
Nihad Filipović
Bosnian
- prose
- poem
- poetry
Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma




LITERATURA
Uređuje
Salih Čavkić
Belgija


|
Nisam Vam
ja pjesnik po vokaciji, ali s vremena na vrijeme napišem ponešto i
imam dovoljno toga za jednu knjižicu koju ću nadam se i objaviti
jednog dana. Moje su pjesme ako smijem tako reći misaone, a manje
lirske, pokadšto teške, stilski raznovrsne, a imam i nešto satirične
poezije ...
|
|
GLUHI VAKAT
Vrisak
zasijeca otupio
dan
A dan težak, nehajan
lijeno se vuče do u noć
Šuplju
i još tuplju
i još gluhlju
Ja gluha vakta
gluho bilo
LOV
glave pognute
na drhtavim nogama
popadoše
glavolovci odoše
za sobom prašinu ostaviše
i sad' sve opet, kao isto je
STIDAK
Mrvica kruha, stidak
za kojim se po prašnjavoj
zemlji tragalo, učini se
divnim, vrućim somunom.
Ah, kako se nekad', onako
nevino, baš dječački iskreno,
bez stida, znalo polizati
posljednje ostatke majčinom
rukom spremljena objeda.
A sada! Ni ova pošast gladi
natjerati me ne može na taj
razumljiv gest očajnika.
Jer eno, na žici bodljikavoj
ptičica jedna strpljivo čeka,
ono što po svakom pravu,
i božijem i ljudskom i
ptičijem je i spada.
Ta i ptice treba da jedu.
MALA PJESMA
mali miš
u kutu male sobe
zatvoren u svoj mali mozak
razmišlja o svom malom životu
i tako dalje
do u mutno ušće.
PORUKA
Djete:
Sve što imaš imaj,
al' i drugom daj.
Nemoj samo da je tvoje,
što biti može,
komotno za dvoje.
Ne oholi se,
slavu, moć i bogatstvo ako stekneš.
Nego molitvi se predaj,
nahrani siromaha,
prigrli siroče.
Nađi vremena za pogledat'
i u zemlju i u nebo:
Predahni, osluhni, udahni,
pomiriši, poljubi.
I upamti:
Nije Bog sunce
da bih vatra,
nego toplo
I nije vodu
da bih poplava,
nego žedna.
A nije ni čovjeka
da bih mržnja,
nego ljubav.
|
UNUTARNJE SVJETLO
Misao razigrana,
beskrajna je dubina riječ i
umivenih,
što vrata otvaraju gvozdena.
Baš tatravom ozelenjena,
na jeziku je riječ i pjesma:
Mržnja je pogubna, ljubav je izazovna.
I mrak je pomak,
svjetlo unutarnje što vidi ljepotu
skrivenu,
k'o dražesno, stidno.
U igri je smisao, odbaci besmisleno
i reći jasno:
Mržnja je pogubna, ljubav je izazovna.
Svjetlo, od izvora početka
juri vrijeme vječno i sve se kreće
od začetka
u jednome smijeru.
Ipak, sine, ne zagasi krhko svjetlo
nadrasti ružno i reći glasno:
Mržnja je pogubna, ljubav je izazovna.
MALI ČO'EK
prvo je bio mali
i sve mu je bilo malehno
al' potaman:
i majičice
i košuljice
i vestice
i pantalonice
i cipelice
i džemperčići
i sakoičići
i kašičice
i viljuščice
i sahančići
i sve
sve mu je bilo malehno
poodrast'o
pisao je pjesme:
Veli -
" Usmrćen,
bez metka i noža,
sada leži opružen
k'o jagnjeća koža."
tad umisli veličinu
i sve mu posta tijesno:
i majice
i košulje
i veste
i pantalone
i cipele
i džemperi
i sakoi
i kašike
i viljuške
i sahani
i profesija
i poezija
i ambicija.
i sve
sve mu je bilo potijesno
te iako rekoh
pjesnik 'kano da je bio
sve vrijeme on je
druge snove snio
onda veliki i jaki posta
i bilo ga je svuda:
na zemlji
u zemlji
na granama
pod granama
u vodi
u zraku
u mraku
ma svuda
svuda ga je bilo
al' ni to njemu ne bi dosta
zločinac ratni on onda posta
uđe u povjest
i tu takav osta
eto tako
krug se tu zatvorio -
" usmrćen bez metka i noža "
on je opet mali
kakav je i bio
|
SJEME ZLA
Bijeli kamioni, prepuni krasnih golih djevojaka,
plove crvenkasto-žutim nebom, poput kakvih neobičnih
zrakoplova, sa točkovima umjesto krila.
Drhtava, bijela tjelesa djevojaka, lepezašto zrače
svjetlost u prostor.
Zrakom lete ruke, noge, trupla bez glava, glave sa
uplakanim vaginama umjesto očiju...
Niže zemljom, gola neka, samo sa šljemovima na
glavama,
groteskno ružna tjelesa,
iskeženih lica i jezika pseći otegnutih,
eraktiranih penisa u rukama, zgrčeni u borbeni
položaj vojnika, prosipaju sjeme okolo,
ekstatički, a sablasno ledeno,
hijenski v r i š t e ć i.
Pored puta luda žena viče: "Vratite mi dijete".
Onda baci kamen na kolonu u prolazu. Kamen pogodi
Majku. Majka ćuti. Onda se sagne, uzme kamen
i stavi ga u njedra.
Njeno dijete je sada kamen.
Kiša se otme oblaku, padne na Majku i razbije se o
kamen.
Iza oblaka pojavi se lice
Velikog Masturbatora.
|

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad
svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)
Coded in Central
European Windows-1250
(music-via del campo)
©Copyright by ORBUS.be®
Any copying or
reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:22/04/2004 - Last modified:
16/07/2020
|