Bosna i Hercegovina

Grad SARAJEVO

Valerijan Žujo

Sarajevo, 2005. god.


 
Ima gradova, koje je podizala jedna ruka, oblikovao jedan duh i u kojima vlada jedan red. Rezultat tog i takvog napora, ponekad je: veličanstvena monotonija. Ljepota Sarajeva leži međutim, u njegovoj začuđujućoj raznolikosti, u harmoniji, na drugim stranama nespojivih različitosti. Ovdje su se susrele i definitivno pomirile strane svijeta. Ovo je kuća naroda, vjerovanja, pjevanja i mišljenja, kuća u kojoj nikome nije i ne smije biti tijesno.

Prvi stanovnik sarajevskog kraja bio je homo neandertalensis. Ovo biće, u neolitskom razdoblju, na obalama rijeke Željeznice, razvilo je kulturu, koja je u arheologiji poznata kao Butmirska. Spiralni ornamentalni ukrasi na butmirskoj keramici ukazuju na povezanost ovoga nalazišta i evropskih neolitskih lokaliteta.

Nakon puna dva stoljeća otpora Rimljanima, Desitijati i druga ilirska plemena, bili su poraženi 9.godine nove ere, pa je sarajevsko područje postalo dijelom Rimskog Carstva. Najvažnije rimsko naselje razvilo se oko izvora termo-mineralne vode na Ilidži. To je bio grad neodgonetnutog imena, koje se krije u fragmentu jednog natpisa: AQUAE S... Na Ilidži su otkriveni ostaci rimskih terma, mozaicima ukrašenih vila, nadgrobne stele, novac, terakota...
 
U Srednjem vijeku, sarajevski kraj biješe poznat pod imenom Zlatni do. Osim nekoliko malih trgova (Tornik, Bulagaj... i nekoliko sela: Brodac, Bilave, Radilovići...), u Zlatnom dolu nije bilo značajnijih naselja. Jedino, istočno od Sarajeva, stajaše tvrdi grad Hodidjed. Grad Vrhbosna, kojeg pominju neki izvori, obavijen je velom zagonetke.

Dokumentom utemeljenja Sarajeva, njegovim rodnim listom, povijest smatra Isa-begovu vakufnamu ili darovnicu, ovjerenu u martu 1462. godine.

Husrev, sin Ferhat-begov, bio je i sin sultanije Seldžuke, pa tako unuk sultana Bajazida II. Gazija, junak, pobjednik u brojnim bitkama, osvajač Beograda, pobjednik na Mohačkom polju, za dva namjesnikovanja u Bosni, kroz dvije decenije, ostavio je najveću i najvažniju zadužbinu u ovom dijelu svijeta.

Sarajevo već bijaše grad, sa likom i oblikom, sa bojom i ukusom i mirisom, kada mu je, dolaskom Jevreja Sefarda, dodat novi, dragocjen valer. Od tada, do dana današnjeg, jevrejska je zajednica predano radila na vlastitom prosperitetu, ali i usponu Sarajeva, kojeg su u nekim dokumentima nazivali, s pravom, Jerušalajim Čiko, Mali Jeruzalem. Najprezentativniji i znak sefardskog prisustva u Sarajevu, nesumnjivo je rukopisna iluminirana knjiga, svjetski poznata, "Sarajevska hagada".

Od polovine osamnaestog, do prvih godina devetnaestog stoljeća, hroniku Sarajeva pisao je smjerni, strpljivi, predani i čestiti Mula Mustafa Ševki Bašeskija, najznačajniji ljetopisac grada, od njegova nastanka, do danas. Nakon pobjede nad turskom vojskom kod Sente, u jesen 1697. godine, austrijski vojskovođa, princ Eugen Savojski, iznenada se okrenuo prema Sarajevu, provalio u grad, temeljito ga opljačkao i popalio.
Na temelju odluke Berlinskog kongresa, trupe Austro-Ugarske monarhije ušle su u Sarajevo 29. augusta 1878. godine. Već 1. januara 1879. godine, počela je djelovati Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Ona je, zajedno sa gradskom upravom, kroz pune četiri decenije, nastojala preoblikovati Sarajevo prema planu i mjeri srednjoevropskih gradova s kraja 19. i početka 20. stoljeća, poštujući pri tom i zatečene vrijednosti.

Nakon nesretnog i naivnog pokušaja gimnazijalca Gavrila Principa, da ubojstvom austrijskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije Hotek, radikalno izmijeni tok povijesnih zbivanja, Sarajevo se nastanilo u svim leksikonima i enciklopedijama, udžbenicima i hronikama... Od tog događaja, Sarajevo je zastupljeno čak i u najsažetijim pregledima historije 20. stoljeća.
 
U okvirima takozvane Versajske Jugoslavije, glavni grad Bosne i Hercegovine sasvim je marginaliziran i sveden na provincijalno sjedište, u kojem su životne sile presušivale i sve tonulo u čamotinju i mrtvilo. Ipak, i u tom razdoblju, podignute su neke između značajnih sarajevskih građevina: Narodna banka, Tehnička škola, Gradska štedionica, Sefardski hram Templ, pravoslavna crkva Svetog preobraženja, katolička crkva Svetog Josipa. Tome valja pridodati brojne gradnje muslimanskih dobrotvornih društava i vakufa. Evropska kataklizma, poznata kao Drugi svjetski rat, sručila se, nesmiljeno i na Sarajevo, u obliku njemačko-ustaške okupacije. Brojne Sarajlije uključile su se u antifašističku borbu. To je razdoblje odnijelo desetak hiljada ljudskih života, neuporedivo najviše Jevreja.
Žrtvama je grad podigao dostojan spomenik na prijevoju Vraca.
 
Nekoliko poslijeratnih decenija trajala je intenzivna izgradnja, ponekad nespretna, bez mjere i ukusa, ali neminovna i u osnovi pozitivna. U ovom razdoblju Sarajevo je postalo univerzitetski grad, sa tridesetak hiljada studenata, sjedište Akademije nauka i umjetnosti, značajan industrijsko-trgovački i saobraćajni centar, te kuća prestižnih umjetničkih i sportskih kolektiva.

Šta jest Sarajevo i šta ovaj grad može u globalnim razmjerama, bjelodano je pokazano u februaru 1984. godine. kada se Sarajevo afirmisalo kao najbolji i najuspješniji organizator Zimskih olimpijskih igara, od njihovog nastanka. Sjaj i ljepota tih dana, još uvijek inspirišu Sarajlije i moćan su lijek protiv svake malodušnosti i beznađa. Ovo osjećanje ponosa, snage i vjere u vlastite vrijednosti, nebrojeno puta je provjereno i potvrđeno tokom strašnog, iracionalnog nasrtaja na grad, s proljeća 1992. godine.
 


 
 

Ljepota ovog grada, kako svjedoče stihovi i prozni tekstovi brojnih domaćih i stranih književnika, hroničara i putopisaca, stoljećima je uzbuđivala ljude i postala već legendarnom. Nije Isa-beg Ishaković slučajno, baš ovdje, odlučio utemeljiti grad. Nisu slučajno, još Rimljani, na Ilidži, sagradili odmaralište i lječilište, Ova se tradicija proteže kroz dvije hiljade godina. I rimski i turski naziv ovog mjesta sugeriraju ljekovitost. Sarajevo je znalo, i znati će, prirodne prednosti pretvoriti i u turističku ponudu. Grad, naravno, mora živjeti od privrede, od trgovine, od turizma... Ali, njegova legitimacija i reprezentacija jest, u prvom redu, kultura. Ovo je grad koji se diči dvojicom nobelovaca, književnikom Ivom Andrićem i hemičarem Vladimirom Prelogom. Velikim Sarajlijama, pridružio se nedavno i oskarovac Danis Tanović.

Valerijan Žujo

Sarajevo, 2005. god.

Uredio: S. ČAVKIĆ
Page Construction: 21/05/2008 Last modified: 03/09/2014
 


Renovirana Vijećnica

 



ZA VIRTUALNI OBILAZAK VIJEĆNICE
(uključite FULL SCREEN) perfektni ART DECO



BOSNIA-HERZEGOVINA - USTAV BOSNE I HERCEGOVINE - ZASTAVE BOSNE



Uredio: Salih ČAVKIĆ
Page Construction: 03/03/2014 Last modified: 03/09/2014