TOP
BOSANSKA
 
MONOGRAFIJA KRAJINE SVJEDOK VREMENA

Bihać, Bužim, Cazin, Ključ, Krupa, Kladuša, Petrovac, Sanski Most, Kulen Vakuf


UREĐUJE:
Ing Salih ČAVKIĆ





























Startpage


 

MONOGRAFIJA "KRAJINE" SVJEDOK VREMENA


RIZO DŽAFIĆ
 

dr Rizo Dzafic

Sa ponosom i velikom dozom emocija predstavljam vam monografiju KRAJINA SVJEDOK VREMENA - koja, kao što znate, nudi presjek materijala o 60 proteklih godina što su vezani za list Krajinu i informisanje u Bihaću i Bosanskoj krajini od 1946. do 2006. godine.

Kad se dočeka jedna ovakva knjiga, osobito monografija, u konačnoj čovjek osjeća ponos što je bio svjedok razvoja i rasta lista i dao bar mali doprinos da se informisanje na ovom prostoru uzdigne do prepoznatljivosti.

Monografija je slika novinarstva nekad i sad, govori o novini i novinarima, onim pravim novinarima sa životnim, stručnim i ljudskim referencama koji su svakodnevno pratili sistemske preobražaje, imali ekskluzivnost svoga mišljenja i ukrštajući ga sa događajima, nudili rješenja kao plod svoga bogatog životnog iskustva.

Ona je i dokaz da su kroz Krajinu prošli i još prolaze novinari koji su njegovali slobodu govora i mišljenja, a ponekad ih je ta sloboda poneka životnih trauma, ili vlastite egzistencije.

Ona je istovremeno osvrt i prisjećanje na novinare koji su sebe ugradili u Krajinu i potvrda da nikad nisu balansirali između laži i istine, pravde i nepravde, mržnje i čovjekoljublja.

Uvijek su nastojali, koliko im to stručno–profesionalne dimenzije omogućavaju, da budu na pravoj strani.

Tekstovi sabrani ovako na jednom mjestu su i zanimljive priče ne samo o tim ljudima, nego sudbini jednog lista u dramatičnim vremenima u kojima su je nekad podržavali, a nekad gasili, jer su kao u ogledalu, vidjeli svoju sliku koja im se nije dopadala, pa su i list Krajinu i informisanje u Bosanskoj krajini i Bihać htjeli gurnuti na marginu civilizacijskog svijeta.

A ona je nestajala i vraćala se potvrđujući i neuništivost pisane riječi, i mističnu moć informativne djelatnosti, i moralnu snagu onih koji su vjerovali u bolji i ljepši svijet.

Uzdizala se iznad pojedinaca i vremena i očuvala originalan model kritičke svijesti.


Monografija je isto tako paradigma ne samo jednog lista, već kolektivnih i individualnih društvenih i medijskih uspona i padova.

Njen cilj je da se na svoj žanrovski specifičan način kako se to u monografijama radi, zahvali onima koji su nepravedno i neopravdano zaboravljeni, a uložili su mnogo znanja i ljubavi da Bihać bude ono što danas jeste: informativna sila sa kadrovskim potencijalima koje treba prihvatiti i podržati.


Monografija je i svjedočanstvo

o tome kako je grupa entuzijasta daleke 1946. pokazala smjelost ravnu herojstvu onih koji su sa puškom u ruci srušili fašizam u II svjetskom ratu i krenuli u informativnu neizvjesnost punu enigmi, zamki i prepreka.


Metodološki,

Ona je koncipirana da objasni Bihać i Krajinu kao ključne tačke u kojima se dodiruju stvarnost i fikcija, narodna baština i urođeni talenat.

U tekstovima se vidi specifičnost krajiškog čovjeka koji je prepoznatljiv po tome što je uvijek prihvatao drugo i drugačije istovremeno čuvajući svoje korijene i identitet.

Ona je slika prostora

koji je uvijek bio je kolijevka junaka i ratnika, narodne epike, usmenog stvaralaštva i pisane riječi; mjesto gdje se dodiruju Istok i Zapad, Orijent i Evropa.

Ona je i autentična slika Krajišnika

Potomaka onih koji su se stoljećima borili i protiv turskih sultana i mletačkih ćesara i austrougarskih careva i francuskih kraljeva što su se na sve načine dovijali kako da očuvaju svoju vlast na ovom trusnom tlu.

Monografija nas kodira i procjenjuje kroz vrijeme, baždira naše karaktere, registruje naše mijene, bilježi uspjehe i neuspjehe.

Ona je i slika

Bihaća kao kulturnog, ekonomskog, topografskog i političkog centra ovog dijela Bosne; grada koji je uvijek na vjetrometini događaja, a eto, ostao je i opstao i ide naprijed zahvaljujući ljubavi koja se u njega danas ulaže.


Monografija KRAJINA – SVJEDOK VREMENA je pokazala da list Krajina i spaja,

da je kod onih koji su prošli kroz njega, uvijek imala emocionalni odziv.

Spaja sve one koji su na bilo koji način bili vezani za list Krajinu, a koji su se kasnije afirmisali kao ljudi i stručnjaci.

Bez obzira gdje se nalazili: ili u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, u dalekoj Kanadi ili Americi.

Uvijek su održavali vezu sa ovom sredinom i listom Krajina.


Osim toga, Monografija pokazuje kako list Krajina i afirmiše.

Krajina je mnogima bila odskočna daska da lakše i brže napreduju.

Saradnja ili nesaradnja u Krajini je usmjeravala ljudske sudbine.

Biti saradnik Krajine je značilo da si potencijalni pisac, pjesnik, novinar, naučni radnik, profesor, sportski radnik, privrednik, političar...

Objavljen tekst za saradnika je bio krupan životni događaj.

Neki su nastavljali da pišu, neki prekidali i prihvatali se drugog posla, jer je Krajina bila uvijek, a i danas je, mjerilo novinarskog kvaliteta.

Novinari, urednici i saradnici Krajine su bili veoma ugledni u svojoj profesiji, a drugi listovi su im rado ustupali svoje stranice.

U svim medijima širom bivše Jugoslavije si imao otvorena vrata ako si bio saradnik ili urednik Krajine.

To znači da je list Krajina bio jaka referenca onima koji su išli u svijet.

Osim stručno–profesionalne, Monografija ima i humano–emotivno stranu.

U njenom podtekstu slutimo ljubav autora prema rodnom gradu i onima koji su zaslužni da Bihać bude ovo što danas jeste, njihovu želju da podsjeti na one kojima su uvijek zavičaj i domovina bili na srcu.

Posvećena je sedamnaestorici poginulih pripadnika rezervnog sastava A R BiH koji su Odlukom predsjedništva R BiH jedino sa prostora Bihaćkog okruga mobilizirani i borbeno upotrijebljeni u agresorskoj ofanzivi «Spržena zemlja» i poginuli braneći zapadne granice BiH na lokalitetu Bugara jula 1995. godine i pripadnicima bihaćko – cazinskog rezervnog sastava koji su učestvovali u septembru i oktobru 1995. u oslobađanju Bosanskog Petrovca, Ključa i Sanskog Mosta.

Izoštrenom optikom, Monografija je potvrda da se u Krajini uvijek vodila briga o ljudima iz svih sredina, svih vrsta znanja, profesija i nacija.

Poruka u njenom podtekstu je da je informisanje kontinuitet koji traje od prvih amaterskih tekstova pisanih srcem, do današnjih ozbiljnih, analitičkih promišljanja koja su utemeljena na savremenim informativnim modelima.


Tematski Monografije je isto tako bogata i raznovrsna.

Ona je priča o akademicima koji su u njoj surađivali ili bili njeni urednici.
Priča o onima koji su ostavili dubok trag u novinarstvu Bihaća.
Priča o piscima koji su u Krajini napisali svoja prva djela.
O profesorima i pedagozima koji su u Krajini valorizirali svoje prve metodičko – pedagoške pristupe.

O političarima koji su svoju karijeru započeli u Krajini.

O vojnim stratezima koji su uložili svoje znanje, nekad i živote u odbrani ovog prostora.

Njeni tematski okviri se proširuju na tekstove o značajnim događajima, otvaranju industrijskih pogona, visokih škola, fakulteta, univerziteta.

Pratila sve događaje, od književnih susreta, kulturnih manifestacija, promocija knjiga, do značajnih privrednih i političkih događaja.

Krajina je, kako vidimo, bilježila krupne događaje, ali bila medijski prostor za priče o malim ljudima i njihovim sudbinama.

U njoj ste mogli naći priče o penzionerima, o životu u mjesnim zajednicama, svakodnevnim životnim problemima, dragim gradskim lokalitetima.

Krajina je pratila i ocjenjivala rad onih koji su dali doprinos razvoju ovog kraja, a i o onih koji to nisu.

Monografija pokazuje kako se u jednom, informativnom diskursu, spajaju vremena i prostori, sistemi i ideologije, stari i mladi, moćni i nemoćni, živi i mrtvi, lokalno i globalno.

Bila je poligon različitih mišljenja i zato su je voljeli.

I zato što je u svakom vremenu ostavljala dubok trag svoga postojanja.

Zato i jeste njen moto čuvena rečenica Evlije Čelebije «Što nije zapisano, nije ni bilo»


Monografija je i žanrovski raznovrsna:

Ona je i panorama vješto odabranih tekstova svih žanrova: od pripovijetke, reportaže, socijalno-dramaturških pokušaja, privrednih, kulturnih i sportskih materijala, do životnih skica i crtica, komentara i izvještaja.

Ona je i izbor odabranih tekstova vrhunskih novinara kako su počinjali svoje životne puteve, njihove intimne priče, komentari, osvrti, zapisi, bilješke, sjećanja.


Monografija je i poučna:

Ona je od danas i literatura iz koje mladi mogu učiti o modelima tradicionalne i moderne tekstualnosti, primjer kako se novinarski tekst piše da ima trajnu vrijednost, kako se njeguje stil, gradi i brusi jezik, kako se formira misao, zadržava i brani stav.

Kako se razvija osjećaj za autocenzuru u vrijeme jake cenzure.

Uči šta znači biti novinar na zadatku i kako ga obaviti i kakvim se sve informativnim putevima i stramputicama mora proći, a da se sačuva novinarska prepoznatljivost i individualnost.

Ona je literatura o tekstu i njegovom podtekstu, polemički poligon na kom se uvijek razvijala bitka za bolje sutra i Bihaća i Bosanske krajine.

Pokazuje kako je novinarstvo na ovom prostoru bili uvijek aktuelno, otvoreno i istraživačko.


Sve to govori da je ova Monografija i savremena i svevremena istovremeno.

Ona će biti i podsjetnik i čitanka, i novinarska antologija i hrestomatija.

I potvrda o vječitoj aktuelnosti novinarskog poziva.

Evo naslova koji i danas potvrđuju da je informisanje univerzalna i svevremenska kategorija:

- Nismo režimska novina

- Besparica stalna briga (o urušavanju sistema informisanja)

- Čitaju je ljudi iz moje ulice

- Oslonac na vlastite snage

- Podići obrazovne standarde

- Čovjek je baš kao ptica

- Pred boljim vremenima i dr.


Danas, prvi put, na jednom mjestu imamo realnu informativnu sliku nas kakvi smo u vremenima kad nas je historija usmjeravala, određivala i profilirala.

Ono što pada u oči je da je u Monografiju utkano dosta truda i ljubavi i profesije.

I po tome će ova ostati specifična i prepoznatljiva.

Ona pokazuje, kako kaže njen današnji urednik, da se u Bihaću, a ja bih rekao i u Krajini, uvijek voljelo pisati i da se u Bihaću uvijek znalo ko je ko u pisanim medijima.
Šire gledano, Monografija govori o profesiji novinar, informisanju na ovom prostoru i kulturi uopšte.

U Monografiji vidimo da se i u prošlim sistemima cijenila profesija novinar, pa je ona u neku ruku nastojanje da se vrati ugled poslu koji je toliko značajan u svakom sistemu.

Znamo da su u svijetu dobri novinari privilegirani ljudi.

Bogati i ugledni ljudi koji ruše politike i političare, ukazju na probleme, markiraju pojave.

Monografija je otvorila poligon za razmišljanje o našim novinarima i njihovom statusu, ona navodi na razmišljanje one koji žele da razmišljaju i koji svojoj sredini žele dobro.

Da razmišljamo koliko i šta se u ovim sredinama čini da se očuva ugled tog poziva.


Iz nje vidimo u čemu je vrijednost onog lista koji uzimamo u ruke svakog petka i saznajemo da svaki tekst koji danas čitamo, može postati historija.


Zanimljivo je i značajno naglasiti da je knjiga moderno dizajnirana, razbija klasičnu izdavačku formatizaciju.

Ponuđena je u obliku i sa materijalima koji će biti naši suputnici u sadašnjem i budućem vremenu.


I još nešto:

Prilikom obilježavanje obljetnica, osobito ovakvih koje imaju respektabilnu vremensku distancu, mi u svijesti i podsvijesti, slučajno ili namjerno, uvijek vršimo vremensku permutaciju.

Odnosno, puni smo pohvala za one koji su bili, a malo obraćamo pažnje na one koji su sa nama.

Tako ćemo čuti mnogo lijepih riječi o velikim novinarima koji su nekad pisali, velikim piscima, muzičarima, slikarima, političarima.

A malo cijenimo one koji su danas sa nama, a koje ćemo nekad, za neke obljetnice, hvaliti.

Imamo mi i danas velikih novinara od kojih neki nisu riješili ni osnovna statusna pitanja, imamo velikih pisaca od kojih se najveći broj bore za svakodnevnu egzistenciju, bukvalno – preživljavaju od danas do sutra, imamo stručnjaka u svim oblastima čija se stručnost guši i negira.

Neka ova monografija bude poticaj da odamo priznanje i onima koji su sa nama, a koje guramo u stranu u strahu da ne bi ugrozili nečije lične ambicije.

Kolege u Krajini, prije svega urednici Monografije, koji su na njoj radili, kolegica Svjetlana Čelan, te Safet Ćurtović i Safet Hrnjica, uložili su mnogo truda, ljubavi i profesionalnog umijeća da dovedu do kraja ovako značajan projekat.

Stoga bih želio da im čestitam i da se zahvalim na lijepim trenucima koje su nam u ovom i ovakvom vremenu priuštili.

Kako je monografija realizirana na osnovu projekta Bihać Krajini - Krajina Bihaću čestitam na ovom monumentalnom projektu i aktuelnoj vlasti općine Bihać koja na sve načine nastoji da održi i očuva svoj grad, list Krajinu i njenu tradiciju.

Kako se ne bi ostalo na promociji Monografije, predlažem da se ona bude povod budućih razgovora o potrebi i značaju informisanja i da svi skupa damo svoj doprinos da informisanje danas odgovori savremenim izazovima.

08.09.2006.


- Krajiški vidici
- Kršne Krajiškinje
- KRAJIŠKA KNJIŽEVNOST
- KRAJIŠKI PISCI PO OPŠTINAMA
- DŽEMALUDIN EF. ČAUŠEVIĆ
- POSTMODERNIZAM U ROMANU IZETA PERVIZA
- POSTMODERNISTIČKA DISKURS U ROMANESKNOM PROJEKTU
- SAVREMENA RECEPCIJA KAO OPREKA TRADICIONALNOJ RETORICI
- MURAT ŠUVALIĆ PONOVO MEĐU BOŠNJACIMA
- REPORTAŽA: VODENICA STARA
- STRAH
- ŽIVOT, TO JE NEŠTO DRUGO
- A DUNAV K'O POTOK
- TEMATSKE, GENEALOŠKE I KONTEKSTUALNE VRIJEDNOSTI SAVREMENE KRAJIŠKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU
- HUSAR HAVIĆ, KRAJIŠKI ROBIN HUD
-
PRIPOVIJETKE i PRIČE IZ NAŠIH ČITANKI
- MONOGRAFIJE SAFETA SARIĆA
-
TARIQA ALIJA "SJENE NAROVA DRVETA"
- MONOGRAFIJA "KRAJINE" SVJEDOK VREMENA
- Zaboravljeni Pozderci i drugi Krajišnici

Na prijethodnu stranicu Na vrh stranice Na sljedeću stranicu



webmaster
info@orbus.be
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Zabranjena svaka vrsta kopiranja i reprodukcije bez izricite dozvole.
Page Construction: 08/09/2006. - Last modified:12/05/2013