ZASTRAŠUJUĆA TEHNOLOGIJA - uništava privatnost i fatalno prijeti

Prof. Ševko Kadrić

27.02.2004


Sa gosp. Salihom Čavkićem ekspertom za savremene tehnologije ćaskao sam prije 5-6 godina. Od trenutka ćaskanja do danas, podaci o snazi, brzini i mogućnostima tehnike su se promjenili ali priča o uništavanju naše privatnosti nije. Kako to u praksi izgleda pogledajte u prilogu koji slijedi iza razgovora sa ing. Čavkićem.

Bišćanin Salih Čavkić je 1975. stekao zvanje inženjera elektronike a 1983. i inženjera informatike. Uz maternji bosanski, služi se još sa sedam jezika od toga na 4 jezika piše. Za sebe kaže da je od onih koji cijeli život trče za znanjem. Danas radi kao vanjski saradnik i tehnički savjetnik na dva instituta.

U borbi za istinu u informativnoj blokadi BiH, sa novinarom Peterom Vanhoutte, a kasnije Ministrom u Vladi Belgije, izgradio je Platformu kojoj je bio cilj da u tadašnjoj informativnoj blokadi pribavlja korektne i realne novosti iz BiH i izvještava prognanike, tako i žurnaliste u Internacionalnom Press Centru. Čavkić je jedan od najzaslužnijih Bosanaca te je i bosanski jezik dobio svoj kôd kod Microsofta pod kodnim brojem: 5146 (Kodni broj tastature je: 0x141A) čim je i konačno završena era negiranja bosanskog jezika.

Svaki kompjuter, radio, TV, mobilni i obični telefon u vašoj kući ili u džepu su praktično oči i uši kojima vas visoko-sofisticirani haker može slušati, čitati, gledati. Neki od tih uređaja su tek u funkciji prisluškivanja kad ih isključite. Vrijeme klasičnih špijuna poput Džems Bonda 007 je iza nas, špijuni danas vladaju znanjem o novoj tehnici a minuciozni sofisticirani aparati rade za njih!?   Stoprocentna (100%) zaštita ne postoji ni u jednom sistemu pa ni u onom za vođenje nuklearnih ratova, naprimjer.  Američki monopol u proizvodnji procesora je praktično prekrio cijelu Planetu Zemlju i učinio taocem njihove dobre volje, oni imaju mogućnost da blokiraju kompjutere cijelog Svijeta kadgod to požele.

Pitam prijatelja Čavkića šta bi sa njim, ne javlja se: Sve je super, uspio sam sve spasiti i izbaciti trojanca pa otprilike već znam i ko ga je ubacio. Možda je to i dobro, pokrenuli su me i aktivirali da napravim bolju mašinu. Trojanac ne pravi štetu na kompjutoru, on samo kopira datoteke i šalje hakeru. Medjutim od mene nije ništa mogao poslati jer ga je antivirusni skener otkrio i istog momenta kad je ubačen skrenuo u karantenu. Problem je bio sa jednim drugim virusom novijeg tipa kojeg  antivirusni skener nije uspio identificirati i on se zaglavio u jednu Datoteku, kako to čine mnogi trojanci, malware i virusi. Virus  odstraniti, a da ne ugrozim Databanku bio je pravi izazov. Na sreću (Firewall)ognjeni zid Mašina je odmah bila isključena iz Internet mreže.

U međuvremenu je druga mašina bila u pogonu i priključena na Internet preko DSL mrežu, jer uvijek imam rezervu. Primjetio si da su mnoge stranice ORBUS-a na Serveru već konvertirane sa bosanskim kôdom (bs). Zbog nezainteresiranosti Bošnjaka u vlasti za Bosanski jezik dugo smo se morali služiti sa hrvatskim kodom (hr ili sh). Vidjevši da vlade s Office AIO Professional FTP na Nizozemskom sa (do sada su bile sa Office XP Professional FTP 5.0 sa ).


Postoji li neki tip potpune zaštite?

Čavkić:  Baš i danas mi je Microsoft poslao nešto za softwersko osiguranje ali izgleda da je i to mačiji kašalj jer hakeri su također svaki dan sve više sofisticirani i edukativniji. Kad neko hoće negdje da provali teško je napraviti adekvatnu zaštitu. Stoprocentna (100%) zaštita ne postoji ni u jednom sistemu. Danas već kompjutor ne mora da bude uključen ni na Internet mrežu, dovoljno je da je u pogonu i uključen na naponsku mrežu, pa da se iz njega pokradu podaci.

Engleska obavještajna služba MI-6 već početkom devedesetih je poznavala taj sistem jer je u Engleskoj i otkriven. Naravno, prvi cilj je bio da se Internet podaci (čiju upotrebu su tada Amerikanci dozvolili i u civilne svrhe, do tada je služio samo u vojne) prenose preko naponskog kabla (tj. preko strujnih žica). Nešto poput sistema Babyphona, od toga se odustalo jer novi polimeri su ponudili mnogo brži prenos sa takozvanim staklenim (Fiberglass) kablovima, zahvaljujući tome da svjetlosni fotonski snop ima ogroman spektar boja, sad se pružila mogućnost da se jednom tankom niti prenosi i ogromna količina podataka.

Dakle, prenos preko naponskog kabla nije više bio interesantan za Internet, ali zato su se dosjetili da on može da služi i u druge svrhe. Šta bi to bilo nego prisluškivanje, što ne iziskuje velike brzine, a podnosi niske i visoke frekvencije, a osim toga bi mogao obični zvučnik u bilokojem aparatu da povratno poslužiti kao mikrofon. Od tog trenutka većina kućnih aparata proizvodi se sa Stand-by modusom, (naprimjer weker-radio je isključen ali sat radi i pokazuje vrijeme), znači da je u njemu prisutan napon. Televiziju ugasimo ali još svijetli Standby LED-lampica.


Zašto to?

Da bi telekomanda bila u funkciji, a može da posluži i za druge stvari. Da za vrijeme Standby modusa posluži kao senzor zvuka tj. mikrofon u prostoriji gdje se nalazi.


Kako je to moguće?

Tako što primarni dio transformatora u novijim aparatima tj. od 90-te godine neke tvrtke i od prije, više nisu ugrađivale prekidač na primarnom dijelu transformatora, (AC-napon) prešlo se na sistem prekida napona na sekundarnom dijelu tj. iza Gretz-ova mosta (DC-napon). Što naravno pruža mogućnost da se sad zvučnik od radija upotrijebi kao mikrofon i dok se neko u krevetu osjeća sigurno i nije važno šta već radi, drugi to mogu da poslušaju. Ili naprimjer, ljudi imaju običaj da se ispovjede prijateljima, pa pita: "da nas mozda neko ne prisluškuje", kao obično glasio bi odgovor: "bez problema, sve je isključeno", upravo ovo "isključeno" može da bude za nekog i fatalno uključeno. Najbolja i jedina zaštita je pusti radio, ili TV da svira, samo onda te ne mogu čuti, ili vrlo slabo i teško, čak i sa drugih aparata, kojih je danas podosta u svakom domaćinstvu.

Da se sad vratim kompjutoru čiji generator FSB Bus-sistema danas već multiplicira frekvenciju do 800 MHz, frekvencija procesora već prelazi 3 GHz. S obzirom na te današnje tehnološke mogućnosti, a koje se svakim danom sve više uvećavaju, bolji hakeri sa dodatkom vrlo malo hardvera i bez da je uključen na Internet, može preko ulice na njegovom kompjutoru da gleda na ekranu sve što i mi sami gledamo na svom (Severinu ili ljubavni akt sa svojom suprugom naprimjer). Tome smo sami krivi jer smo nezasiti i natječemo se da imamo posljednju tehnologiju u rukama, ne misleći na posljedice koje ona sobom donosi, niti na činjenicu da se svakim danom sve više razotkrivamo i da uskoro nećemo imati ono što ovdje na Zapadu nazivamo PRIVATNOST.

Čovjek teži sve većim brzinama, tako i za sve bržim kompjuterom:

- ugrađuje matičnu ploču sa što boljim BIOS-chipom, (prva AMI-bomba, njihov monopol)

- što većom FSB-frekvencijom (frekvencija sistemskog busa),  (da neki haker sa Laptopom uz dodatni hardwer, iz druge ulice može da snima podatke).

- što boljim i brzim procesorom, (druga AMI-bomba, urađena u Silicon-Valy, kad god bi Ameri htjeli da odašalju kôd preko Interneta zaribao bi svaki.

- što bržim HD, sa što više GB (GigaBayta).

- a adekvatno tome i grafičku kartu sa što većom memorijom, najmanje: 2GB, srednje 4GB, ili da solidno radiš grafiku 8GB.

- neizostavno što vise RAM-memorije, minimum 2GB, srednje 4GB, ili za dobar rad 8GB i više.

Rezultat gornje konfiguracije je da sam istu stranicu prije pet godina čekao preko minuta da se pojavi, a danas čim takneš stranica sa preko 75 Kb izlijeće u djeliću sekunde. Uskoro će biti sve brže i brže.


O kakvim se bombama radi?

Tek raspadom Varšavskog bloka Amerikanci su priznali da su u glavnoj Poljskoj telefonskoj centrali (koju su Poljaci od njih kupili) imali bombu tj. procesori su napravljeni da reaguju na određenu kodu. Što znači da je slučajno izbio rat izmedju Sjevernoatlanskog saveza i Varšavskog pakta, cijela Poljska telefonija bi bila mrtva, istog trenutka.

Da ni danas nije ništa drugačije pokazuje nam i sama činjenica da Amerikanci i dan-danas imaju monopol na BIOS-e i Processor-e. Što se tiče izbora BIOSA tu su dvije mogućnosti American Megatrend, ili Intel, ostalo su njihove podkompanije.

Ova dva ključna Chipa proizvode se pod njihovom kontrolom, bilo da se matične ploče rade u Maleziji, Meksiku, Taiwanu, Japanu, Kini, USA, Singapuru, Njemačkoj, ili u Švedskoj, BIOS i Procesor je sa američkim dizajnom i flash-programom.

Znači da cijela Planeta Zemlja, zavisi od njihove dobre volje, i da imaju mogućnost svakog trenutka kad požele da blokiraju cijeli Svijet. Barem ono što obični smrtnik naziva Svijetom, ne mislim na kosmičko prostranstvo.

Šta ta globalizirajuća tehnologija znači na planu gubljenja naše individualnosti najbolje pokazuje primjer malog džepnog telefona, mobitela. Sa njim u džepu dajemo tačne koordinate mjesta gdje se nalazimo, a Master Card, Visa, American Expres, i druge kartice, pokazuju čak i šta smo jeli, šta smo kupili, gdje i u kojoj radnji, restoranu, ili gdje smo spavali u kojem hotelu, motelu itd.

Osvrnimo se sad malo Internetu, prisjetimo se da smo mi, koji smo bili prvi pioniri na toj mreži, sve donedavno morali postavljati što bolji Metatag na naše stranice da bi njih Robot tj. "Search", "Zoekmachina" ili "Tražilica" brzo pronašla. Dolaskom Googla za to više nema potrebe, jer on prati cijeli tekst. Znači čak i onda kad želimo ostati anonimni i nekom šaljemo tekst bez potpisa ili bilo kojeg znaka o nama, barem tako mi mislimo, ovaj gigantski Robot, komparirajući podatke iz teksta, mjesto servera, mjesto i broj machine (jer svaka odašilja njene podatke u mrežu), vrijeme is sl. otkrivaju identitet autora teksta. Svjedoci smo da se brzo otkrije svaki individualni pošiljalac nekog opasnijeg virusa. Međutim, virusi koji su izašli iz njihove laboratorije, oni se ne otkrivaju. A njih je toliko mnogo. Dovoljno je da pet-šest minuta budete na mreži bez zaštite i da vam mašina bude inficirana a često i da zariba.

Internet je već danas dosta inficiran, desetine hiljade virusa putuje njegovim magistralama. Neki slučajno, a većina namjerno ubačena, naravno uz poštu koju ne smije niko drugi da otvori osim adresanta, bar tako mislimo. Nije slučaj da velike kompanije koje nam prodaju antivirusne skenere, dobivaju državnu potporu: Kaspersky Lab u Moskvi, Semantek (Norton) USA.

Znači da nije cilj samo zaštita od virusa već i inkubacija istih, a u koje svrhe to pitajte njih, jer bi ovdje bilo predugačko za objašnjavanje.

Zbog pretrpanosti u zatvorima danas se sve više u Beneluxu koriste spone na nozi za kućne zatvorenike, kojima je tačno određen krug kretanja. A nije daleko ni dan kada će ljudima umjesto lične karte i vozačke dozvole postavljati Chip pod kožu, kao što je danas već uobičajeno kod životinja. Pa će na ulici policajac umjesto da nam traži ličnu kartu, ili na putu vozačku dozvolu, jednostavno da nas skenira i kaže slušajte vi: Ševko, Salih, Drago ili Ivane, vozili ste toliko i toliko. Da ne napominjem da će stup pored puta skenirati sve i jednog prolaznika, isto kao što se danas skenira roba na kasama u trgovini. Čovjek sve više postaje samo broj digitaliziran u bar-kôdu, a sve manje individua. Ovim se bagatelizira značaj najinteligentnijeg i najkrvoločnijeg bića ove Planete Zemlje, tj. njenog univerzuma zvanog čovjek.

Kad čovjek sve to zna onda se osjeća kao sićušna subatomarna čestica, kao neutrino ili kao elementarni kvantum u rukama moćnika, prepušten njihovoj volji.

Prof. Ševko Kadrić,  27.02.2004 

NAUKA

ZASTRAŠUJUĆA TEHNOLOGIJA - uništava privatnost i fatalno prijeti

OBIM KRUGA

Opseg kruga