CULTURE
KULTURA

ORBUS
TOTOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Mejra Bajramović

REMEMBER
2012 Dvije poeme iz knjige Remember


Autor:
Mejra Bajramović



Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma




AKTUA

Diaspora

Krajina

OFFICE

Autor: Salih Čavkić


1. REMEMBER







KNJIGE



Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija






 


* * *

Ja sam Mejra Bajramovic. Hobi mi je pisanje pjesama-poema. Porijeklom sam iz Bosne i Hercegovine sada živim u USA u gradu Des plaines. Ove dvije poeme su iz knjige pod nazivom REMEMBER






















































 


KĆERKA

Nebo zacrnilo od silne oluje

Stojim nepomično

Korak ne mogu da napravim

Pogledom kružim i tražim objašnjenje

Šta se to dešava kažite mi više

Je li to smak svijeta Ili oluja kleta

Ili se možda planina ruši

Mnogi su tu oko mene

Moji prijatelji i familija cijela

Svi su u strahu i nijemo šute

Od straha ne mogu da pomaknu nogu

Da korak naprave i da bježe

Vrisak se čuje mislim prestaće

Tražim očima da vidim šta je

S’ druge strane ponovo vrisak

Vrisak se ponavlja sa svake strane

Shvatih tada to nije oluja

Nije smak svijeta nit’ se planina ruši

To neprijatelj crni ljudskog roda izrod

Puca na žene i na djecu našu

Hoće da pobije sve što je moje

Šalje granate i razne bombe

Fijuču meci oko glave moje

Kćerke mi dvije tu kraj mene stoje

Jer nemamo gdje

tu je ognjište moje

Hiljade nas u strahu smo tu

Vrisak, plač i molitva sveta

Šta Bože rade od našega svijeta

Sastade se pucnjava

metaka i granata

Padaju djeca na zemlju mrtva

Pogled od straha ne mogu da maknem

Granate se rasprsnu blizu

Nekome otkine nogu

nekome ruku

Nekoga pogode u glavu

ili blizu

Bacanja bombi i let aviona

Vriska nedužnih

zemlja treperi

Recite mi molim vas je li smak svijeta

Stajala sam tako

ne znam koliko dugo

Kao i mnogi što se izgubiše

U jednom trenu kćerka mi se otrže

Reče mi “Majko ja ne mogu više”

Plačući ode

nestade u trenu

Samo što potrča a ja za njom krenuh

Zafijuka granata, eksplozija u trenu

Zagrlih jednu kćerku svojom rukom

Zaštitu da joj majka njena dadne

Potrčah sa njom da dostignem drugu

Da ih majka pod okrilje stavi

Granata zadnja što ispali izrod toga dana

Rastrgnu mi kćerku

pred očima mojim

A bilo joj je samo sedam

Ugledah kako dijelovi tijela

Moje kćerke što je ja rodih

Lete u zraku na razne strane

Kako padaju na crnu zemlju

Druga mi kćerka vrišti od straha

Ili od bola ne znadoh odmah

Granata kćerki otkide stopala pola

Ruka oko kćerke što živa ostade

Pokrivam joj oči

da ne vidi strahotu

Da dijete pamti sestru

Što je rodih u najljepšem sjaju

Vrisak se ote iz mojih grudi

Suza ne može da potekne niz obraze

A misli stale ne znam šta da radim

Dijelove tijela svoje kćerke kupim

Kupim u naručje i ljubim bez suza

Pregledam opet je li sve uz mene

Kako da znam kad je krv oko mene

Kako da znam kad je krv u meni

Krvava zemlja od bola podrhtava

I jecaj i bol i patnja i tuga

Sve oko mene u crno se svilo

I zato ne znam ljudi Božiji

Je li to oluja kleta ili smak svijeta

Jer sve što vidim oko sebe

Bilo je crno i nemilosrdno



POLJE MAKOVA

Moja misao putuje tamo

Tamo gdje nisam nikad bila

I ako grad je u mojoj zemlji

Srebrenica zna je svijet cijeli

Vjekovima tu se sretno rađali

Seoske priče gradu prenosili

Ljubav u srcima njihovim bila

Sjaj u očima za sreću svima

Makovi crveni u polju cvali

Zaljubljeni tu su kroz polje trčali

Rosu sa cvijeća tako raznosili

U Sabah rosom lica umivali

A samo malo ispod makova

Bogom je dato to bogatstvo

Srebra da ima u zemlji snova

Snovi da postanu stvarnost nova

Svakog jutra mnogi su žurili

U rudniku srebra dan odrađivali

Umorni i garavi kući se vraćali

Al’ osmijeh sreće nisu gubili

Znali su tamo u domu svome

Opraće lice umor otkloniti

Najmilije svoje srdačno zagrliti

Zajedno sretne pjesme zapjevati

To je bio Džennet na zemlji

Tako je bilo vijekovima

Snovi su mnogi stvarnost postali

Al’ jednog dana

Iznenada

Granata prekide snove slatke

U Bosni mojoj rat nastade

Prkosnoj slavnoj i jedinoj

Dušmani hoće sve da pokore

Poruše zapale i razore

Al’ Bosna je takva

ponosna

Prkosna slavna jedina

Bosance imala srećom ih odgojila

Mnoge žrtve nevino su pale

Mrak u danu neprestano

Suze bol tuga i čežnja

Da mir zavlada i sve procvjeta

Pobjeda je osvanula

dušman je poražen

Bosna je bila

Bosna će biti

Bosanske zastave vihore Bosnom

Pobjedu Bosanci slave ponosno

Bez stida bez straha

Ne okaljana

Pošteno branili domove svoje

U domu da ljube što ostalo je

Bosna je ostala Bosancima

A tamo gdje su makovi rasli

Gdje se zemlja

sa srebrom pomiješala

Juli jedanaesti devedeset pete

Pamtiće Bosanci i svijet cijeli

Dovukla se tamo zmija ljuta

Rep sa glavom sastavila

Srebrenicu tako opasala

U obruču tom ljutom i paklenom

Čekali su svi odluku veliku

Majke i djeca bolesni i ranjeni

Sestre braća i nejaki

Svi oni što poljem su trčali

Ljubav i sreću za sve željeli

Borci su tu u stroju bili

Braneći Bosnu snove su snili

I oni što Bosnu su palili

Gazili, klali i ubijali

U obruču istom odluku čekali

Ljuta zmija što dođe sa strane

Mir da napravi gdje čast se brani

Sjede za sto u jednoj kafani

Društvo mu pravi lešinar stari

Razgovor jedan da obave

Jedan od njih čaj je popio

Drugi kažu ribu naručio

Pakleni plan recept napravili

Za kraj pakao pokazati htjeli

Tajno izašli iz te kafane

Pakleni plan da ostvare

Ljuta je zmija okrenula glavu

U pravcu tamo gdje borci su samo

Ljigavim glasom reče borcima

Mir je sada u svim mjestima

Pobjeda je vaša borci časni

Pjevajte pjesme o pobjedi Bosni

Idite kući grlite svoje

Oružje ostavite, završeno je

Poklici, pjesma, sreća i čežnja

Da mir zavlada u zemlji snova

Snovi da postanu stvarnost nova

Nisu slutili da zmija ova

Ima oblik ljudskog roda

Kada je vidjela zmija ljuta

Pakleni plan i ovog puta

Pokolj da napravi u zemlji snova

Uspjela je bez pogovora

Za mir zmija ne mari mnogo

To je samo pokriće strogo

Da ostvari svoje zmijsko ludilo

Okrenu glavu na drugu stranu

Lešinaru da kaže sve je po planu

Recept je dobar ti si na redu

Ja ću sastaviti glavu sa repom

Ti pokolji što je pred tobom

Živa glava ne smije izaći

Da svjedoči kako mir me ne privlači

Još uvjek se čula Bosanska pjesma

Pobjedu donijeli majci Bosni

Grle se svi i svi plaču

Na hiljade njih u kolu igra

Rukama mira mir su tražili

Očima suznim mrtve oplakivali

Misleći tako kraj rata je došao

A svaki rat je i bol imao

U momentu istom zagrmi grom

Nadjača zvuk pjesme i veselja

Pogodi mnoge što mir su tražili

Vrisak i plač u nebo se prolomi

Na stotine u sekundi padoše mrtvi

Makovi crveni nestadoše u krvi

Krv se razlila sa srebrom se spojila

Oni što ostadoše stojeći u šoku

Shvatiše da je prevara u toku

Onaj što mir je pravio

Lešinarima on je hranu darivao

Borci su znali da nemaju šanse

Da odbrane ni sebe ni starce

Majke su tu i djeca nejaka

Zmija ljuta odbranu je spriječila

Ista zmija ograda je bila

Pokušaji da se izlaza dočepaju

Lešinari su ti koji ometaju

Kokarde na glavi bez srama nosili

I petokrake sjajne

Što nekada bijahu tako slavne

Imali su samo jedno na umu

Pobiti sve što je na drumu

Ubijali metkom, nožem,

kamom sramnom

U jame bacali genocid skrivali

U ludilu bijesnom lešinara

Nastradaše hiljade nedužnih

Djeci su glave sa ramena sjekli

Suze im u očima još uvjek tekle

Ali na zemlju nisu kapale

Letjele su suze u nebesa

Zvijezde da postanu

Putokaz mnogim za buduća vremena

Da se pokolj Srebrenice

Nikad ne zaboravi


09.01.2012.

Midi muzika: Suite_In_D_Minor_Air

Na ovim stranicama objavljujemo radove iz proze i poezije naših članova, prijatelja i simpatizera.

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

Coded in Central European Windows-1250

ORBUS Startpage


We Rated With ICRA

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:09/01/2012 - Last modified: 11/05/2015