ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







Hamdo Čamo

ACTUA HOME PAGE





 



KAKO SE NACIONALNO PREPOZNA(VA)TI


Piše: Hamdo Čamo



Bosna i Hercegovina je jedini geografski prostor u kojem se njeno stanovništvo, pored drugih identiteta i prepoznavanja, i nacionalno može prepoznati. Koliko još dugo?

 


Nijedno biće začinjeno gorčinom nije slađe od nacionalnog,

 

Identifikacija srodnih duša ne ogleda se (a može, zašto da ne) kroz „slatke i isprazne priče i obećanja“, kroz miris religije, jezika, pripadnosti - državi, regiji, kontinentu, rasi, boji kože, instituciji, doktrini ili dogmi - već isključivo kroz međusobna i zajednička zanimanja i interes, ponajprije tradiciju, ali i djela koja nekoga svrstavaju i upućuju na pripadnost nekom značajnom ili manje značajnom zajedničkom interesu. O kakvim i kojim djelima govorimo? U centru interesovanja prije svega ovdje su na tapeti ugodna djela ili djela koja kao takva osjećamo. Međutim, ono što je jednima ugodno, nije i drugima. Uslovno rečeno – ne mora biti.  Ipak, najvećim dijelom riječ je o običajima, kulturi, ponekad čak i nekom trenutku zajedničkog života, poput lijepo umotanog poklona upakovanog u svemu onome što se naziva tradicijom. (Kako su različita ponašanja i jezici i stvar ukusa, o njima nećemo govoriti). A, u različitim mjestima, poput palete duginih boja, različite su tradicije - i što je jednima lijepo i tradicionalno, drugima nije. Kako naći zajedničku riječ? Kroz dijalog. Kroz dijalog očuvanja temeljnih načela čovjek se najbolje identifikuje sa pojedincem, grupom istih, sličnih, ravnih, „sebi pripadajućih“, kvazi Drugim JA, o čemu se može divaniti mimikom na bilo kojem jeziku, važno je „razumjeti se“, koliko god koštala i što god ta „skladnost razumijevanja“ značila. Dijalog je neophodan. Posebno onda „kada ništa ne ide.“ Ipak, dijalog ne treba smatrati „krajnjim sredstvom“, jer on to ne zaslužuje, niti on to jeste – ali pomaže čak i kada je riječ „o škakljivim pitanjima“, među koja spada i pitanje nacionalnog identiteta. Mnogi će se naći „u neobranu grožđu“ kada budu spoznali da ne poznaju osnovne odlike nacionalnog identiteta, niti da su ih ikada poznavali. A, među njima će se naći veliki broj visoko akademski obrazovanih ljudi. Kakvo je onda iznenađenje ako to bude veći broj onih sa uveliko manjom naobrazbom?


Krađa nacionalnog identiteta ipak jeste i ostaje krađa

Krađa nacionalnog identiteta ipak jeste i ostaje krađa. Uzurpacija nacionalnog identiteta nadoknađuje se retorikom novo-nacionalnih, vjerskih, etničkih identiteta uz sveopće uvjeravanje da je tako uredovana institucionalizirana krađa sama po sebi legalna, da manje boli i da je slađa od svake vrste drugih krađa. Zaboravlja se da je pitanje transformacija svake svijesti, pa tako i nacionalne, pitanje kulturne higijene.  Svi koji ne mogu da podnesu dvoličnost takve politike naspram kulture nacionalne svijesti, napuštaju svoja ognjišta i granice svojih ideala, pri čemu „nove vlasti“ ni najmanje ne negoduju. Sa jedne strane, jer im dolazi nova krv za podmlađivanje poreskog sistema, sa druge pak strane, jer im odlaze „izopćeni“ koji zapravo i nisu njihovi pobornici, a svjedoci su njihova ekscentričnih egoizma, političkog i svakog drugog oblika etnonacionalizma, ali i kriminala nad vlastitim narodom.


Što je sa nacionalnim identitetom?

Na ovo pitanje skoro da i ne treba odgovarati s pretjeranom revnošću. Čega nema, bez njega se može. Vlasti, posebno sklone „naslijeđima prošlosti“, po tom pitanju toliko su fleksibilne da uvijek sebi brzo nađe podanike „u podmlatku i sredinama koje su manje napredne“. Povodljivost ima „starosne i teritorijalne granice“. Interesantno, uvijek za razliku od naprednih snaga koje sebe vide lijevim ili građanskim centrom, koje u pravilu ne obraćaju pažnju i ostaju bez podmlatka. Tamo gdje se cilj ne vidi, teško ga je pogoditi. Upravo na ovom mjestu, svako biće treba se zapitati šta ima svetije od nacionalnog identiteta? Jedino u njemu svako biće može slobodno da upražnjava svaku vrstu u nizu drugih identiteta. Slobodnije od svih drugih prostora. Zagovornici i pristalice teorija da nacionalni identitet zapravo nije onaj pravi i istinski identitet, sami staju pred zid, jer po vlastitoj teoriji svaki identitet biva suvišan. Nijedno biće začinjeno gorčinom nije slađe od nacionalnog.

Naše „bosansko nacionalno JA“ veoma dobro zna ko je, što je i odakle je, još od starina..ali, ne zna ko je i što je ono prvo do njega. „Ono pored“, koje odbija svaku drugu vrstu identiteta osim vlastitog kojeg su pronašli gdje god, znaju mnogo toga „prijaznog“ reći i izreći, da jeste i da nije, ali im „za razliku od teorije rabota ne valja'; rabota koja ne privlači već odbija; dapače, prijeti i razara (a, prijetnja teško da može biti ugodna); rabota i politika kojoj mnogi ne osjećaju pripadnost, a vrijedni su članovi društva i svijeta u kojem isto živi – mnogi od njih su isti taj svijet u kojem žive sami gradili i iznijeli na svojim plećima; politika i rabota koja govori više od vagona riječi i kompozicija sladunjavih priča svih „zagovornika, pristalica i idolopoklonika“.

Riječi su riječi. Ali su i djela. Što je čvršća riječ postojanije je djelo. Čovjek živi od djela(nja), a ne od riječi, posebno ispraznih. Riječ je je potok koji se ulijeva u govor, govor u ugovor - do kojega (se) mnogi baš i ne drže.

(Šifra: „Što je laž veća, teža i gora je prevara“)



This Page is Published on July 13, 2017 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 13.07.2017 - Last modified:13.07.2017.
BALKAN AREA


ACTUA HOME PAGE