| |
Ing. Salih ČAVKIĆ
EDITOR
|
FEBRUARY 19, 2021
Gospođa Dunja Mijatović, komesarka za ljudska
prava
Vijeća Evrope Stop eroziji ljudskih prava u Evropi
"2020. godina je
bila pogubna za ljudska prava u Evropi", komentirala je Dunja
Mijatović, povjerenica Vijeća Evrope za ljudska prava, u govoru pred
Vijećem Evrope krajem prošle godine.
Na način bez
presedana, pandemija COVID-19 (C-19) iznijela je na vidjelo strašan
porast kršenja ljudskih prava u cijelom svijetu. Prema trackeru 19
Reportera bez granica koji mapira slučajeve zlostavljanja ljudskih
prava širom svijeta, Evropa nije izuzetak od pravila. Iako sadrži
jedan od najnaprednijih globalnih sistema zaštite ljudskih prava,
stari kontinent je vidio sebe kao žrtvu vladinih i medijskih
pokušaja nagrizanja demokratije i ljudskih prava.
Povreda ljudskih
prava dosegla je vrhunac prošlog marta u Mađarskoj kada je
predsjednik Viktor Orbán iskoristio pandemiju kako bi prigrabio
neograničenu vlast hitnim zakonom kojim mu je dodijeljena apsolutna
moć da suspenduje pravila, zaobiđe parlament i usvoji uredbe, bez
ikakvog sudskog nadzora. Ovaj zakon takođe je mađarskom premijeru
ponudio mogućnost zatvaranja novinara i aktivista koji kritiziraju
njegovu politiku pod izgovorom širenja dezinformacija.
Iako Mađarska
vjerovatno ostaje specifičan slučaj u Evropi zbog svoje dugogodišnje
evidencije kršenja ljudskih prava, regija ukazuje na neke
zabrinjavajuće trendove u svojoj sposobnosti da zaštiti prava
obuhvaćena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Degradacija zaštite
ljudskih prava u eri COVID-19
Odgovor država
članica Vijeća Evrope na pandemiju COVID-19 nije ostao nesporan što
se tiče zaštite temeljnih sloboda. Mnoge evropske države proglasile
su vanredno stanje. Uveli su širok spektar pravnih mjera koje
odstupaju od njihovih unutrašnjih ustavnih zakona i Evropske
konvencije o ljudskim pravima.
Kako se Evropa suočila s drugim valom virusa, mnoge države članice
ponovno su uvele vanredno stanje. Oni obično dopuštaju privremena
ograničenja pojedinačnih prava, poput slobode kretanja prema članu
45. Konvencije, slobode okupljanja i udruživanja prema članu 12.,
kao i privatni život prema članu 7.
Ipak, u svom "COVID-19: Priručniku za države članice" objavljenom
prošlog aprila, generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović
Burić postavila je ograničenja mogućnosti država da odstupe od
obaveza iz Konvencije. Svako odstupanje mora imati "jasnu osnovu u
domaćem zakonu" kako bi se spriječila samovolja i ne može opravdati
bilo kakvu akciju koja se kosi sa "osnovnim zahtjevima zakonitosti i
proporcionalnosti" utvrđenim u Konvenciji. Uobičajeno je da iznimne
okolnosti pandemije mogu podržati neka prava, ali vlade će uložiti
značajne napore da ih sačuvaju.
Međutim, takvi napori nacionalnih vlasti da zaštite ljudska prava
nisu uspjeli ostvariti se širom Evrope.
Zabrinjavajući trend oblikovao se u sve većem
deficitu transparentnosti vladinih vlasti, uključujući obavezna
zadržavanja i tehnološki nadzor, kako je uočeno u Irskoj. Uz to,
organizacije civilnog društva u nekoliko država članica izrazile su
zabrinutost zbog nepropisnog ponašanja policije tokom protesta.
Primijećeni su i alarmantni slučajevi rasizma, što je ilustrirano
nasilnim premlaćivanjem crnca ispred njegove kuće od strane dvojice
francuskih policajaca u Parizu.
COVID-19
izlaže strukturne ranjivosti evropskih socijalnih demokratija
Zdravstveni izazovi povezani sa koronavirusom pružili su izvesnim
akterima i vlastima izgovor za kršenje ljudskih prava i osnovnih
sloboda. Takav kontekst kojim dominira diskurs o "hitnoj" situaciji
sa izuzetnim karakterom zahtijeva povećanu pažnju na kršenje
ljudskih prava.
Ranjive populacije, poput migranata, izbjeglica, rasnih manjina,
beskućnika, staraca, žena, osoba s invaliditetom i djece, našle su
se na prvoj liniji ovih kršenja. Vjerovatno, pandemija COVID-19 nije
stvorila, već je samo postavila gole strukturne izazove i krhkost
evropskih demokratija, istaknutih očiglednim socijalnim
nejednakostima produbljenim širom kontinenta.
Na primjer, na žene su značajno utjecali vladini odgovori na
pandemiju COVID-19, što je dodatno pogoršalo rodno nasilje i
nejednakost. Prema studiji koju je zatražio Europski parlament,
širom Europe pozivi na obrise nasilja u porodici povećali su se za
20 - 60%.
Štaviše, odgovor na koronavirus takođe je nesrazmjerno utjecao na
djecu u nepovoljnom položaju širom država članica kršeći osnovno
pravo na obrazovanje. Izvještaj Save the Children pokazuje da u
Rumuniji 23% ranjivih porodica nije moglo kupiti lijekove za svoju
djecu. U Španiji su hitne mjere prehrane mogle doseći samo polovinu
djece koja su obično imala školski obrok tokom krize.
Stariji ljudi su takođe posebno ranjivi na mjere zaključavanja
koronavirusa zbog svojih socijalnih uslova koji su ih dalje
izolovali od njihovih porodica i zajednica. Nestašica u zdravstvenom
sektoru i izolacija starijih povećali su rizik od zlostavljanja, a
podaci iz Velike Britanije ukazuju na rast od 37% u zemlji.
Nekoliko tražilaca azila takođe je nezakonito odbijeno na granicama
EU i vraćeno u svoje zemlje kršeći Konvenciju o izbjeglicama iz
1951. godine. Uz to, neadekvatnost životnih uslova i prenatrpanost
pritvorskih centara izazvali su alarmantne zabrinutosti. Tražitelji
azila u Italiji pokrenuli su štrajk glađu u znak protesta protiv
širenja virusa u centru, neadekvatno opremljenom za odgovor na
zdravstvenu krizu. U Belgiji su neki centri puštali pritvorenike bez
ikakve pomoći.
Pretpostavimo da
gore navedena pitanja dobiju pažnju koju zaslužuju. U tom slučaju,
pandemija COVID-19 mogla bi pružiti priliku za formuliranje poziva
na buđenje za povećanom socijalnom inkluzijom u evropskim zemljama,
sa solidarnošću u središtu svog odgovora. Podsjećajući na riječi
Mahatme Gandhija, ovo je danas primamljivije nego ikad, imajući na
umu da se "istinska mjera svakog društva može naći u tome kako se
odnosi prema svojim najosjetljivijim članovima".
Osnaživanje baze građana i poboljšanje socijalnih "veza" za zaštitu
ljudskih prava
Kao što je istaknuto u Biltenu za novembar Agencije Evropske unije
za osnovna prava, lokalne vlasti i lokalne organizacije odigrale su
istaknutu ulogu u pružanju podrške najugroženijim grupama u društvu.
Čini se da su lokalne i regionalne vlasti preuzele neviđenu
odgovornost u svakodnevnom pružanju pristupa uslugama i
informacijama usmjerenim prema određenim društvenim grupama. Bilten
je takođe primijetio da su se države članice s većom
decentralizacijom odgovornosti pokazale kao bolje opremljene vlasti
za rješavanje zdravstvenih izazova pandemije.
Volonterski sektor takođe je zauzeo glavno mjesto u proaktivnom
zalaganju za prava i interese različitih marginaliziranih grupa u
društvu i povećao svoju ulogu kao ključnog pružaoca socijalnih
usluga. Sve u svemu, ove su se strukture pokazale kao jedinstveno
sposobne ojačati bazu građana u svojoj osnovi i usaditi osjećaj
solidarnosti u zajednicama.
Robert Putnam u svojoj sociološkoj studiji "Samo kuglanje: kolaps i
oživljavanje američke zajednice" sugerira da povećani socijalni
kapital i povjerenje u društvu generiraju adekvatno građansko
angažiranje, neophodno za zdravo funkcioniranje demokratija.
Dalje, prema Putnamu, povećano povjerenje i građanski angažman u
društvu idu ruku pod ruku sa efikasnom zaštitom slobode i ljudskih
prava. "Daleko od toga da su nekompatibilni, sloboda i bratstvo se
međusobno podržavaju", napominje Putnam u svojoj studiji koja
pokazuje snažnu pozitivnu povezanost između jednakosti i povezivanja
socijalnog kapitala.
Suprotno tome, početak 2021. bili su svjedoci raširenih protesta
protiv zaključavanja, kojima su prvenstveno dominirala ekstremna
prava širom kontinenta. Povjerenje u vladine institucije širom
Evrope doseglo je najniže. U takvom društvenom kontekstu zahvaćenom
nepovjerenjem, oslabljena baza građana mogla bi spriječiti
sposobnost europskih društava da donesu održiva rješenja koja
stanovništvo podržava i kojima vjeruje.
Argumentirano, mediji kada pružaju činjenične i objektivne
informacije o svim pitanjima od javnog interesa, igraju ključnu
ulogu u učvršćivanju društvene "veze". Suprotno tome, kada
pribjegavaju "senzacionalizmu, neprimjerenom jeziku ili
izvještavanju na načine koji mogu nepotrebno podići uzbunu ili
pružiti platformu za širenje stavova o podjeli", kao što Dunja
Mijatović upozorava, mediji bi umjesto toga mogli smanjiti
povjerenje među društvima, ugrožavajući zdravlje zdravih
demokratskih društava.
Izrazitija je nego ikad mobilizacija svih građana oko kolektivnog
odgovora na virus. U demokratijama, socijalno povjerenje ili
„obveznički kapital“ igra središnju ulogu u osnaživanju baze
građana. I ovo se povjerenje ne može postići bez neopozive i
bezuslovne posvećenosti ljudskim pravima.
Kriza COVID-19 nas je naučila da je samo upravljanje u skladu s
vladavinom zakona i ljudskim pravima sposobno na adekvatan način
upravljati izazovima povezanim s ovom krizom bez presedana. Jasnije
nego ikad ranije, očuvanje ljudskih prava dokazuje ključni stub za
upravljanje zdravstvenom krizom i mora biti aktivno uključeno u
javne politike.
Uvažavanje mnogih
izazova pojedinačnih prava koje donosi zdravstvena kriza mora biti
dio istinskog napora da se vrati povjerenje u današnja evropska
društva.
O autoru:
Chloé Bernadaux je stručnjak za
međunarodnu sigurnost (Sciences Po Paris), koji plodno piše o
susjedskoj politici, odnosima s Euro-MED-om i poslovima razoružanja.
Novoimenovana je predstavnica IFIMES-a u Parizu (UNESCO). 19.
februara 2021
This Page is Published
on FEBRUARY 19, 2021 in the Web Magazine "ORBUS.BE"
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena:
Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u
TEXT ili HTML formatu na email:
info@orbus.be
Page Construction: 14.02.2021 - Last modified:21.02.2021.
|
|
