PROSE&POETRY
PROZA I POEZIJA

ORBUS
Bosanac kopljanik TOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Enes TOPALOVIĆ
 
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page
OFFICE Diaspora AKTUA Contact
Enes Topalović
Autor: Enes Topalović


Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma




Autor: Salih Čavkić


LITERATURA




www.snovi.org

 


ZBIRKA PJESAMA


Čekam te

Čekam te, Zemljo, kraj tvog Izvora
Čekam da potečeš bistra i čista
Bez mržnje, krvi, kama i srama

Čekam te, Zemljo, da siđeš sa čardaka
I moja i Božija
Da doneseš Zakon u Himnu kamenu uklesan
I Mojsijev, i Isusov, i Muhammedov
Da Ljubav je spas čovjekov

Čekam te, Zemljo, da ustaneš iz stećaka
I prospeš miris makova
Da se probudiš snena i ozarena,
Srcolika i bogumila
Da ustaneš iz jama i grobnica
I kažeš: Dosta jada i ratova!

Čekam te, Zemljo, i ispod zvijezda
I oštra mjeseca i krsta mučenikova
Da te uramim i vjerom i nadom
U ludilu uma čovjekova

Čekam te kraj Vijećnice,
Ispred Katedrale i Begove džamije
Kraj Latinske ćuprije i Drvenije,
Na Starom mostu i Kuli Huseinovoj,
Ispred Ferhadije i Kule bihaćke,
Na Drinskoj ćupriji i u Prokletoj avliji,
U Morića hanu, u Visokom i Jajcu,
Pred Aladžom, pred Tekijom
U Pećigradu, u Trebinju i Zvorniku,
U Zenici svoga oka,
U Srebrenici kraj bistra Potoka

Čekam te u čekaonici u Podlugovima,
U Tuzli, u Brčkom i Metkovićima
Na auto-putu Bratstva i Jedinstva
U kafani Složna braća
Na janjetini sa ražnja
Uz bozu i nervozu
Na Slatkom ćošetu Mladosti

Nemoj da kasniš, Ljubavi
Nek nas ne dijele vijekovi
Odavno je pet i dvanest sati
I krvava suza na kazaljki

Nemoj da kasniš, Ljubavi!

Enes Topalović



Čobani

Šta vi, bogati, tamo u dijaspori radite?
Znam, pitaće poslije i kolika mi je plata
I kako i on da dođe do nje.
Mi smo čobani, kažem ja.
Kakvi bolan čobani? Zar i tamo ima ovaca?
Stoke ima svugdje, i u svakom ljudskom stadu
Ali mi tamo, u dijaspori da prostiš, ne čuvamo ovce.
Nego šta, uporan je pitadžija.

Čuvamo naših pet prsta, izmotavam se ja.
Kakvih, bolan, pet prsta?
A ja dignem ruku, onako ko što nas stećak i uči
I sve mu na prste nabrojim:
KULTURA, jedan
TRADICIJA, dva
IDENTITET, tri
JEZIK, četiri
I VJERA, pet

I sklepam od tog pjesmu
I kažem djetetu – deder, nauči napamet
Jer ovih naših pet poštenih prsta
Ugrožena su vrsta

A onaj vrli pitadžija trepće očima
I sve nešto odbrojava na rukama
Valjda će skontati da je pet
Nešto više od tri prsta.

Enes Topalović, 16.02.2008.



Preplavljene godine

Ko krugovi na vodi odlaze
Gube se u vjetru izmaglice
Moram za njima da i mene nestane
Sisaju život na slamku
Gusjenice

I djeca i starci
I smijeh i suze
I ljeta i zime
Sve ode sa njima
I ja ću negdje u tim vagonima

Ode i misao i nur gasne
Čekamo dane ko putnici
Čekamo mrak ili da svane
Možda da kamen u vodu bučne
I druga djeca da se zapišaju u povoje
Da otplaču i odrastu nove godine

I dok se posljednji krug na pučini gubi
Kroz moje dane šetaju tuđe sudbine
I zovu me
A jos mi zao da zavrnem u oku česmu vremena
I na škrge bih prodiso
I sunce privio na oko
Samo da razgodim godine
Sto ništa do Boga ne nude.

Al opet… zapise pratim
Lakše je stati pred Njega
Neg vječno živjeti s ljudima
Kotrljaj brate Sizife i moje godine
Životi su dati da prolaze.

Skini mi ovaj život sa ramena
Dušu pusti da prhne iz kaleža ovog kaveza
Umotaj je u modre haljine vječite daljine.

Poplava i potop ionako sve odnose
I oguljene balvane i izmučene leševe
I dječije lopte i lobanje,
I prazne flaše, i prazne duše
I pomamu i orgijanja i govna i zadahe
Probušene gume i oči ugašene,
I prazne očne duplje suhim suzama nasoljene
I zlatna zubala i bolove silovane
I sve,
ljudske sudbine i ljudske sudove.

Enes Topalović



Govor iz bešike

Šuti, ne pričaj
Vrisni
Zaplači
Očaj ispucaj

Rano je da shvate, pusti
Smiju se
Keze
Grgolje
Udvaraju
Slute da su te Otud poslali
Da im pričaš o Ljubavi

Al ne vrijedi, ne haju
Sačekaj da porastu
Čim im počneš kazivati
Siti priče će otići
Da im isto kaže nekog drugog će čekati

A ti pazi, u nadu umotaj
Dar što donosiš a niko ga ne može vidjeti
Prištedi, nemoj zalud sve ovdje potrošiti
U osmjeh sakrij i ponesi tamo gdje će bez rijeci razumjeti.

Enes Topalović



Halali!

Kako ti je, dijete, gore u toj daljini?
Dobro, majko, svega ima
Isplela sam ti vunene čarape
Vele da je gore uvijek zima
Ma, nije bona, zima nije
Al i ne grije, uvijek pljušti i lije

Da te, nedo Bog, šta ne boli, nešto si mi blijed
Ma, ne boli, majko, ništa mi bona ne bila nije
Vidiš da idem s kile na dvije

Al ne mogoh joj reći da me nešto guši
Jer ni sam ne znam gdje ni kako
Il u stomaku il u grlu il u duši
Neka mi burgija u živcu rije

Ne mogoh joj reći da me nadima
I u meni raste tumor nostalgije

Halali, majko, za tu malu varku
To nije bolest za koju bi našla
U našoj bašti neku dobru travku
Zato ti nisam ni mogao reći
Jer bi ti oboljela tražeći
Kako se to liječi

Enes Topalović




Mir i mirovina

U šezdeset i nekoj
u krvi Sahara
Samo poneka golišava misao
proklija
i opet mirovina,
u krevet liježemo ja i penzija

Bila je historija a sad je povijest
Bila si mlada, zrela pa smežurana
Sada je vrijeme praznih dana
Prerano da umreš
a kasno za lutanja
Da okreneš broj, zovneš na piće
i pet-šest puta -
izađeš u mračnu noć
mladu vrelu i drhtavu, ko iz davne priče

Kad se sjate gluhi dani
sjećanja mi dobro dođu
iako ih ponekad ne mogu naći
A kad ih ipak paučinom zgrabim
Niko mi ih uzeti ne može
Dugo ih stišćem i cijedim
ko pauk život iz njih sisam
a ponekad od njih za noć ponovo osjedim

Sinoć, eto, sjetih se puta
Utabanog bratovim gumenim opancima
Za dva broja većim
I svakog pogleda i svakog imena
I svake kuće i svakog selama
Sa kraja na kraj moga sela

Kako je Mustafa
Hoćel to Uzeiraga
Je li teško Rabija
Jesil dobro Halile
Jel ugrijalo Meho
Bogami si vrijedna Ifeta
Jesil se umorio Rašide
Merhaba Alija
Selam alejk hadžija
Zdravo Vejsile
Dobar dan Hrvoje
Pomoz Bog Radoje

Put je dug od sela do Skandinavije
Opanci, đačke tene, studentske cipele
I vojničke kundure poderane
I bačene
Možda ih potomak onog horoza
Što je prije devet zora, i vijekova
budio moju mladost
Iščeprka u bunjištu
I kljucne
U moja sijeda sjećanja

U selu vise nejma ni Mustafe
Ni Uzeira ni Rabije
Ni Halila ni Alije
Ni Hrvoja ni Ifete…
Sve ih je odnijela historija
Očistila ih povjest
A i mene će uskoro mirovina
Kubik rodnice na trepavicama
I vječnost u ćefinima

I ja ću uskoro putem bez povratka
Da pozdravim tamo Hrvoja
Poselamim Mehu i Rasida
I stanem s Radovanom pred Boga.

Enes Topalović

 


JEZIK

Jezik je bašta
I Bog što da
Procvjeta

Pjesnik je vrtlar
Sto cvijeće bira
Neviđenog neimar
Duh svemira

On gaji aleje
Harmonije maste
Ukršta boje
Iz Božije bašte

Jezik je put
Do kraja i nazad
Gospodar vremena
Produžetak misli
Osjećaja
Znanja
Put iz tmine
Do svitanja

Enes Topalović



Pijan na pijaci

Jaja, od vesele koke
Mlijeka, od zdrave krave
Hljeba, iz košnice vruće
Sira, od fine žene
Luka, iz ljute lijehe

Voća, crvava sa razmahane grane
Ribe, iz čiste vatrene vode
Ulja, zanebesalog od suncokreta
Krompira, iz kakve pametne zemlje
Ako ima

Soli, iz jonskog mora
Kahve, iz zemlje očaja
Kupusa, iz Sibira
Džema, iz tegle

Mrkve, ne previše mrtve
Mesa, bez dlake na jeziku
Graha, bez masonskih vjetrova
Gulaša, bez purećih rogova

I šolju depresivnog čaja
Od Dalaj Lame sa Tibeta
I daj, bogati, vidi tamo
Jel ko izmislio kakvog kreveta,
Sa garancijom da se na njemu spava

Al ti to, stara, sve imaš u glavi
I ne znam šta se tu ima
Svaki dan da gnjavi

Meni da doneseš ptičije pameti
Umjesto mlijeka
Nešto mi se i danas leti
Izgleda – nema mi lijeka.


Enes Topalović,
18/02-08




Prodaje se mjesec

Moj Mjesece, moj zemljače,
Moj jarane, lutalico
Znaš li šta ti rade?

Oni što se poštenjem zaklinjaše
Zlatnu mjesečinu odavno ti potkradaše
Neki zbog sjete, neki zbog drage
Neki zbog pjesme
A neki i zato što se krasti ne smje

I

Odavno bi te upregli da su mogli
Da im (do)vučeš puna velika kola
Iz sazvježđa zlatnog vola

Odavno bi te u tor natjerali
Da su ti mogli omču na vrat
Tako daleko namaknuti

Odavno bi te uokvirili
U svoje ramove bez granica
Da su te mogli uhvatiti
Rukama otkinutim iz ramena

Odavno bi te u kavez zaključali
Da imaju tvoju mjesečinu
Samo za svoju taštinu

Odavno bi te pohotni požderali
Ko kotur mrsnog sira
Da su te mogli zubima zagristi
I tebe bi njihov želudac svario

Odavno bi te ogradili
I oko ograde se klali

Odavno bi te zasijali
Nađubrili i zagadili

Odavno bi te na kolac nabili
I na ražnju ispekli

Odavno bi te i silom obljubili
Pa te bremenita ostavili

Odavno bi te ukrali
Da si bliže bio
I nikad te Nebu ne bi vratili

Da su mogli i stotinu drugih grijeha
Dosad bi na tebi načinili

Srećom ništa od toga nisu mogli
Niti znali
A ti im kao Zemljin melek
Ako možeš halali

Oprosti im
Jer znaju šta rade
I na tebi će se biti kosovski boj,
Jaro moj,
A gube će poslije poraza da te prisvoje
Kao miraz svoj

Starina Mjesec na tren je stao
Sta bi sa sobom nije znao
Il bi dolje pao il se u beskraj okretao?
Vidi - u Africi bolest i jad, djeca žive kraće od muha
Crne majke u tugu utonule, u suhom stomaku cici glad
Vidi - Amerika, policajka do Boga velika, na to gluha,
Tabletama kupuje svojoj djeci sreću
I prodaje svijetu Mjesec po kubnom metru,
Ili po vreću

Odozgo gleda i čudom se čudi
Sve dosad mu se nije zamantalo
Vele, pola Mjeseca se već rasprodalo

Sta ćeš de?
A zašto ga dragi Bog i dade?
Dobro se neko sjeti pa ga na vrijeme
Prodade


Enes Topalović
09.11. 2007




Spajalica

Ona nas spaja
Od početka do kraja

U njoj su duše
I slonova i cvijeća
I nebeskih munja
I ugaslih svijeća

Ona je korito misli
Ona je okvir slika
Ona je brdo znanja
I džennet osjećanja

Ona nas spaja
Odavde do vijeka
Ona je izvor iskri
Ona je goruća rijeka

U njoj svega:
Lica, klica,
Baja, trica, …
Noževa i klackalica…
Ćuprija i smicalica…

I života i živica…

Ima jedna spajalica
Od papira i korica

Enes Topalovic, 17/02-08





Sudite!

Vi što imate sudske maske
I što su vam perike zaklonile vidike
Kakve su vam to mjere?
U ime koje pravde i koje vjere?
Znate li šta radite?
Kome i koga sudite?

Sudite plave leptire nad jamama
Što vam pred očima uporno lepršaju
A vi od velike ko svemir krive dioptrije
Ne bi ih htjeli vidjeti
Ni kad bi vam se u plave oči zabili
I na plave šljemove na plavim uvojcima
U plavi krvotok vam pljunuli
Niti ih se postidjeti
Da vam se geni licemjerni uzjogune
Da vam sive vijuge pocrvene
Ni da vam burgije suze dječije u limfi zariju
Jer vi imate glave nojeve
Što u crnoj zemlji istinu kriju

U plavim paragrafima plave rase sudija
Krive su dječije zelene lobanje
Što su se takve rodile

Krive su majke što su ih gladne
Na mjesečini i pod zvijezdama dojile
Krivi su očevi što su ih od očnjaka branili
I zato treba mrtvima opet reći
Ono što oni odavno znaju
Da im i u prazne očne duplje
Brda ilovače i prašine opet bacaju

Na zelenom polju pod olovnim nebom
Igrala se vaša utakmica
Osam hiljada bez imena i lica
Osam je veće od stotinu
Trebalo je saliti sva ta zrna
Iskovati osam hiljada kama
Svezati u mrtvi čvor osam hiljada žica,
Zatrpati osam hiljada Srebrenica

Pravda i razum zvižde i fijuču
Prodata je naša utakmica
Nismo ni imali šanse
Ko je još vidio da sud sudi mecima
Noževima i žicama
I njihovim fabrikama

Sudite svoj sram slavni sudovi!

Sudite vjetru što raspuha po svijetu
Sjeme nježnog maslačka koji ne niče više
Po našim zelenim proplancima
Već umjesto njega stasa stablo zloduha
I Artemisija na masovnim grobnicama.

Očišćeno je od pravde gotovo pola zemlje
Još jedno čišćenje i nema nas više
Tako nam u onoj prvoj polovici piše
I tako nam sudovi presudiše

Ali glava maslačka je zvjezdan roj
I oko Božije ose se vrti mala galaksija
Ne mari za odluke vašeg suda
Jer ne mogu njenim pahuljama
Ni tenkovi ni vjetrovi ni ilovača ništa
Gdje padnu tu se i prime, procvjetaju,
Pa se opet vrate do svog Sjemeništa

Enes Topalović


Pročitajte više na stranici autora:
www.snovi.org


Coded in Central European Windows-1250

 


©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:08/02/2005 - Last modified: 12/05/2015