
Autor:
Mejra Bajramović
Bosnian
- prose
- poem
- poetry
Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma






1. REMEMBER
KNJIGE
Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija

|
*
*
*

Ja sam Mejra Bajramovic. Hobi mi je pisanje pjesama-poema.
Porijeklom sam iz Bosne i Hercegovine sada živim u USA u gradu Des
plaines. Ove dvije poeme su iz knjige pod nazivom REMEMBER



|

KĆERKA
Nebo zacrnilo od silne oluje
Stojim nepomično
Korak ne mogu da napravim
Pogledom kružim i tražim objašnjenje
Šta se to dešava kažite mi više
Je li to smak svijeta Ili oluja kleta
Ili se možda planina ruši
Mnogi su tu oko mene
Moji prijatelji i familija cijela
Svi su u strahu i nijemo šute
Od straha ne mogu da pomaknu nogu
Da korak naprave i da bježe
Vrisak se čuje mislim prestaće
Tražim očima da vidim šta je
S’ druge strane ponovo vrisak
Vrisak se ponavlja sa svake strane
Shvatih tada to nije oluja
Nije smak svijeta nit’ se planina ruši
To neprijatelj crni ljudskog roda izrod
Puca na žene i na djecu našu
Hoće da pobije sve što je moje
Šalje granate i razne bombe
Fijuču meci oko glave moje
Kćerke mi dvije tu kraj mene stoje
Jer nemamo gdje
tu je ognjište moje
Hiljade nas u strahu smo tu
Vrisak, plač i molitva sveta
Šta Bože rade od našega svijeta
Sastade se pucnjava
metaka i granata
Padaju djeca na zemlju mrtva
Pogled od straha ne mogu da maknem
Granate se rasprsnu blizu
Nekome otkine nogu
nekome ruku
Nekoga pogode u glavu
ili blizu
Bacanja bombi i let aviona
Vriska nedužnih
zemlja treperi
Recite mi molim vas je li smak svijeta
Stajala sam tako
ne znam koliko dugo
Kao i mnogi što se izgubiše
U jednom trenu kćerka mi se otrže
Reče mi “Majko ja ne mogu više”
Plačući ode
nestade u trenu
Samo što potrča a ja za njom krenuh
Zafijuka granata, eksplozija u trenu
Zagrlih jednu kćerku svojom rukom
Zaštitu da joj majka njena dadne
Potrčah sa njom da dostignem drugu
Da ih majka pod okrilje stavi
Granata zadnja što ispali izrod toga dana
Rastrgnu mi kćerku
pred očima mojim
A bilo joj je samo sedam
Ugledah kako dijelovi tijela
Moje kćerke što je ja rodih
Lete u zraku na razne strane
Kako padaju na crnu zemlju
Druga mi kćerka vrišti od straha
Ili od bola ne znadoh odmah
Granata kćerki otkide stopala pola
Ruka oko kćerke što živa ostade
Pokrivam joj oči
da ne vidi strahotu
Da dijete pamti sestru
Što je rodih u najljepšem sjaju
Vrisak se ote iz mojih grudi
Suza ne može da potekne niz obraze
A misli stale ne znam šta da radim
Dijelove tijela svoje kćerke kupim
Kupim u naručje i ljubim bez suza
Pregledam opet je li sve uz mene
Kako da znam kad je krv oko mene
Kako da znam kad je krv u meni
Krvava zemlja od bola podrhtava
I jecaj i bol i patnja i tuga
Sve oko mene u crno se svilo
I zato ne znam ljudi Božiji
Je li to oluja kleta ili smak svijeta
Jer sve što vidim oko sebe
Bilo je crno i nemilosrdno

POLJE MAKOVA
Moja misao putuje tamo
Tamo gdje nisam nikad bila
I ako grad je u mojoj zemlji
Srebrenica zna je svijet cijeli
Vjekovima tu se sretno rađali
Seoske priče gradu prenosili
Ljubav u srcima njihovim bila
Sjaj u očima za sreću svima
Makovi crveni u polju cvali
Zaljubljeni tu su kroz polje trčali
Rosu sa cvijeća tako raznosili
U Sabah rosom lica umivali
A samo malo ispod makova
Bogom je dato to bogatstvo
Srebra da ima u zemlji snova
Snovi da postanu stvarnost nova
Svakog jutra mnogi su žurili
U rudniku srebra dan odrađivali
Umorni i garavi kući se vraćali
Al’ osmijeh sreće nisu gubili
Znali su tamo u domu svome
Opraće lice umor otkloniti
Najmilije svoje srdačno zagrliti
Zajedno sretne pjesme zapjevati
To je bio Džennet na zemlji
Tako je bilo vijekovima
Snovi su mnogi stvarnost postali
Al’ jednog dana
Iznenada
Granata prekide snove slatke
U Bosni mojoj rat nastade
Prkosnoj slavnoj i jedinoj
Dušmani hoće sve da pokore
Poruše zapale i razore
Al’ Bosna je takva
ponosna
Prkosna slavna jedina
Bosance imala srećom ih odgojila
Mnoge žrtve nevino su pale
Mrak u danu neprestano
Suze bol tuga i čežnja
Da mir zavlada i sve procvjeta
Pobjeda je osvanula
dušman je poražen
Bosna je bila
Bosna će biti
Bosanske zastave vihore Bosnom
Pobjedu Bosanci slave ponosno
Bez stida bez straha
Ne okaljana
Pošteno branili domove svoje
U domu da ljube što ostalo je
Bosna je ostala Bosancima
A tamo gdje su makovi rasli
Gdje se zemlja
sa srebrom pomiješala
Juli jedanaesti devedeset pete
Pamtiće Bosanci i svijet cijeli
Dovukla se tamo zmija ljuta
Rep sa glavom sastavila
Srebrenicu tako opasala
U obruču tom ljutom i paklenom
Čekali su svi odluku veliku
Majke i djeca bolesni i ranjeni
Sestre braća i nejaki
Svi oni što poljem su trčali
Ljubav i sreću za sve željeli
Borci su tu u stroju bili
Braneći Bosnu snove su snili
I oni što Bosnu su palili
Gazili, klali i ubijali
U obruču istom odluku čekali
Ljuta zmija što dođe sa strane
Mir da napravi gdje čast se brani
Sjede za sto u jednoj kafani
Društvo mu pravi lešinar stari
Razgovor jedan da obave
Jedan od njih čaj je popio
Drugi kažu ribu naručio
Pakleni plan recept napravili
Za kraj pakao pokazati htjeli
Tajno izašli iz te kafane
Pakleni plan da ostvare
Ljuta je zmija okrenula glavu
U pravcu tamo gdje borci su samo
Ljigavim glasom reče borcima
Mir je sada u svim mjestima
Pobjeda je vaša borci časni
Pjevajte pjesme o pobjedi Bosni
Idite kući grlite svoje
Oružje ostavite, završeno je
Poklici, pjesma, sreća i čežnja
Da mir zavlada u zemlji snova
Snovi da postanu stvarnost nova
Nisu slutili da zmija ova
Ima oblik ljudskog roda
Kada je vidjela zmija ljuta
Pakleni plan i ovog puta
Pokolj da napravi u zemlji snova
Uspjela je bez pogovora
Za mir zmija ne mari mnogo
To je samo pokriće strogo
Da ostvari svoje zmijsko ludilo
Okrenu glavu na drugu stranu
Lešinaru da kaže sve je po planu
Recept je dobar ti si na redu
Ja ću sastaviti glavu sa repom
Ti pokolji što je pred tobom
Živa glava ne smije izaći
Da svjedoči kako mir me ne privlači
Još uvjek se čula Bosanska pjesma
Pobjedu donijeli majci Bosni
Grle se svi i svi plaču
Na hiljade njih u kolu igra
Rukama mira mir su tražili
Očima suznim mrtve oplakivali
Misleći tako kraj rata je došao
A svaki rat je i bol imao
U momentu istom zagrmi grom
Nadjača zvuk pjesme i veselja
Pogodi mnoge što mir su tražili
Vrisak i plač u nebo se prolomi
Na stotine u sekundi padoše mrtvi
Makovi crveni nestadoše u krvi
Krv se razlila sa srebrom se spojila
Oni što ostadoše stojeći u šoku
Shvatiše da je prevara u toku
Onaj što mir je pravio
Lešinarima on je hranu darivao
Borci su znali da nemaju šanse
Da odbrane ni sebe ni starce
Majke su tu i djeca nejaka
Zmija ljuta odbranu je spriječila
Ista zmija ograda je bila
Pokušaji da se izlaza dočepaju
Lešinari su ti koji ometaju
Kokarde na glavi bez srama nosili
I petokrake sjajne
Što nekada bijahu tako slavne
Imali su samo jedno na umu
Pobiti sve što je na drumu
Ubijali metkom, nožem,
kamom sramnom
U jame bacali genocid skrivali
U ludilu bijesnom lešinara
Nastradaše hiljade nedužnih
Djeci su glave sa ramena sjekli
Suze im u očima još uvjek tekle
Ali na zemlju nisu kapale
Letjele su suze u nebesa
Zvijezde da postanu
Putokaz mnogim za buduća vremena
Da se pokolj Srebrenice
Nikad ne zaboravi

09.01.2012. |
Midi
muzika: Suite_In_D_Minor_Air
Na ovim stranicama objavljujemo radove iz
proze i poezije naših članova, prijatelja i simpatizera.

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad
svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)
Coded in Central
European Windows-1250
|