- Snovi -


Kažeš:
"Niko mi snove ukrasti ne može".
 
A vrijeme ih krade polako,
Strpljivo čeka,
Ko onaj melek što zadnji put dolazi,
Siguran u sebe..


I snove hraniti treba
Ko dijete malehno, bespomoćno.
I snovi žeđ osjećaju
kad zatekne ih pustinja suha,
a nada sakrije lahor vjetra i vode...


I snovi su,
ko onaj pomalo
osijedjeli efendija,
što se s prvim jutarnjim pogledom
U ogledalo,
začudi svakoj novoj gošći...


Snovi su nekad i samo zadnja stanica
onima što ne znaju živjeti, disati ih.
Zadnja stanica,
zadnja šansa,
poslije koje ne dolazi nijedna više...


I da:
Snovi su izgovor
Da još živi smo,
Kad sve već umrlo je...


Autor: Sedija Klotz



Refugijum

Lutam
Kroz labirinte
Života ovog.
Posrne mi korak
Na putu ovom mom,
Dok bosom nogom
Gazim po trnju svjetskom...

Nestane
I snage,
I sav onaj prkos
Što bio mi je štit
Na ulicama tuđim...

I kad me vjetar
I one silne olujne kiše
Slome,
Kada ne znam više kud
Ni kome,
Poželi duša moja
Uputiti se
Utočištu tvome...

Tamo
Na verandi onoj
Skinuti sa sebe ogrtač snage,
Otpustiti uzaludne nade
Izdahnuti nemoć,
Tu na pragu tvom...

Poželi duša moja
Sakriti tijelo umorno
Kraj vrata otvorenog sluha,
Prisloniti se uz strehe
Stare,
I tu
Sklopljenih očiju,
Dočekati zov sa obližnje munare...



Po svemiru besmisla tuđeg


Glasovi neki zlobom ispunjeni

Govore da sam otišla od tebe,

I oni (nesvjesni)

U daljini toj vide manjak ljubavi

Moje i vjere duboke.



Slušaj me dobro,

Te daljine učiniše od mene

Još većeg roba i zaljubljenika

Livada tvojih,

Pretvoriše me one čežnje uzaludne

U slijepca koji tetura po mahalama tuđim,

Sve tražeći mirise duši poznate,

Na leđima godinama vučem ibrik

U kojem je ona nemilosrdna žeđ

A iz njeg se napiti ne mogu..



U daljinama ovim razlijepljenim

Po svemiru besmisla tuđeg

Ja vučem te uz sebe ko onaj insan

Pun kompleksa ,htio bi ih se riješiti

A oni mu vazda pratnja neželjena,



I što veće daljine postaju

Ja sve više tebe sam puna,

Ma ,Bona,duši mojoj tako bliska zemljo

Učini mi se nekad ,Allaha mi,

Da te kroz ove daljine moje

Voljeh dublje i iskrenije

Od onih koji za sebe kažu -Ostali smo tu,



Koji te

(Kao)

Vole više od mene

I meni sličnih,

A čudno je, oni svaki dan

mogu gledati u lice tvoje

Ali mu okreću leđa.

Koji te spominju kada se velike riječi prodaju

A od tebe i gnijezda duše tvoje lijepe

Smetljaru učiniti bi htjeli...



Gledaj zemljo moja lijepa,

Sanjam ja onaj dan,

Ona glad i žeđ od koje se sastoji duša moja

Uprla je oči svoje duboko u svaku žilu tvoju,

Sanjam bona moja rastrgana i silovana

Kad ćemo nas dvije osloboditi se lanaca daljine..



A eto,

Ja ne znam drugčije

Pa vjerujem

Da ćeš jednom ti

biti rahatluka puna



A ja u tebi rasuta,

I rahat dušom..



Midi muzika: Arsen Dedić - "Ne plači dušo moja"