Tajna četverostrukog ubistva 20. jula 1993. godine na gradskoj otoci u Bihaću: Zločin koji je ubrzao stvaranje Abdićeve paratvorevine

Autor


Skoro dvije decenije čeka se na rasvjetljavanje likvidacije Rasima Alagića, Adema Tutića, Arifa Begića i Nisvete Abdagić

Tajna četverostrukog ubistva 20. jula 1993. godine na gradskoj otoci u Bihaću: Zločin koji je ubrzao stvaranje Abdićeve paratvorevineVeć više od 18 godina u Bihaću je tabu tema četverostruko ubistvo, počinjeno na gradskoj otoci kod kafane “Paviljon” 20. jula 1993. godine. Tog jutra oko 3.30 sati u montažnom ugosteljskom objektu u unakrsnoj vatri iz dugih i kratkih cijevi ubijeni su: Rasim Alagić Rasi, Adem Tutić, Arif Begić i Nisveta Abdagić Ceca.

Ratna podjela

U ratnoj ljetnoj noći opkoljenog Bihaća nekoliko minuta rafalne paljbe nije bilo ništa neobično. Pokazat će se, međutim, da je pripremljeno smaknuće trojice bihaćkih rezervnih policajaca (nesretna djevojka bila je kolateralna šteta i kao svjedok masakra nije mogla ostati živa) bilo sudbonosno kako za događaje u podijeljenoj bihaćkoj policiji tako i za sveukupne odnose u Krajini.

Ovaj zločin usmjerio je tokove aktivnosti policijskih, ali i vojnih struktura Petog korpusa Armije RBiH, iz čijih redova su osumnjičeni za strijeljanje Alagića, Tutića, Begića i Abdagić.

Na neki način njihovo ubistvo povezuje se i sa sudbonosnim tragičnim događajima krajiške ratne podjele na abdićevce i korpusaše. Činjenica da ni skoro dvije decenije nije bilo dovoljno da se zakaže suđenje i osumnjičeni osude (ili puste) govori reskim jezikom o sprezi državne mafije u svim njenim segmentima. Govori o političkom pokroviteljstvu stranke koja je vladala tada i sada i odlučujućem utjecaju njenih epigona u strukturi izvršne i zakonodavne vlasti, da zločin na gradskoj otoci ostane do danas “vodenični kamen oko vrata” Bihaća i njegovih stanovnika. Štaviše, cijele Krajine.

U policijskim strukturama Unsko-sanskog kantona (USK), odakle je “Dnevnom avazu” i stigla obimna dokumentacija, kažu da samo velika državna gvozdena metla može otvoriti proces stvarnog rasvjetljavanja četverostrukog ubistva na gradskoj otoci.

A šta se događalo tog kobnog 20. jula 1993. u Bihaću?

U vanrednom saopćenju Komande Petog korpusa od 20. jula 1993. navodi se da je “naoružana grupa lica izvršila gnusno ubistvo”. Tu se potvrđuje osnovana sumnja da su zločin počinili Emin (Hase) Pivić, Safet (Mehmeda) Vardić, Fikret (Hase) Seferagić zvani Đuka i Muharem (Dede) Tutić, koji su u bijegu, a da je u pripremi učestvovao Edhem (Šere) Čehić.

Trojica ubijenih muškaraca bila su pripadnici rezervne policije, a osumnjičeni počinioci likvidacije borci 501. brigade Petog korpusa Armije RBiH.

Bijeg i potjera

Prema naređenju Ramiza Drekovića, tadašnjeg komandanta Petog korpusa, formiran je operativni štab s podštabovima u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši te postavljene zasjede u kojima zajednički djeluju vojska i policija.

Centralnu potragu 20. jula 1993. potpisao je komandant Vojne policije Emir Kliko.

Dan poslije uhapšen je Edhem Čehić (1966.), pod sumnjom da je učestvovao u pripremi masakra na gradskoj otoci, ali se u posljednjem trenutku predomislio.

Nakon 45 dana bijega i skrivanja, 2. septembra 1993., u rejonu Kobiljak-Vrajića potok, na bužimskoj općini, potjera je završena. Uhapšeni su Pivić, Vardić, Seferagić i Tutić, koji nisu pružali otpor. Odvedeni su u okružni vojni pritvor, a veliku ulogu u hapšenju četvorke odigrali su pripadnici 505. bužimske brigade, kojom je tada komandovao legendarni Izet Nanić.

Rasim Bašić iz Sektora vojne sigurnosti 501. brdske brigade u službenoj zabilješci od 8. septembra zabilježio je kako su uhapšeni izjavili da sve što se desilo nema nikakve veze s Armijom RBiH, već da su se, navodno, dogovorili da jedno vrijeme provedu u prirodi “na preživljavanju”.

U jednom od izvještaja navodi se i da su Pivić, Vardić, Seferagić i Tutić kazali: “Ako nas mislite predati MUP-u, bolje da nas odmah ubijete. Bolje da nas ubiju braća muslimani, nego da nas mrcvare komunjare.”

Prilikom hapšenja od njih su oduzeti vojni snajper s optičkim nišanom, dvije automatske puške s drvenim i preklopnim kundakom, pištolji “uzi”, “para” i “tetejac”, tri zolje, jedna tromblonska kumulativna mina te druga vojna oprema.

Nekoliko mjeseci su ležali u vojnom zatvoru, a pušteni su kada je otpočela četnička ofanziva početkom 1994. godine.

Posjete u zatvoru

U zatvoru su imali sve privilegije. U izvještaju Fikreta Šahinovića, stražara u Okružnom vojnom pritvoru od 4. septembra 1993., piše da je “pritvoreniku Safetu Vardiću Dragana Kajtezović (današnja estradna zvijezda, tada Vardićeva djevojka, op. a.) donijela janjetinu i paradajz u 10 sati, a s njom je bila i Sanja Plaše, da bi ponovo iste osobe u 15.50 sati došle i donijele kafu”.

Motivi četverostrukog ubistva na gradskoj otoci kompleksni su i vjerovatno imaju izvorište kako u tadašnjoj ratnopolitičkoj situaciji tako i u ratnoprofiterskim nakanama ideologa ovog masakra.

U to vrijeme traje podjela bihaćke policije na tzv. autonomaše koje vodi Žile Saračević, načelnik CSB-a Bihać, i legalne opcije čiji su predstavnici Zijad Kadić, Irfan Felić i drugi.

Saračević istjeruje “legaliste” iz zgrade policije, a kao njegovi “tjelohranitelji” važe ubijeni Rasim Alagić, Adem Tutić i Arif Begić. Oni su se dan ranije po gradu vozili u “passatu” sa Žiletom Saračevićem.

Kao što je poznato, Žile Saračević je kasnije u Abdićevoj paradržavi bio ministar policije. To je i vrijeme kada Fikret Abdić još snabdijeva iz Hrvatske krajiški narod životnim namirnicama, a istovremeno sličnu aktivnost zagovara predsjednik Okruga Bihać Mirsad Veladžić, koji je nakon sukoba s Abdićem došao u Bihać i ubrzo postao “glavni”.

U Krajini ne manjka ni indicija kako je ovo bio smišljeni plan da se radi ratnoprofiterskih ciljeva potpuno podijeli krajiški narod na abdićevce i veladžićevce.

Činjenice govore da je dva mjeseca nakon nastanka Abdićeve paratvorevine vreća brašna koja je za Bišćane dolazila preko Bugara koštala 800 tadašnjih njemačkih maraka, a istovremeno je na Abdićevoj teritoriji bila 80 maraka!?

Iako su neki skloni reći da se u Krajini dogodio sukob dviju ratnoprofiterskih politika – jedne, Fikreta Abdića i, druge, Mirsada Veladžića, takvo što ni u kom slučaju ne može opravdati izdajništvo vlastitog naroda niti umanjiti krivicu Abdića i njegovih autonomaša za krvavi bilans bratoubilačkog sukoba i gubitak ogromnog broja ljudskih života.

Pronađeno 114 čahura

Krim-tehničari CSB-a Bihać na mjestu zločina su, dva sata nakon ubistava, uz prisustvo dežurnog sudije i tužioca Višeg suda, pronašli 114 čahura i to: 68 iz automatske puške kalibra 7,62 mm, osam iz puške 7,9 mm, 32 iz više vrsta oružja kalibra 9 mm, tri iz pištolja 7,62 mm, tri iz pištolja 7,65 mm, sedam deformisanih zrna i devet dijelova košuljice zrna.

Otvaranje Pandorine kutije o misterioznim smrtima Irfana Ljubijankića i Izeta Nanića

Cijeli ovaj slučaj za krajišku policiju ostao je “predmet u radu”. Lista opstruktora istrage koju je nadzirala vladajuća SDA unutar policije je duga i sadrži imena, maltene, svih “koji su se pitali”. Sve do danas aktuelna politička struktura krajiške SDA preko svojih poluga u policiji i tužilaštvu koči rješavanje ovog zločina.

Poznavaoci tadašnjih događaja u Okrugu Bihać mogućim ocjenjuju i to da bi se rasvjetljavanjem ovog zločina otvorila Pandorina kutija drugih misterioznih smrti, poput pogibija Irfana Ljubijankića, ratnog ministra vanjskih poslova RBiH, i generala Izeta Nanića, komandanta 505. bužimske brigade.

Slučajno ili ne, istoga dana kada se dogodilo četverostruko ubistvo održana je sjednica Okruga Bihać na kojoj je rahmetli Ljubijankić žestoko kritizirao počinjeni zločin i tražio kažnjavanje naredbodavaca i neposrednih izvršilaca.

Slučajno ili ne, vojnici Izeta Nanića uhapsili su četvoricu osumnjičenih. Smrti Irfana Ljubijankića i Izeta Nanića nikada nisu rasvijetljene “van razumne sumnje”.



Izvor: Dnevni Avaz


KAKO JE POGINUO KOMANDANT IZET NANIĆ

Potcijenjeni mrtvi i živi heroji

Dolina heroja, mjesto nehata i zaborava

In Memoriam dr. Irfan Ljubijankić

Tajna četverostrukog ubistva 20. jula 1993.

 

Glas Diaspore


Page Construction: 02/01/2012 Last modified: 07/01/2012