CULTURE
KULTURA

ORBUS
TOP


PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
MARIA DEYANA
  ~ Poetic of Spirit or People and Shadows ~

Maria Deyana




Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma




AKTUA

Krajina

Autor: Salih Čavkić


LITERATURA


Uređuje
Salih Čavkić
Belgija



to Cavkic Web Site




We Rated With ICRA


 
 

Poetika duha ili ljudi i sjene




1.
SLOVO O ZAVIČAJU

Tamo gdje hrizantema cvjeta i miriše bijeli krin
Gdje bistre rijeke pune zvijezda teku
Gdje behar lahori u crvenoj zori
Tamo Bog udahnu život čovjeku

Tamo gdje se đurđevak u uranku rose mije
Gdje je kamen zlata grumen i rubin plavi
Gdje pčela u bokoru ruža medi
Tamo lista zelen bosiok u travi

Tamo gdje se ne čuje plač majke
Gdje ne biju bitke, mač i krv
Gdje otac bez sina ostao nije
Tamo stablu prijatelj je crv

Tamo gdje pšenica zrije i vodenica prska
Gdje Danica sine i nebo ozari
Gdje zipka nježno čedo ljuljuška
Tamo je dom,majka,brat i otac stari

Tamo gdje se žuti suncokret zreo
Gdje poji slavuj uz blažen sunčev sjaj
Gdje grozdi modri vinograd
Tamo su bašte boje sljezove,tamo je moj zavičaj


2.
STARA MAJKA

Tiho šušte zlatna žita zrela
Poje ptice nad žutim klasjem.
Sve blaženo sniva
Ispod mjesečeva srpa bijela
Mirišu predjeli ravničarskih njiva

Gusta noć pada.
U kućici na kraj sela od pola vijeka
Žamore veseli glasi.
Iz lampe fitilj dogorijeva, bljeska
S ognjišta žižak pucketa, a izdaleka
Prhti rascvala zvijezda nebeska

Sve podsjeća na sreću vremena davni'
Ognjište toplo,zlatokosa polja žitnoga klasa
A sad,pokrile su ravni
Žal što nečujno dušom talasa

Utonula u tminu čežnja duboka
Nad ravnicom mojom žitna polja nijema
Iskri samo suza iz moga oka
Za staru majku koje više nema





3.
KULA OD KARATA

Posveta za majku i oca

Ponesoh sa sobom mirise i sve tvoje,
ravnice i žitna polja od suha zlata,
pepeo s ognjišta, i nedosanjane snove svoje,
srušena moja kulo od karata

Stoljetni hrast, srušene mostove i rijeku,
moje mrtve zvijezde sad njome brode
i vrijedne seljake što motikom sijeku
noći besane kad se s tugom plode

Bistre izvore i duboke bunare,
nad njima oronuli škripi đeram,
konje vrane i okićene kočije stare,
a pored njih skakuće pas vjeran

Crvene makove, s livada šaren buket
kad drhturi lahor ispod neba plava
kao rajskog cvijeća splet
tu moj narod obitava

Svaka misao tebi me vodi
na ta polja beskrajna, ravničarska žuta
tu sam klicala ponosno, u slobodi,
a sad sam goli čovjek što sjenama luta

Čiji ti slavuji sada pjesmu poje,
u tvom gnijezdu čiji to leži ptić,
čije pčele na tvom cvijetu se roje,
čiji te to ognjen šiba bič?

Jutro tvoje više ne miriše,
ne umiva rosa žitna polja suncem obasjana
i slomljeno klasje bolno se njiše
pod nogama što gaze lažna lica nasmijana

Polegni dušu probodenu nožem golim
na ove moje žuljne ruke. I sva od sedefa i zlata
u pjesmi mojoj živi. Ja te tako volim,
Slavonijo moja, srušena kulo od karata





4.
STOJTE, GALIJE CARSKE

      Svuda oko mene rat, smrt i krv…
      Ovog jutra u Libanu…

Ja ne plačem samo suzom jednom,
niti jednom ranom bolim,
ja plačem suzom svih majki na ovom svijetu bijednom,
za sve ljude svijeta ja se danas molim

Kuda plovite, galije carske? Kuda?
Stojte! Oko mene ćelije i roblje.
U čiju slavu podignuta koplja? A svuda
rat i krv, mrtva djeca i groblje

Mjesec svojim oštrim srpom žanje. U tmini
sve trulež i memla. Istrzana noć vapi.
Cijeli svijet je rana duboka. A u tišini
jama iskopana, čeka i zjapi

I sve mre. Trudna zemlja bludi.
A svete, slomljene ruke Alaha
na zadnji vapaj ljudi
prosipaju prašinu dženetskog praha

Sabat čitaju izgubljena jutra.
Na Golgoti narod kleči pred skutima Hrista,
umrlo je jučer i danas i novo sutra,
zar nas ne boli suza ista?

Svuda oko mene ćelije i roblje.
Stojte, galije carske! Zadnja truba svira.
Svuda oko mene mrtva djeca i groblje,
dok ja jecam: mira, mira, mira...



6.
PRED KAPIJOM

Pred kapijom trošnom stojim tužna
Kraj natrule stare, oronule grede
Pružila se paučina kužna
I s nje me pauci živi glede
Na bršljan ni dašak vjetra da sleti
Svaki listak izvezen paukovom šarom
Samo sova ponekad iz tame doleti
I huče k'o nad grobnom pločom starom
Nikoga nema. Uspomene prožimaju mene
Osinje gnijezdo kao da u meni vrvi
U golet u pustoš u sjen moje sjene
Dušu mi lomi, na komadiće mrvi
Uzalud čekam. Već večernje udara zvono
Niko doći neće. I usahli bršljan stari
Na oronuloj gredi tužno je klon'o.


 







krinovi




krizanteme





ivančice






makovi





 


žitno polje







 

5. SUZA

U bašti mojih snova
raste pa se pruža
trnova ruža
kanu i panu
pa niče suza
kliče planina
kao da grca tišina
pa me tugom zakrili
i duša smrvljena zacvili jače
čista kao suza dječija plače
pjesmu svoju poji
kao da roji
zvijezde
što se gnijezde
kada jezde
u moj život goli
kako boli
suza što se zače
iz oka što plače
suza moja stamena
suzo moja teška kamena.


 


lađa












Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

Coded in Central European Windows-1250

Nazad na prethodnu stranicu Nazad na vrh Naprijed na sljedecu stranicu

(music-via del campo)

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:22/04/2004 - Last modified: 21/04/2016