CULTURE
KULTURA

ORBUS
Bosanac kopljanik TOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Enes TOPALOVIĆ

SAN - SMIJEH - KRUG - Rijeke i more - SAT
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page
OFFICE Diaspora AKTUA Contact
Enes Topalović
Autor: Enes Topalović


Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma




Autor: Salih Čavkić


KNJIGE




 

 


ad modum bosniesem - aida korman - sarajevo

SAN

Sanjao sam san čudan
A mozda i nije,
Sanjaš - nisi budan.

Sanjao sam kako izvirem
Plačem ko rijeka i tečem
Placem i pjevam
I u beskrajnom moru umirem
Vise glasa nemam
Ali i dalje zijevam.

Sanjao sam majko
Da me nisi rodila
Već me sudba polako
Iskonu svome vodila.




SMIJEH

To zvoni sreća kroz lubanju,
To su talambasi u bub(a)nju,
To čekić udara u ha-ha ritmu
U nakovanj i uzengiju
Veselu himnu trenu.

To nur iz usta sija
To blješti koštani sjaj
Silnicama koga dirne
Poškaklji ga ha-ha zmaj,
(silno smiješan nadražaj)

Odakle dolazi magija ta?
Iz duha klovna u kosmosu,
Il ko zna?

Najveće otkriće
(univerzuuma),
Najviše stanje
(uma i druma),
Svemirski lijek,
Sreće eho,
Omamno piće,
Džennetski jek,
Droga duha
( a nije grijeh ),
običan, a čaroban
ljudski smijeh.

Iznad sudbine,
Iznad svega
Sto je zapisano
Umilno vlada smijeh
I lice nasmijano

Ko blesav,
Ko lud ( veli )
Smijem se sebi
Taka mi cud (bezbeli)
A što i ne bi?

Enes Topalović
22.01.2005
www.snovi.org

KRUG

I jednom ognjeno sunce upita prhku, ispijenu zemlju:
- Ima li šta oko tebe da se okreće?
- Nekad sam mislila da si mi ti saputnik do vječnosti,
sjajna, daleka zvijezdo, čija me svjetlost strasno ispijala,
al danas, kad sam blizu Velikog saznanja,
bez grohota mladosti, na rubu besputnog bezdana,
prati me samo ponekad tvoj lažni odsjaj,
varljiva mjesečina u noći bez otkucaja srca.
Odgovori zemlja okrečući se u ledeno doba.


Enes Topalovic,
www.snovi.org



Rijeke i more

Sa izvora kanu kap,
Zaljubi se srete drugu,
Napraviše brzo slap,
Sunce zasja, stvori dugu.

Tako krenu prva rijeka,
Te poteče sveta voda,
Dusi ljudskoj tražit lijeka,
U vječnosti mrka svoda.

Maticama zaplivaše,
Vrsni ljudi i proroci,
Božje sjeme posijaše,
I u momku i djevojci.

Raznim smjerom potekoše,
S istom željom na usnama,
Istom cilju utekoše,
Dušu kaleć molitvama.

Mnoge rijeke sada sume,
Snagom svojom vuku krda,
Jedna drugu ne razumje,
Jer ne vide iza brda.

Kad se sretnu u osmijehu,
Kada uvru u svjetlosti
Nace vječnost i utjehu,
Izvor svojih svih svetosti.

Sve su vjere kao rijeke,
One teku istom moru,
Razlike im nisu neke,
Svrha je u istom stvoru.

I ona kap što prva krenu,
Kupa se u krajnjem moru,
Ili mozda u ovom trenu,
Opet teče u žuboru.

ET,
04.02.2005


SAT

Ćutiš li odjeke života,
početka i kraja,
zvukove rađanja
i smrti vremena,
ovdje?

Slutiš li mir,
spokoj i tišinu,
muk i mrak
i beskrajnu dubinu,
tamo?

Čuješ li kako kuca u grudima,
sat što ga je pramajka rodila?

To tvoje vrijeme lutanja ističe,
dusa se smiraju i Bogu primiče.

Neka, nek bije u grudima,
vazan je svaki ovdje tren,
nek grije ljubav ljudima
i ispija ritam njen.

Enes Topalović
www.snovi.org

ORBUS Startpage

Coded in Central European Windows-1250

 


We Rated With ICRA

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:08/02/2005 - Last modified: 12/05/2015