OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO NA BIJELOM O SVIM
UGNJETAVANOSTI
BALKANSKA OBLAST
Prof. dr. Dizdarević odgovorio na
pismo iz KCUS-a i komrntirao amneziju Alise Mutap
Bio je jedan od onih koji su “vještačili” Alisu Mutap i njene tvrdnje o
amneziji. Alisa Mutap, podsjetimo, bila je djevojka ubijenog Dženana Memića.
Prof. dr. Dizdarević danas je reagirao na pismo koje su uputile direktorica
Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Sebija Izetbegović i dr. Enra
Mehmedika-Suljić
Njegovo pismo objavljujemo u cjelosti
“Pročitah odgovor ‘njiha’ dvije (terminologija u skladu sa izjavom poltrona
porodice Izetbegović).
Odgovor otkriva nemir. U ovom slučaju, nemir
prevashodno generira Enra Suljić. Prvi odgovor koji je dala sama
Sebija Izetbegović na Hayat TV-u je imao nešto drugačiju konotaciju
i sadržavao je manje nemira. Razlog za to je, u ovom slučaju, kao i
u mnogim drugim, činjenica da Enra Suljić, prijateljica gospodina
Budnje i alijenirane vlasti, ustvari vuče konce. Sebija se pravi
važna, poput tinejdžerke, ali Enra vodi kolo. A suprug, teško mi je
reći, zarobljen u papučama melanholično razmišlja o prošlosti,
zaboravljajući budućnost i nerazumijevajući sadašnjost.
Vratimo se činjenicama i dilemama.
Dobio sam papir o imenovanju u Komisiju za vještačenje od
strane prof. dr. Sebije Izetbegović, generalne direktorice KCUS-a!
Također, Izetbegovićka je u istu Komisiju imenovala prof. Jasminku
Đelilović i prof. Sandru Vegar. Tada sam bio šef Klinike za
neurohirurgiju 1 KCUS, ali već u otvorenom sukobu sa Izetbegovićkom.
Pomenuta je samo čekala priliku da me pomakne. Zašto je baš mene
imenovala u Komisiju nije do kraja jasno. Možda treba pitati Enru
Suljić. Možda je mislila da ću nasjesti pa će, ako zatreba, moći
mahati mojim imenom kao da sam pripadnik njihove kaste. Možda.
Operacija
Dženan Memić je operiran na Klinici za neurohirurgiju 2, s kojom
nisam imamo nikakve veze, i na kojoj je šef Klinike bio doktor koji
po tadašnjem (mislim i sadašnjem) Pravilniku i Statutu KCUS-a nije
imao odgovarajuće uslove za tu poziciju. Dženan Memić je operiran na
toj drugoj Neurohirurgiji pri čemu uopće nisam imao saznanja o samom
događaju niti o operaciji. Čak i kada sam napisao vještačenje za
Alisu Mutap nisam imao pojma šta je u pozadini cijele priče.
Očigledno je sadržaj mog vještačenja poznat
Tužilaštvu, Enri, Sebiji, Đelilovićki, advokatu Feragetu, te
porodici Memić. Povodom ovog tragičnog događaja, te mog vještačenja
dao sam i zvaničnu izjavu državnom Tužilaštvu. Nikada u životu nisam
sreo članove porodice Memić niti njihovog advokata.
U tekstu vještačenja, izrazio sam sumnju u postojanje
amnezije što je potpisom podržala prof. Vegar, dok je prof.
Đelilović otvoreno negodovala, čak me je nazvala telefonom u
ljekarsku sobu KCUS, preko mog tada zvaničnog lokala, te tražila da
promijenim svoje vještačenje. Zašto je to uradila – ne znam, ali
znam da sam joj oštro odgovorio iznenađen njenim zahtjevom i
objasnio da se vještačenje ne može naknadno mijenjati, te da onaj
kome se ne sviđa sadržaj mog vještačenja može uvijek tražiti
nadvještačenje. Uskoro sam dobio ponovo zahtjev za novim
vještačenjem od strane generalne direktorice s propratnim, vrlo
neobičnim i u negativnom tonu napisanim tekstom iz Kantonalnog
tužilaštva u kojem se navodi da oni nisu tražili takvu vrstu
vještačenja. Propratne opaske koje su bile u tekstu Tužilaštva su mi
uistinu zazvučale čudno.
Vratio sam pomenute papire izjavivši da sam napisao svoj
nalaz prema sopstvenom znanju i savjesti, te da nemam ništa novo
dodati.
Nakon toga je formirana nova Komisija za vještačenje u KCUS,
u kojoj je ostala samo prof. Đelilović iz prethodne Komisije. Zašto
je ona ostala, treba pitati Sebiju Izetbegović. A možda, ipak,
upitati Enru Suljić?
Redoslijed
Tada uopće nisam znao da je još ranije vršeno vještačenje i
to od strane zvaničnih sudskih vješataka prof. Kučukalića i prof.
Bravo. Oni nisu mogli biti u Komisiji kao liječnici KCUS-a, koje
selektira prof. Izetbegović, jer su već bili u penziji.
Enra Suljić i Sebija Izetbegović su u svom otvorenom pismu
zaprijetile ocu Dženana Memića. Neutralan čitatelj ima utisak da su
pomenute profesorice bezdušne i manipulativne. Njihov tekst obiluje
potrebom da se stvari zamagle i nejasno predstave. Da su imale
namjeru biti jasne i da nisu u nemiru, izazvanom nečim moćnim i
zlokobnim, navele bi redoslijed događaja i jasan tajming izbora
Komisija, izbjegle bi izolirano citirati prof. Đelilović, ne bi
stvarale zabunu pričom o tome da one nisu kvalificirane da daju
procjenu vještačenja, ne bi odgovarale otvorenim pismom s
prijetnjama već bi našle načina da objasne svoju ulogu ogorčenom ocu
koji javno i hrabro nosi očigledan i težak teret, u nadi da će doći
do istine o ubijenom sinu. Ustvari, Memić ih ne krivi ni za šta
konkrektno, samo ih proziva (poziva) osjećajući (ili znajući) da
njihova uloga ima neki značaj u čitavom ovom tragičnom zbivanju.
Navedimo bitno:
1. Imenovan sam u Komisiju za vještačenje po nalogu prof.
Izetbegović;
2. Otvoreno sam izrazio sumnju u postojanje amnezije i
obrazložio razloge za to. Ta tvrdnja, proizašla iz vještačenja, je
mogla biti osnova za drugačiji pristup istrazi;
3. Direktno i indirektno su me pokušali uvjeriti i pritisnuti
da promijenim nalaz. Pravi razlog za to ne znam i o tome mogu samo
nagađati;
4. Vještačenje sam dao na osnovu pregleda dokumentacije i
razgovora sa prof. Đelilović koja se, što mi je bilo vrlo čudno,
doimala kao neko ko zastupa interese gospođe Mutap;
5. Prilikom vještačenja sam insistirao da porazgovaram sa
gospođom Mutap. Međutim, prof. Đelilović mi je rekla da to nije
moguće, te sam zabilježio u nalazu da nisam imao priliku pregledati
pacijenticu;
6. Ne mislim da je generalna direktorica KCUS-a, Sebija
Izetbegović ovdje glavni fakor manipulacije, mislim da iza čitave
ove priče oko vještačenja primarno stoji ona koja nosi njenu sliku
na prsima i koja je iskorištava za sopstvene ciljeve;
7. A prof. Đelilović je pokazala i naivnost i nedovoljnu
razumijevanje ove medicinske problematike. Naivnost i
nerazumijevanje problematike proizilazi iz njenog čvrstog zastupanja
stava, i to bez imalo ograde, da je gospođa Mutap imala amneziju
(naprosto ne mogu da vjerujem da je prof. Đelilović svjesno
zastupala neke interese izvan svog medicinskog uvjerenja i da je
zbog toga pokušavala stvari prezentirati na način na koji ih je
prezentirala). Odbrana na ovakav način proglašene ‘amnezije” nije
nešto na čemu ozbiljan doktor može istrajavati. Doduše, nije do
kraja jasno gdje su ovdje ozbiljni doktori.” prenosi “Radiosarajevo“
This Page is Published
on FEBRUARY 15, 2021 in the Web Magazine "ORBUS.BE"
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI Napomena:
Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir. Vaše priloge šaljite u
TEXT ili HTML formatu na email:
info@orbus.be Page Construction: 15.02.2021 - Last modified:15.02.2021.