TOP
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo

LITERATURA




Avdo Metjahić

Šaban NURIĆ

recenzija

STARAČKI MUHABETI

Magistar Šaban Nurić
Šaban NURIĆ

SAMO ONO ŠTO JE ZAPISANO OSTAJE TRAJNO

Iščitavajući rukopis knjige STARAČKI MUHABETI od autora Avde Metjahića, čovjek se ne može oteti utisku da je odjednom “bačen” u vrijeme i prostor u kome su živjeli starci sa svojim muhabetima, običajima, jezikom, bosanskim, a opet malo različitim od sadašnjeg, rekao bih lepršavijim, vjernijim, izražajno i stilski dosljednijim u bilježenju jednog prostora i života ljudi na tom prostoru u vremenu koje je eto davno otišlo, prošlo sa vremeplovom vakta i njegovih mijena koje markiraše i najaviše ovu sadašnju stvarnost, mnogima sumornu i okrutnu, a nekima lepršavu i obećavajuću. Kako kome?
Ta i takva stvarnost sadašnjice iznjedri prvo autora Metjahića, a on ispisa uzbudljive redove ove knjige, kojima kaza istinu o topracima i rodnom vatanu u kome je živio i odživio najljepše godine svoga djetinjstva i prve zrele mladosti, koja će ga donijeti ovdje u daleku tuđinu, koja mu silom životnog usuda “utrpa” novi toprak i nametnu drugi vatan, koji je ipak i svačiji ničiji. I baš ta činjenica osjećaja nove sredine koja dolaznicima nudi sve izuzev duše i onoga što čovjek nosi samo iz rodne domaje je čini mi se u ovoj knjizi presudila i njenom autoru, a i njenim budućim čitaocima.
Autoru, zato što je ispisujući Staračke Muhabete zapisao nešto što velikim dijelom do sada nije zapisano, a čitaocima zato što su “osuđeni” da čitajući ovu knjigu budu vraćeni, oni odozdo, svome egu i nacionalnom, kulturnom i jezičkom bošnjačkom bitisanju, a oni odnekuda drugo, da nauče ono što nisu znali o jednom civilizacijskom ostrvu na kome su bitisali i bitišu ljudi, Bošnjaci, muslimani, odolijevajući silama i haridbama neumoljivoga vremenskoga toka mjerenog Kudret sahatom koji je, na žalost, mnoge slične civilizacijske grupe poslao u zaborav.
Pa samo kada bi bio taj razlog, a razumije se da nije, ova knjiga i njeni junaci zaslužuju respekt i pažnju čitalaca. Tome ima i razlog više ako se uvaži autorovo stilski utopljeno, ljudski pažljivo uvođenje čitaoca u radnje koje se u svom dešavanju od opisa i prepričavanja razgovora dobrih djedova vrlo često zalovantaju pravcem na kome se upoznaju običaji, jezik, vjera, arhitektura, etnologija, kultura življenja i ostali elementi koji plavsko-gusinjsku bošnjačku dolinu čine specifičnom i različitom od ostalih sličnih sredina, a opet i uvjek iznad svega nepogrešivo bošnjačkom.
Knjiga zapisa iz jednog vremena u kojem se šapatom pričalo.Neposrednost i "sočnost" Metjahićevog pisanja daje dozu povećane osebujnosti njegovom neosporno bosanskom jeziku, koji bi komotno mogli nazvati BOŠNJAČKI- plavo-gusinjski kao jednim od lokalnih dijalekata bosanskog jezika.
Ispričane istine iz dešavanja u prošlosti Plava, Gusinja i okoline, kako one koje je doživio autor a posebno one koje je registrovao i upamtio slušajući muhabete staraca, su posebno značajne sa stanovišta istinitosti interpretacije stvarne historije toga kraja, koja je do sada, na žalost, bila ne samo djelimično iskrivljena, zna se od koga, epski nakićena, već i potpuno lažno predstavljena i stavljena u službu glorifikacije svega što je bilo protiv Poturica (čitaj Bošnjaka) toga kraja. Čitave su kolone događaja i ličnosti koje marširaju ovom knjigom ne smetajući jedni drugima, naprotiv, logikom autorskog spisateljskog senza bivaju uzročno-posljedično tako uvezane da mreže istinu o ljudima i teškim vremenima koja je preživljavao taj kraj u prošlosti i preživljava ih i u sadašnjosti. Kao ilustracija tome može da posluži činjenica da u SAD-u živi oko dvadeset hiljada imigranata iz Plava i Gusinja, a samo ih je neku hiljadu manje ostalo dole, i ipak sve štima. Kolenovići, Metjahići pa Hoti pa Redžepagići pa Krcići pa Cecunjani pa…itd. Koji žive ovdje u Sjevernoj Americi (SAD i Kanada) su isto kao i oni njihovi suplemenici koji ostaše dolje da čuvaju plemenske pečate i zajednički pečat nacionalne pripadnosti Bošnjaštvu kao historijskoj konstanti toga kraja i njegovih ljudi.

Utoliko ova knjiga može biti i biti će praktikum za naraštaje koji se rađaju i koji stasavaju u dalekom svijetu da ih podsjeti gdje su im korijeni i odakle dolazi loza na kojoj oni cvjetaju i odrastaju u svjesne ljude sa artikulisanom i definisanom nacionalnom bošnjačkom sviješću.
Starački muhabeti, koji se što indirektno protežu od Met-Jahe pa direktno preko Ganije i čitavog paviljonski kazivački izloženog zbira ličnosti, pa sve do posljednjeg starca amidže oca autora ove knjige, zorno i filigranski tačno slikaju sve ono što čini dušu toga kraja i ljudi u njemu, u svemu tome dajući notu ozbiljnosti svjedočenja o nekim historijski tačnim dešavanjima koja oficijelna, apologetski nahuškana, historija tendenciozno nije zabilježila, a iz razloga što se takvom jednostranošću htjeo da sačuva lažni mit o čojstvu i junaštvu nebošnjaka i nemuslimana toga kraja pa i cijele Crne Gore a suprotno tome da se Bošnjaci podcijene, minimiziraju, u konačnoj namjeri da se njihovo postojanje izbriše na tim terenima, i upravo neljudske političke komšijske htijuće mijene u tom pravcu su najbolja potvrda neodrživosti takvih namjera. Otuda i pojave česte prijevare, npr. Vasojevića, koji malo-malo pa prime islam pa opet se vrate pravoslavlju, pa se malo “osjećaju” Albancima i tako u krug, zavisno gdje se veći plijen i pljačka mogu zadobiti.

Avdo na Internetu, razgovor sa Čavkićem u Belgiji, novembar 2003.god.A dobri starci to sve u svojim razgovorima raspredaju i apotekarski vagaju razloge takvih ponašanja, ne sluteći ni jednog momenta da to jedan mali dječak upija i bilježi u svoj nabriđeni mozak, da bi to eto sada u poznim godinama sve upijeno “izlio” na papir i spisateljski osmislio i ovjekovječio u knjizi STARAČKI MUHABETI.
Dakle, ovo su samo neki od elemenata koji ovaj knjižni rukopis čine primjećivim za budućega čitaoca, a u plavsko-gusinjskoj historiji će činiti značajan broj kockica kojima će se složiti mozaik istine koji će se neminovno, i to uskoro, morati slagati u toj bošnjačkoj enklavi kao i u cijeloj bošnjačkoj zajednici koja živi u bošnjačkoj matičnoj državi Bosni i Hercegovini i među svima onima razbacanim u dijaspori diljem bijelog dunjaluka.
Međutim ima jedna činjenica prisutna u ovom Metjahićevom rukopisu koja posebno zaslužuje pažnju da bude apostrofirana i istaknuta. To je autorovo nastojanje da dok vjerno opisuje muhabete staraca opiše i njihov tadašnji stav eminentno političke provijencije, kojim oni afirmišu i zagovaraju nužnost potrebe snošljivog života i tolerancije prema komšijama pravoslavcima, uglavnom Crnogorcima a još više prema Albancima-katolicima. Upravo ovaj rukopis ovim segmentom značajno zadire u sferu kompetentnog političkog prosuđivanja koje se komotno može primjeniti i na sadašnje aktuelno vrijeme relativnog mira na balkanskim prostorima ali sasvim primjereno i na nedavnu strašnu ratnu prošlost u kojoj su Bošnjaci na Balkanu bili Katil fermanom određeni da nestanu.
I na kraju ovo mišljenje o knjizi bi bilo nekompletno ukoliko ocjenjivač nebi budućim čitaocima sugerisao da konačnu njihovu ocjenu o knjizi daju onda kada knjigu STARAČKI MUHABETI dobro isčitaju i to zastajući na pojedinim knjižnim dijelovima, a sve to iz razloga potrebe da bi mogli kao Justicija-Boginja pravde povezanih očiju a otvorena srca i bistra uma izvagati istinu u knjizi rečenu i istu uporediti sa onim što smo do sada saznavali kao nečije druge istine. Ovo se posebno odnosi na bosanski jezik kojim je knjiga pisana i njegovu sučeljenost sa prijetnjom od strane nebošnjaka i njihovog srpsko-crnogorskog jezika kojim vjekovima nastoje da ospore postojanje ovog prvog, bosanskog.
I šta na kraju reći? Avdo Metjahić je odradio jedan nada sve velik, odgovoran ali i težak posao, a na budućim čitaocima je da o svemu tome daju svoj sud i svoju ocjenu. Da bi se sve to desilo prije toga knjiga STARAČKI MUHABETI mora biti tehnički moguća, dakle odštampana, što ja ovom prilikom srdačno preporučujem i želim da to bude i to što prije.

Magistar Šaban NURIĆ, književnik i publicista
21.03.2004.

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik iznad svega, ako treba umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

Coded in Central European Windows-1250

Nazad na prethodnu stranicu Naprijed na sljedecu stranicu

 

 




webmaster

©Copyright by Cavkic®
Page Construction: 08-09-2006. - Last modified: 31/10/2020