ORBUS Startpage

www.orbus.be









JAPODKINJA












































 



Dolina heroja, mjesto nehata i zaborava

DRŽI VODU, DOK MAJSTORI ODU!


- Prije nego zaokruže neko ime na glasačkom listiću na predstojećim mjesnim izborima, Oraščani će morati dobro razmisliti ako ne žele da ih političari i dalje prevode žedne preko vode -


Sabina HrnjicaAko se slučajno zadesite u Mjesnoj zajednici Orašac, Općina Bihać, i ne daj bože razbolite, može vam se dogoditi da vas dobro izmuče oni koji bi vam trebali biti pri ruci prije nego vas isporuče Službi hitne pomoći u Bihaću. Ako je stvar ozbiljna i zahtijeva brzu liječničku intervenciju, postoji opasnost da u Bihać ne stignete - živi!

Ambulantna kola bolesnika prvo odvezu 11 km u suprotnom pravcu u Kulen Vakuf, pa ako se ustanovi da tamošnji zdravstveni radnici ne mogu ništa učiniti, bolesnika onda voze za Bihać. Dakle - ponovno 11 km nazad u Orašac, a onda još 29 do Bihaća. Znači da je pacijent napravio nepotrebnih 22 km, što povećava rizik po njegov život zbog toga nepotrebnog gubitka dragocjenog vremena na vozanju.

Sad zamislimo da nekog ujede zmija, ili dobije napad slijepog crijeva, ili dijete nešto proguta! Sudeći po nepotrebnom utrošku vremena, život tih pacijenata je 1 naspram 1000, a da ne govorimo o tome kakve se sve posljedice iz toga mogu izroditi, ako bi se kasnije dokazalo da je krivica u nehatu nadležnih, to se može samo nagađati.



Šta kažu mještani Orašca?

Dokle će Ministarstvo zdravlja i Općina Bihać igrati se sa našim životima, pitaju se stanovnici Orašca, Grada, Duljaka, Basače, Lužina, Pađana, Ćukova i drugih zaselaka, kao i oni u Bihaću, što se iz straha od nebrige zdravstvenih radnika ne usuđuju vratiti u svoja mjesta.

Starija žena, kao da se nekog boji, prvo se okreće lijevo pa desno, izgleda provjerava da je neko od nadležnih vlastodržaca ne bi čuo, veli nam: "Zbog slabe brige o nama, pravo da vam kažem baš i nikakve, moja djeca neće da se vrate u Orašac, a tako bogme ni druge komšije. Moja snaha se boji za djecu, ne daj bože da mi se ovde razbole kud bi sa njima. Dok bi dočekali ambulantna kola iz Kulen Vakufa - mogla bi pomrti. Bogme onda ni Ministru nebi bilo lahko. Ja sam stara ali kad bi mi unuku, ne daj bože, šta bilo zbog njegova nehata išla bi ga sikirom tražiti".

Njena komšinica nam priča: "Jadna sam ja, moram svaki dan da primam injekcije, eto vidili ste i sami, danas se ambulantna kola vraćaju iz Bihaća, u njima i ona rospija bolničarka, zna me dobro, ona zna da ja moram primiti svaki dan injekciju, vidila me pokraj puta da je čekam, mašem joj, a ona neće ni da me pogleda. Mogla je stati deset minuta i ubosti mi injekciju. Jok, bome, neće rospija, pa neće. Ona hoće da ja idem u ambulantu u Vakuf. Niti mogu pješačiti 11 km niti me ima ko oćerati do Vakufa, a para nejmam za autobus. Sreća moja da sam nekako nabavila injekcije. Juče je bilo isto tako ko i danas. Samo svirnuše i proletiše konda ih neko ganja. Rekla sam mojoj komšinici Razi - udari mi je pa kako bilo, nek vallahi umrem od nje, samo da nejdem u Vakuf na tu muku, pa da se još više razbolim. Žena se prepala jer to nikad nije radila. Ali nekako mi je na kraju zabola injekciju, najzad je od straha morala, kad je vidila da sam već počela zaokrećati očima".


Ćukovljanima je Kulen Vakuf još dalje

Stanovnicima Ćukova, Vakuf je još dalje, radi se od udaljenosti od preko 14 km. Sad zamislite, 14 km u Vakuf, pa u slučaju da se bolesniku ne može pomoći, ponovo 14 km nazad i još 26 do Bihaća. Kad se mora, ljeti to vozikanje još je nekako i podnošljivo, ako nije velika žega, ali zimi kad snijeg zatrpa puteve, prijevoz postane otežan ili nemoguć, onda nastaju prave muke kako stići do odgovarajuće medicinske službe.
Da li neko razmišlja o tome?

U Orašcu živi veći broj poljoprivrednika koji barataju sa poljoprivrednim mašinama, pa je i veća mogućnost povreda. Veliki je broj boraca-invalida za koje bi povratak u Orašac značio opasnost po život.
Čudan način korištenja ambulantnih kola, i bespotrebno vozikanje pacijenata na distanci između Vakufa i Orašca – povećava rizik. Čak i Vakufljanima je bliže iz Orašca u Bihać nego iz Vakufa, jer, put za Bihać i onako vodi kroz Orašac.

Ambulanta u Orašcu zjapi prazna

Šta ovim ljudima najteže pada je to da ambulanta u Orašcu zjapi prazna. I ne samo to, uzmemo li u obzir da je Mjesna zajednica Orašac uvijek imala daleko veći broj stanovnika nego Kulen Vakuf, postavlja se pitanje: - kakvu logiku je slijedilo Ministarstvo zdravlja, zapravo nadležni Ministar kad ambulanta u većem mjestu ne radi, a u manjem radi.

Žalosna priča nehata i birokratizma u kojoj su pacijenti žrtve loše politike, slabih projekata, planova i nikakvih analiza. Da li se čeka da neko podlegne zbog ovog nehata i nebrige, pa da se onda nešto preduzme?

Pogledajmo sada predratnu popisnu listu.

Demografska struktura prema popisnim mjestima - naseljima

g=grad/s=selo

 Bošnjaci

 Srbi

 Hrvati

 Jugosl.

 Ostali

 Ukupno

 B%

 S%

 H%

 J%

 O%

Kulen Vakuf s

 1456

 515

 3

 116

 3

 2093

 70%

 25%

 0%

 6%

 0%

Orašac s

 2949

 50

 3

 11

 3

 3016

 98%

 2%

 0%

 0%

 0%


Predsjednik MZ Kulen Vakuf: dipl. ecc. Nedžad Beganović, navodi na svojoj web-stranici, da Kulen Vakuf danas broji 860 stanovnika. Naše mišljenje je da se ovaj broj za dugo neće uvećati. Prvi razlog je što se veliki broj Srba kojih je u Kulen Vakufu bilo 515, nikad neće vratiti, isto kao ni preostali Bošnjaci. Međutim, u Orašcu broj stanovnika svakim danom raste i pored nedaća koje ih prate zbog nehata političara.

Boljom brigom nadležnih o stanovništvu, pa i njihovoj odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti pomogle bi da Orašac dostigne predratnu broj svojih žitelja, pa čak i da se broj uveća, jer ljudi iz drugih kantona, pa i iz RS, se propituju za mogućnost naseljenja u ovom mjestu. Nažalost, one koji bi se i odlučili da dođu - odvraća činjenica od nepostojanju zdravstvene zaštite niti vode.

Suhe vodovodne cijevi

Toliko je u Orašcu problem za vodu kao da je vuču iz belgijske banje Spa do Orašca, a ne sa obližnjeg izvora.
Naime, još prije par godina počelo se raditi na vodovodu kojim se iz Osolja trebao napajati Orašac. Vodovodne cijevi su postavljene davno, a po riječima nadležnih - vodovod je već završen! Niko od tih „vodovodnih stručnjaka“ nije ni pomišljao napraviti nekoliko odvoda za zaseoke. I pored toga što se u materijalu škrtarilo i dosta loše gradilo, voda se već ustajala u postavljenim vodovodnim cijevima, pa prijeti opasnost od korozije. Za sada – vodovod služi samo za to da bi se u njemu množile bakterije. Istovremeno Orašcu svakodnevno prijeti izbijanje epidemije zbog toga što se mještani snabdijevaju vodom kao u prošlom vijeku iz izvora i bunara. Zašto?
Zato što se od njih traži nemoguće - da za priključak plate 600 KM, a pojedinci pored spomenutih 600 KM moraju sami da vuku liniju do njihova zaseoka, ili kuće na nekim lokacijama i više od 500 metara.
Sve je to zbog toga što se drastično štedjelo na materijalu i što se nije poštivao ni projekat, ni potrebe mještana.
Glavni cilj je bio dobiti glasove mještana na izborima, a vodovod neka drži vodu dok majstori odu! Odvojci za zaseoke biće predizborno obećanje za neke nove izbore. Ako je suditi po stranicama bihaćkog lista "Krajina" sa kojih već šest mjeseci ne silazi bonnski matičar, teško je i pretpostaviti za koje će to izbore mještani Orašca dobiti pitku vodu i kada će se najzad rahat okupati u svojim kadama.

Prema nekim neprovjerenim vijestima, bihaćki vlastodržci su se smilovali pa su obećali da će traženi iznos od 600 - smanjiti na 400 KM. Za njih taj namet nije golem. Znaju da svako treba vodu, ali kao da zaboravljaju da ih se ne smije ucjenjivati jer svi žitelji planete Zemlje imaju pravo po rezoluciji UN-a, na zdravu i čistu pitku vodu. Ali, kako namaknuti traženi novac za priključke kada većina povratnika u Orašac prima penzije od 120 do 150 KM u najboljem slučaju. Traženih šest stotina ili četiri stotina maraka za priključak – predstavlja za te ljude basnoslovnu sumu! Eventualno pozivanje žednih mještana Orašca na UN-rezoluciju o pravu na pitku vodu, ne znači ništa jer za njih važeće rezolucije donose vlasti u Bihaću.
Do sada smo svi bili svjedoci kako.

Uglavnom ovi, nekad dobrostojeći, ponosni i hrabri ljudi, danas su svi odreda siromasi, a svi dobro znaju šta je uzrok tome. Ratna golgota, izbjeglištvo, strah za djecom u vihoru rata. Sve je to urezalo duboke pečate na njihovim licima i u duši. Deset godina poslije ratnog stradanja - njihovim se mukama i bijedi još nazire trag jer za te ljude ne mare vlastodršci iz Bihaća, iako su im njihovi problemi dobro poznati. Mnogi od Oraščana su proveli muhadžirske ratne dane u Bihaću, a da bi se vratili na svoja ognjišta u Orašcu, trebalo im se pomoći u stvaranju makar osnovnih uvjeta za održiv povratak! Ovako – vlasti Kantona i Općine Bihać – prevode Oraščane žedne preko vode:

SDA-stranka je njihovoj mladosti obećavala zlatne slavine dok su Oraščani herojski ginuli za slobodu, dok su granate po Grabežu i ostalim ratištima raznosile njihova tijela.
Koliko su se obećanja SDA-stranke obistinila - jasno pokazuje ovaj tekst, i činjenica da oni koji su preživjeli danas ne mogu odvrnuti ni plastičnu slavinu da bi se napili vode! Ostalo je po onoj staroj: "Obećanje ludom radovanje" i "tapši konja dok ne uzjašeš, a kad si u sedlu uhvati se biča!"

Stari grad OrašacDanas se sa razlogom može reći da je "Dolina heroja" mjesto nehata i zaborava, a na kraju i nečije sramote. S obzirom na neke ispovijedi mještana čak i izrabljivanja. Oraščani su poreski obaveznici kao i svi drugi građani Bihaća te prema tome oni trebaju da imaju isto pravo na socijalnu brigu i vodu, isto kao i svi ostali stanovnici Opštine, ma ko oni bili i kako se zvali. Apsurdno je reći da današnja njihova situacija ukazuje da se provodi aparthejd. U Bihaću skoro besplatno uživaju blagodeti ove životne tečnosti, kojom i ulice peru, a drugi žitelji iste Opštine, koji su najveće žrtve obrane grada nemaju dovoljno ni za piće. Otkuda proizlazi ovaj nehat, socijalna nebriga i ucjenjivanje bijednih ljudi? Ovakvo nešto može samo na Balkanu.

Izgleda da su stranački, odnosno partijski funkcioneri, danas zaboravili šta su još jučer obećavali, isto kao što su zaboravili koliko je orašačka dolina zadužila Bihać, US Kanton, pa i FBiH.
To je i historija zabilježila, samo što neki ljudi nemaju ni toliko časti pa da barem otmjeno priznaju, i(li) da se ljudski postide svojih laži. Da to znaju ‘ ne bi sjedjeli gdje sjede!

Sad kad sve ovo znamo onda sa razlogom možemo postaviti pitanje:
Ko je glavni krivac? I, ko će od mještana biti prva žrtva birokratskog nehata?

Nepravdu, nehat, pljačku i superiornost političara ovi su ljudi dugo trpjeli, ali dogorjelo je do nokata i posljednji je trenutak da se neko konačno počne brinuti o njima ispunjavajući data obećanja. Ako se pravda ne može naći u granicama Općine Bihać, US Kantona, ili države BiH, onda se ona može potražiti i izvan granica zemlje. Ostaje nam da sa svim svojim problemima upoznamo naše prijatelje u Briselu koji će nas, vjerujemo, saslušati i izići nam u susret - onako kako su to i do sada činili, te da će preispitati cijelu stvar na terenu kako bi nam pomogli da se otarasimo nevolja!

Stoga, prije nego zatražimo pomoć iz Brisela, pozivamo nadležna općinska i kantonalna ministarstva, a posebno načelnika i funkcionere Općine Bihać, da hitno riješe ove probleme žele li da njihova imena na glasačkim listićima zaokruže Oraščani - kako oni koji su se vratili u Orašac, tako i oni u Bihaću koji se dijelom iz navedenih razloga još ne usuđuju vratiti svojim kućama!
U svakom slučaju - Oraščani moraju dobro razmisliti za koga će glasati na izborima koji se bliže.
Svemu dođe jednom kraj pa i njihovom strpljenju.

Pripremila: Sabina Hrnjica
Uredio: Ibrahim Halilović
Grafička obrada: Ing. Salih Čavkić


ORBUS će, kako smo obećali, nastaviti pružati pomoć mještanima u ostvarenju njihovog ljudskog prava. Ljudski život nije došao na lutriji da se moćnici sa njim poigravaju i manipulišu.

KAKO JE POGINUO KOMANDANT IZET NANIĆ

Potcijenjeni mrtvi i živi heroji

Dolina heroja, mjesto nehata i zaborava

In Memoriam dr. Irfan Ljubijankić

Tajna četverostrukog ubistva 20. jula 1993.
 

www.orbus.be