizacije svuda od Triglava do Đevđelije je alarmantna. Strast za histerijom male razlike među nama južnim Slavenima je frapantan. Kao I potreba da se bude korisni idiot za korist tuđeg I dalekog. Želja da se mi poznati antifašisti sa ogromnim historijskim kapitalom, sada svrstamo na pogrešnu stranu povjesti je skandalozan. Ono što još više zabrinjava od toga, je naša ćutnja o tomu.

Mi se pod hitno moramo re-industrijalizirati, posvetiti demografskoj obnovi, te re-Slavenizirati – I to po uzoru na Nordijsku Uniju – okrupniti naš Slavenski front. (Badava što smo mi odustali od Slavenstva, kada nas naši neprijatelji tako vide, kao što je bilo uzalud Židovima centralne Evrope da se odreknu svog jevrejstva, oni su smatrani I progonjeni po naslijeđu a ne trenutačnom opredjeljenju.)

Nama Slavenstvo I antifašizam (kao kontra-ideologija ‘lebensraum’ ideologije eliminacije slavenske države I fizičko pražnjenje slavenskog prostora od ljudi I stvari) nisu pitanje ideološkog izbora, nego pitanje pukog preživljavanja. Mi smo usljed nemarnosti spram našeg sociopolitičkog bića doveli nas puki biološki opstanak u ozbiljno pitanje.

Ako mislite da pretjerujem, otiđite na bilo koji kolodvor bilo kog mjesta na području bivše južnoslavenske zajednice, i vidite povorke mladih koji svakodnevno odlaze sa kartom u jednom smjeru. U Njemačkoj te vlakove I autobuse dočekuju jednostavnim komentarom – Slaven-Sklaven (Slaveni-Robovi).  
 



* ‘lebensraum’ - životni prostor

* Slaven - Sklaven (Slaveni - Robovi)


This Page is Published on June 12, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 12.06.2017 - Last modified:20.06.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE