TOP
BOSANSKA
 
PRIPOVIJETKE I PRIČE IZ BOSANSKI ČITANKI

Bihać, Bužim, Cazin, Ključ, Krupa, Kladuša, Petrovac, Sanski Most, Kulen Vakuf


UREĐUJE:
Ing Salih ČAVKIĆ





























Startpage


 

dr Rizo Dzafic


Bosanska Krupa - Most

PRIPOVIJETKE IZ NAŠIH ČITANKI:  IV RAZRED


MLIN NA RIJECI UNI

Subota je kad su Velijini u krupskom mlinu na Uni mljeli žito.
Velija se radovao suboti, koliko zbog odlaska u Čaršiju, toliko i zbog toga što će sa ocem provesti u mlinu dan i noć. A za to se vrijeme na rijeci može mnogo toga desiti. Vremena će imati napretek, pa će temeljito istražiti podnožje Starog grada i razgledati šareni most sa svih strana. A može se još mnogo toga zanimljivog čuti i doživjeti. A kad se budu vraćali kupiće bijeli “Ćimin” kruh što je za djecu u Azrailovom Oku bila posebna poslastica.
- Hoćemo li, Velija? – pucketao je otac kandžijom po avliji.
- Mlin je bio u podnožju Starog grada gdje se Una rasula u bezbroj rukavaca što su pravili ade u samom centru grada kao male zelene krugove. Do jedne od ada je vodio drveni most, a na njoj je ležao stari mlin koji se stotinama godina ljulja i trese prkoseći zubu vremena.
Pričaju stari krupljani da je takvih mlinova bilo mnogo na Uni, ali su nestajali u valovima rijeke pa njihovi kosturi strše iz vode poput prikaza.

Krupljani se obraduju kad subotom čuju poznati klepet mlina:
- Stigao si, Begane. E, svaka čast? Kako zdravlje? Kako tvoji?
- Stigao, stigao. Što se mora, mora... – odgovarao je Began poslovno. I fala na pitanju.
Began se sa svakim kratko upitao, ušao u mlin, zakovao daske što su se u međuvremenu odvalile, naložio vatru, usuo žito i podigao strugu.
Jak mlaz je zatutnjao kroz badanj i udario u mlinski točak koji se polahko, uz škripu i stenjanje, počeo okretati. Onda je otac sjeo pored mlina i satima gledao u rijeku.
Za to vrijeme Velija je obišao podnožje tvrđave, prošao obalom rijeke, zavirio u svaki vrbak, pronalazio putiće koji su poput tankih konopaca obavijali kulu i tajanstveno nestajali u strmim zidinama. Zatim se vraćao nazad pun neke strijepnje i slutnje.

Pred noć je prišao ocu:
- Odmori se ti malko, babo. Ja ću pripaziti na žito – predložio je ocu. Kao da je jedva dočekao, Began je uzeo deku i krenuo na spavanje.
- Dobro, sine. Ti nazori da ne bude kakve štete.
Tekla je noć. Svjetla se palila u Čaršiji, mlin se ljuljao, rijeka šumila, a sa Starog grada pirkao hladan povjetarac. Prvi put je Velija bio sam u mlinu i jeza se počela uvlačiti u kičmu. Uspavljivao ga je šum rijeke i jednolično tutnjanje mlina koji se ljuljao kao ogromna lađa. Drijemao je, a znao da mora ostati budan. To ga je otac stavio na kušnju i treba opravdati njegovo povjerenje.
Pogledao je u koš, nasuo još žita i ponovo sjeo na klupu. Noć je bila sve gušća, šumovi čudniji, a posljednja svjetla u čaršiji se gasila. Mrak brisao jednu po jednu puškarnicu na Starom gradu.

- Kako ide posao, Velija?

Okrenuo se i ugledao starca. Stajao je naslonjen na ogradu. Brada mu je bila žuta kao da je u nju upletena gomila lišća, a odjeća zelena, satkana od trave i vodenih slapova. Pola čovjek, a pola voda. Mirno je gledao u rijeku kao da sa njom divani.

- Pa...tako... – pokušao je dječak da razabere je li zaista čuo glas ili mu se samo pričinilo. Desi se tako njemu, kad proradi mašta, da se
neko biće iz bajke pojavi pred očima, pa nikako da razabere je li java ili san.
Obradovao se, jer je slutio novu priču. A Velija je volio priče.

Rizo Džafić
 


 

dr Rizo Dzafic


Bosanska Krupa - Skrovište


PRIČE IZ NAŠIH ČITANKI: III RAZRED

SKROVIŠTE

Niko u kući nije znao za moju tajnu osim Zlaje.
To je bilo tajno skrovište u grmu na livadi, nedaleko od kuće. I niko nije ulazio u to moje skrovište, osim Zlaje. Zlaja je ulazio u njega samo u mom prisustvu i bio je ponosan ako bih mu dozvolio da ostane jedno vrijeme u gomili šarenih predmeta. Kad imamo neku tajnu, odemo u skrovište, pa tamo razrađujemo planove. Kad nešto skrivimo u kući, sakrijemo se u naše skrovište.

Bilo je to mjesto čudno i neobično. Moj malo svijet u kom se odvijao jedan dio moga života.
Kad se gleda spolja, ličilo je skrovište na žbun, kakvih ima mnogo na livadi. U tom žbunu bila je mala dolina koja je vodila pod zemlju, pa je skrovište ličilo na napušten trap. Na to udubljenje sam stavio drva, a po njima gomilu lišća, pa onda nabacao trnje. U prostoriju sam donio sijena i napravio ugodan kutak. Mogao sam u njemu ležati i sjediti, a mogao sam se i igrati do mile volje. Niko me nikad ne bi našao!
Oko skrovišta se dizalo nekoliko stabala starih kestenova između kojih je bio uzak prolaz. Na tom prolazu je bila prepreka od grana, pa niko nije mogao ući, dok ne bi sklonio grane.

Iz skrovišta sam mogao gledati na sve strane kroz male otvore, a da me niko nije mogao spolja vidjeti. Tako se desi da pored mene, samo na dva koraka, prođe neko iz sela, ili čak gomila djece koja zaviruju u svaki grm, a da me ne vide. Zavire u grm, ali vide samo gomilu trnja.
U skrovištu sam imao mnogo predmeta, što sam ih donio sa pohoda u planini: perje svih planinskih ptica, željezni vrh nekog koplja, ogromnu čahuru, zmijsku kožu, zečji rep, vučije zube, orlovo gnijezdo. Bilo je jedno vrijeme i mače, pa kad je odraslo pustio sam ga napolje i jedva otjerao.
U jednom kutu čak sam imao teglu u kojoj sam držao ribu uhvaćenu na potoku.

Za moje skrovište je vezano mnogo zanimljivih događaja.
Jednom je u njega ušla neka stara mačka. Gledao sam kako tetura po livadi i tiho je dozivao. Pokušavao sam odgonetnuti da li tetura od gladi, zime, bolesti ili starosti
- Hodi, maco... Ja ću ti pomoći... – tepao sam.
Ona je bez straha ušla, legla u jedan ćošak i gledala me tužno. Upravo sam jeo komad kruha, pa sam ga spustio pred mačku. Ona je munjevito zgrabila kruh i počela jesti. Bljesnuo je njen pogled nekim sjajem u kom je bilo i tuge i zahvalnosti, a tijelo se napelo. Onda je ispustila kruh, pa se prevrnula u grm.
Danima sam bio potrešen neobičnom i zagonetnom smrću stare mačke.
Jednom sam rano ušao u skrovište i našao u njemu psa. Bila je to kuja našeg susjeda. Ležala je i režala muklo, pa sam se ljut i preplašen vratio kući.

Drugog dana psa je nestalo, a na mjestu gdje je bio ostalo je šestero štenadi.
- Uh, Velija, šta ćemo sa tolikim ćukama? – zabrinuo se Zlaja.
- Ne brini, smislićemo već nešto – tješio sam ga, jer sam ja uvijek kovao planove i donosio odluke.
Međutim, narednog jutra nije u skrovištu bilo ni stare kuje ni njenih ćuki. Odnijela ih je na sigurnije mjesto.
Bila je zima, pa je Zlaja jednom predložio:
- Idemo u tvoje skrovište, Velija – rekao je značajno me gledajući.
Pristao sam. Zlaja sigurno ima neku tajnu koja se ne može tek tako reći na putu.
Kad smo se uvukli, Zlaja je tajanstveni izvukao iz džepa šibicu.
- Vidi šta imam. Da naložimo vatricu.
- Može! – uskočio sam u Zlajinu igru ne sluteći opasnost.
Dugo smo gurkali grančice pod krupna drva, bacali na grane sijeno i puhali u iskrice da su nas oči boljele. Kašljali smo, trljali oči, kresali šibice i bacali ih na gomilu.
Uzalud. Slama se samo zažarila, pa se gasila.
Onda se desilo.
Kad smo bacali novu šibicu, odjednom je buknulo sve oko nas. Drva i grane su se vremenom sušile, pa planula iznenada. Onda je buknula i
slama.
Gorjelo je skrovište kao da ga je neko polio benzinom.
- Bježi, Zlaja! – vrisnuo sam i povukao brata napolje.
Vatra je liznula za nama,a onda se, kao što je i počela, isto tako naglo i ugasila.
Ostali su ugarci i nešto s njima što je dugo tinjao iz skrovišta kao da je dolazilo iz zemlje.


Rizo Džafić


15.01.2006.


- Krajiški vidici
- Kršne krajiškinje
- KRAJIŠKA KNJIŽEVNOST
- KRAJIŠKI PISCI PO OPŠTINAMA
- DŽEMALUDIN EF. ČAUŠEVIĆ
- POSTMODERNIZAM U ROMANU IZETA PERVIZA
- POSTMODERNISTIČKA DISKURS U ROMANESKNOM PROJEKTU
- SAVREMENA RECEPCIJA KAO OPREKA TRADICIONALNOJ RETORICI
- MURAT ŠUVALIĆ PONOVO MEĐU BOŠNJACIMA
- REPORTAŽA: VODENICA STARA
- STRAH
- ŽIVOT, TO JE NEŠTO DRUGO
- A DUNAV K'O POTOK
- TEMATSKE, GENEALOŠKE I KONTEKSTUALNE VRIJEDNOSTI SAVREMENE KRAJIŠKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU
- HUSAR HAVIĆ, KRAJIŠKI ROBIN HUD
-
PRIPOVIJETKE i PRIČE IZ NAŠIH ČITANKI
- MONOGRAFIJE SAFETA SARIĆA
 

Na prijethodnu stranicu Na vrh stranice Na sljedeću stranicu



webmaster
info@orbus.be
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Zabranjena svaka vrsta kopiranja i reprodukcije bez izricite dozvole.
Page Construction: 15/01/2006. - Last modified:12/05/2013