CULTURE
KULTURA

CFABH-ORBUS vzw
KULTURA TOP

PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Hamdo ČAMO
Antologija pjesama - "MIRUH BOSNE"
ORBUS
Science & Technics Page ~ ANTOLOGIJA ~

Autor: Hamdo ČAMO


Bosnian
- poem
- poetry

Bosanska
- poezija
- pjesma


Startpage

AKTUA

Diaspora

Krajina

Autor: Salih Čavkić




KNJIGE


Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija







Bosanski jezik je glavni segment identiteta



 




Antologija pjesama - "MIRUH BOSNE"

Autor: Hamdo Čamo


Muza - Švicarska, 2006
 

Dragi prijatelji,

Dobro došli. Ovdje je CVIJET, bosanska ruža, ljiljan -
moj prvijenac, prva antologija sakupljenih radova,
pod nazivom "MIRUH BOSNE", kojeg po prvi puta
nudim "Sudu svih sudova poezije" - Vama, na uvid.

Zahvaljujem se prijatelju, gospodinu Ibrahimu Kajanu,
koji me je ohrabrio i podržao u objavi ove antologije.


Srdačno Vaš
Hamdo Čamo
 

S A D R Ž A J

POČETAK: Moj stećak

OTVARANJE BOSNI JEDINOJ

Prijatelju moj
Dusi kameni
Most
Gdje su
Spodobe
Ja vjerujem
Duše nebeske
Vi ljepote
Ja ću ti doći
Ja nisam vječan

Miruh Bosne
Bosno
Zelen ta
Bitke moje
Što vjetar pirka
Sevdah
Isplak´o sam se
Historija moje domovine
Boli me piramida
Ti si

Pišem
Kunu se
Kolika je Bosna
Nije pala
Vidio sam majko
Trgni se
Nikad više
Gledam
Pokorno pitam
Gorjelo je


 

SVJETOVA LJUBAVI TEBI


Gubi se trag
Rastrgnut
Nisi
Razvila se gora
Nisu
Čini mi se
Da li
Mi
Doći ću
Svjetova


Tebe traži
Ja ubogi
Moja
Ne znaju
Ja te volim
Ko zna
Ljubav
Ljubavi tvoje željan
Hvala ti
Sanjam ljubavi


Tebi
Kad se zaželim
Mostarski most
Neretva
Sutjeska
Vrbas
Una
Drina
Vilsonovo
Ilidža

 

Moj stećak

Iz mladosti
Rane,
Još
Stoji
Na samku,
Nebu što bliže,
Monolit
Stijena
Kamen

Sve moje!
Mramorno
Oličenje
Bošnjaka
Stoji
Uvijek
Tu!
Uspravno
Ruku ponosnih
Dignutih

Nebu u oblake

Stećak!

Bog dao
Ima ih
Na tisuće!

I, što ih drugi
Sve više
Od pogleda il'

Izazova kakva
Kriju
Sklanjaju
Oni izranjaju
Poput duha
Pretka našeg
Starog
Preko noći
Sve više i više.

Na sebi još
Nose poruke
Ljubavlju
Uklesane
Pradjedove

Kao dijete
Iste
Ne razumih
Odmah
Pričaju o –
Sebi.
Prkosu -
Inatu!
Ponosu -
Životu!
Istom onom
Što ga življahu
Sami
Tu
Na tlu svom -

Bosanskom!
Na uzvisinama
Odakle
Lijep se pogled
Pruža
Uprt u daljine
Tamo daleko
Negdje
Do granica
Ovog i do
Granica
Kraljevstva
Onog!

Poštujuć' i
Žive i -
Mrtve!

Nikako -
Samo jedne!

Nekropole
Vidljive i
Nevidljive:
Brotnice
Hodovo
Trebinje
Radimlja
Mostar
Knežpolje
Posušje
Čitluk
Lovreč
Glamoč
Zgošća
Zvornik
Hrnčići
Tekija
Radeljevac

Srebrenica
Olovo
Husremovac
Rogatica
Mesići

I, mnoga
Mnoga -
Mjesta druga!

Stećaka!

Starosti i
Mladosti
Moje i
Predaka
Mojijeh!
Pismo i
Slovo
Krvlju
Napisano
Vjerom
Uklesano!

Riječ pisana!

Tamo gdje
Nje nema -
Slika ima!

I, kad njih
Više ne bude
Ostaće
Uspomena i
Sjećanja!

Ostaće gen!
K'o što
Danas ga ima
K'o nikad prije
Za vremena sva
K'o behar što
Po svijetu i
Dunjaluku cijelom
Razasut
Jeste!

O, Bože - ti je hvala!

Na nebu i
Na zemlji
Na duši i
Na kamenu!

Uzoraka cvijetnih
Linija
Pravilnih i
Nepravilnih
Ruku
Grožđa
Krugova
Lukova
Križeva
Srpova i
Zvijezda sa
Mjesecom!

Stećak oboren
Na njemu
Bošnjak
Uspravan!
Ponosan!
Stoji!
Govori
koje sve
Jade on je prošao
Poruku i
Podršku dajuć'
Da, ako je on -
Stećak -
Sva stoljeća ta,
Na leđima
Kamenim
Svojim
Izdržao
Da, i ti -
Čovječe
Ponosni
Zemlje ove
Bosne ponosne!
Da, i ti si -
Na putu najboljem
Isto breme
Ako ne i
Lakše još
Do kraja -
Da izneseš!

Pogledaj samo!
Koje slike:
Drveća lijepih
Krošanja
Životinja
Znakova
Tajnih
Svakakvih
Skrivenih

Nikad
Odgonetnutih!

Nekom na
Periferiji i
Po strani

Nama
U duši
Meni
U centru
Života!

Moj stećak!

Negdje - na samku!
Negdje - na proplanku!

Usamljen monolit
Kamen
Ponosan stoji!
Negdje u grupi
Razasuti
Mramor
Cijeli
Negdje oštećen
Jedva se razazna
Slika i poruka
Od tamna i
Hladna i
Zla vremena

I, did što nam
Rukom maše
Pozdravlja
Nijemo
Pokazujć'
Sve ono
Što u amanet
Tebi i
Meni
Ostavi
Da i Ti
U amanet
Imaš -
Djeci svojoj

Uzrastima
Budućim
Isto tako -
Ako ne i bolje
Da ostaviš!

Pogledaj samo!

Te ljude
Pogledaj!
Vesele
Što držeć'
Se za ruke
Igraju kolo

Samo ih vidi
Ponosne
Slobodne
Što plešu
Vodeć' konje
Kućama lijepim
Punih žena i djece -
Na licu osmijeh!

Zato, mi ne diraj!
I, čuvaj
Predaka mojih i
Djedova
Tvojih
Goli Kamen taj!

Gromada nekom!

Meni sjećanje
Država
Potvrda
Samostalnost
Prošlost i
Budućnost
Povijest
Knjiga
Život cio!
Stećak moj!

 

OTVARANJE


PRIJATELJU MOJ

Prijatelju moj
Mnogim se širinama
Svjetskim
Šetah

Bijah ti u
Stambolu
Granadi
Palestini i
Jelizejskim
Poljima

Šetah se
Ispod
Trijumfalne kapije
I mnoge
Palače viđoh

Šetah se po
Džema-el-fna
Pijaci velog
Marakeša

Al´prijatelju
Moj

Nigdje mi
Nigdje
Ljepše ne bi
K´o u hladu
Vodom osvježen
Šadrvana
Kraj
Begove
Tu u hladu
Debelom
Prijatelja
Znanih
Grobova
Predaka mojih
Starih




DUSI KAMENI

Dusi kameni
Sveti
Što nijemo gledate
Prolaske vijeka
Što sve prolazno je
Žalosno
Samo vi tu
Kameni svjedoci
Stojite
Uspravno i
Ponosno

 


MOST

Nije lahko
Nikom
Lahko nije
Njemu posebito

Treba sastavit´
Što drugi rastaviše

Treba sastavit´
Što drugi porušiše
Trnovito

Nije lahko
Ne
Nikako
Nije lahko
Nikom
Lahko nije
Njemu posebito




GDJE SU

Gdje su
Atovi
Dorati
Amovi
Sablja
Damaskija
Sveta

Gdje su ratovi
Veli
Svjedoci
Nijemi
Obraza
Svijetla

Nema ih pašo
Nema ih više

Nestali
Ćute
Ljigavci
Vladaju
Danas su
Veće
Neg´ prije
Kiše
Danas se
Pašo
Umjesto
Puškom
Olovkom
Piše





SPODOBE

Spodobe
Grdne
Jadnije da
Nijesu
Kakve god
Jesu da
Jesu
Zvjeri
Ljudskoga
Lika
Neka ih
Tamo
Daleko od
Mene
Anamo
Tamo
Sotone
Slika


JA VJERUJEM

Ja vjerujem! -
U neku golemu
Silu
Što mili
Svijetom
Što hoda
Što nebom
Hara
U istu onu
Što Bogom zovu
Ne onako
Kako bi htjeli
Da ja to radim
Ne onako
I na takav način -
Ja vjerujem -
Intimno
Intenzivno
Bosanski
Lično
Do zadnjeg
Daha
I potajno
I pridržavam se
Pravila
Adeta i reda
I vjerujem
Na samo meni
Svojstven način
U Boga
Jedinoga
Presvijetloga
Vječnog
Njega
I
ON
I samo
ON
Lično
To zna
Najbolje
Da je to
Jedini
MOJ
Način
Intimnog
Ličnog
Vjerovanja
U
Njega




DUŠE NEBESKE
 

Duše nebeske
Kćeri starih Azra
Što probuđeni
Obraza čista
Iz stoljetnoga
Drijema
Hukom probuđeni
Bosijeh nogu
Hrlite brdu
Pogleda bistra

Ispod se pruža
K´o konac plava
K´o rijeka neka
Zelena trava
Procvali zambak
I cvijet u cvatu
Zuj bumbara
I lica u blatu



VI LJEPOTE

Sve Vi
Ljepote
Nečijih
Djelo ipak
Ste ruku
Vakif barem i
Služiste
Dobru

Gradiše
Mnogih
Vas
Majstori
Znani
U amanet
Prkosu
Vjekova
Ćudi

Zloba pokaza
Sam´
U par
Godina obru
Da u njima
Već dugo
Ne drijemaju
Ljudi



JA ĆU TI DOĆI

Tvoj osmijeh
Kao balada
Pustinjskih
Beduina
Noći

I bisera
Nanizanih
Iza usana
Slada

Bosno
Mene si
Da zavodiš
Našla

Grdno se
Varaš

Ja nikad ni
Otišao nisam
Ja ću Ti opet
Sigurno doći




JA NISAM VJEČAN KAO TI

Ja nisam vječan
Kao Ti
Da stojim tu
Vjekovima
Na kamenu sivu
Od sunca
Zagrijanu
Ispucalom
Živu
Predaka davnih
Svojih
Da prkosim
Vremenu
Žedan
I onom što
Do juče
Sluga
Bijaše ti samo
Jedan

Ne, ja nisam
VJEČAN
Tu
Kao Ti
Želim Ti
Reći samo
I to ne bih
Ni htio biti
U zemlji
Kamena
Vječnoga
TAMO

 

BOSNI

MIRUH BOSNE

Gledam zaljubljen
U Tebe
Nemoćan da
Pogled skinem
Kud´ god da krenem
I južno od Bola
Nesvjesno ginem

Miruha Bosno
Opasnog´ Ti si
Koga on dohvati
Taj je k´o droga
U šetnji noćnoj
Pod Igmana skuta
Ja svjesno tražim
Miruha Tvoga

Tvog srca oblik
Jedina moja
Donosi radost


Djece ponosne
Kud god da idem
I južno od Bola
U sebi nosim
Bar malu dozu -
Miruha Bosne



BOSNO

Čedna
Ti si
I
Ponosna
Lijepa
Ti si
I
Prkosna
Ti jedina
Moja
I
Najljepša
Ti jedina
Moja
I
Najdraža
Uspravna
K´o stećak
I
Svoja
A opet
Moja
I
Jedina
Bosno




ZELEN TA

Zelen ta
Što udara
U oči
Što udara
Šuma
Pašnjak
Trava i
Vjetar zeleni
Sutjeska
Neretva
Drina
Podrinje
Vrelo Bosne i
Vrelo Bune i
Une
Voda i
Dubina
Zelen ta
I
Konj
Zelenko
I
Oči
Tvoje
Bol
Tvoja modra
Zelena
I
Lišće
I
Poruka
I
Vjera
I
Sandžak
I
Bajrak

 


BITKE MOJE

Na podnevnoj kahvi
Sretnem svog vrlog
Dobroga Ahbaba
I uz Selam pita
Što stalno piskaram
Uz smiješak
Prijateljski
Odgovor mu dajem da:
Čovjek piše,
Da se NEDAM i
Kad jednom
Ne bude me više
I kad tijelo, dušu
Tad prekrije trava
To što stalno pišem
To su BITKE moje
Bitke protiv -
ZABORAVA



ŠTO VJETAR PIRKA

Što vjetar pirka
Piri
S akšama
U bašče hlada
Jorgovana
Nadvite terase
Na obali žada
Nemiri

Što vjetar pirka
Pira
Zumbula miris
Iz daljine nosi
Tu dugu kosa
Pokazuje boja
Nježno me dira
To zov zove
Dalekih daljina
Nespokoja i
Nemira



SEVDAH

Kad srca tvoga
Ritam
Ubrzan je i
Vakat
Sevdisanja
Tako blizu
Jeste
Kao dah
Tvoj
Što osjećam ga
Na obrazu
Znaj
Sad
Vrijeme
Pjesme
Tvoje i
Moje
Pjesme
Vrijeme
Sevdaha
Došlo je
Tad




ISPLAK´O SAM SE

Koliko
Puta samo
Isplak´o sam se
Ko kiša u
Bezdanu

Ti si mi bila
Uvijek
Moja ta
Mora noćna

Volio sam Te
Pazio
Mazio i
Mrzio
Jer
Mislio sam
Da ja
Bez Tebe
Mogu više
Nego Ti
Bez mene što
Biti možeš
Moćna

A ispalo je
Drugačije
I zato
Zato Te
Mrzim
Do nogu
Mada ja
Mrziti ne
Znam
Mada ja
Mrziti ne
Mogu




HISTORIJA MOJE DOMOVINE

Historija
Moje domovine
Bosne i Hercegovine
Golema je
Da živim i
Dva života
Puno života
Malo bi mi bilo
Da je svu i pročitam
Neka mi oproste svi oni
Čijom se historijom
Ne bavim više
Neka mi oproste
Ali ja trebam
Kako Bog to zapovijedi
Da naučim
Historiju
Prvo svoju -
Da izučim i
Spoznam sebe
Dobro -
Sebe radi i
Radi Tebe




BOLI ME PIRAMIDA

Volio bih
Da je stvarnost
Od sna većeg
Najdubljega
Tvrda
Stvarnijega nema
Od onog
Što On dadne
Da se krije
U utrobi
Brda

Dal´ se krije stvarno
Ili samo kažu
Ona stoji tamo
Prekrivena velom
Iza kamenoga zida
Pa se stidim
Na bol svoju
Tebi
Da ukažem
Jaku
Sada
Da me boli
Sunca
PIRAMIDA







TI SI

Mjeseca plima
Ti si
Mladosti puna
Djevojaka
Sevdaha i
Ljudi
Veselih čilih

Ti sunca
Si sjaj
Vode bistre
Duša
Obronaka i
Jezera
Bez granica
I do neba
Ljudi
Bogu milih



JEDINOJ

PIŠEM

Pišem
Ne zbog
Pismenosti i
Pismenih

Pišem
Ne zbog
Mene i
Pisanja radi

Sudbina redova
Što pišem je
Da pokažem
Kako se ideja
Sadi




KOLIKA JE BOSNA

Pitaju me:
Gdje je Ta Bosna?
Zašto takva je?
I kolika je?
I kakva je?

Ljudi vole da
Pitaju

Čitaju:
I opet
Pitaju

Ljudi to vole
Time se bave
I samo što odu -
Zaborave

Zato im velim
Sa srcem cijelim:

Tisuću godina
Bosna da padne
Želja je svima

Takva je Bosna
Toliko je ima


NIJE PALA

Kad sad nije pala
Pasti nikad neće

A padala je
Ne baš često
Kao dijete
Što uči
Da hoda
Da bilo bi
Veće


VIDIO SAM MAJKO

Vidio sam majko u snu ljiljan bijeli
Pod njim mala, k´o sunčeva kugla
Ispod nje se skriva
Naš dunjaluk cijeli
U zagrljaju vječnom, golemoga rugla

Vidio sam majko u snu patnje mnoge
Narod silni poderan u grču
Horizontu trkom, nogu iza noge
Djeca majke bježe
Pred masovnom smrću

Smrt je stvarno, drugačija od one
Što nas uče kakvoga je lika
Smrt je ljepša, od tisuću smrti
Da ne čuje čovjek
Dječijega krika

Vidio sam majko u snu ljiljana polje
Kako raste, miriše svo mahom
S mirisom raste
Od najbolje volje
Sve odiše polenovim prahom




TRGNI SE

Šta spavaš
Tu
K´o stari mačak
Na suncu
Sit
Brkova masnih
Lijeno
Zadovoljan

Diž´ se
Dok mrak ti nije
I mračniji od njega
K´o sabljom
Oštrom
Te brkove duge
Kratio
Mrzovoljan


NIKAD VIŠE

Pogledom ispraćaš
Me svojim
Nijemim
Ja osjećam
Ćutim
Što mi želiš
Reći
Vratiću se
Opet
(Jednom)
Kad put svojoj
Pronađem
Sreći
Nikad
Više
Nikad
Neću da se
Ljutim


GLEDAM

Sa zidina
Kule od zuba
Vremena
Srušene
Kako rasteš
I razvijaš se
Zemljo
Gledam
Nadzirem
Čuvam
Kamen što
Žulja me i boli
Ovaj mjedni
I preko puta
Ne ispuštam
Iz očiju svojih
Znak iz
Brda što raste
Znak
Ne vjere
Opomene
Već
Golem
Bijedni


POKORNO PITAM

Pokorno pitam
O, Bože moj
Dragi
Što dade
Da sravne
Narod jedan cio

O, Bože Dragi
Što dade
Da sravne
Što ne uze
Mene il´
Mene dio



GORJELO JE

Da, gorjelo je
Gorjelo je sve
I tvoje
I moje
I njegovo
I naše
I vaše

Svačije je
Gorjelo

Samo
Znaj

Da
Nikad
Nikad nije
Nikad ničije nije
Gorjelo -
Do zore!


SVJETOVA

GUBI SE TRAG

Gubi se trag
Gubi se svaki trag
Tvoj i
Trag moj
Tišina
To mu je adet
Cilj
Ishod i
Sudbina

Trag je opasan
Tragom može da ode
Sve bestraga
Tako i biva
Tišina..

Trag je trag
Trag je vrag
Nikom drag
Ne sakriva
On otkriva
Tišina..

Trag je tu
Ne nestaje
On ostaje
Milina
Da pokaže
Ukaže
I, navede
Tišina

To mu je adet
Cilj
Ishod i
Sudbina



RASTRGNUT

Rastrgnut
Između svjetova
Razmjera
Kosmičkih
Širina
Dubina
I, milijardi
Zvjezdanih
Svjetlosnih godina
Čamim tu
Tebe
Čekam
Skriven
Pazi
Negdje
Na zvjezdanom
Putu
Tu
Negdje
Na mliječnoj
Stazi



NISI

Ja nisam kiridžija
Ni rob da te čuva
Pazi i mazi lijenu
Svojeglavu, tvrdoglavu
Velom umotanu
A sve to jesam
Samo ako hoćeš
I da paziš
I čuvaš tajnu,
Zaboga,
Nisi stara valjda
Niti mlada tako više
Nisi
Ono što jesi
Čuvaj kao tajnu
I u crnu zemlju je
Sa sobom ponesi



RAZVILA SE GORA

Razvila se gora
Sva snage puna

Mladica novih
Krošnje gnijezda
Novih nanizanih
Naokolo trčkaraju
Radosno i razigrano
Pune života
Životinje mnoge

I vatra kada
Razbukta se
Misliš
Kraj je svijeta, a
Život novi
Ona donosi
Pa opet
Počinje tad
Života krug novi

Razvila se gora
Sva snage puna



NISU

Nisam ja sa svijeta ovoga
Čak ni sa svijeta onoga
A, od svega najvažnije jeste
I, od toga što znam da jesam
Znam dobro ono šta nisam
Ja nisam ono što misliš da jesam
Ja samo jesam, ono što jesam

Nisu oni sa svijeta ovoga
Čak ni sa svijeta onoga
A, od svega najvažnije jeste
I, od toga što znamo da jeste
Znamo dobro ono što nisu
Oni nisu što misle da jesu
Oni jesu, ono što jesu

Uvijek bili i ostali


ČINI MI SE

Čini mi se
Da prošao je
Samo jedan
Života tren
Kako od tebe
Otišao sam
Kako iz
Vidnog polja
Nestao sam
Pomislih:
Tren samo jedan!
Ono tamo,

Vječnost cijela
Prošla jedna


DA LI

Gdje god da zavirim, puna si života
U šumi osim strašnih zvjeri naći ćeš i srna
U bistroj vodi potoka ispod kamena hladnog
Pastrmke će sjena poput strijele nestati crna

Znam da životinja svakakvih ko pečurki ima
U gradu i na selu kada vlada ljeto il´ zima
Al´ mene ponajviše interesuje i čudi
Da li osim hajvana po ovoj zemlji hodaju i ljudi



Mi

Što ´no neko reče:
Ima nas!
Da, i ja kažem:
Ima!
Samo kakvih sve ne
I, na to
Niko neće glavom
Da klima

Vele, da pravi smo
Vele, da neki smo
Anamo
Tamo i
Vamo
A, mi ko mi -
Šutimo!
Krijemo l´ to noge
Srama svojega
Možda
I više od toga

Mi mislimo samo
Ili, istina je ipak da
Sami više hoćemo
Jedno je lažno
I više od toga
Zapravo
Mi jedni druge
Između sebe
Sve manje
I manje
Možemo

MI
Ko to MI?
Ko je to?
Ko smo to MI?
Ti..?
Ja..?
Narod?

Narod kojeg
Drže u šaci
Narod jedan
Cijeli
Bolan
Nije to narod
To su
Redom -
Individualci!



DOĆI ĆU

Otići nije daleko
Nikuda
Dok se ne vratiš
Otići nije daleko
Nikada
Dok se ne patiš
Kada sve u vodu padne
Nestanak Tvoj
Vremenski
Dug i predug postane
Odlazak Tvoj
Vrijedan ničega nije
Više
Samo jedno reći Doći ću
I napravi tako
Vrati se
I reći svima
Dođi
Tu gdje jesi
I gdje te ima



SVJETOVA

Svjetova je to daljina
Razmak
U svijetu svijet
Moj i Tvoj
Kosmosa kosmos
Razlika
Misli
Dubina
Svijesti
Ubjeđenja
Kulture
Poimanja
Šarenilo
Do Bola
Ludilo
A, red
Živjeti treba
Svakom svoje
Njemu njegovo
I nebo
I riječ
I svod
I voda
I zraka zrak
Svaki atom
I rod
Svakom svoje
Noći tama
Svjetlost danu
On sam
I ti sama

Svjetova je to daljina
Razmak
U svijetu svijet
Moj i Tvoj
Kosmosa kosmos
Razlika
Misli
Dubina




LJUBAVI

TEBE TRAŽI
 

Svijetom hoda
Tebe traži
Kao uvijek
Lijepa
Mlada
Mliječna

Svjetom hoda
Tebe traži
Kao uvijek
Zanosita
Ljubav
Vječna




JA UBOGI

Rodih se
Go, nejak
Uplakan
Nemoćan i
Glas i pogled
Prvi zub
Pad i osmjeh
Osjetih
U sjeni
Obavijen
Pun ljubavi
I nježnosti
Tvoje
Jak postah
I tek tad
Shvatih
Nemoć
Ubogi ja
Prema
Tebi svu



MOJA

Sva ponosna
Moja ti si
Granica
Ti ne znam
Ali jedno znam
Svaki kamen
Moj je kamen
I rijeka
I šuma
I polje
I brdo
I planina
Svaka sjena i
Potok svaki
Vrelo
Izvor života
Zato što te
Ljubomorno
Volim
Neka svako
Jednom shvati
Zato samo
Ja te nikom
Ne smijem
Dati


NE ZNAJU

Opet ti prijete
Da mi te uzmu
Povrijede
Odnesu
Kamen po kamen
Goli
I opet da kažu
Kako ničija nisi
Kako nisi
Zapravo moja
Shvati
A ne znaju
Da možeš biti
Samo onoga
Ko te čuva i
Najviše
Voli
Dobra moja
Mati!

 



JA TE VOLIM

Od postanka na ovamo
Kao što se mijenja dan i noć
Svako znade zašto i čija ti si
I kuda vode putevi tvoji svi

Svi te zbog sevdaha vole
I zbog ljepote tvoje žele
Zastrte šafranom, ljiljanom i maslačkom
Tvojih šuma, voda, rijeka i jezera
Svega imaš, brda i livada prostranih
Prostora i duše imaš
Da je mjera:
Još dvije takve kao ti
U tebi imaju mjesta
Ti si mi vjera

Ali u toj ljepoti i glavobolje ima
Kako da sačuvam tebe?
Tako lijepu
Od očiju drugih
Bolesno znatiželjnih
Što pomamnim pogledima
K´o zvijeri šumske hrle
Ne bi li lovinu mladu
Nevinu, nježnu i toplu
Ukrali drugom
Tu odmah ispred nosa
Željnu da grle

Kako da sačuvam tebe?
Pjesme sam ti spjevao
Ovjekovječio sam te njome
Ako hoćeš, za vijekova vijeke
Najtoplijim sevdahom
Mehkim ko duša Bosne
Mehkim ko šapat rijeke
Iste što teče nemirno, al´ tiho
Umotao te i zagrnuo
Sluteći, štitio moleći nijemo
Od svih bolesti
Paklenih mrakova koji se
Poput oluja valjaju iza brda



Ja te volim
Znam sigurno, jedini nisam!
I, siguran nisam
Da li te voli svako baš tako
Ili, tiho ti i zamamno šapuće
Da te voli tako kao ja
I pri tom ti u leđa tvoja
Mlada od boli i jada
Zabada nož polahko
Lagano
I gleda kako iz očiju tvojih
Nestaje posljednja kap
Života

Nek´ je proklet
Na sve vijeke i vjekova vijeke
Ko kaže da te voli
A osim smrti
Nanosi ti bol
Što najviše boli




KO ZNA

Ko zna
Da li ću te ikada više
Vidjeti zemljo
Raskošnu
Kad snena ujutro
Ustaneš i na prozoru
Svom budiš se
Ruku raširenih
I kose raspletene
U dan što rađa se
Gledaš očima plavim
Na konju kad prolazim i
Pogled što
Uprt u tebe
Ne silazi
Sa lika i oblika tvoga
Sve dok u daljini
Samo obris prozora
Tvoga i sjene
U njemu
Ne ostade
Kao izblijedjela slika




LJUBAV

Ljubav je grijeh
Sladak i gorak
Ljubav je lijepa
Ali i bolna
Posebno
Ako jedno voli
Hajde
Ja sam pokazao
Da te volim
Dao sam ti sve
I život svoj
Dao sam ti
A, ti?
Daj mi znak
Sada
Pokaži
Odmah
Bilo čime
Da me voliš
Kao što ja
Volim tebe



LJUBAVI TVOJE ŽELJAN

Ljubavi tvoje željan kao i svi drugi, domovino
Da te se još samo u životu jednom -
Čovjek sa sjajnih zraka zvjezdanih tvojih napije
I prošeta poljem ranim jutrom maglenim
Osjeti hlada dodir rose vlažne na koži nogu bosih

Da se umorim radeći na mjestu rodnom
Noseći žito, oreći, sijući, koseći, prkoseći vremenu
I s večeri umoran napijem sa vrela
Iz njedara tvojih vode koja život znači
I osjetim tvar, milost, ljubav, i veličinu svu tvoju

Kući da dođem kad sunce već odavno snu predalo se
Putem što mjesec puni kao fenjer obasjava
Da sigurno stignem i zahvalim se tebi
Na svemu što dala ne samo meni jesi
Daha tvoga da udahnem što meni i sama udahla ti si

Hvala ti na svemu i
Da mi te Bog čuva i sačuva!



HVALA TI

Hvala kućo
Tebi
Hvala
Toplinu što dade
Majki mojoj hvala
Što me rodi
Ocu dragom
Neka znade
Zvijezdi hvala
Suncu
I mjesecu
Putem što me vodi
Domovini hvala
Sve što mi je dala
Domovini hvala
Zato što mi godi


SANJAM LJUBAVI

Sanjam u vrtovima
Zelenila palmi i
Vode što žubori nebeske
Kao ti, nova posve
Okupana, blistava
U ruhu nevinosti
Ispod drveta ploda
Zabranjenog

Znaš sada
Šta ti je činiti
Pomislih

Uspjeli smo
Ti i ja
Stvoriti novi početak
Novo vrijeme
San mi prekide
Tuga beskrajna da
Od ljubavi nove
Nema ništa
Možda
Nikada više
Drugi ne vjeruju
Onako kako
U ljubav našu
Vjerujemo
Ljubavi
Ti i ja

 


 

TEBI

TEBI

Tebi dolazim u snovima
Vidim te i kada te nema
Lik tvoj jači od svjetla probija se
Kroz kapke očiju snenih od drijema

Što ne otvaraš kapiju
Vilo moja, ružo najtoplijih boja
Što ne izađeš iz mira zidova
I pokažeš svima da si moja

Poznajem svaku ti sjenu
I grumen zemlje isti što leži
Što prilazim ti bliže
Od mene tebi sve kao da bježi

Cvijet ubija, da miris dođe tebi
Kamen kad baciš, na zemlju pada
Nikog kad ne bude više, doći će tebi
Kad umre želja, opet postoji nada



KAD SE ZAŽELIM

Kad se zaželim tebe,
Lika tvoga,
Slada
Jezera
Očiju, nježnih
Riječi tvojih
Pogleda
Mira i hlada
Ja dođem i
Bez najave
Sjednem
Kraj tebe
Legnem,
Glavu stavim
U krilo
Cvijetnih polja
Željan da mi
Ruka tvoja
S vjetrom
Kroz kosu prođe
Jos jednom
Makar,
Bosno
Mati moja -
Vilo



MOSTARSKI MOST

Stojim tu
Nijem i
Zadovoljan
Gledam u
Plavetnilo
Što se u
Zrcalu
Zelenila
Na površini
Talasa Tvojih
Ogleda

Ne znam
Šta
Ljepše je

Plavetnilo
Očiju
Dubina
Tvojih il'

Bjelilo
Lica
Tvrđava
Tvojih
Nevino
Predivno
I
Savršeno

Isklesanih

Bez obzira
Kameni
Izraz
Tvog
Lika
Što je
Topao
Primamljiv
Pomaman
Zavodljiv
Zarazan
Tako da
Mlad k
Tebi
U pohode
Što dođe
Sad
Starac
Kao nekoć
Mladić
Još uvijek
Stoji tu

Ljepote

Tvoje
Da
Nagleda se
Ne može

Sjeduć'
U hladu
Što nudiš
Terasa
Na obali
Svojih
Starac
Spava
Snove sniva
I
Pita se:
Ko te aman,
Tako
Lijepog
Samo
Napravi?



NERETVA

Neću tebi već
Idem k njoj
Da je vidim čiste
Oči mi se zaželjele sjaja
Njenog
U vodi neba
Usta mi se zaželjela iste

Bio sam tamo gdje se rađa
Pio sam je u kolijevci njenoj
Plovio njome i dozvolio
Da me zagrli i osvježi
Hladom svoga buka
Slapa njena što te jača

Niko joj ništa ne može
I neće
Prepreke ona ne poznaje
Kanjoni je vode
Obale čuvaju
Mostovi pokrivaju
Na putu
Tamo gdje je naumila

Plavetnila njena
More ga želi
I ribe, čedni ribar iz grudi
Što mu sama daje i nudi
O tome neka
Riječni galeb sudi

Samo ona može takva biti
I tako izgledati
Živote davati, uzimati i
Spašavati
Kao da je stigla kakva pokora
Kletva
A, opet
Bez nje se živjeti ne da
Ni njoj bez tebe isto
Jer, tako samo ona može
Jedna
Rijeka zeleno-plava
Imenom -
Neretva




SUTJESKA

Hladna plitka i
Pitka
Planinskih očiju
Suza
Što prosu se
Slavno
Za krvlju
Što nosi je
Jednom
Ne tako davno
Zelena skoro
U svom koritu
Nošena
Vabom
Sjetom
Na vremena
Slavna sva
Nošena
Zaboravom


VRBAS

Idem putem svojim
Natopljenim od vlage
Zametenim od jutarnje magle
Što iza mene leluja
I pitam se
Što novi dan još nosi
A, odgovor mi daje ona
Koju skoro i ne vidim
Od bola u meni
Žalosno
I ona putem ide svojim
Vijuga poruke nosi
Dozvoljava da u
Utrobi svojoj život se
Rađa
Ko zna kuda i zašto
Ona vijuga tako
I koliko dugo već
Pitam je kako se zove
Sa stidom na usnama
Vodenog sjaja, kaže:
Vrbas voda
Zove se ona



UNA

Brzaka tvojih
Obala
Oči poželješe
Huka i
Razgovora tvoga
Kao nekad
U djetinjstvu što
Tebi govorih
Povjeravah
Sve snove svoje
Želje skrivene
Maštanja djeteta i
Čovjeka
Ti znaš samo
Kolike tajne
Tebi povjerene
Prvih ljubavi i
Suza prvih
U tebe sasutih
Nosiš
Uno
Rijeko
Matero moja

Šuti, molim te
Nikom ne govori!




DRINA

Drino, majko, vodo
Živote i smrti!

Opjevana uvijek
Iz početka
Rijeko ljepotice
Rijeko granice
Rijeko paćenice
Sužnju
Ramena obala svojih
Što mostovima daješ
Ćuprijama mnogim
Što nudiš
Ukroćena

Od miline prema tebi
Nije dovoljno
U tebi samo biti
Gorskim očima gledati
Dok splavove nosiš
I ko nije žedan
Iste te još piti
Tebe pitke, nekako
Tirkizno-zelene
Duboke
A, opet pitome

Lijepa li si
Na slapovima Žepe
Prelijepih boja
Dok napajaš Kopače
Prolaziš
Vitkovića bašče
Goražde ostavljajuć´ u
Bojama Drine
Ponosita ispod mosta
Odsjaj slike pada
Mosta Mehmed-paše i
Grada Višegrada
Najljepša si
Čini mi se
Tada
Kad posve sama
Izmeđ´ brda
I litica strmih
Putuješ sudbini
U ruke pravo
Zamišljena
U misli svoje
Zadubljena
U njedrima stijena
Mileć´ smjelo

U tebi svega ima
Dobra rijeko

Svi kažu
Ti nagla nikad nisi
Ni kiša kad pada
Ljudi su loši
Što bez pomena
Prelaze tebe
I rade, to što rade

Nije šala kažu:
Drina!
Puna svega
Voda mirna i
Kad je zima
Osim smrti
U tebi uvijek
Drino vodo
Bošnjačke krvi i
Života ima!



VILSONOVO

Čuvajmo ih!
Šetališta nestaju
Neutješno
Nečujno
Tvoja i moja
U sjećanju
Možda ne potpuno
Ista
Sva u lišću
Kao nekad
U jesen
Dok šetali smo
Na vjetru
Držeći se
Za ruke
Bar
Dok mi na životu
Jesmo
A kada nas nestane
Sa nama
I naše sjećanje
Ovo
Tada će
Nestati, ne šetalište
I više od toga
Nestaće
Šetalište -
Vilsonovo



ILIDŽA

Ilidže nema,
Na kraj bijelog svijeta!

Ona ima Bosne Vrelo,
Ona ima srce cijelo,
Ona ima Igman brdo,
Ona ima obećanje tvrdo.

Da me primi,
Kod ćuprije rimske,
I, uputi u sve tajne,
Prve sevdisanja dane,
Za praznike,
Obične i zimske,
I, umornog ljeti,
Sakrije pod grane.

Nikad milo,
Zaboravit´ nemoj,
Malu šetnju,
U aleji hlada,
U večeri zadnje,
Do remize vožnje,
I susreta prvog
Na kraju Sarajeva grada.



KUNU SE

Kunu se I
Mnogi su se kleli da je ona njihova domovina
Mnogi su se busali u prsa da su voljeli nju
Mnogi su se udarali u prsa da je ona njihova pradjedovina

Mnogi se kunu da je ona njihova domovina.
Mnogi se busaju u prsa da vole nju
Mnogi se udaraju u prsa da je ona njihova pradjedovina

Mnogi će se još kleti da je ona njihova domovina
Mnogi će se još busati u prsa da vole nju
Mnogi će se još udarati u prsa da je ona njihova pradjedovina

Kunu se II
Od udaraca silnijeh onakvi modri, plavi, crni skoro, duše crne i jezika
Odlaze ponosno bez srama pred domovine oltar da nastave da se tuku, kunu i
S molitvom na usana rubu zaboravljaju kletvu bogumila našeg Radana djeda
Da za krivovjerstvo svoje prema sebi ili prema drugom nekom svome a
Kamo li domovini?
Ima da ispašta na vjekova vijeke proklet, odbačen od svijeh
I lijevo i desno i od svijeh pravaca nebeskijeh

Mnogi vide, pa i oni sami, posebno njihova roda isti
Da se dave i guše u sopstvenoj laži svojoj i morima čak laži
Od udaranja silnog onakvi modri i plavi, crni skoro, duše crne i jezika
Pokvarenog i lažljivog svojega
Od udaraca silnijeh skrivajuć´ se iza zida jadnih prsa svojijeh
Sramno smanjuje se srce predaka dičnih na stubu srama i sramote vječne

Danas, bijedno vide i sami već znaju, da oprosta im za to nikad više nema
Danas, sami vide da muke čekaju ih strašne na ovome i na onome svijetu
Da paklena vatra, ta zemaljska kazna
Će da peče k´o savjest duga strašna vječna
I, neka, nek´ znaju da spasa im nema
Toj izdaji bijednoj vječnog zaklinjanja

Kad je svima lijepo i meni je lijepo
Pomoć tada nikom i ne treba
Na muci se poznaju junaci
Svako sebi, čak ni sebi
Više drugom, nego sebi
A, najmanje svojoj domovini
Proklet bio da god bio
Proklet bio gdje god bio

Busanje nam više i ne treba
Kletva neka stigne svakoga
Ponajviše kriva kletva Tvoja
Što izdade djedovinu
Hajd´ što izdade jadnoga mene
Al´ što jado izda -
Domovinu?

S molitvom na usana rubu zaboravljaju kletvu bogumila našeg Radana djeda
Da za krivovjerstvo svoje prema sebi ili prema drugom nekom svome
Ima da ispašta na vjekova vijeke proklet, odbačen od svijeh
I lijevo i desno i od svijeh pravaca nebeskijeh

Nebeska je sila jedna
Samo nama draga
Vječna
Ostala i
Bila
Dična
Naša
Djedovine mila -
Bosna i Hercegovina
 


Coded in Central European Windows-1250
 


©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:03/07/2003 - Last modified: 11/05/2015