CULTURE
KULTURA

ORBUS
TOP
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
KULTURA
Literarne kreacije
AKTUA Diaspora





 


Udruženje za kulturu - Novo Sarajevo (KNS)
www.kns.ba   +387 61-524-505

"OVIM PRIZNANJEM PODSTAKNUT SAM DA I DALJE PIŠEM" 

Razgovor sa mladim piscem Jasminom Ibranovićem (Brka / Brčko),
d
obitnik priznanja "Novosarajevsko pero" za 2013. god.,
u kategoriji "Mladi autori BiH"

Razgovor vodila Mersida Sadiković Osmanbašić

Autor: Jasmin Ibranović Autorica: Mersida Sadiković Osmanbašić 


Poštovani Jasmine, dobitnik ste ovogodišnjeg priznanja "Novosarajevsko pero", u kategoriji "mladi autori BiH", za knjigu "Miris rodne grude", po javnom pozivu "Prva knjiga”. Kako ste primili ovu vijest?
 

IBRANOVIĆ: "Ovim priznanjem podstaknut sam da i dalje pišem, ohrabren činjenicom da je to neko prepoznao i pohvalio, ali sam istovremeno i obavezan da u budućnosti opravdam povjerenje koje mi je ukazano dodjelom ovog za mene veoma važnog i dragog priznanja."



IBRANOVIĆ:
 Ova je vijest za mene predstavljala ostvarenje jedne od mojih najvećih želja. Uvijek sam sanjao da na ovakav način objavim knjigu. Da ono što sam godinama pisao dostavim na uvid kompetentnim ljudima i čujem njihovo cijenjeno mišljenje. Ono je naravno moglo biti i negativno, ali sam bio spreman i na takav ishod, te u tom slučaju ne bih bio obeshrabren niti bi to rezultiralo time da više ne pišem, jer pisao bih sigurno i dalje, onako za svoju dušu, kao i do sada, ali to vrlo vjerovatno nikada i nigdje ne bih objavio. Ovim priznanjem podstaknut sam da i dalje pišem, ohrabren činjenicom da je to neko prepoznao i pohvalio, ali sam istovremeno i obavezan da u budućnosti opravdam povjerenje koje mi je ukazano dodjelom ovog za mene veoma važnog i dragog priznanja.


Kako vam danas izgledaju vaše priče i pjesme nakon objavljivanja knjige?

IBRANOVIĆ: 
Sve mi ovo još uvijek izgleda nestvarno. Držim u ruci svoju knjigu i sve se nekako bojim da me iz mog najljepšeg sna neko ne probudi. Što se tiče priča i pjesama, sada bih možda neke i mijenjao ili neke možda i ne bi uvrstio u knjigu, ali sam iz razgovora sa nekim kolegama na susretima čuo da je to normalno i da se i njima dešavalo.
 


Ibrahim Osmanbašić, Jasmin Ibranović i Ermin Lagumdžija

 
Po vašem mišljenju, da li mladi imaju dovoljno razumjevanja i podrške u našem društvu?

IBRANOVIĆ:
 Pa prije možda pola godine bi moj odgovor na ovo pitanje glasio da apsolutno nemaju. Onda mi se desilo ovo divno čudo zvano KNS i sad već, hvala Bogu, mogu reći da postoje ljudi i udruženja koji podržavaju mlade. Nadam se da takvih ljudi i udruženja ima još u ovoj našoj lijepoj Bosni.


Koliko učešća na ovakvim manifestacijama, kakva je „Novosarajevski književni susreti“, motivišu mlade autore?

IBRANOVIĆ: 
Kada govorim lično o svom iskustvu, onda ću reći da sam se sa Novosarajevskih književnih susreta vratio silno motiviran, a vjerujem da je takav slučaj i sa ostalim mladim autorima. Nakon što vam ljudi iz Udruženja i ostali gosti susreta čestitaju na vašem dotadašnjem radu i nakon što vam upute iskrene i dobronamjerne kritike, daju vam prijateljske savjete, onda imate bezbroj razloga da nastavite da pišete i da po njihovom primjeru budete bolji ljudi.


Koliko pratite književni izražaj mlađe generacije pisaca?

IBRANOVIĆ:
 Meni je posebno drago pročitati pjesmu, priču ili pak knjigu nekog mladog autora iz Bosne I Hercegovine. Ono što me pomalo zabrinjava kao mladog čovjeka je to da mladi ljudi nažalost pokušavaju pisati i razmišljati kao da su stanovnici neke druge zemlje, pa se onda to u velikoj mjeri negativno odrazi na kvalitet onoga što pišu. Mislim da se mi nemamo čega stidjeti, naprotiv, imamo slavnu historiju, tešku sadašnjost i siguran sam ljepšu i vedriju budućnost. Na drugoj strani, ono što me posebno razveselilo je to što sam na proteklim Književnim susretima upoznao nekoliko mladih autora koji će, sasvim sam siguran, biti predvodnici naše književnosti u nekom budućem periodu. Ne bih želio da se neko uvrijedi ali moram navesti i nekoliko ljudi koji su me svojim pisanjem i ponašanjem toliko oduševili da se i sada lijepo osjećam kad pomislim na sve njih. Tu prije svega mislim na Elmu Velić, Ermina Lagumdžiju, Džabira Sedića, Nermina Vukalića, Hasana Grošića, Sabita Ćimića i mnoge druge. Sa potpunom sigurnošću tvrdim da je Udruženje za kulturu Novo Sarajevo pružajući šansu ovim mladim ljudima, iz anonimnosti izvuklo buduće velike pisce Bosne I Hercegovine.
 


Jasmin Ibranović i Elma Velić (dobitnica Novosarajevskog pera za 2011 god.)


Da li mladi ljudi posvećuju dovoljno pažnje na prezentaciji svoga stvaralaštva ili su latentni u tom pogledu?

IBRANOVIĆ: 
Mislim da su pomalo latentni, ali ima nažalost i opravdanih razloga za takvo ponašanje. Ovo iz razloga što svaki mladi pisac nema tu sreću da svoj rad prvi put prezentuje ljudima poput Vas iz KNS-a, pa da sa druge strane naiđe na podršku i prijem kakvi se samo poželjeti mogu. Veoma je čest slučaj da mladi ljudi budu izloženi nedobronamjernoj kritici i podsmijehu čak i od strane starijih kolega pisaca, od kojih mnogi smatraju mlade nekom svojom konkurencijom - i onda je lakše takve odvratiti od pisanja nego im pomoći i usmjeriti ih na pravi put.


U kojoj mjeri je prisutna samokritika kod mladih pisaca? 

IBRANOVIĆ: 
Kod pisaca koji su to u pravom smislu riječi naravno ima i samokritičnosti. Kod nekih drugih ljudi, koji pišu samo sebe radi i eto čisto onako da bi pisali i gomilali napisane knjige, ne da nema samokritike, nego oni apsolutno ne podnose i ne dozvoljavaju da ih drugi kritikuju, ma koliko ta kritika bila konstruktivna, objektivna i stručna.


Kakva je podrška mladim piscima u Brčkom?

IBRANOVIĆ: 
Na ovo pitanje mi je možda i najteže odgovoriti. Najradije bih rekao da ne znam, ali bi to dakako bio nekompletan odgovor. Zato ću reći, da lično ja imam utisak da u mom gradu mladi pisci nemaju apsolutno nikakvu podršku. Imam utisak, a toliko bih volio da je pogrešan, da se sa mladima ne radi nikako i da im se ne daje nimalo prostora da se iskažu I potvrde kao pisci.
 


6.NKS - 2013 
 


Da li razmišljate o nekom novom književnom projektu?

IBRANOVIĆ:
 Da mi je neko rekao da ću nakon prve knjige, početi pisati I drugu, ne bih mu vjerovao. Ali to se jednostavno dogodi i evo, ja već pišem svoju drugu knjigu. Za razliku od prve knjige, u ovoj drugoj koju pripremam, neće biti pjesama, nego samo priče, jer mislim da mi ta forma izražavanja više odgovara i da sam tu onako na svom terenu.

 
I na kraju, šta bi poručili mladim osobama koje se bave književnim stvaralaštvom?

IBRANOVIĆ: 
Da budu istrajni I jaki. Da ih ne pokolebaju mnoga zatvorena vrata institucija koje su tu da nam budu servis i usluga, a ne rade baš puno iz opisa svog posla, posebno u kulturi. Da koračaju kroz život znajući da postoje i pravi, dobri ljudi, i da ih je nažalost mnogo manje od onih iskvarenih i neiskrenih. Takođe bi im poručio da pišu iskreno i srcem, te da se pri svom pisanju i stvaranju nimalo ne stide ove naše lijepe zemlje Bosne, i da, dakako, i sami budu promjena koju žele da vide u svom društvu, te da na taj način posluže kao dobar primjer i vodilja i drugim mladim ljudima.

 
Poštovani Jasmine, hvala na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor.

IBRANOVIĆ: 
Hvala I Vama.
 


Jasmin Ibranović: "MIRIS RODNE GRUDE"- zbirka proze i poezije
Izdavač: KNS, 9.9.2013. 
 

www.kns.ba

HOME

SADRŽAJ


 

Nazad na prethodnu stranicu Nazad na vrh Naprijed na sljedecu stranicu

Coded in Central European Windows-1250

ORBUS Startpage

© Copyright by CFABH-ORBUS vzw ®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:09/09/2008 - Last modified: 27/08/2016






GOVORI I PIŠI PRAVILNO
BOSANSKIM JEZIKOM