TOP

 

Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo

LITERATURA


SEIMA (SEKA) VIŠIĆ

Rođena 31.10.1940.u najstarijem dijelu Banja Luke, Gornjem Šeheru, gdje je provela sretno djetinjstvo i mladost u krugu predivnih roditelja, sestre i tri brata. Susreti i prijateljstvo sa divnim djevojčicama, mirnim i tolerantnim komšijama, rascvjetanim baštama i neizbježno druženje na obalama Vrbasa, ostavice dubok trag na dusi da bi se poslije nekoliko decenija mnoga sjecanja prenijela u njene knjige koje su nastale u tuđini, a u periodu izbjeglištva.
Prva knjiga "Sjecanja na oteti grad" objavljenja je krajem 1999., a nastajala je od onog trenutka kada je počela agresija na njenu Bosnu i rodni grad. To je dnevnik ispisivan tri godine koji će tek u tuđini po nagovoru prijatelja postati potresno svjedočanstvo. Knjiga je prevedena na njemački jezik.
Druga knjiga izdana 2002. je ustvari slijed prve. Nakon objavljivanja "Sjecanja", primivši na stotine pisama čitalaca, odlučila se da i to pretoči u knjigu pod nazivom "Pisma prijatelja". Knjiga sadrži preko stotinu pisama poznatih i nepoznatih čitalaca, stihove, sjecanja na drage likove, a sve je to ilustrovano vrijednim slikama Mersada Berbera.
Sada priprema treću knjigu, knjigu pripovijedaka iz života njenih prijatelja i sugrađana u tuđini. Kada će se knjiga pojaviti, zavisi od toga hoće li se javiti neki sponzor?
Osim pisanja literarnih sastava i poezije za svoju dušu, ranije se nije bavila književnim radom. Sada je dopisnik nekoliko B-H listova.
Trenutno živi sa svojim suprugom Mustafom u malom gradiću Klotenu., nadomak Züricha u Švicarskoj



IZVODI IZ RECENZIJA

KAD ZATREPTI DAMAR ZAVIČAJA

Ako je tačna ona da nada umire posljednja u čovjeku, onda bi se za sjecanja moglo reći da umiru pretposljednja. Ako uopće umiru! Ovako samouvjerenu tezu insan uistinu ima razloga da izusti nakon čitanja knjige "Sjecanja na oteti grad", ali još vise nakon čitanja ovih stotinjak govora ranjenih banjalučkih muhadžirskih duša.......
Nije se baš lahko opredijeliti šta čitaoca ove knjige snažnije impresionira - sposobnost autorice da na jednom mjestu i u isto vrijeme okupi toliko naših sugrađana, čiji se šapati i treptaji njihovih duša čuju na daljine, ili pak jedna erupcija emocija stotinjak predvodnika onih desetina hiljada, koliko fizički obitava po raznim zemljama nedođijama, a čije se zelje i nade slijevaju u jedno ušće, zvano imenom i prezimenom - Banja Luka.
Pisma koja su stigla na Sekinu adresu i koja su se odnosila na knjigu "Sjećanja na oteti grad" se istovremeno doimlju i kao razgovori sa samim gradom, kao poruke. Iako pisana perima banjalučkih muhadžira različitih zvanja i znanja, uzrasta, svjetonazora, konfesija i čega sve ne različitog, sva su u svojoj osnovnoj poruci slična kao jaje jajetu. A, kako i ne bi bila kada su pisana jezikom istih emocija i protkana jednom nadom. Ova knjiga na autentičan način tretira jedan prognani grad i njegove domicilne žitelje, ali bi se mogla odnositi i na sve ljude ove nesretne planete koje je zadesilo da ne žive u svom zavičaju. Ili da žive u njemu samo kroz sjecanja. Upravo u tome i jeste njena kozmopolitska vrijednost. Uostalom, autorica i jeste namijenila svoju drugu knjigu "svim znanim i neznanim, a prognanim širom svijeta".
......Ovo mišljenje sam haman mogao pisati u svom muhadžirskom okružju, u Americi, ali sam imao sreće da ga napišem baš u našem gradu, uživo inspiriran njegovim neponovljivim ljepotama što mu ih Svevišnji podari, a neki su bezuspješno pokušali da mu oduzmu, odnosno da mu promijene lični opis.....

Banja Luka, 31. maja 2002. g. Bedrudin GUŠIĆ



ENCIKLOPEDIJA RASELJENIH DUŠA

Safeta OphođašNikada nisam bila u Banjaluci, nisam se prošetala Korzom ni Majdanom, niti na obalama Vrbasa slušala sevdalinku "Put putuje Latif-aga, sa jaranom Sulejmanom", koja govori o nekom davnošnjem egzodusu muslimana iz Krajine. Stanovala sam u ubogoj bosanskoj provinciji, Palama, u kojoj se početkom 1992. godine koncentrirala mržnja srpskog seljaka prema urbanim, gradski uređenim sredinama. Te godine je do mene, preko mojih komšija koji nisu bili za ubijanje ali jesu za "srpsku državu", dopirala propaganda o banjalučkim stanovnicima. "Eto vidite da smo mogli živjeti zajedno, muslimani Banjaluke su lojalni i njima se ništa ružno ne dešava, žive normalno, rade..." Iako sam znala da ta propaganda nema veze sa istinom, opet sam htjela vjerovati u bajku da ima neko mjesto u mojoj zemlji ili na Balkanu uopće, gdje Bošnjaci mogu sa mirom zaraditi i jesti svoj svakodnevni kruh. I moliti se Bogu onako kako oni hoće.
Suđeno je bilo da mnogo godina kasnije, kada sam i ja već nakupila dugački izbjeglički staž, od Seime - Seke Višić saznam pravu istinu o tihom genocidu nad banjalučkim stanovnicima nesrpskog porijekla pa i na Srbima, koji su bili protiv politike mržnje i uništavanja. Što je bilo zadivljujuće i potpuno neuobičajeno za žene našeg podneblja, Seima to stradanje nije samo zadržala u sjecanju, da bi ga kasnije nekom ispričala, ona je to zapisala, dan za danom je vodila svoj dnevnik straha i nade, očajanja i sabura. Kako saznajemo u početku ove nove knjige "Pisma prijatelja", pisala ga je u svesku sa receptima, sakrivala kako je znala i umjela, jer je i njena, kao i svaka bošnjačka porodica koja je izduravala rat u Banjaluci, u svakom trenu očekivala da se dželati pojave na kapiji. Otkrivanje dnevnika bi značilo sigurnu smrt, i gore od toga, isljeđivanje, mućenje, pa onda smrt...
..... Iz pisama, kao na primjer iz onog kojeg je napisala Mina Ćoralić, saznajemo da se banjalučka rodbina i prijatelji još uvijek traže po svijetu i nalaze preko privatnih veza. I da se raduju svakom kontaktu, svakoj knjizi koja govori o njihovom gradu. Seima Višić je tu zaista vješto, manirom već iskusne spisateljice, dodala svoja sjecanja, kako bi čitalac dobio potpuniju sliku grada iz mirnodopskog života, kada se malo kad pitalo za vjeru i naciju....
....Nekad je Danilo Kiš dobio titulu velikog pisca po literarnoj konstrukciji "Enciklopedija mrtvih". Za ovu novu knjigu Seime Višić bi se moglo reći "Enciklopedija raseljenih duša". Vrijednost ove kao i prethodne knjige, dnevnika "Sjecanja na oteti grad" je u tome što one nisu literarna konstrukcija, njih je pisao sam život. Seima je i događaje i pisma pretvorila u svima čitljivo štivo, sve je autentično jer su ga pisali stvarni postradali mali ljudi, sa imenima i prezimenima, čija sudbina skoro nikome nije bila važna....
....... "Ove zabilješke su vrlo važni podaci o događajima i zločinima koji se zaboravljaju ako nisu zapisani. (...) Ovdje su dragocjeni podaci iz kojih se mogu rekonstruirati zločini koji su vršeni nad bošnjačkim narodom od strane fašista....

Safeta OBHOĐAŠ


OPUS BOSNIANSEM - RAMLJAK | LITERATURA

Na prethodnu stranicu Na sljedeću stranicu

 

KULTURA LITERATURA POEZIJA PROZA ZBORNIK AUTORI
GLAVNA KNJIGE AKTUA KRAJINA EKOLOGIJA BARAKOVIĆ


ORBUS Startpage

©Copyright by ORBUS®
Page Construction: 22-04-2004 - Last modified: 16/05/2012
webmaster