* * *

Ja sam Mejra Bajramovic. Hobi mi je pisanje pjesama-poema. Porijeklom sam iz Bosne i Hercegovine sada živim u USA u gradu Des plaines. Ove dvije poeme su iz knjige pod nazivom REMEMBER

KĆERKA Nebo zacrnilo od silne oluje Stojim nepomično Korak ne mogu da napravim Pogledom kružim i tražim objašnjenje Šta se to dešava kažite mi više Je li to smak svijeta Ili oluja kleta Ili se možda planina ruši Mnogi su tu oko mene Moji prijatelji i familija cijela Svi su u strahu i nijemo šute Od straha ne mogu da pomaknu nogu Da korak naprave i da bježe Vrisak se čuje mislim prestaće Tražim očima da vidim šta je S’ druge strane ponovo vrisak Vrisak se ponavlja sa svake strane Shvatih tada to nije oluja Nije smak svijeta nit’ se planina ruši To neprijatelj crni ljudskog roda izrod Puca na žene i na djecu našu Hoće da pobije sve što je moje Šalje granate i razne bombe Fijuču meci oko glave moje Kćerke mi dvije tu kraj mene stoje Jer nemamo gdje tu je ognjište moje Hiljade nas u strahu smo tu Vrisak, plač i molitva sveta Šta Bože rade od našega svijeta Sastade se pucnjava metaka i granata Padaju djeca na zemlju mrtva Pogled od straha ne mogu da maknem Granate se rasprsnu blizu Nekome otkine nogu nekome ruku Nekoga pogode u glavu ili blizu Bacanja bombi i let aviona Vriska nedužnih zemlja treperi Recite mi molim vas je li smak svijeta Stajala sam tako ne znam koliko dugo Kao i mnogi što se izgubiše U jednom trenu kćerka mi se otrže Reče mi “Majko ja ne mogu više” Plačući ode nestade u trenu Samo što potrča a ja za njom krenuh Zafijuka granata, eksplozija u trenu Zagrlih jednu kćerku svojom rukom Zaštitu da joj majka njena dadne Potrčah sa njom da dostignem drugu Da ih majka pod okrilje stavi Granata zadnja što ispali izrod toga dana Rastrgnu mi kćerku pred očima mojim A bilo joj je samo sedam Ugledah kako dijelovi tijela Moje kćerke što je ja rodih Lete u zraku na razne strane Kako padaju na crnu zemlju Druga mi kćerka vrišti od straha Ili od bola ne znadoh odmah Granata kćerki otkide stopala pola Ruka oko kćerke što živa ostade Pokrivam joj oči da ne vidi strahotu Da dijete pamti sestru Što je rodih u najljepšem sjaju Vrisak se ote iz mojih grudi Suza ne može da potekne niz obraze A misli stale ne znam šta da radim Dijelove tijela svoje kćerke kupim Kupim u naručje i ljubim bez suza Pregledam opet je li sve uz mene Kako da znam kad je krv oko mene Kako da znam kad je krv u meni Krvava zemlja od bola podrhtava I jecaj i bol i patnja i tuga Sve oko mene u crno se svilo I zato ne znam ljudi Božiji Je li to oluja kleta ili smak svijeta Jer sve što vidim oko sebe Bilo je crno i nemilosrdno POLJE MAKOVA Moja misao putuje tamo Tamo gdje nisam nikad bila I ako grad je u mojoj zemlji Srebrenica zna je svijet cijeli Vjekovima tu se sretno rađali Seoske priče gradu prenosili Ljubav u srcima njihovim bila Sjaj u očima za sreću svima Makovi crveni u polju cvali Zaljubljeni tu su kroz polje trčali Rosu sa cvijeća tako raznosili U Sabah rosom lica umivali A samo malo ispod makova Bogom je dato to bogatstvo Srebra da ima u zemlji snova Snovi da postanu stvarnost nova Svakog jutra mnogi su žurili U rudniku srebra dan odrađivali Umorni i garavi kući se vraćali Al’ osmijeh sreće nisu gubili Znali su tamo u domu svome Opraće lice umor otkloniti Najmilije svoje srdačno zagrliti Zajedno sretne pjesme zapjevati To je bio Džennet na zemlji Tako je bilo vijekovima Snovi su mnogi stvarnost postali Al’ jednog dana Iznenada Granata prekide snove slatke U Bosni mojoj rat nastade Prkosnoj slavnoj i jedinoj Dušmani hoće sve da pokore Poruše zapale i razore Al’ Bosna je takva ponosna Prkosna slavna jedina Bosance imala srećom ih odgojila Mnoge žrtve nevino su pale Mrak u danu neprestano Suze bol tuga i čežnja Da mir zavlada i sve procvjeta Pobjeda je osvanula dušman je poražen Bosna je bila Bosna će biti Bosanske zastave vihore Bosnom Pobjedu Bosanci slave ponosno Bez stida bez straha Ne okaljana Pošteno branili domove svoje U domu da ljube što ostalo je Bosna je ostala Bosancima A tamo gdje su makovi rasli Gdje se zemlja sa srebrom pomiješala Juli jedanaesti devedeset pete Pamtiće Bosanci i svijet cijeli Dovukla se tamo zmija ljuta Rep sa glavom sastavila Srebrenicu tako opasala U obruču tom ljutom i paklenom Čekali su svi odluku veliku Majke i djeca bolesni i ranjeni Sestre braća i nejaki Svi oni što poljem su trčali Ljubav i sreću za sve željeli Borci su tu u stroju bili Braneći Bosnu snove su snili I oni što Bosnu su palili Gazili, klali i ubijali U obruču istom odluku čekali Ljuta zmija što dođe sa strane Mir da napravi gdje čast se brani Sjede za sto u jednoj kafani Društvo mu pravi lešinar stari Razgovor jedan da obave Jedan od njih čaj je popio Drugi kažu ribu naručio Pakleni plan recept napravili Za kraj pakao pokazati htjeli Tajno izašli iz te kafane Pakleni plan da ostvare Ljuta je zmija okrenula glavu U pravcu tamo gdje borci su samo Ljigavim glasom reče borcima Mir je sada u svim mjestima Pobjeda je vaša borci časni Pjevajte pjesme o pobjedi Bosni Idite kući grlite svoje Oružje ostavite, završeno je Poklici, pjesma, sreća i čežnja Da mir zavlada u zemlji snova Snovi da postanu stvarnost nova Nisu slutili da zmija ova Ima oblik ljudskog roda Kada je vidjela zmija ljuta Pakleni plan i ovog puta Pokolj da napravi u zemlji snova Uspjela je bez pogovora Za mir zmija ne mari mnogo To je samo pokriće strogo Da ostvari svoje zmijsko ludilo Okrenu glavu na drugu stranu Lešinaru da kaže sve je po planu Recept je dobar ti si na redu Ja ću sastaviti glavu sa repom Ti pokolji što je pred tobom Živa glava ne smije izaći Da svjedoči kako mir me ne privlači Još uvjek se čula Bosanska pjesma Pobjedu donijeli majci Bosni Grle se svi i svi plaču Na hiljade njih u kolu igra Rukama mira mir su tražili Očima suznim mrtve oplakivali Misleći tako kraj rata je došao A svaki rat je i bol imao U momentu istom zagrmi grom Nadjača zvuk pjesme i veselja Pogodi mnoge što mir su tražili Vrisak i plač u nebo se prolomi Na stotine u sekundi padoše mrtvi Makovi crveni nestadoše u krvi Krv se razlila sa srebrom se spojila Oni što ostadoše stojeći u šoku Shvatiše da je prevara u toku Onaj što mir je pravio Lešinarima on je hranu darivao Borci su znali da nemaju šanse Da odbrane ni sebe ni starce Majke su tu i djeca nejaka Zmija ljuta odbranu je spriječila Ista zmija ograda je bila Pokušaji da se izlaza dočepaju Lešinari su ti koji ometaju Kokarde na glavi bez srama nosili I petokrake sjajne Što nekada bijahu tako slavne Imali su samo jedno na umu Pobiti sve što je na drumu Ubijali metkom, nožem, kamom sramnom U jame bacali genocid skrivali U ludilu bijesnom lešinara Nastradaše hiljade nedužnih Djeci su glave sa ramena sjekli Suze im u očima još uvjek tekle Ali na zemlju nisu kapale Letjele su suze u nebesa Zvijezde da postanu Putokaz mnogim za buduća vremena Da se pokolj Srebrenice Nikad ne zaboravi 09.01.2012.

Midi muzika: Suite_In_D_Minor_Air

Na ovim stranicama objavljujemo radove iz proze i poezije naših članova, prijatelja i simpatizera.

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

Coded in Central European Windows-1250

©Copyright by ORBUS.be®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:09/01/2012 - Last modified: 16/07/2020