Zaštita okoliša i odbrambeno-zaštitno organizovanje




















 




Šta je ustvari zemljotres i kako se mjeri?

Salih Čavkić


Ing. Salih CAVKIC
Ing. Salih ČAVKIĆ

Posljednjih nekoliko godina nižu se nesreća za nesrećom. Prirodne nepogode raznih oblika kao da se poigravaju našom planetom i svaki put odnose ogromni broj ljudskih žrtava. O žrtvama drugih specija naše planete nemamo ni približnih niti bilo kakvih drugih izvještaja, što i ne čudi kad i izvještaji o tačnom broju ljudskih žrtava često variraju, jer je veoma teško sve ubilježiti u haosu i panici katastrofe.
Drugi razlog je u tome što su neka područja potpuno nestala sa karte i niko nije preživio da bi mogao dati bilokakve podatke. Kao naprimjer neka ostrva koja su potpuno poplavljena i nestala za vrijeme nedavnog Tsunamija u jugoistočnoj Aziji.

Tako i potres katastrofalnih razmjera i snage koji je zahvatio Pakistan, Kašmir i sjeverni dio Indije, odnio je veliki broj žrtava. Mediji javljaju da je već registrirano preko 30 hiljada mrtvih, a neki pretpostavljaju da bi se ta brojka mogla popeti na 80 do 100 hiljada pa i više. Mada je jedan izgubljeni život mnogo, ovakve brojke čovjeku stvaraju jezu i stravu u kostima i strah od ogromnih prirodnih sila koje su u zadnje vrijeme napravile toliko žrtava i pustoši na planeti. Osim toga niko ne može da kaže da je to nekakva božija volja ili božija srdžba, nonsens. Barem ovdje znamo o čemu se radi. O zemljotresu izazvanog pomjeranjem tektonskih ploča Zemljine kore, uzrokovane pomjeranjima magme u tercijeru.


Šta je zemljotres?

Da bismo znali šta je zemljotres moramo prvo znati kako je sastavljena naša planeta.
Na slici ispod vidite simulativni presjek zemlje.

 

Srce planete, jezgro, sastoji se od tečne magme. Oko nje leži omotač, stjenovite mase, koji je stalno u pokretu. Na vanjskoj strani imamo koru. Kora nije jedna cjelina, već se sastoji od manjih ili većih ploča.
Uzduž ovih ploča po pravilu se dešavaju potresi. Oni se nazivaju tektnonski prelomi ili prelomne linije.

Džon Mičel (John Michell -1724-1793), engleski fizičar je prvi koji je dao dobar opis o potresima 1760-te godine: "zemljotresi su talasi, u pokret postavljeni pokrenutim stjenovitim masama".

Zemljotres se javlja na mjestima gdje se tektonske ploče sudaraju, ili prave prelome.


Tektonske ploče u suštini mogu da se sudaraju, odguruju, da stružu jedna o drugu. Sporim trenjem ploča, jedne o drugu, sila napona se uvećava. Napon se polako toliko uvećava da zemlja na kraju puca. Sva skupljena sila napona i energije oslobađa se i uzrokuje potres. Na slici gore su ucrtane tektonske ploče. Na karti ispod su obilježeni poznati zemljotresi počevši od 5,0 stepeni snage po Rihterovoj skali. Na proširenju pomjeranja može se dobro vidjeti gdje ploče međusobno graniče.

 

Po cijeloj planeti je otprilike 13.000 zemljotresa godišnje. Srećom da nisu svi jednako velike snage. Većina zemljotresa se može osjetiti samo s veoma osjetljivim seizmološkim aparatima. Veliki zemljotresi se javljaju otprilike oko 16 puta godišnje. Vrlo veliki još manje. Zemljotres u Indijskom okeanu i sad u Kašmiru su vrlo veliki.
Zemljotresi ne nastaju samo zbog pomjeranja stjenovite mase (magme). Tako može i udar meteorita da izazove zemljotres, vulkanska eksplozija, pa čak i eksplozija atomske bombe. Vulkane ćemo pronaći na linijama preloma, na mjestima gdje je zemljina kora veoma tanka, tako da pritisak ispod tu i tamo brine za rasprskavanje, pri čemu vulkan potisnut pritiskom ispod izbacuje napolje: gasove, pepeo, ili tečnu magmu.


 

Francis Bakon (Frances Bacon), znanstvenik i kartograf 1620. godine je došao na ideju da su veliki kontinenti nekada bili zajedno. I stvarno gledajući kontinenti izgledaju kao komadi (puzla) slagalice. Na slici iznad to se veoma dobro može vidjeti. Dugo su naučnici njegovu teoriju odbacivali, sve do prije 40 godina. Mišljenja koje je Bakon davno imao, geologiji su dobrana pomogla.
Zemljina kora u sredini Atlantskog okeana puca konstantno i otvara se, a ovi otvori se zakrpljavaju tj. pune se tečnim stijenama (magmom) iz zemlje. Na ovaj način se stalno uvećava dno okeana, a kontinenti se udaljuju jedan od drugog. Ovo se dešava samo kod novih okeana Atlantskog i Indijskog okeana. Ovim se Indija sve čvršće pritiska prema Aziji. Milione godina prije Indija je bila jedno ostrvo. Potiskivanjem Indije prema Azijskom kontinentu nastao je brdski masiv Himalaja.

 



Mjerenje zemljotresa


Rihterova skala

Kada je potres u pitanju onda se uvijek naglašava jačina potresa izražena po Rihterovoj skali. Često čujemo 5,2 po Rihterovoj skali, ili 7,6 po po Rihterovoj skali, ili kao u Indiji 7,9 po Rihterovoj skali.
Svaki potres uzrokuje trilinge i vibracije, koje instrumenti, takozvani seizmografi registriraju i mjere te vibracije. Američki geolog dr. Čarls Rihter (Charles Richter) 1935 godine izmislio je matematičku formulu, po kojoj se mogu obraditi mjerni rezultati seizmografa. Iz mjernih rezultata, pomoću formule izračunava se snaga potresa:
magnituda.

Magnituda se izražava u brojevima između 1 i 10. Tako je 1 za najmanji potres i 10 za najsnažniji. Međutim, ovo ne možemo globalno shvatiti pa smatrati da je magnituda 4 iste jačine kao potres sa dva puta magnitudom 2. Rihterova skala je postavljena nešto drugačije: to jedna logaritamska skala. Po kojoj je naprimjer magnituda 4 čak deset puta jača od potresa 3. Potres na Rihterovoj skali 5 je deset puta jači od potresa 4.
itd...
Međutim ovo nije sve, ne samo da se crnilo potresa povećava za jednu tačku (1 tačka uvećanja=10 puta teži potres) možemo također mjeriti energiju, koja se oslobađa pri svakom potresu.

Pokusnim ispitivanjima je proračunato da se uvećanjem za 1 stepen na Rihterovoj skali oslobađa 31 puta toliko energije. Količina energije koja se oslobađa pri jednom potresu od 7 stepeni je 961 put (31x31) veća od ona koja je oslobođena kod potresa od 5 stepeni po Rihterovoj skali.

Potresi veličine 2 stepena po Rihterovoj skali nazivaju se još i mikropotresi. Oni se dosta slabo osjećaju. Samo su seizmografi koji se nalaze u bližoj okolici u stanju da ih izmjere. Potrese, jačinom od 4,5 stepeni na više po Rihterovoj skali, sa osjetljivom aparaturom, mogu se registrirati po cijelom svijetu.

Rihterova skala pokazuje kolike je jačine neki potres. Iz toga se može izvući i koliko se energije oslobodilo.
Međutim, ovdje se ne kaže ništa o tome kolika je šteta uzrokovana. Ali još uvijek neki potres u velikim dubinama okeana ostaje neprimijećen.
Ali, čak i manji potresi u gusto naseljenim područjima mogu napraviti katastrofalne posljedice neizmjernih razmjera.


Merkalijeva skala

Merkalijeva skala, koja se modifikuje: (oficijelno: Modified Mercalli Intensity Scale = Modificirana Merkalijeva skala intenziteta), mjeri intenzitet potresa. Što daje utisak nastale štete na specifičnom prostoru Zemljine površine. Ovdje se ne mjeri snaga, već šta šok čini sa ljudima i okolinom. Sadašnje skale intenziteta potresa izvučene su iz dijela kojeg je 1902 godine postavio italijanski vulkanolog/seizmolog Đuzepe Merkali (Giuseppe Mercalli - 1850-1914). Merkalijeva skala poznaje 12 stupnjeva.

Ovdje ispod su ukratko opisani:

I. Ljudi ne osjećaju nikakvo pomjeranje na zemlji.

II. Pojedinci možda osjećaju neko slabo pomjeranje, ako se oni sami ne pomjeraju ili ako se nalaze na višim etažama visokih zgrada.

III. Mnogo ljudi unutra osjećaju pomjeranje zemlje. Viseći objekti se njišu tamo-ovamo.

IV. Čaše i tanjiri se tresu u vitrinama, prozori se tresu u okvirima, vrata škripe i klaparaju. Potres se osjeća kao da teški kamion udara u zid. Nekoliko ljudi napolju osjeća njihanje. Parkirana auta se tresu.

V. Skoro svi osjećaju potres. Ljudi se bude iz sna. Vrata se otvaraju i zatvaraju. Tanjiri se razbijaju. Slike na zidu se njišu tamo-ovamo. Manji objekti padaju. Drveće se trese. Limunada pršti iz čaše, kafa se proliva iz šolje.

VI. Svi osjećaju potres. Hodanje je teško. Padaju razne stvari iz vitrina i ormara. Slike padaju sa zida. Namještaj se pomjera. Žbuka na zidovima puca i vide se pukotine. Drveće se trese i povija. Loše građene građevine pokazuju ozbiljna oštećenja. Nema nepopravljivih oštećenja.

VII. Ljudima je teško da ostanu na nogama. Vozači osjećaju da se vozila zanose. Pojedini dijelovi namještaja pucaju. Nepričvršćene cigle padaju sa krovova. Pojedini dimnjaci se lome. Čak i dobro rađene kuće pokazuju prilična oštećenja. Loše rađene građevine pokazuju ozbiljna oštećenja.

VIII. Automobilisti imaju probleme upravljanja autom. Kuće se kližu sa njihovih fundamenata. Tornjevi i dimnjaci mogu da se okreću i da se sruše. Dobro građene građevine dobivaju prilična oštećenja. Građevine manje kvaliteta izrade podnose uništenja.

IX. Također dobro građene nastambe imaju ozbiljna oštećenja. Pojedini podzemni vodovi se prekidaju i lome. Zemlja puca. Rezervoari (naprimjer sa vodom) ozbiljno se oštećuju.

X. Većina građevina i njihovih fundamenata su uništeni. Pojedini mostovi su porušeni. Nasipi se teško oštećuju. Nastupaju velika pomjeranja zemljišta. Vodeni talasi prelaze nasipe kanala, rijeka, jezera i mora. Zemlja puca otvore velikih razmjera. Željezničke tračnice se blago uvijaju.

XI. Većina građevina se ruši. Pojedini mostovi su uništeni. Velike pukotine u zemlji. Podzemni vodovi su uništeni. Željezničke tračnice su teško uništene.

XII. Skoro sve je uništeno. Razne stvari lete po vazduhu. Zemlja se njiše kao da je talas. Čak i stijene se pokreću.

15.10.2005.

  Ekologija
  Kineski pijesak u francuskim Alpama
  ČETVRTI ŠAMAR ČOVJEČANSTVU
  Ugrožavanje činilaca životne sredine

  Antologija ekologizma
  Fenomen kiselih kiša i umiranja šuma
  Šta je ustvari zemljotres i kako se mjeri?
  PLANETA JE BOLESNA TRAŽI SE LIJEK
  Britanija: nuklearkama protiv klimatskih promjena
  VODA JE OPĆE DOBRO