CULTURE
KULTURA

CFABH-ORBUS vzw
KULTURA TOP

PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Ibrahim Osmanbašić
VJEČNA SJEĆANJA
ORBUS
Science & Technics Page ~ VJEČNA SJEĆANJA~

Autor: Ibrahim Osmanbašić


Bosnian
- poem
- poetry

Bosanska
- poezija
- pjesma

Startpage

AKTUA

Diaspora

Krajina

Autor: Salih Čavkić


KNJIGE


Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija


Bosanski jezik je glavni segment identiteta







 



VJEČNA SJEĆANJA
(Pjesme: 2015.-2016.)


ZNAK U VJEČNOSTI


(U sjećanje na književnika Atifa Kujundžića)

„Bit kulture je komunikacija“
kaže Atif Kujundžić – oštro pero
Bosne i Hercegovine – kojoj je mnogo više dao
nego što je od nje dobio – za života,
te sjećanje ostaje obaveza
koja opominje dok na Drini sviće
i nad Unom se smrkava.
Atifova duša bila je dovoljno prostrana
da u nju je stala sva Bosna
i cijela Hercegovina:
gradovi blještavi
i mirna mjesta znamenita
gdje uz mirise behara
živi kreativni duh Bosne
i u Kosmos šalje zrake
prkoseći mračnom umu
i naumu
da zaplaše masu pitomu
da podjele srce u grudima
da skamene dah u ljudima
da ugase baklju mašte
da posijeku rodne bašte
da nametnu titulare
poredak da novi prave
gdje zaborav će biti mjera
za robovska, sramna pera.

„Bit kulture je komunikacija“
poslao je u poruci Atif
bruseći amalgam bića BiH
baština da bude svih
tolerancija i humanizam
vizionarstvo i artizam.
Uzoriti književnik koji je u treći milenijum
unio svo dobro prethodnika
i dao snažan vjetar u leđa
novim generacijama
da stražare nad multikulturalnosti
koja je bit bosanskog bića
upućujući mlade da u malom
traže suštinu svega.

Veliki pisac –riječi lijepih
veliki čovjek – djela znamenitih
ugradio je nadahnute kreacije
u dušu voljene domovine
bivajući njen ugaoni kamen
preko kog se formiraju
duhovne dimenzije
u vremenu i prostoru
bosanskohercegovačkog bića
ostavljajući tragom mastila
znak u vječnosti.

13.4.2016.god.



VELIKI SIN BOŠNJAKA


(U sjećanje na Safveta bega Bašagića)

Bošnjački si sin veliki
kog' pamtit će za sva vremena
Sarajevo, te čaršija cijela
i Begova džamija bijela.
Putokaz si svom narodu
kom' sluga si vjerna bio
sve što treba ti si za njeg'
draga srca učinio.
Spjevao mu pjesme pitke
što vijek cijeli zvone, bruje
opjevao slavne bitke
svijet cijeli da njih čuje.
Branio si dostojanstvo
naroda svoga časnog
kidajući lance ropstva
stihovima smisla jasnog.

Bošnjački si sin veliki
što štedio sebe nije
izlazio na mejdan si prvi
istina kad se krije.
„Gajret“ je tvoj amanet
da Bošnjaci dođu tobe
djedovinu da čuvaju
združeni da svijetom hode.
Pisao si razne knjige
unoseći svjetlost duha
u kulturni preporod
sa vizijom, mehka sluha
za budućnost neizvjesnu
što se valja iza brda
pravio si žrtvu svjesnu
stražario iznad krda
naoruž'o svoju braću
znanjem, čašću i vrlinom
na dlanu im dao sreću
- ljubav za domovinom.

Bošnjački si sin veliki
oličenje gorostasa
britkog uma, oštre riječi
i pravednog, jakog glasa.
Prvi doktor od nauke
što u Beču steče zvanje
pa narodu svome dade
u amanet silno znanje.

Za mrzitelje divne Bosne
prepreka je riječ Safveta
što će hranit' ljiljan zlatni
sve dok bude ovog svijeta.

Sarajevo; mart, 2016. godine



MOJ JE NAROD NAJVEĆI PJESNIK


(U sjećanje na Arifa Hikmet-bega Rizvanbegovića–Stočevića)

„Moj je narod najveći pjesnik!“
u Istambulu je uzviknuo Hikmet
prisutni su oči širili u čudu
gledajući zanos u rječitog čovjeka.

Putujući svijetom u duši mu bila
cijela Bosna i Hercegovina
ljepota domovine na srce mu pala
u pjesme samo djelimično stala.

„Moj je narod najveći pjesnik!“
usred veselja uzviknu Hikmet
zapitaše se uglednici usred Istambula:
„Ko to zbori o svjetskoj poeziji?“

To sud iznosi – poštovani sudija.
To recituje – zaneseni poeta.
To se veseli – osvjedočeni bekrija.
To tvrdi strastveno – zaštitnik pravde.
To gorljivo propovjeda – predvodnik avangarde.

Noćas na Bosforu
nebo iznad Istambula
boji čarolijom duge
čudesni duh Bosne.

„Moj je narod najveći pjesnik!“
poji posljednji turski klasik
ponosni Bošnjak – Herseki Arif Hikmet
u Istambulu što je osnovao „Društvo pjesnika“
okupivši savremene velikane stiha
ugradivši zanos duše i nadahnuće srca
u znameniti turski Parnos
preselivši na bolji svijet
u gradu na Bosforu
u gradu što spaja Evropu i Aziju
u gradu divnih džamija
u gradu čarobnih mostova
u gradu gdje je civilizacija
ispisala poruke čovječanstvu
u dva vremena za treće.

A Hikmet se rodio u kamenitom Stocu
gdje ljetno sunce prži žestoko
a predveče pirka ugodni jugo,
gdje se vijuga Bregava bistra
u kojoj se ogleda nebeska plavet,
gdje se kleše slovo u kamen
Hercegovini da se sačuvao znamen.
I kada muka i tama padoše na Bosnu
Hikmet preko Sarajeva ode u svijet
i napusti zauvijek djedovinu
ostajući do današnjeg dana
duhovno sunce - koje grije
alem - što ne prestaje da sija
nepoznanica - koja čeka razriješenje
enigma – stoljetne tajne koja krije
u monumentalnom stihu – što ključa je vjesnik:
„Moj je narod najveći pjesnik!“

8.4.2016. godine / Sarajevo;



ZMAJ OD BOSNE


(U sjećanje na Huseina kapetana Gradaščevića)

Zmaj od Bosne konja jaše
iznad glave sabljom maše
jure za njim hrabre čete
i u bitke ljute lete,
teške rane, krici bolni
tresu se ešaloni
dušmani na zemlju padaju
bajrake im bojne otimaju.
Od bosanskog kapetana
vojska silna, odabrana
sve gazija do gazije
mejdandžija do mejdandžije.
Husein na čelu dorata jaše
kada se u bitku žestoku hita
dušmani ga se silno plaše
zmaja nose herojska krila.
Na Kosovu ravnom pregazio
vojsku brojnu od nizama
u Istanbulu sultan odlučio
da u Bosni bude tama.
Mira nema izdajnička duša
podaništvo im draže od slobode
otrovnice zmije - Ali-paša i Smail-aga
zavjeru podlu vode.
U sred bitke kobnog ljeta
na sarajevskom Stupu
nož u leđa zarili su Bosni
cijenu što će platit’ skupu.
Toga dana pomrači se nebo
pade zemlja u okove teške
patnja nasta, tuga neprebolna
zbog inata i povijesne greške.
Na hiljade bosanskih prvaka
u odmazdi izgubi glavu
a u tuzi Husein za egzilom
sa svitom preš’o je Savu.
Istambul Beč pritisnu zato
Huseinu uzeše mač i zlato
pa Zmaj od Bosne do Bosfora ode
ne odustajući od slobode
za svoj narod i cijelu Bosnu
dostojanstvenu, zemlju ponosnu.
U Istanbulu Bošnjak izgubi glavu
al' njegov san dostiže slavu
te ga se narod sjeća rado
u Gradačcu je skriveno blago.
Iz bijele kule bosanski ponos
donosi sreću, nebeski zanos
za slobodu bitkama nema kraja
pod zastavom ljutog bosanskog zmaja.

Sarajeva, 24.3.2016.g.



ODJEK PJESME

(U čast pjesnika Muse Ćazima Ćatića)

Riječi tvoje – bistre i britke
rime tvoje – s bojom i mirisom
strofe tvoje – s muzikom i usudom
pjesme tvoje – s porukom i odjekom
natapaju Bosnu valovitu
i kruže kroz Hercegovinu kamenitu.
Hej – Musa!
Avaj – Ćazime! Aman – Ćatiću!
Ko još bdi nad tvojim knjigama?
Davno si nam poslao blještave poruke
dok u sjenci Starog mosta
žeđ zjenica gasio si Neretvom
dopuštajući da te zeleni valovi
na kratko odnesu u plavetnilo beskrajno
što se ogleda u vodi koja plovi
a zauvijek ostaje u Mostaru
gdje ljepota izvire, otiče
i opet mu se vraća
u kićenim pjesmama
romantičnih sanjara.
Hej – Musa! Avaj – Ćazime! Aman – Ćatiću!
Generacije si zadužio iskrenim pokajanjem
otvorivši čudesnu kapiju ljepote
tajnovitim stihovima čežnje
čiji odjek ne jenjava
dok se Bosnom kotrljaju stoljeća
i blista bijeli luk novog - Starog mosta
na istom mjestu – na kojem si pratio oblake
na istom kamenu – u koji si utisnuo nevidljive stope
ali što se čuju
dok odjekuju kroz vrijeme
i sanjarskim zanosom boje vječnost.
Ti - živi duh si Bosne!
Ti - okamenjena si čar Hercegovine!
Ti – riječ si tvrda domovine:
od safirne Neretve - do duboke Save
od brze Drine - do kristalne Une.
Hej – Musa! Avaj – Ćazime! Aman – Ćatiću!
Tvoji su stihovi zaustavili kazaljke
i vrijeme u pjesmama stoji.
Tvoja se poezija propela do zenita
i pokoljenja bdiju nad tvojim pjesmama
zalijevajući divote – riječima srca
koje kuca u ritmu ljubavi
koju je tvoje iskreno pokajanje
raspršilo po Bosni i Hercegovini:
na istok i na zapad
na sjever i na jug
od Goražda, preko Sarajeva – do Bihaća
od Počitelja, preko Mostara – pa do Odžaka,
da blista kroz vječnost
dok god čovjek pjeva
i vjeruje
da nakrivljeni svijet može popraviti pjesmom.
Sarajevo; 29.10.2015. god.



ŽIVI PLAMEN POEZIJE


(Posvećeno pjesniku Ibrahimu Kajanu)

Imenjače iz Mostara-grada
i po peru brate od iskona
kreni noćas za šeher-Sarajevo
i ponesi živi plamen poezije
koji bukti ispod Starog mosta
dok se biser-Neretva zeleni.
Pa donesi vatru snagom duha
da se sva ogrije Bosna
od plamena što bije iz kamena
iz hercegovačkog ljutog krša.
Baklju pjesme ponesi ka Sebilju
na čaršiju gdje guču golubovi
pred tobom će letjeti bulbuli
a za tobom sedam orlova.
Kad bulbuli oglase se pjesmom
muzika će plovit' kanjonom Neretve
nasmiješiće se kamen, zablistaće voda
zašumiće jače i rijeke ponornice.
A orlovi kad zaklikću silno
podizaće pogled i staro i mlado
da vide moć koja para nebo
a samo će plavet ugledati vječnu
kako plovi kroz kosmički beskraj –
jer vidjeti neće Enverov osmijeh
nit' će čuti topot Đerzelezovog dore,
nit' će u slutnji spazit' Eminino oko
u kom sija žar vrele emocije;
nit' će spoznati Musine suze
pokajnički što sipe po Bosni
i kam' vlaže hercegovački
u ehu kliktaja plamtećih ptica!

Kreni imenjače, još noćas kreni
iz Mostara, preko Zenice do Sarajeva,
kao i prošli put kad si pošao
na festival riječi na Grbavici,
i nisi se okretao na uzvike ublehara
koji ne brane interese pjesme
već samo svoje udobne fotelje
i komfor što grabi čemerna elita
dok narod nema za koru hljeba.
I opet će gledat' da te spriječe
da radost doneseš u glavni grad
iz svog drevnog grada svjetlosti
ispod čijeg Starog mosta
u sjenkama čarobnog luka
bukti plamen žive poezije
i svemir obasjava cijeli.
I dok budeš išao korak po korak
pjevat će i nebo i rijeka,
dva stoljeća što je bila ponornica,
pa je ponovo na sunce izronila
da proslavi Gorčina i Maka
da obasja Musu i Envera
da spomene Eminu i Ala
Fatmira i usnulog Nedžada;
da razbudi Kamenog spavača
da pripremi darove za Vječnika
da potakne smisao za ljepotom.

Kreni, još noćas kreni
preko Prenja i Ivana
da utoliš mi žeđ u duši
i obasjaš puteve u mraku
živim plamom poezije,
da ne lutaju stihovi i pjesme
i nove nadahnute generacije:
povedi ih preko mostova svjetlosti
čudesnim stazama Bosne i Hercegovine!
- imenjače Kajane
od iskona po peru brate.

2015.



(Zbirka radova sa 7.NKS: "MOSTOVI SVJETLOSTI" / KNS-2015.)

ASIMOVA PJESMA


(Posvećeno pjesniku Asimu Bajramoviću)

Posljednji si behar Bosne
koji pjeva o davnom herojstvu
i donosi miomiris
od zumbula ljubičastih
i šum vode šadrvana
zlatan osmijeh djevojački
žar srca mejdandžijski
što u ritmu Bosne kuca
a Hercegovina u duši blista
i zelene divne rijeke
studene što kam valjaju
kao vene u čovjeku
koje nose dah života.

Posljednji si pupoljak Bosne
što hrani se epskim stihom
Bileće što zeman pamti
od davnina priče stare
kad su konje od megdana
gazije jahale silne
od Gacka do Travnika
- preko brda i dolina,
od Sarajeva do Istanbula
- preko polja i planina,
na tronu gdje sjedi sultan
i Bosforom jedri sinjim
u divanu mu paše i veziri
bosanski dični sinovi
i hercegovački momci ljuti
dunjalukom što mejdan dijele
na sve četiri strane:
gdje sunce izlazi i zalazi,
gdje je zima i ljeto ne prolazi
- herojstva im nose pečat
ponosne djedovine.

Posljednji si cvijet Bosne
što stoljeća brojna pamti
i sevdahom dane zlati
preko Atlantskog okeana.
Iz Čikaga šalješ maksuz selam
za sve ljude dobre volje
i nadaš se da će svima
novi dani donijet' bolje:
za Sarajevo i Baščaršiju
- za raju i golubove,
za Mostar i Neretvu
- i odvažne liske,
za Vrbas i Banjaluku
- i usnulu čaršiju;
za Višegrad i most pašin
- i stoljetni uzdah čežnje,
za Goražde i brzu Drinu
- u smiraju kad zablistaju,
za Bihać i Unu divnu
- što se smiješe tajanstveno,
za Krupu i Sanu dijamantsku
- u sjenkama što sanjaju.
Kroz tvoje se strofe, rime
Amerika s Evropom grli
dok preko okeana silnog
pjesma tvoja kući hrli.
Ibrahim Osmanbašić
Sarajevo, 9.12.2015. god.


GOVOR ŠUTNJE


(U sjećanje na Muhsina Rizvića)


Muhsinova šutnja je prosvjetiteljska
Dvadeset godina istraživanja u tišini stvarnosti
uz grmljavinu burnih bosanskih stoljeća
daleko od kamera
daleko od mikrofona
a blizu istine;

dvije stotine godina vještačkog vakuma
u kliještima lokalnog primitivizma:
- balzamovani krici i jauci
odzvanja eho
carstvom gluhog neznanja;

pet stotina godina muke i nauke
na globalnoj civilizacijskoj sceni
- svjedoči historijski jaz
gdje zapali su znameniti velikani
i briljantna, otuđena djela
od nadahnute matice
ukrašavajući egzotikom
biblioteke diljem svijeta;

milenijumski izazov
na neizvjesnoj epohalnoj vjetrometini
gdje se dodiruju Istok i Zapad
u srcolikoj Bosni na Balkanu
oblikujući kosmičku dušu
i iskonski ponos Bošnjaka:
„Sudbinu podnijeti - znači pobjediti!“
amanetska spoznaja prethodnika
skovana pred rahljama iskušenja
orijentir dolazećim generacijama
koji vole zemlju dičnu
gdje behari čežnju nose
gdje sav svijet na tren stane
u kapi bistre rose
i ostane
da vječno doziva
u snove.

Bosne nikad dosta, profesore!
Osvjetli nam Hercegovinu, Muhsine:
Prosvijetli svoj narod dvodecenijskom šutnjom.
Osvijesti nam civilizacijski usud.
Nauči nas da sudbu podnosimo
a čast ne izgubimo.
Objasni nam tragom mastila
da opstanak je pobjeda
u srcu Balkana
gdje se prožimaju
baklje znanja Istoka i Zapada
duh i materija
noć i dan
buka jave i muzika sna
u mističnom šumu rijeka ponornica!

Muhsin Rizvić – gruda Bosne
i stijena Hercegovine
među koricama knjiga krije
tajnu ključa od kapije
i Istoka na Zapadu – i Zapada na Istoku:
- i rekao je sve – za nas bitno
a ko mu viziju razumije?

11.4.2016. / Sarajevo



BLISTAVI UM BOSNE


(U sjećanje na Hasana Kaimija Pruščaka)

Veliki znalac i prosvjetitelj
Hasan Kaimija Pruščak
svjedočio je sebe riječju i djelom
ime mu je uklesano u znamen historije
bješe bošnjački najveći um
koji je blistao u 16. stoljeću
iz Prusca obasjavao Istanbul
bezumlje markirao u Bosni
i Osmanskom cijelom carstvu
ukazujući na ambis propasti
gdje vodi dekadencija moralna
i okretanje kormila društva
od temeljnih načela vjere.

Učitelj logike – temelja filozofije
njegovatelj blagodatne misli
baštinik zdravog uma
znalac spoznajnog sistema
univerzalne zakonomjernosti mišljenja ljudskog
u svijetu duha
i u svijetu materije.
Uzdanica sultana i vezira – vizionara i vojskovođa
darovan od sultana Mehmeda III
savjetnik vezira Mehmeda paše Sokolovića
odlučan u boju sa sabljom u ruci
na turbulentnim granicama carstva
zaštitnik vrline
predan saburu
požrtvovan na pravom putu
da bi ispunio misiju zemaljsku
kao odani rob Gospodara svih svijetova.

Saburlija i mudrac
Hasan Kaimija Pruščak – dragulj Bosne
uzdigao se u zvjezdane visine svoje epohe
zagledan u svevremenost i svuprostornost.
Snagom uma pomjerio je granice kreativnosti
i iza sebe ostavio bogat duhovni vrt
da hrani nadahnućem naredne generacije
- tragače za istinom, pravdom i slobodom.

Sarajevo; 29.3.2016. godine.



PJESMA IZ SLAVUJSKOG VRTA


(U sjećanje na Fevzija Mostaraca)

Učenjak iz Blagaja i Mostara
šejh derviške tekije
duhovnjak kome Buna bistra
teče venama.
U potrazi za znanjem stiže u Istanbul
gledajući beskrajnu pučinu morsku
kliktaje slušajući galebova
dok love ribu na Bosforu sinjem.
Ne zaboravljajući Hercegovinu
pamteći dijamantsku Neretvu
i čaroliju Starog mosta
čiji luk bijeli lebdi nad zelenom rijekom
i oživljava sanjalačku fantaziju
Bosne
ponosne
prkosne
i dostojanstvene.

Skupljajući mudrosti svijeta
na jeziku perzijskom i turskom
oživi smirenom rukom
tragom mastila sa guščijeg pera
BAŠČU SLAVUJA
- Bulbulistan -
da bude kamen temeljac
mudrosti i umjetnosti
bošnjačkom lucidnom duhu
orijentir pouzdani - tragačima uzvišenog nadahnuća
štit neprobojan - časnim ljubiteljima istine
hrana ukusna - gladnima pravde
nada vječna - porobljenim insanima.

Sablju je oštru skinuo sa zida
(Fevzija – slavuj Bosne!)
opasao oko bedara
(Fevzija - kolosalni pjesnik Hercegovine!)
i krenuo u boj pod Banjalukom
(Fevzija – ptica sa Neretve!)
da brani svjetlo domovine
(Fevzija – mudroslov!)
ostavljajući Mostar i Blagaj
(Fevzija – svjetionik znanja!)
ostavljajući Neretvu i Bunu
(Fevzija – vjerni čuvar duhovnog blaga!)
ostavljajući smiraj tekije i uzdah Starog mosta
Fevzija saburlija ka Vrbasu jaše
u odsudnu bitku za domovinu
Bošnjaci su zemlju odbranili Bosnu
prkoseći moćnoj od Beča kruni
bez podrške sultana
bez pomoći nizama.

Nagradu za herojstvo - Istanbul dade namet
i u crno zavi bosanski vilajet
carstvu je malo što ginu gazije
već za porez kupe dukate,
pa u sili sultan pređe svaku mjeru
od Bosne je tražio najveću cijenu
najveću u čitavom carstvu
i sasiječe svoju desnicu časnu.

Fevzija zbunjen zlobom, licemjerstvom
ne može da pojmi šta to čini presto,
pa se lati hartije i naoštri pero
Bošnjacima ukaza na mudrosti vrelo.
Sve kazuje bisere staroga vakta
svaka mu je misao slatka
jer dolaze iz vrta slavuja
noseći srcu miris smiraja.

Na svoj narod ponosan je šejh
kome prijeti zapad a istok ga melje
pa on poziva jasno u okrilje vjere
glasom duha
glasom razuma
da se skupe ljudi izabrani
da baklju života kroz stoljeća nose
kroz koje će ići - i goli i bosi
krijući se od zlotvorskog bijesa
što pali zemlju i trese nebesa.

Fevzije je rekao: „Sabur Bošnjaci!
Spas je u vjeri – znanju, nauci!“
Eto tako, stoljeća se kotrljaju Bosnom
i prolaze vrletnom Hercegovinom
ratovi se vode i padaju carstva
događaju se izdaje, ali i herojstva
al' ne blijede pouke mudraca Fevzije
kome Mostar vječno u imenu ostaje.

7.4.2016.godine / Sarajevo.



KRIK U VJEČNOSTI

(U sjećanje na
Mehmedaliju Maka Dizdara)

Makovi blistaju Bosnom
vjetar ih povija
a kiša umiva.
Da te nije
Dizdare
na međama epoha
na raskrsnicama civilizacija
na pragovima svijetova
na mostovima vječnosti
ko bi danas razumio
slovo Gorčina?
Krik tvoj traje
i orijentir daje
u gluhoj noći
u gustoj tmini
u maglama neznanja
i izgubljenih spoznaja
koje treba ponova pronaći
i dešifrovati u refleksiji ogledala
sumnje i strahova
nade i ljubavi.

Tiho si prešao trnovit put
od zanesenog poete
do radimljenskog mudraca
čije tajne nedostižno lebde
ovjenčane ornamentima u kamenu
po stalačkoj dolini, duž Neretve
pa sve do Jadrana
gdje stanuje Bosne duh živi.

Makovi blistaju Bosnom, Mehmedalija,
sa ljiljanima zlatnim plešu na vjetru
u sjenci kamenog spavača
sa uzdignutom rukom prijateljstva:
znak srca plemenitog
znak sna nedosanjanog
znak puta svevremenskog
znak beskraja nepojmljivog.
Makovi brojni bdiju nad Hercegovinom
prkoseći snu – u ime života
dok se u pjesmama tvojim, Dizdare,
kolo sreće okreće!
-zapovjedniče tvrđave poezije
stvarne i imaginarne
vidljive i nevidljive:
kako-kome i kako-gdje
kako-kada – da i ne!

Ubili su te zbog pjesme
što isijava iz stećaka
i za tvoju se dušu stihovi lijepe
privučeni magnetizmom srca
što blista u hercegovačkom jutru:
„Reci zoro, zoro rana
gdje uteče armija mraka?
Reci zoro, pjesmo mila
gdje si svu noć, bona, bila?
Reci zoro, tajno vječna
što MAK pade – pored stećka?“
Ubili su te zbog misli u kamenu
zbog stiha u znamenu
zbog mača umjetnosti
zbog štita kulture
zbog ideje Bosne ponosne
da legneš u postelju vječnu
kraj GORČINA
- gdje sni milenijumska bosanska momčina!
koji poginu pod zastavom ljubavi
ne od strijele, ne od mača
već od suza, već od plača
KOSARE – zemaljske;
od suze duše, od plača srca
KOSARE – nebeske;
u strahu da ćeš u Radimlju
odgonetnuti tajnu Bosne u kosmosu
tebi dohakaše mračnjaci
kojima se ime zatrlo u vremenu
raspršujući jad i bijedu
na sve četiri strane svijeta
dok na nebu kao duga
blista putanja tvoga leta
Dizdare,
zapovjedniče tvrđave poezije:
Bosnu što brani
od sila mraka
svjetlošću što bije
iz dlana raširenog
podignute ruke.

Poezija tvoja je mehlem
za sav jad, za sve muke
Bosne
ponosne
jer je to krik
čovjeka
u ritmu univerzuma
na kapiji vječnosti.

Sarajevo, mart, 2016.g.



(Zbirka radova sa 7.NKS: "MOSTOVI SVJETLOSTI" / KNS-2015.)

ADMIRAL POEZIJE


(U sjećanje na pjesnika Admirala Mahića)

Grbavički pjesniče,
da li si nam sve rekao?
Ptico i čovječe,
nevidljiva krila gdje si stekao?
Romantičaru sa Miljacke
sa kojih si izvora ljubav pio?
Admirale Mahiću,
ko si ti ustvari bio?
Iskro Sarajeva – u tmurnoj noći
Bolu Bosne – što neće proći
Tugo svijeta – u ambise što baca
usudu vremena – neshvaćen što pjeva.
Hej Admirale!
Pjesnička gromado –vulkanskoga glasa
Tinto ljubavi – što se ne briše
Dignuta ruko - za znak pažnje
Glasu svemirske poezije
eho čiji hrani ljudske duše
radosne i ucviljene:
sarajevske, mostarske, mariborske
zagrebačke, zeničke, bitoljske
sjetne što lebde iznad Drave
iznad Bosne, iznad Save
iznad Une dijamantske.
Hej, Admirale!
Hej nadzorniče mrtve straže
iznad neba poezije!
Budio si se sanjiv
u sarajevskom jutru poezije
a na počinak bi odlazio
u sarajevskoj noći poezije
omamljen šumom slapova Mljacke
što recituju stihove.
Avaj, Admirale!
čuvaru pečata sarajevske poezije!
Da li si bio čovjek što leti
ili si bio ptica bez krila?
Jedna kap – jedan stih
kod „Dva ribara“ – uz obalu tik.
Jedan golub – jedna strofa
na čaršiji – kod Sebilja.
Jedan grad – jedna pjesma
od Skoplja do Ljubljane.
Jedan čovjek – jedan kosmos
inspiracija što ne vene.
I pitaše se mnogi:
Kakav je to admiral – bez okeana
bez flote, bez broda
bez posade, bez palube
bez kape, bez ordenja?
A Admiral je bio- admiral poezije!
admiral – sa znamenjem
admiral – sa osmijehom
admiral – koji plovi
vječnim okeanom poezije.
Naš Admiral je živi san Sarajeva.

Ibrahim Osmanbašić

Sarajevo/21.9.2015.god.











BIOGRAFIJA


IBRAHIM OSMANBAŠIĆ

Rođen je 1964. godine u Janji.
Osnovnu i srednju školu završio u Sarajevu.
Po zanimanju je mašinski tehničar.
 Ostvario višedecenijski javni društveni angažman organizujući brojne kulturno-umjetničke manifestacije. Učesnik je međunarodnih književnih manifestacija, a poetska i dramska djela su mu prevođena i uvrštena u brojne regionalne književne publikacije. Autorski se izražava u sferi muzike, slikarstva, književnosti i teatra.

Idejni tvorac i osnivač Udruženja za kulturu- “Nova svjetlost” (KNS), gdje obavlja funkciju predsjednika udruženja od 2002. godine.

Urednik je preko pedeset knjiga i publikacija umjetničkog, kulturnog i naučnog sadržaja. Autor na desetine recenzija, književnih osvrta i predgovora koji su publikovani u raznim javnim formama u BiH i inostranstvu.

Jedan od utemeljivača internacionalne kulturne manifestacije: "KNS međunarodni književni susreti", koja se kontinuiranim djelovanjem od 2007. godine i otvorene programske profilizacije, izborila za poziciju respektabilne regionalne književne manifestacije, koja prezentuje aktuelne i moderne literarne tokove BiH, bosanskohercegovačke književne dijaspore i regionalno literarno stvaralaštvo – gdje je otvoren prostor za prezentaciju stvaralaštva mladih autora i manje afirmisanih autora.

Živi i stvara u Sarajevu.

.........

OBJAVLJENA DJELA:

PROZA I POEZIJA

1. “Kapije sjenki” – poetsko-prozno književno djelo / KNS,Sarajevo,2008./;

2. “Ideja bez stalnog mjesta boravka” – poetsko-prozno književno djelo / KNS,Sarajevo,2012./;

3. “Čuvar tajne” – prozno-poetsko književno djelo / KNS,Sarajevo,2015./;

DRAME

1.”IZLAZ” (1988) – drama / prijevod na slovenački jezik: Željko Perović / Mednarodna revija za poezijo “Lirikon21” - 21-23/2009. / R. Slovenija-Velenje-2009./;

2.”ILHAMIJA IN BESEDO” / ”ILHAMIJA I RIJEČ” (2011) – drama u stihovima / revija “OTOČJEO”: Islam in slovstvo /str.184 – 200, letnik: IV, številka: 8,novembar 2012. / prijevod na slovenački jezik: Željko Perović / R. Slovenija, Podbrdo,2012./;


Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega."
(Salihaga, Preporod 1901.)


Coded in Central European Windows-1250
 


©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction: 15/04/2016 - Last modified: 27/11/2016