
|
Udruženje za kulturu - Novo Sarajevo (KNS)
www.kns.ba
+387 61-524-505
"OVIM PRIZNANJEM PODSTAKNUT SAM DA I DALJE PIŠEM"
Razgovor
sa mladim piscem Jasminom Ibranovićem (Brka / Brčko),
dobitnik
priznanja "Novosarajevsko pero" za 2013. god.,
u kategoriji
"Mladi autori BiH"
Razgovor
vodila
Mersida Sadiković Osmanbašić
 |
 |
Autor:
Jasmin Ibranović |
Autorica: Mersida Sadiković Osmanbašić |
Poštovani Jasmine, dobitnik ste ovogodišnjeg
priznanja "Novosarajevsko pero", u kategoriji "mladi
autori BiH", za knjigu "Miris rodne grude", po
javnom pozivu "Prva knjiga”. Kako ste primili ovu
vijest?
IBRANOVIĆ: "Ovim priznanjem podstaknut sam da i dalje pišem,
ohrabren činjenicom da je to neko prepoznao i
pohvalio, ali sam istovremeno i obavezan da u
budućnosti opravdam povjerenje koje mi je ukazano
dodjelom ovog za mene veoma važnog i dragog
priznanja."
IBRANOVIĆ: Ova je vijest za mene
predstavljala ostvarenje jedne od mojih najvećih
želja. Uvijek sam sanjao da na ovakav način objavim
knjigu. Da ono što sam godinama pisao dostavim na
uvid kompetentnim ljudima i čujem njihovo cijenjeno
mišljenje. Ono je naravno moglo biti i negativno,
ali sam bio spreman i na takav ishod, te u tom
slučaju ne bih bio obeshrabren niti bi to
rezultiralo time da više ne pišem, jer pisao bih
sigurno i dalje, onako za svoju dušu, kao i do sada,
ali to vrlo vjerovatno nikada i nigdje ne bih
objavio. Ovim priznanjem podstaknut sam da i dalje
pišem, ohrabren činjenicom da je to neko prepoznao i
pohvalio, ali sam istovremeno i obavezan da u
budućnosti opravdam povjerenje koje mi je ukazano
dodjelom ovog za mene veoma važnog i dragog
priznanja.
Kako vam danas izgledaju vaše priče i pjesme
nakon objavljivanja knjige?
IBRANOVIĆ: Sve mi ovo još uvijek izgleda
nestvarno. Držim u ruci svoju knjigu i sve se nekako
bojim da me iz mog najljepšeg sna neko ne probudi.
Što se tiče priča i pjesama, sada bih možda neke i
mijenjao ili neke možda i ne bi uvrstio u knjigu,
ali sam iz razgovora sa nekim kolegama na susretima
čuo da je to normalno i da se i njima dešavalo.

Ibrahim Osmanbašić, Jasmin Ibranović i Ermin Lagumdžija
Po vašem mišljenju, da li mladi imaju
dovoljno razumjevanja i podrške u našem društvu?
IBRANOVIĆ: Pa prije možda pola godine bi
moj odgovor na ovo pitanje glasio da apsolutno
nemaju. Onda mi se desilo ovo divno čudo zvano KNS i
sad već, hvala Bogu, mogu reći da postoje ljudi i
udruženja koji podržavaju mlade. Nadam se da takvih
ljudi i udruženja ima još u ovoj našoj lijepoj
Bosni.
Koliko učešća na ovakvim manifestacijama,
kakva je „Novosarajevski književni susreti“,
motivišu mlade autore?
IBRANOVIĆ: Kada govorim lično o svom
iskustvu, onda ću reći da sam se sa Novosarajevskih
književnih susreta vratio silno motiviran, a
vjerujem da je takav slučaj i sa ostalim mladim
autorima. Nakon što vam ljudi iz Udruženja i ostali
gosti susreta čestitaju na vašem dotadašnjem radu i
nakon što vam upute iskrene i dobronamjerne kritike,
daju vam prijateljske savjete, onda imate bezbroj
razloga da nastavite da pišete i da po njihovom
primjeru budete bolji ljudi.
Koliko pratite književni izražaj mlađe
generacije pisaca?
IBRANOVIĆ: Meni je posebno drago pročitati
pjesmu, priču ili pak knjigu nekog mladog autora iz
Bosne I Hercegovine. Ono što me pomalo zabrinjava
kao mladog čovjeka je to da mladi ljudi nažalost
pokušavaju pisati i razmišljati kao da su stanovnici
neke druge zemlje, pa se onda to u velikoj mjeri
negativno odrazi na kvalitet onoga što pišu. Mislim
da se mi nemamo čega stidjeti, naprotiv, imamo
slavnu historiju, tešku sadašnjost i siguran sam
ljepšu i vedriju budućnost. Na drugoj strani, ono
što me posebno razveselilo je to što sam na
proteklim Književnim susretima upoznao nekoliko
mladih autora koji će, sasvim sam siguran, biti
predvodnici naše književnosti u nekom budućem
periodu. Ne bih želio da se neko uvrijedi ali moram
navesti i nekoliko ljudi koji su me svojim pisanjem
i ponašanjem toliko oduševili da se i sada lijepo
osjećam kad pomislim na sve njih. Tu prije svega
mislim na Elmu Velić, Ermina Lagumdžiju, Džabira
Sedića, Nermina Vukalića, Hasana Grošića, Sabita
Ćimića i mnoge druge. Sa potpunom sigurnošću tvrdim
da je Udruženje za kulturu Novo Sarajevo pružajući
šansu ovim mladim ljudima, iz anonimnosti izvuklo
buduće velike pisce Bosne I Hercegovine.

Jasmin Ibranović i Elma Velić (dobitnica
Novosarajevskog pera za 2011 god.)
Da li mladi ljudi posvećuju dovoljno pažnje
na prezentaciji svoga stvaralaštva ili su latentni u
tom pogledu?
IBRANOVIĆ: Mislim da su pomalo latentni,
ali ima nažalost i opravdanih razloga za takvo
ponašanje. Ovo iz razloga što svaki mladi pisac nema
tu sreću da svoj rad prvi put prezentuje ljudima
poput Vas iz KNS-a, pa da sa druge strane naiđe na
podršku i prijem kakvi se samo poželjeti mogu. Veoma
je čest slučaj da mladi ljudi budu izloženi
nedobronamjernoj kritici i podsmijehu čak i od
strane starijih kolega pisaca, od kojih mnogi
smatraju mlade nekom svojom konkurencijom - i onda
je lakše takve odvratiti od pisanja nego im pomoći i
usmjeriti ih na pravi put.
U kojoj mjeri je prisutna samokritika kod mladih
pisaca?
IBRANOVIĆ: Kod pisaca koji su to u pravom
smislu riječi naravno ima i samokritičnosti. Kod
nekih drugih ljudi, koji pišu samo sebe radi i eto
čisto onako da bi pisali i gomilali napisane knjige,
ne da nema samokritike, nego oni apsolutno ne
podnose i ne dozvoljavaju da ih drugi kritikuju, ma
koliko ta kritika bila konstruktivna, objektivna i
stručna.
Kakva je podrška mladim piscima u Brčkom?
IBRANOVIĆ: Na ovo pitanje mi je možda i
najteže odgovoriti. Najradije bih rekao da ne znam,
ali bi to dakako bio nekompletan odgovor. Zato ću
reći, da lično ja imam utisak da u mom gradu mladi
pisci nemaju apsolutno nikakvu podršku. Imam utisak,
a toliko bih volio da je pogrešan, da se sa mladima
ne radi nikako i da im se ne daje nimalo prostora da
se iskažu I potvrde kao pisci.

6.NKS - 2013
Da li razmišljate o nekom novom književnom
projektu?
IBRANOVIĆ: Da mi je neko rekao da ću nakon
prve knjige, početi pisati I drugu, ne bih mu
vjerovao. Ali to se jednostavno dogodi i evo, ja već
pišem svoju drugu knjigu. Za razliku od prve knjige,
u ovoj drugoj koju pripremam, neće biti pjesama,
nego samo priče, jer mislim da mi ta forma
izražavanja više odgovara i da sam tu onako na svom
terenu.
I na kraju, šta bi poručili mladim osobama
koje se bave književnim stvaralaštvom?
IBRANOVIĆ: Da budu istrajni I jaki. Da ih
ne pokolebaju mnoga zatvorena vrata institucija koje
su tu da nam budu servis i usluga, a ne rade baš
puno iz opisa svog posla, posebno u kulturi. Da
koračaju kroz život znajući da postoje i pravi,
dobri ljudi, i da ih je nažalost mnogo manje od onih
iskvarenih i neiskrenih. Takođe bi im poručio da
pišu iskreno i srcem, te da se pri svom pisanju i
stvaranju nimalo ne stide ove naše lijepe zemlje
Bosne, i da, dakako, i sami budu promjena koju žele
da vide u svom društvu, te da na taj način posluže
kao dobar primjer i vodilja i drugim mladim ljudima.
Poštovani Jasmine, hvala na izdvojenom vremenu za
ovaj razgovor.
IBRANOVIĆ: Hvala I Vama.

Jasmin Ibranović: "MIRIS RODNE GRUDE"- zbirka proze i
poezije
Izdavač: KNS, 9.9.2013.
Coded in Central
European Windows-1250
© Copyright by CFABH-ORBUS vzw ®
Any copying or
reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:09/09/2008 - Last modified:
31/10/2020
|


GOVORI I PIŠI
PRAVILNO
BOSANSKIM JEZIKOM


|